E sada, ako na stranu stavimo činjenicu da se radi o sekularnom sudstvu koje bi valjda trebalo biti jednako za sve građane i ne diskriminirati ih prema vjerskoj pripadnosti i uvjerenju. Ukoliko zanemarimo i činjenicu da je Europski sud za ljudska prava u slučaju Turske opravdao zabranu rada Refah partije, jer je tražila uspostavu pluralističkog pravnog sistema u kojem bi različiti pravni sistemi bili uspostavljeni za pripadnike različitih religija, u skladu s njihovim vjerskim uvjerenjima. Iako je zahtjev bio argumentiran zaštitom različitosti i slobode vjere u demokratskoj državi, Ustavni sud Turske je zaključio, a Europski sud potvrdio, da zahtjev za uspostavu ovakvog pravnog sistema predstavlja, u suštini, pokušaj različitog tretmana građana pred zakonom na osnovu njihove vjere i uvjerenja i da je za krajnji cilj imao uspostavu teokratskog režima. (prema Granice tolerancije, Sevima Sali-Terzić)

Ako zapostavimo sva ova flagrantna kršenja svih povelja o ravnopravnosti građana pred sudstvom, ostaje nam da je časna sutkinja uzela sebi za pravo da tumači kako principe islama tako i temelje šerijatskog sudstva. Ako je već poželjela igrati se kadije, onda je valjda trebala konzultirati i šerijatsko pravo. Da je to učinila vidjela bi da i šerijatsko sudstvo dozvoljava razvod braka u slučaju kada muž fizički zlostavlja ženu. A ako se pozivala na Kur`an, onda je trebala znati da se ajeti ne čitaju doslovno i da se pravni propisi iz njih ne izvode proizvoljno. Trebala je sutkinja znati i to da nije sve što čine muslimani islam i da između tradicije nekih muslimanskih društva i islamskog učenja postoji velika razlika, te se u tom smislu trebala odrediti.

Kada kod nas u Bosni netko hoće pokazati svoju pretjeranu religioznost, bez obzira kojoj konfesiji pripadao, onda ga uvijek na provalu spremna raja dočeka sa eno ga, hoće da bude veći papa od Pape. Čini mi se da je i sutkinja iz Frankufurta na Maini istrčala pred rudu i pokušala biti veći kadija od kadije.