Dramatičnost, polariziranost i sadržajnost nasilja na minuloj Paradi ponosa u Splitu ostavila je malo mjesta dvojbama o tome na čiju stranu stati i s kime se solidarizirati. Članovi MASA-e kao i do sada hodaju zajedno s lezbijkama, pederima, biseksualcima, tranđama i svima ostalima koji se bore za seksualnu, rodnu i svaku drugu slobodu. Hodamo s njima prije svega jer im je sloboda i emancipacija uskraćena, ne nužno zato što podržavamo njihovo vodstvo, samu paradu ili "gej aktivizam". Hodamo s njima solidarno zato što su i nama sloboda i emancipacija uskraćene: na radnom mjestu - ako ga još uvijek imamo, na fakultetima, na gradskim ulicama te u odlukama koje se tiču naših života.

Kada se nečija sloboda izražavanja, kretanja pa i života neposredno ugrozi konkretnom snagom klerofašistićke i patrijarhalne ideologije i "morala", čemu smo mogli svjedočiti na Rivi, solidariziranje i uzajamna pomoć/obrana zadaća je ne samo nas kao slobodara, nego i svih nas kao ljudi. Šutnja i ignoriranje, kao u slučaju tihe većine u slučaju splitske Parade, u mnogim slučajevima ušutkane i zbog straha "ulivenog u kosti", postavlja nas u nezahvalnu poziciju suukrivnje, ako ni zbog čega drugog onda zbog toleriranja klerofašističke i patrijarhalne ideologije/nasilja i "morala" koji se ne protive samo slobodi pedera i lezbijki, nego i slobodi uopće. Iste te ideologije opravdavale su minule ratove, etnička čišćenja i logore; iste te ideologije opravdavale su primitivnu akumulaciju kapitala (pljačkanje i privatizaciju firmi, itd.) a svoje "gurue" postavile kao novu (ekonomsku, moralnu i simboličku) elitu u novoj klasnoj (i ideološkoj) kompoziciji. Iste te ideologije i danas legitimiraju status quo (kako seksualni, tako i onaj ekonomski). Kako je to sadržajno primijetio jedan anonimni transparent minulih narodnih demonstracija - "Dok ste zastavu ljubili, Hrvatsku ste opljačkali!" Upravo se ovime može opisati uloga tih ideologija u novoj klasnoj kompoziciji.

Jučer upotrebljena da opravda pljačku, danas na Rivi ona je upotrebljena da uskrati seksualnu slobodu i zahtjev za emancipacijom i pravednom raspodjelom (ekonomskih, pravnih i simboličkih) resursa. Biti u Splitu značilo je u takvim okolnostima braniti slobodu, značilo je biti prisutan ne toliko radi slaganja ili neslaganja oko parade, nego radi spomenute klerofašističke i patrijarhalne ideologije koja se trebala neutralizirati, radi prijatelja geja kojem je prijetilo nasilje iz mržnje, radi toga da se pokaže kako "nismo svi takvi u Splitu". Solidarizirati se s paradom ponosa značilo je politički osuditi te ideologije, ljudski osuditi svaki kamen koji je bačen iz mržnje te se kolektivno i kao društvo (zajednica) boriti protiv tih/fašističkih tendencija u društvu. U propagiranju klero-fašističke ideologije i "morala", posebno na razini velikih instanci moći, još je jednom najaktivnija bila Crkva i time se nanovo pokazala kao jedna od najreakcionarnijih institucija u društvu. Upravo ona sasvim jasno simbolički pokazuje povezanost i stopljenost ideologije, ideoloških aparata države i konkretne ekonomske moći.

No taj makro-fašizam nije bio jedini kolajući ovih dana te incident na Rivi nije jednostavno svodiv na "nas koji volimo" i "one koji mrze", kako je to površno poručila nizozemska ambasdorica sa tribine, kao što on nije svodiv ni na "nas koji smo nenasilni" i "njih koji su nasilni". "Liberalna", pro-gay strana također se nije lišila upotrijebiti neke moderne rasističke formulacije komentirajući i svaljujući svo nasilje na "seljake koji nisu iz Splita" ili "seljake koji jesu iz Splita, ali nisu postali građani". Sve se nasilje svelo na naš "balkanski mentalitet" ili se nastojalo prikazati kao izraz "nespremnosti na demokratske vrijednosti". Odbijamo pričati i analizirati događaj u tim plitkim kategorijama koje koriste istu logiku stereotipiziranja, esencijaliziranja i isključivosti koja se već ionako primjenjuje prema pederima, lezbijkama i ostalima. Odbijamo pričati u tim kategorijama jer poznajemo mnoge "vlaje" koji su pederi i lezbijke, kao i one koji to nisu, ali nas podupiru i zajedno s nama se bore za (seksualnu) slobodu svih.

Jednako tako znamo da je "balkanski mentalitet" u mnogim situacijama bio slobodarski, demokratski te da su se ljudi na njegovim prostorima pokazali istaknutim borcima za mnoge socijalne slobode. Jednako tako, legitimnost borbe lezbijki, pedera i ostalih za svoje slobode ne leži u procesima "pristupa europskim integracijama", niti "u pravu na okupljanje", niti u "Ustavu Republike Hrvatske", a ponajmanje u nekoj "naprednoj seksualnosti". Legitimnost te borbe ne leži u tim hegemonijskim diskursima koje sve više prihvaćaju i sami lideri "gej pokreta", nego prije svega u humanističkom i revolucionarnom zahtjevu za "emancipacijom čovjeka po čovjeku", u borbi za slobodu. To je sasvim dovoljna osnova iz koje možemo zahtijevati naše seksualne slobode bez obzira na kojoj se strani Schengena, razdjelnica Istoka i Zapada ili urbanog i ruralnog nalazili, bez obzira kojem "mentalitetu" pripadali. Naša povezivanja u borbi za slobodu već i danas prelaze te šture granice, kao što one prelaze i kategorije identiteta u koje nas je sistem kategorizirao i fragmentirao te putem kojih nas kao većinu stanovništva eksploatira.

Događaji u Splitu nanovo su nam pokazali koliko je borba za seksualne slobode važna i kako je ona neizostavni dio svake borbe za slobodu (te obrnuto, koliko je borba za seksualnu slobodu nerazdvojiva od ostalih borbi). Pokazali su nam jednako tako koliko je u našem društvu prisutna mržnja klerofašističke i patrijarhalne ideologije koja se desetljećima gajila na ovim prostorima i čijim posljedicama sada svjedočimo. Samim time, pokazali su nam koliko nam je potrebna borba protiv takvih ideologije i njezine snage. U trenutku kada kriza kapitalizma doseže vrhunac i kada se nanovo rađa tlo za svaljivanje sve krivice na one "druge" - pedere, srbe, masone i ostala fantazmatska čudovišta - mjesto na Paradi ponosa je svakome tko smatra da pederi i lezbijke nisu krivi za jad i eksploataciju koju nam sistem nameće. A vjerujemo da to vidi većina stanovništva.

Zato će članovi MASA-e, unatoč sve većoj kritici liderstva "gej pokreta", i ove godine zajedno koračati sa svima onima koji zahtijevaju slobodu i emancipaciju. Zajedno i solidarno za seksualnu slobodu svih!