Ključan preduvjet za početak novog života žena koje su preživjele obiteljsko nasilje jest osiguravanje njihove ekonomske neovisnosti, odnosno posve konkretno - pronalaženje zaposlenja. Ali to je u Hrvatskoj i dalje težak, gotovo nemoguć zadatak.

Većina žena-žrtava zlostavljanja godinama je živjela s mužem ili partnerom koji im nije dopuštao da rade. Stoga u trenutku kad se konačno uspiju izići iz kruga nasilja, ove žene imaju niz otežavajućih okolnosti. Njihovo radno iskustvo je nikakvo ili puno manje od drugih pripadnica iste dobne skupine. Uz to, najčešće se nakon rastave same brinu o djeci, pa ih sve to čini teško zapošljivima. Ako uspiju naći neki posao, najčešće je riječ o radu na crno ili poslu na kratko, određeno vrijeme.

"Žene koje se same brinu o djeci pa ne mogu raditi u smjenama ni vikendom, a mogle bi često i na bolovanje, poslodavci u Hrvatskoj jednostavno miču s liste kandidata. One zapravo nemaju nikakve šanse", kazala je psihologinja dr. Anita Lauri Korajlija na jučerašnjem okruglom stolu "Mogućnosti zapošljavanja za žene koje su preživjele nasilje" što ga je organizirala Autonomna ženska kuća Zagreb (AŽKZ).

Najveći broj žrtava koje žele započeti nov život bez nasilnog partnera, na tržištu rada doživljava nove traume. "Nakon što su od obiteljskog nasilnika godinama slušale kako su nesposobne i manje vrijedne, u potrazi za poslom ponovno dobivaju iste poruke, te su još jednom viktimizirane", istaknula je dr. Korajlija.

Vladine mjere za zapošljavanje posebnih skupina nezaposlenih, među koje spadaju i žrtve obiteljskog nasilja, na snazi su nekoliko godina, no do sada nisu dale rezultate, upozorile su aktivistice.

"Velik broj poslodavca ne zna uopće da ove mjere postoje. Oni koji znaju, kažu da su procedure za dobivanje poticaja suviše komplicirane", rekla je Valentina Andrašek, izvršna direktorica AŽKZ-a.

Ni jedna žrtva nasilja u Hrvatskoj tijekom protekle tri godine nije dobila stalan posao uz pomoć Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Samo je 13 žena dobilo privremeni posao - šest mjeseci bile su uključene u javne radove. Ovakav "angažman" države posve je neadekvatan, ocjenile su članice AŽKZ-a, budući da ženama koje su napustile nasilnika i koje same podižu djecu, nužno treba stabilan i sigurniji posao.