Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

Zapeli u 1991.

Fotografija članka
Presuda Županijskog suda u Sisku pokazala je još jednom nedoraslost hrvatskih sudova problematici ratnih zločina. Iz tog razloga potrebno je osnivanje specijaliziranog suda sa sucima izoliranim od pritiska lokalnih sredina, upozoravaju Documenta i Građanski odbor za ljudska prava

Prije nekoliko dana svjedočili smo još jednoj sramotnoj presudi hrvatskog pravosuđa kada je Županijski sud u Sisku, pod predsjedavanjem sutkinje Snježane Mrkoci ponovno oslobodio četvoricu dokazanih ratnih zločinaca koji su 1991. u Novskoj ubili i mučili tri žene. Prije 19 godina, 18.12. 1991., pripadnici HV-a D. Leskovar, Ž. Belina, D. Milić, I. GrgićZ. Plesec, u uniformama HV-a i s oružjem HV-a (ali "izvan radnog vremena") upali su u kuću obitelji Mileusnić. Ubijene su Goranka i Vera Mileusnić, kći i suprugu Petra Mileusnića, te njihova susjeda Blaženka Slabak koja je bila u posjeti. Petar Mileusnić je teško ranjen, ali se uspio spasiti, iskočivši kroz prozor. Pozivajući se na Zakon o amnestiji, Vojni sud iste godine oslobodio je svu četvoricu optuženih iako su priznali da su pucali, a u obrazloženju suda u sastavu K. Mudrovčić, V. Mioč, R. Ščekić, rečeno je da su počinioci ubojstava (ali ne ratnog zločina) "bili revoltirani slikama pada Vukovara".

Pravna bitka preživjelog Petra Mileusnića traje već dugih 19 godina, a svoj novi obrat dobila je odlukom Vrhovnog suda da slučaj ne potpada pod Zakon o oprostu i kvalificirao ubojstva ne kao teške zločine već ratne zločine, koji kao takvi ne mogu pasti pod zastaru. Pokrenut je novi postupak, međutim, sutkinja Mrkovci odlučila je jednostavno ignorirati Vrhovni sud. Bez obzira na odluku Vrhovnog suda oslobađajuću presudu utemeljila je na tvrdnji da se radi o već presuđenoj stvari koju kao takvu treba odbiti, budući da je protiv optuženika, temeljem Zakona o oprostu, postupak već ranije pravomoćno obustavljen. I na kraju još dodala da joj je "žao što mora suditi našim vojnicima za zločine za koje smo bili navikli da ih je počinila druga strana, pogotovo u dane kad palimo svijeće za Vukovar".

S obzirom na takvo objašnjenje sutkinje ostaje nejasno zašto je uopće bilo potrebno iz početka provoditi cijeli dokazni postupak. Naime, ponovno je provedeno je balističko vještačenje, dopunsko sudsko-medicinsko vještačenje, saslušani su i svjedoci, između ostalih, i svjedok Petar Mileusnić da bi se donijela presuda utemeljena na procesnoj smetnji. A koja je, prema takvom tumačenju stvari postojala od samog početka.

Isto tako, naglašavaju iz udruga, "sutkinja je propustila izraziti žaljenje što iz formalnih razloga izriče odbijajuću presudu i optuženicima jasno dati do znanja da je iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno počinjenje teškog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. To je najmanje što žrtve i javnost trebaju dobiti od, na pravednosti utemeljenog, sudskog postupka".

Svoj obol u tragičnosti cijele situacije dali su i mediji koji su cijeli slučaj slabo pratili, što je rezultiralo krivim prenošenjem informacija jer je jedini novinar prisutan u sudnici, novinar Večernjeg lista napisao da je sutkinja izjavila da se zločin u Novskoj stvarno dogodio, ali nema dokaza da su ga optuženi i počinili. Omaška je rezultirala krivim informiranjem i stvaranjem dojma u javnosti da optužena četvorka nije imala ništa sa ubojstvima. Iz dokaznog postupka, međutim, proizlazi upravo suprotno: da su četvorica optuženika uistinu i odgovorni za ratni zločin koji im se stavljao na teret. Ipak, optuženicima je ukinut pritvor i ponovno su pušteni na slobodu.

Za to vrijeme Petar Mileusnić živi u Novskoj bolestan i napušten od svih, u nemogućnosti da od hrvatskih sudova napokon dobije zadovoljštinu u obliku pravedne sudske odluke.

Predstavnici udruga zato su još jednom upozorili da su ovim postupkom, po tko zna koji put, hrvatski sudovi dokazali da nisu dorasli problematici ratnih zločina. Prema njihovom mišljenu potrebno je osnivanje specijaliziranog  suda sa sucima izoliranim od pritiska lokalnih sredina.

Budući da ova presuda nije pravomoćna i da će Županijsko državno odvjetništvo u Sisku uložiti žalbu, ostaje nam se nadati da će Vrhovni sud Republike Hrvatske biti dosljedan u svome tumačenju da se u ovom predmetu ne radi o presuđenoj stvari te stoga ukinuti spornu presudu i omogućiti da se počinitelji ratnog zločina primjereno kazne, zaključili su predstavnici udruga. 

Tagovi: ratni zločini
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 6 komentara
  1. Luka25.11.2010. 21:40
    Tu sutkinju treba silovati, kćerkicu joj ubiti dok gleda, a muža skuhati živog. Eto pravde. Ova četvorica više nisu ni bitna u cijeloj priči o 90ima. Oprostite na iskazanoj mržnji, ali radi ovakvog ruralno/kaubojskog razmišljanja birokrata sam pobjegao iz te proklete zemlje.
  2. Luka26.11.2010. 11:52
    dosao si na pravi forum.
  3. jura26.11.2010. 12:54
    Ovo što je Luka napisao 25.11.2010. u 21:40 i pozvao na ubojstvo sutkinje, silovanje kćerke, kuhanje muža, ne to nije širenje mržnje.

    Altere, Altere, Altere moj...
  4. jebodom26.11.2010. 13:17
    Da, to je također širenje mržnje ali to širenje mržnje ne amnestira tebe od širenja mržnje koju kao "jura" ovdje lažima obično potkrepljuješ i širiš. Stoga, ti si posljednja osoba koja bi se trebala javiti.
  5. jura26.11.2010. 13:39
    Ako 100 puta (bez ikakvih argumenata dakako) ponoviš da ja lažem i širim mržnju, možda to postane i istina.
    Kako po onoj o prelasku kvantitete u kvalitetu,
    tako i po onoj da 100x ponovljena laž postane istina.

    Nego, 'alo yurednik, kreni u obračun sa širiteljima mržnje iz svog sokaka
  6. Vidi ko je di zapeo u cemu26.11.2010. 13:45
    OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE I ‘KRAJINSKA MILICIJA’ EVIDENTIRALE SU DIO RATNIH zločinA nad hrvatskim civilima i njihovE počiniteljE
    BEZ KAZNE Hrvatska abolirala ratne zločince s popisa ‘Krajine’
    Damir Glibušić / CROPIX

    Šibenski “pravaši” odnedavno posjeduju dio ratne dokumentacije obavještajnih službi i “milicije Krajine” u kojoj su evidentirani zločini nad uglavnom hrvatskim civilima, ali i njihovi počinitelji.

    − Tražimo da se zločini jednako tretiraju, ma tko ih počinio, za njih ne može biti zastare ni abolicije − smatraju vodeći ljudi HSP-a Šibensko-kninske županije, branitelji Ivica Ledenko, Marko Rajčić i Ante Buha.

    Žrtve bacili u Golubnjaču

    − Čak su i institucije te paradržavne tvorevine pokušale provesti istragu o ubojstvima hrvatskih civila. A što rade naše institucije? One su ih abolirale po Zakonu o općem oprostu, a njihove zločine prekvalificirale u oružanu pobunu − veli Ledenko.

    Koristeći priliku ponovnog susreta šefova dviju država, Hrvatske i Srbije, pozvali su Ivu Josipovića i Borisa Tadića da odu u Široku Kulu i do jame Golubnjače na Ljubovu kako bi se poklonili nevino pobijenim civilima hrvatske i srpske nacionalnosti čijim zločincima nikad nije suđeno iako su poznati i po svoj se prilici nalaze u Srbiji.

    − Ako smo mi uspjeli doći do dokumentacije obavještajnih službi “SAO Krajine” koju je Hrvatska vojska preuzela pri ulasku u Knin 5. kolovoza 1995. godine, tada je izvjesno − kaže umirovljeni časnik HV-a Marko Rajčić − da sav taj dokazni materijal posjeduje i Državno odvjetništvo.

    Zašto ti zločini nisu procesuirani iako su počinitelje detektirali i dio istražnog postupka proveli vojni organi “RSK”? Mogu li se evidentni ratni zločini prekvalificirati u sudjelovanje u oružanoj pobuni kako bi njihovi počinitelji bili abolirani?!

    Samo iz dokumentacije do koje smo došli, čak 59 pripadnika srpske vojske izravno se terete za ubojstva, silovanja i palež. Što je DORH poduzeo na procesuiranju tih ljudi? − proziva Rajčić, podastirući novinarima dio “krajinskih” obavještajnih dokumenata.

    Konkretno navode slučaj Čede Budisavljevića (pomoćnik komandira odjeljenja milicije) koji je na području Teslingrada (Gospić) ubio bračni par Nikšić (Široka Kula), a suprugu prije ubojstva silovao, i potom ih zapalio u njihovoj kući.

    Budisavljevića terete da je zajedno s Miloradom Bogunovićem i Mirkom Malinovićem, nakon neuspjele razmjene, jedanaestero ili dvanaestero hrvatskih civila odveo u smjeru Ljubova, gdje su ih pobili i bacili u jamu Golubnjaču.

    Navodno je Budisavljević najokrutniji zločin počinio nad obitelji Rakić iz Široke Kule, inače srpske nacionalnosti, osim supruge Hrvatice.

    Dogodilo se to 18. listopada 1991. kada je ubio Manu Rakića, njegovu suprugu Luju, kćer Radu i sinove Dragana i Milana. Prema dokumentaciji, bili su privedeni pod sumnjom za suradnju s Hrvatskom vojskom. Informativni razgovor s članovima nesretne obitelji vodili su vodnik Nenad Davidović i trojica pripadnika VRSK, evidentirani u zapisniku pod kodnim imenima Zolja, Rambo i Ćato.

    Ukratko, Budisavljevića navodno terete da je sa svojim jatacima pobio četrnaestero, petnaestero civila hrvatske i četvero srpske nacionalnosti. Indikativno je da je obavještajna služba “RSK” u Gračacu 11. studenoga 1991. upozorila na ovu surovu četvorku:

    “Iste je potrebno lišiti slobode, svako kašnjenje može imati za posljedicu i daljnja nekažnjena ubijanja nedužnih civila (!).” Hrvatske institucije provodile su istragu protiv Budisavljevića i ortaka zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo sudjelovanja u oružanoj pobuni, protiv ustavnog ustrojstva i sigurnosti RH.

    Tijekom istražnih postupaka, državni odvjetnik svojim je podneskom za čak 82 osobe promijenio činjenični opis i pravnu kvalifikaciju djela, te su se teretili tek za oružanu pobunu i, po Zakonu o općem oprostu, za sudjelovanje u oružanoj pobuni od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. godine svi su abolirani.

    Ubojstvo supružnika Bačić

    U HSP-u posebno ističu procesuiranje ubojstva bračnog para Bačić (Mate i Marije) u selu Drinovci na Miljevačkom platou, 12. siječnja 1992. godine, te to dokumentiraju detaljnim zapisnikom o očevidu s fotoelaboratom leševa ubijenih, koji je potpisao vodnik Dušan Šorgić.

    U dokumentima se navodi da je ubojstva počinio pripadnik srpske garde Boban Arsić, koji se navodno pravdao da je to učinio u samoobrani (sic!), iako je riječ o starim i nenaoružanim ljudima, a očevidom je utvrđeno i da je na njihovu kuću nakon zločina bačena bomba.

    Iz ožujka 1993. godine datira i ćirilični zapis SUP-a Knin koji je potpisao šef Odsjeka za suzbijanje kriminaliteta Bjelja Milivoj, a gdje se za ubojstva jedanaestero civila u Puljanima i Krivićima (Oklaj) sumnjiče, nakon provedenog “operativnog rada”, pripadnici vojske “Krajine” Jovica Bojanić, Đuro Dujaković i Stevan Subotić.
    DORH: Ako nema dokaza, ide prekvalifikacija
    Državno odvjetništvo u obradi konkretnih predmeta koristi dijelove zaplijenjene dokumentacije obavještajnih službi i “milicije SAO Krajine” koja je, kako doznajemo od glasnogovornice DORH-a Martine Mihordin, pohranjena u Hrvatskome memorijalnom dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

    O slučajevima Čede Budisavljevića i drugih DORH je zatražio očitovanje od ŽDO-a u Gospiću i Šibeniku. Inače, Zakon o općem oprostu jasno kaže, navodi u odgovoru u ime DORH-a glasnogovornica Mihordin, da su od oprosta za kaznena djela iz čl. 1. tog zakona izuzeti počinitelji najtežih povreda koje imaju karakter ratnih zločina.

    No, dodaje Mihordin, u slučajevima konkretnih kaznenih predmeta i nedostatka dokaza, te gdje za to ima osnove, u slučajevima da su osumnjičenici sudjelovali u oružanoj pobuni protiv ustavnog ustrojstva i sigurnosti RH, kazneno djelo prekvalificira se u djelo oružane pobune i primjenjuje se opći oprost.


Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

24.05.

Zatvorite ratne zločince

Hrvatska i dalje nije procesuirala svoje ratne zločince. Štoviše, umjesto toga su se ključne političke ličnosti obrušile na presude međunarodnih sudova, stoji u izvještaju Amnesty Internationala

24.05.

Sistematska diskriminacija Roma

Romi u Europskoj uniji nisu dovoljno uključeni u društvo i žive u lošijim uslovima nego njihovi susjedi, ocjenjuje Agencija za osnovna prava

24.05.

U pripremi rezolucija o homofobiji

Zastupnici Europskog parlamenta su na jučerašnjoj raspravi izrazili zabrinutost zbog niza otkazivanja Prideova diljem Europe

23.05.

Beograd Pride najavljen za listopad

Organizacijski odbor Beograd pride 2012 najavio je da će ovogodišnja Parada ponosa biti održana 6. listopada

22.05.

Ponovno zabranjen Pride u Moskvi

Pripadnici ruske LGTB zajednice još su 2006. predali prvi zahtjev za održavanjem Pridea, ali svi njihovi pokušaji završili su tako što bi ih rastjerivala policija

22.05.

Tužna statistika

Gotovo 13 posto mladih ljudi u svijetu je bez posla, a njihov status se vjerojatno neće promijeniti naredne četiri godine, stoji u izvješću Međunarodne organizacije rada

21.05.

Otkazana ukrajinska Povorka ponosa

Zbog ultradesničarskih prijetnji, policija je savjetovala organizatorima da odustanu od Povorke pola sata prije nego što je trebala započeti