"Svake se noći oko mog kreveta okupljaju sjenke". Ovom rečenicom John Virapen započinje uvod u svoju knjigu "Nuspojava: smrt", u kojoj opisuje iskustva 35-godišnjeg rada u farmaceutskoj industriji. S obzirom na to da su u Hrvatskoj građani prošle godine potrošili 4,5 milijarde kuna na lijekove, ispovijesti koje opisuju na koji se način, potkupljivanjem stručnjaka i liječnika, osigurava odobrenje lijekova i njihov plasman do pacijenata, postavljaju gorko pitanje, jesmo li baš pametno utrošili te milijarde. Farmaceutska industrija, kao i svaka druga industrija, za cilj ima profit, a u takvom poretku stvari, zdravi ljudi su im sasvim beskorisni. Negdje putem ta se industrija prestala baviti liječenjem ljudi i okrenula se proizvodnji bolesnih koji su mnogo korisniji za samu industriju. O tome kako lov za profitom proizvodi bolesno čovječanstvo, Virapen će govoriti večeras u Hotelu Palace (dvorana Zrinski, Strossmayerov trg 10, Zagreb) s početkom u 18 sati na predstavljanju hrvatskog izdanja knjige u izdanju "Omega lana". Pročitajte što je ovaj Šveđanin indijskog podrijetla rekao za "H-Alter" o tome zašto je postao zviždač u farmaceutskoj industriji.

Što vas je navelo da javno progovorite o grijesima industrije čiji ste dio bili?

Umirovio sam se 2004., ali iste godine, u svojim starim danima, postao sam otac dječaka. On je bio okidač da ispričam priču. Kada je imao šest mjeseci jedan liječnik u Njemačkoj htio mu je dati cjepiva. Znajući što znam, nikada ne bih dozvolio da moje dijete netko cijepi bez razgovora sa mnom. Moja supruga tako nije dozvolila cijepljenje, a liječnik ju je potjerao iz klinike jer "oni ne liječe necijepljenu djecu". To me šokiralo i shvatio sam da ljudi moraju znati što se događa. Odlučio sam podijeliti priču s javnosti iako nikada prije nisam to namjeravao.

Je li uopće moguće zarađivati i liječiti u isto vrijeme? Što razlikuje korupciju u zdravstvenom sustavu od korupcije u drugim aspektima društva?

Nije nemoguće zarađivati i liječiti, jer danas se sve plaća. Međutim, zarađivati na Davati bolesnim ljudima lažnu nadu jednostavno nije u redu, a to farmaceutske kompanije stalno rade, lažnim tvrdnjama i prevarantskim kliničkim izvješćima račun bolesnih ljudi lažnim informacijama i lažnim marketingom trebalo bi biti, ja barem smatram, totalno zabranjeno. Korupcija je sveprisutna, od vlade do bilo koje industrije, bili to automobili ili hrana. Ali davati bolesnim ljudima lažnu nadu jednostavno nije u redu, a to farmaceutske kompanije stalno rade, lažnim tvrdnjama i prevarantskim kliničkim izvješćima. Ljudi koji pate plaćaju za to direktno ili kroz poreze. U korupcijski krug uključeni su političari, medicinsko osoblje, liječnici, profesori, regulatorna tijela. Smatram da ljudi zaslužuju bolje.

Blockbuster lijekovi su izuzetno važni za farmaceutske kompanije. Na koji način oni zamagljuju granicu između bolesti i zdravlja?

Era blockbustera počela je s Prozacom. To je bio prvi blockbuster ikad, a došao je uz Hollywood. Zvali su Prozac sretnom pilulom, koristila se za depresiju, ali nuspojave takozvanog SSRI (selektivni inhibitori reapsorpcije serotonina) bile su grozne. Jedna od nuspojava je i akatizija, samoubojstvo. Od uzimanja Prozaca ljudi su se ubijali. Kompanije su se dotad smatrale uspješnima sa 100 milijuna dolara prodaje, ali marketinški stručnjaci počeli su postavljati pitanja poput: "A zašto ne zaraditi i milijardu?". Počelo se ulagati više novca, ali ne u istraživanja, već u marketing. I uistinu su dostigli željene profite prodajom blockbustera, takozvanih lijekova koji se mogu uvaliti širokim masama ljudi za normalna stanja koja su prozvana bolestima.

U Hrvatskoj bi blockbusteri bili psiholeptici. Procjena je da smo potrošili 4,5 milijardi kuna na lijekove prošle godine, a na prvom mjestu po zaradi su skupina psiholeptika, lijekova za smirenje...

Da, to samo pokazuje da su farmaceutske kompanije bile uspješne u svom marketingu u Hrvatskoj. Siguran sam da većina ljudi koji uzimaju lijekove ne znaju zašto ih uzimaju jer su vaši liječnici indoktrinirani, a političari odrede da je obavezno uzimati neke tipove lijekova kao cjepiva. To je pljačka.

Dakle mislite da smo nekoliko milijardi kuna bacili u vjetar?

Apsolutno, da. Zašto neka zemlja troši milijarde na nešto što ne djeluje i uz to riskira da vas ubije istodobno? Ljudi žive u nadi, jer misle da su bolesni. Farmaceutske kompanije uvjere ljude da su svi bolesni i da ih spasiti može samo čudesna pilula. To su manipulacije.

Vidjeli smo moć marketinga prošle godine na primjeru svinjske gripe. Međutim, čini se da Hrvatskoj ulazak u EU neće pomoći po ovom pitanju.

Naprotiv, možda postane i gore. Upravo sada EU pokušava zabraniti alternativne lijekove.

Mislite na Codex Alimentarius?

U početku je Codex bio dobra stvar jer je bio kontrolni mehanizam za hranu, žig na hrani koji je govorio kupcu što dobiva. Međutim, farmaceutski lobiji su vrlo snažni, znaju da alternativni lijekovi stvarno mogu izliječiti. Drvo koje vidimo kroz prozor U EU-u su uspjeli u tome da se za vitamine mora imati recept. Tako zarađuju i liječnici i kompanije. Kažu da su vitamini toksini i da mogu ubiti možda baš sada liječi rak. Mi to ne znamo, ali industrija zna ponešto, i zato želi zabraniti alternativne lijekove, jer to može škoditi njezinoj zaradi. Lobiraju kod vlada da se zabrane alternativni lijekovi. U EU-u su uspjeli u tome da se za vitamine mora imati recept. Tako zarađuju i liječnici i kompanije. Kažu da su vitamini toksini i da mogu ubiti. Zašto se koncentriraju na vitamine koji su bili tu godinama, a ne koncentriraju se na otrove kojima farmaceutska industrija ubija ljude? Na to mi ne mogu dati odgovore.

Posebno ste zabrinuti zbog toga što se farmaceutska industrija okreće djeci?

Grupa psihijatara sjela je zajedno i izmislila ime i bolest ADHD. Tretiraju djecu kao da su luda, a nitko ne može objasniti što je to ADHD. Pokažite mi dijete koje nije živahno i puno energije. Osobito ako im je u školi dosadno, počnu se neobično ponašati. Joseph Biederman, jedan idiotski profesor s Harvarda koji se smatra "opinion makerom", preporučio je korištenje psihotropnih lijekova kod djece.

Jedan od takvih je i u Hrvatskoj odobren za liječenje djece, Strattera za ADHD. Što nam možete reći o tom „lijeku"?

Otrov. Tužio sam ih u Njemačkoj jer oglašavaju Stratteru za djecu. Strattera je sestra Prozaca, pripada u istu grupu lijekova. Ubija puno djece, a to se prešućuje kao i izvještaji o nuspojavama. Prema podacima švedske novinarke Janne Larsson, Regulatorna agencija za lijekove i medicinske proizvode nije objavila dokumente koji otkrivaju 130 pokušaja samoubojstava samo u jednom mjesecu 2005. godine nakon liječenja Stratterom. Spominje se i 766 izvještaja o srčanim poremećajima, 172 o oštećenjima jetre i 20 uspjelih samoubojstava. EMEA (Europska regulatorna agencija za lijekove) je odobrila Stratteru za EU područje, iako je to loš lijek. Ja svojoj djeci nikad ne bih dao Stratteru. Ne postoje nikakvi rezultati dugoročnih istraživanja, nitko ne zna kakve će učinke ta djeca osjećati kao odrasli ljudi, a već nakon 9-tjednih istraživanja pokazalo se da djeca na Stratteri, na primjer, gube na težini.

Kako to da farmaceutska industrija ne odgovara za ubojstva iako je u nekim slučajevima dokazano da je odgovorna za stotine smrti?

To je ono što ja pokušavam postići. Ne želim ih upropastiti, jer mi trebamo kirurge i tehnologiju i hitnu službu, ali ne trebamo od ljudi raditi bolesnike zato što oni žele novac i ne želimo da djeca dobivaju psihotropne lijekove. Kompanije su stvorile sistem za sebe. Govorimo o moći, a moć je poduprta novcem. Neke kompanije, poput Eli Lilly za koju sam radio, izgubile su tužbe na sudovima u SAD-u zbog ilegalnog marketinga i tajenja informacija iz kliničkih istraživanja, i platile su milijarde dolara kazni. Eli Lilly je zbog prodaje Zyprexa (lijek za šizofreniju) mimo uputa, koji je ubijao starije ljude, kažnjen s 1,2 milijarde dolara. Na kraju mjeseca su podigli cijenu proizvoda za 11,5 posto. Pogodite tko će platiti kaznu? Vi. Lijek se godišnje proda u vrijednosti 4 milijarde dolara. Za taj novac kupite ovaj grad. A gdje je novac od kazni otišao? Žrtve ga nisu dobile. Kada se dokaže da neki lijek ubija, treba biti maknut s tržišta i direktori trebaju biti kažnjeni zatvorskim kaznama. 

Jeste li se suočili s problemima zbog svojih javnih istupa?

Finacijski sam uništen, a nekoliko su me puta pokušali i otrovati. Međutim, knjiga mi je prevedena na desetak jezika, sada sam javno poznata osoba, pa mi manje mogu naštetiti bez posljedica. Ja ne mogu učiniti za ljude ništa, ali oni mogu sami donositi svoje odluke. To je razlog zašto govorim. Želim da ljudi budu svjesni što se događa i da svjesno donose odluke.