"U ovoj fazi postupka svi dokazi u dovoljnoj mjeri podupiru tvrdnju da je postojao udruženi zločinački pothvat s ciljem trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva iz dijelova Hrvatske i BiH ubojstvima, deportacijama, prisilnim premještanjem i progonom", kazao je predsjedavajući sudskog vijeća Alphons Orie na ročištu na kojem je objavljena odluka o odbijanju zahtjeva bivšeg zapovjednika jedinice za specijalne operacije srbijanske službe državne sigurnosti (SDB) Franka Simatovića, optuženog za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, za donošenjem oslobađajuće presude.

Pravila ICTY-ja omogućuju da optuženi, nakon što tužitelji izvedu svoje dokaze, podnesu zahtjev za odbacivanjem optužnice i objasne sudskom vijeću zbog čega misle da tužitelji nisu dokazali njihovu odgovornost. To je pravo iskoristio Simatović dok je obrana prvooptuženog bivšeg šefa srbijanske službe državne sigurnosti Jovice Stanišića kazala kako neće iznositi nikakve argumente iako misli da mu odgovornost nije dokazana.

Suđenje će biti nastavljeno 14. juna kada bi obrane dvojice optuženih trebale izvoditi svoje dokaze

Sudsko vijeće nije se suglasilo s tom tvrdnjom te je Orie kazao kako raspravno vijeće smatra da su tužitelji iznijeli dovoljno dokaza i o ulozi Stanišića u udruženom zločinačkom pothvatu te o njegovoj vezi sa zločinima počinjenim u ime ciljeva toga pothvata i njihovim izvršiteljima.

Suđenje će biti nastavljeno 14. juna kada bi obrane dvojice optuženih trebale izvoditi svoje dokaze. Tužiteljstvo tereti Stanišića i Simatovića da su sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu kojemu je cilj bio uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske te BiH od 1991. do 1995. U tom pothvatu bili su uz dvojicu optuženih, bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević te vođe bosanskih i hrvatskih Srba Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić i Milan

Orie je u četvrtak kazao kako dokazi poput transkripta sastanka vodstava bosanskih i hrvatskih Srba sa srbijanskim državnim i vojnim vrhom na kojem su uz Miloševića sudjelovali i Karadžić, Momčilo Perišić, Momčilo Krajišnik, Martić i Stanišić, zatim snimke njihovih telefonskih razgovora i uhvaćene pisane poruke potvrđuju postojanje zločinačkog plana u čijem je stvaranju izravno sudjelovao prvooptuženi Stanišić. A o rezultatima progona vijeće je čulo od svjedoka tužiteljstva poput ravnateljice Uprave za državnu skrb hrvatske vlade Ane Marije Radić koja je iznijela dokaze o progonu ukupno 220 tisuća Hrvata s okupiranih područja Hrvatske te demografske stručnjakinje tužiteljstva Ewe Tabeau koja je iznosila podatke o progonu nesrpskog stanovništva iz BiH, kazao je Orie.

Vijeće je ocijenilo i da je u ovoj fazi postupka dokazano da su na području tri tzv. SAO krajine, istočne Slavonije i zapadne Slavonije počinjeni zločini kao i da su ih počinile srpske snage. Vijeće je utvrdilo i izravne veze Stanišića i Simatovića s drugim akterima rata, pa je tako zaključilo da postoje dostatni dokazi da je Martić bio izravno odgovoran Stanišiću, kao i Simatović za kojeg smatraju dokazanim da je zapovijedao jedinicama SDB-a.

Vijeće je utvrdilo i da dokazi u ovoj fazi dostatno podupiru tezu da je SDB "imala ključnu ulogu" u tzv. SAO krajini, a da je Stanišićev utjecaj postojao i na okupiranim područjima Slavonije. Vijeće je zaključilo i da dokazi podupiru tvrdnje da su, uz jedinice SDB-a, i paravojne formacije bile ili izravno odgovorne Stanišiću ili je s njima tijesno koordinirao, a dokazano je i da je Simatović s njima koordinirao.

Zločine su, po optužnici, u Hrvatskoj i BiH počinile jedinice SDB-a, odnosno postrojbe i paravojne formacije koje je stvorila SDB ili je pomogla njihovu stvaranju. Među tim jedinicama su i Crvene beretke, Škorpioni, Arkanovi Tigrovi, Knindže, pripadnici Martićeve

Optužnica u pet tačaka tereti Stanišića i Simatovića za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene na području Hrvatske i BiH progonom, ubojstvima, deportacijama i drugim nečovječnim djelima.

Dvojica optuženih su, kako se navodi u optužnici, pomogla da se otvori centar za obuku paravojnih jedinica u Golubiću kod Knina, a kasnije i drugi centri za obuku po Hrvatskoj i BiH. Prema optužnici oni su "rukovodili finaciranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama velike pomoći i podrške specijalnim jedinicama državne sigurnosti Republike Srbije i drugim srpskim snagama koje su sudjelovale u zločinima u Hrvatskoj i BiH".

Među zločinima koji su počinjeni na području Hrvatske nad civilima i zarobljenicima optužnica navodi niz ubistava počinjenih tijekom 1991. na području Dubice, Cerovljana, Baćina, Saborskog, Škabrnje, Bruške, Dalja i Erduta te od 1992. do 1995. godine u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu. Naknadnim proširenjem optužnice u ožujku 2006. njih se dvojicu dodatno tereti za likvidaciju šestorice Bošnjaka iz Srebrenice koje su 1995. počinili Škorpioni koji su svoje zlodjelo zabilježila video-kamerom.

Osvrćući se na Simatovićev zahtjev za oslobađanjem Orie je kazao kako je Vijeće utvrdilo da postoje dovoljni dokazi o sudjelovanju Simatovića u udruženom zločinačkom pothvatu kroz njegove aktivnosti u organizaciji logističke potpore jednicmama SDB-a i drugim paravojnim jedinicama, njegovoj namjeri da se zločini počine te stoga "postoji osnova da izvodi dokaze obrane po svim točkama optužnice".

"Zahtjev za oslobađanjem je odbijen", zaključio je Orie.