Prije otprilike dva tjedna upoznati smo sa životnom pričom Ane Dragičević, djevojke koju su roditelji sa 16 godina dali smjestiti u Psihijatrijsku bolnicu Lopača, nedaleko Rijeke nakon što su otkrili da je u vezi s djevojkom. Ana je u Lopači držana od svoje 16. do 21. godine. S 18 godina je puštena samo da bi ju roditelji nakon kratkog vremena ponovno vratili u Lopaču i tadašnja ju je ravnateljica PB Lopača dr. Vulin, ponovno primila u bolnicu. Usprkos inzistiranju dr. Vulin, Ana je odbila potpisati suglasnost čime je njeno zaprimanje u bolnicu, te boravak u njoj od 18. do 21. godine prisilan i nelegalan.

Formalni razlog hospitaliziranja (kako se u početku navodi u Lopači) bila je ovisnost o opijatima koju je kasnije i sama bolnica demantirala zbog nedostatka apstinencijskih smetnji, te je zaključeno da je apsolutno neprihvatljivo što se njena homoseksualna orijentacija terapijski razmatrala.

Novi ravnatelj psihijatrijske bolnice dr. Radimir Rakun, koji je i pustio Anu iz bolnice prije nešto više od sedam mjeseci, potvrdio je dnevnim novinama Novi list (31.12.2008.) da su se izvanrednim nadzorom utvrđivale okolnosti prijema jedne Riječanke na hospitalizaciju s ciljem utvrđivanja zakonitosti prijema i smještaja pacijentice u tu ustanovu. Utvrđeno je da nije bilo zakonskih elemenata za njenu prisilnu hospitalizaciju koja se provodi isključivo u situacijama kad je osoba opasna po sebe ili živote drugih ljudi. To se posebno odnosi na drugi slučaj hospitalizacije kada je Ana bila punoljetna i nije bila opasna ni za koga, što znači da je na hospitalizaciju morala svojevoljno pristati.

Ana je, zbog nesposobnosti roditelja da se nose s njenom seksualnom orijentacijom te zbog namjernog i apsolutnog zanemarivanja dužnosti te neprimjerenog ponašanja tadašnje ravnateljice PB Lopača dr. Vulin te nekolicine drugih doktora, u bolnici provela ukupno pet godina. Ovime joj je uništeno djetinjstvo, onemogućeno školovanje iako je tražila da se školuje iz bolnice i zakinuti uvjeti za zdrav i potpun život. Svaki njen bunt je tretiran izolacijom, vezanjem za krevet i lijekovima. Podvrgnuta je direktnom fizičkom i psihičkom nasilju od strane osoblja jedne institucije čija bi svrha trebala biti pomoći ljudima. Ana je boravkom u Lopači pala na 47 kilograma, pati od strahova te ima zdravstvenih problema.

Smatramo da su uvjeti pod kojima je Ana držana u bolnici Lopača stravični, razlozi i način hospitalizacije prisilan i nelegalan kao i van svih pravila psihijatrijske i bolničke procedure općenito. Takvim postupanjem narušena su njena osnovna ljudska prava, pravo na slobodu, pravo na psihičko i fizičko zdravlje, pravo na vlastiti identitet te počinjena diskriminacija na osnovi seksualne orijentacije kao i zločin iz mržnje na osnovi seksualne orijentacije.

Zahtijevamo da Državno odvjetništvo i nadležni organi temeljito istraže ovaj slučaj, da kazneno gone i osude krivce ovog teškog zločina, ravnateljicu i odgovorno osoblje PB Lopače, te da se istraže odgovorni u Klinici za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka.
Pozivamo Grad Rijeku, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kao i Pravobraniteljicu za djecu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa te Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti da osiguraju da svi odgovorni kazneno odgovaraju. Također zahtijevamo i da roditelji Ane Dragičević snose kaznenu odgovornost.

Ovaj zločin protiv ljudske slobode, digniteta i identiteta te psihičkog zdravlja ne tiče se samo pripadnika/ica seksualnih i rodnih manjina već svakog pojedinca i pojedinke kojima je stalo do vlastite slobode. Ukoliko se počinitelji ovog zločina ne kazne biti će to direktna poruka da se svakome može bez opravdanog razloga oduzeti sloboda, da se osobe može pritvoriti, vezati i psihički zlostavljati te joj ograničavati ne očekujući nikakvu kaznu.

Apeliramo na sve građane i građanke Hrvatske da ne dozvole da se ovaj slučaj zataška, što je već počelo, već da se Ani osigura pravda ne samo u vidu odštete koju bolnica nudi već i u vidu kaznenog gonjenja osoba koje su ju u bolnicu smjestile protiv njene volje i bez opravdanih razloga. Ne smijemo dozvoliti da se Hrvatska pretvori u državu u kojoj se dozvoljava da brutalno kršenje ljudskih prava, posebno prava djece prođe nekažnjeno.

Izjavu primili: Mediji, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Vlada RH, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured gradonačelnika Grada Rijeke, Ured Pravobraniteljice za djecu, Hrvatsko psihološko društvo, Hrvatska psihološka komora, Hrvatsko psihijatrijsko društvo, PB Lopača, Klinika za psihijatriju KBC Rijeka i dr.

LGBTIQ Koordinacija Hrvatske

Angelina Jolie Fun Club
BURA - Lezbijski nogometni klub
inQueerzicija – Nova gej scena
Iskorak – centar za prava seksualnih i rodnih manjina
Lezbijska grupa Kontra
LeZbor
Lezbijska organizacija Rijeka “LORI”
Queerilica
Queer Zagreb
Zagreb Pride
Ženska soba – Centar za seksualna prava