U braku su bili dvadeset godina, dvoje njihove djece već je bilo punoljetno. Te večeri suprug je došao u spavaću sobu i tražio da imaju spolni odnos. Odbila ga je i otišla u dnevni boravak. Stigao je za njom, nagovarao je. Ona ne želi odnos i skriva se u sobu svoje kćeri. Suprug trči za njom, baca je na krevet, širi joj noge, ona se opire pa je on udara šakama po glavi i licu. Prijeti da će je ubiti, ona zaziva sina u pomoć, suprug kaže da će i njega ubiti...

Sutradan žena posjećuje liječnika koji dijagnosticira brojne ozljede. No, s liječničkom svjedodžbom ne odlazi na policiju, premišlja se, ipak joj je muž, možda se neće ponoviti. No, ponavlja se... Ovaj put ga prijavljuje policiji. Suđenje je mučno i dugo, a na njegovom koncu županijski sud donosi presudu u kojoj supruga oslobađa svih optužbi. Ženine iskaze sudsko vijeće odbacilo je kao neuvjerljive, zaključilo da je proces započela u »afektivnom« stanju izazvanom ljubomorom, koje je pojačala činjenica što je »u menopauzi«! Svjedoke kojima je sve ispričala i koji su vidjeli njezine ozljede, sud nije ispitao. Godinu i pol dana kasnije Vrhovni sud utvrđuje da je županijski sud u ovom postupku napravio niz pogrešaka te predmet vraća na ponovno suđenje, i to pred posve novim sudskim vijećem.

Ovo je jedna od dvadeset presuda Vrhovnog suda u slučajevima silovanja koje je analizirao pravni tim Udruge za ženska ljudska prava B.a.b.e. Među njima je bilo pet predmeta u kojima je procesuirano silovanje u braku.

- Silovanje u braku puno se rjeđe prijavljuje nego druga silovanja. A kada slučajevi dođu na sud, očito je da žrtve puno teže dokazuju da je nad njima počinjeno nasilje budući da su okrivljenici njihovi muževi, kaže Ines Bojić, pravna stručnjakinja udruge B.a.b.e. No, ovakve prvostupanjske presude ipak često »padaju« na Vrhovnom sudu. Tako je na ponovno suđenje vraćen i slučaj u kojem je županijski sud oslobodio supruga jer je zaključio da nema materijalnih dokaza o spolnom odnosu uz uporabu sile.

Riječ je bila o braku u kojem je supruga duže vrijeme bila maltretirana i fizički zlostavljana. Jednom ju je muž izudarao sa štapom za zavjese po cijelom tijelu, a ove su ozljede zabilježene u liječničkoj svjedodžbi. Silovanje je prijavila kada je suprug jedne večeri legao pokraj nje u krevet, s obje je ruke uhvatio za gornji dio tijela, držao joj ruke, svojim nogama pritiskao njezine. Pokušala se braniti pa je muž njezinom glavom udario u gornju stranicu kreveta. Na koncu je, neprestano joj prijeteći, uspio u svojem naumu. Ženu su ubrzo nakon toga tri svjedokinje zatekle kako drhti i plače sklupčana na kućnom podu. Prvostupanjski sud, međutim, iskaze ovih triju svjedokinja nije uzeo u obzir jer nisu bile prisutne kada se nasilan čin odigrao!

Osim što su suci nižih sudova nepovjerljivi prema iskazima žrtava koje s nasilnicima žive u bračnoj zajednici, i u slučajevima u kojima muža proglase krivim određuju im manje kazne nego »izvanbračnim« silovateljima. Tako je suprugu, za kojeg je sud utvrdio da je svoju ženu prislio na spolni čin tijekom kojega je »prodirao u usta, anus i vaginu«, određena kazna zatvora od samo godinu i šest mjeseci.

Analizirajući hrvatsku sudsku praksu od 1998. do 2002. godine, dr. Ksenija Turković, profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu i dr. Ivana Radačić s Instituta »Ivo Pilar« utvrdile su da hrvatski sudovi u 70 posto slučajeva za kazneno djelo silovanja izriču kaznu zatvora od tri mjeseca do pet godina, iako zakon predviđa kazne i do deset godina. Zakonskim izmjenama iz 2006. minimum kazne za temeljno djelo silovanja povećan je na tri godine, pa se sada ni ublažavanjem kazne, koju suci koriste u 14 posto slučajeva, ona ne može smanjiti ispod godinu dana.

No, nakon što pročita petnaestak odluka Vrhovnog suda vezanih za slučajeve silovanja koje smo dobili na uvid, svatko bi se u prvoj reakciji zapitao nisu li i te kazne premale za nevjerojatno okrutno i ponižavajuće seksualno nasilje koje su neke žene doživjele. Je li osam godina zatvora »odgovarajuća« kazna za muškarca koji je svojoj žrtvi mokrio u usta, gurao joj plastične vrećice u analni otvor!? Žena je pri tome bila i trudna! A što reći na to da je županijski sud oslobodio dva nasilnika koji su djevojku nakon silovanja golu izbacili iz automobila jer je ocijenio da su iskazi žrtve tijekom postupka bili kontradiktorni. Suci nisu vjerovali ni izjavama svjedoka koji su žrtvu vidjeli odmah nakon što je pretrpjela ovu strašnu traumu.

»Suci podliježu predrasudama i ne osiguravaju zaštitu žrtava i njihovih ljudskih prava. Žrtva je često u situaciji sekundarne viktimizacije koja se očituje dužinom postupka, nepotrebnom izlaganju višekratnim izjavama, neugodnim vještačenjima, susretima s počiniteljem tijekom postupka« - istaknuto je u analizi koju su provele Ksenija Turković, Ivana Radačić i pravni tim udruge B.a.b.e.

Da sustav nije senzibiliziran za žrtve silovanja, kojima je često nakon proživljene traume psihičko zdravlje zauvijek narušeno, a svako svjedočenje predstavlja novo traumatsko iskustvo, pokazuju podaci da sve žrtve svoje iskaze u postupku ponavljaju nekoliko puta. U jednom procesu koji još nije završen, djevojka, koju su prije nekoliko godina, dok je još bila maloljetna, silovala tri mladića iz susjedstva, već je četiri puta bila saslušavana - jednom tijekom istrage te tri puta od početka sudskog spora. Iako je bila maloljetna, saslušavana je bez nazočnosti psihologa. Njezin prvi iskaz pred sudom, često prekidan naletom plača, trajao je pet sati.