Ne možemo ne primjetiti kako se ovaj Zakon mijenjao već dva puta i to samo u smjeru pojačanja represije prema navijačima, dok paralelno s tim pojačanjem represija nisu uvedene nikakve mjere prevencije nasilja i rada s navijačima. Držimo da je takav pristup u potpunosti neprihvatljiv te da niti ovaj prijedlog Zakona u konačnici neće riješiti problem nasilja, kao što niti zadnje dvije promjene Zakona u tome nisu uspjele.

Ovim prijedlogom Zakona proširene su ovlasti policije što je razumljivo s obzirom na opseg problema s kojima se policija susreće na samim sportskim natjecanjima. Ipak treba jasno reći da policija ne može niti ne smije biti jedini i vodeći akter zadužen za sprječavanje nereda na sportskim natjecanjima.

CMS smatra da je ključno ovim Zakonom regulirati i odgovornost sportskih klubova i, što je još važnije, (nacionalnih) sportskih saveza na način da su te organizacije dužne programski raditi sa navijačima i unutar svojih tekućih aktivnosti svakako moraju uključiti edukativne i druge aktivnosti putem kojih će se s navijačima raditi na smanjenju društveno neprihvatljivog ponašanja, a koje će se financirati iz sredstava prodaje karata, transfera igrača kao i marketinških zarada sportskih klubova.

Zbog toga predlažemo da se prijedlog Zakona uputi u treće čitanje kako bi se u njega ugradile mjere prevencije te još jednom apeliramo na nadležne institucije da što prije uvedu obrazovanje za mir, nenasilje i ljudska prava u obrazovni sustav Republike Hrvatske.