Petnaestog siječnja 42. 000 čitatelja Slobodne Dalmacije umrli su od straha: preko cijele stranice presjekla ih horor informacija od koje se ledi krv u žilama, a nije ju potpisao tamo neki bezveznjak nego glavni urednik Mladen Pleše zvani Pilaš.

O njoj je tih dana brujala cijela Hrvatska a prenijeli su je svi portali u regiji i sve najznačajnije tiskovine. U Moskvi se užurbano razrađuju planovi, pisalo je u tekstu Slobodne, da se tik uz granice Hrvatske, na teritoriju Srbije i Republike Srpske, duž rijeke Drine, izgrade ruske raketne baze!

Kao izvor navedeni su dobro upućeni diplomatski izvori.

Iz njih će se moći, dodao je Pleše, interkontinentalnim raketama s nuklearnim bojnim glavama pravodobno i maksimalno efikasno suprotstaviti novom američkom raketnom štitu koji NATO pakt namjerava rasporediti u blizini europskog dijela ruskog teritorija.



Onda su slijedile dodatne horor informacije:

• Premda rakete neće izravno ugrožavati Hrvatsku jer su namijenjene udarima na SAD, Zagreb će se naći, u vojnom i političkom smislu, u krajnje osjetljivoj situaciji...
• Ugrožen je vitalni dio države
• Sve te spektakularne promjene u blizini Hrvatske zahtijevaju od predsjednika Stjepana Mesića, Vlade Ive Sanadera i cijelog državnog vrha da žurno odrede vlastitu poziciju prema svim tim novim političkim, vojnim i ekonomskim fenomenima na Balkanu koji će bitno utjecati na položaj Hrvatske u međunarodnoj zajednici....

I tako dalje, i tako dalje...

Bila je to najveća laž koju je EPH ove godine svjesno plasirao u javnost!

Dobro upućeni izvori na koje se poziva Mladen Pleše manje su realistični nego Butkovićev fantomski premijer. U Moskvi, naime, ne postoje takvi strateški diletanti koji bi previdjeli činjenicu da se u Republiku Srpsku ne mogu postavljati nikakve nuklearne rakete, naprosto zato što RS nije nikakva suverena država i ne može primati strane trupe na svoj teritorij. To je nemoguće bez privole službenog Sarajeva, ali nije moguće ni uz njegovu privolu - o tome bi preko Miroslava Lajčaka još uvijek odlučivala EU.



Čovjek, s druge strane, ne mora znati ništa o nuklearnim raketama da bi mu, pogledom na geografsku kartu, bilo očito da Rusi za takve poslove imaju sto milijuna puta pogodniju lokaciju od, npr, Bosanske Dubice, Mačkovca ili Foče. To je Kalinjingrad, Kantov rodni grad, smješten u predvorju Njemačke, Poljske i Češke, iz kojega se srednja Europa može gađati i praćkom. Rusi su Kantsburgom i službeno zaprijetili Amrikancima. I nisu navodili Prnjavor kao alternativu. Ameriku, pak, mogu gađati s Kamčatke ali mogu i s drugih lokacija. Zašto bi Ameriku ciljali iz Podrinja, ta logika čovjeku ne može biti jasna ako se ne nadrogira ludim gljivama.

Dakle, Plešeov je tekst izmišljotina, vrvi glupostima i očitim kontradikcijama, ali nije pušten u javnost slučajno.

Tada je, naime, hrvatski državni vrh dobio prve informacije da će Hrvatska biti pozvana u nepopularni NATO pakt, pa je javnost - bila je to usluga Sanaderu i Mesiću – trebalo zbombati dobrom količinom horora, a što u Hrvata može izazvati veću jezu od dolaska Srba i Rusa, naoružanih nuklearnim bombama, u Drakulić, Šargovac i Javorane, sela oko Banja Luke?

Ništa - Hrvatima ne bi bila gora jeza ni od vijesti da Osama Bin Laden pretvara džamiju u Kladuši u balistički projektil!

Zahvaljujući toj i sličnim propagandnim uracima, popularnost NATO-a navodno je danas veća od popularnosti Saše Tina i Kedže na vrhuncu slave.

A od te laži nije imao štete ni famozni Pleše. Evo ga ovih dana zasjeda na kapetansko kormilo Jutarnjeg lista, broda koji se opasno zaljuljao. I kojega bi dvojac Pleše - Butković, jedan koji hotimično objavljuje nepostojeće teme o nepostojećim problemima, i drugi koji nehotično objavljuje intervjue s fantomima s Markova trga, sada trebao vratiti na stare staze slave.

Jest, to bi bilo moguće kad bi naivci u Hrvatskoj rasli kao gljive poslije kiše. Publika Jutarnjeg lista je, međutim liberalnija, obrazovanija i emancipiranija no što Bule i Pilaš misle, pa ove pričice za Modru lastu, reklame premijera i gradonačelnika, ne žele plaćati 6 kuna dnevno. Zato je trećina te publike otišla nekamo, ne zna se kamo, a Mladen Pleše, nekadašnji dostavljač u SOUR-u Vjesnik, zadnji je čovjek na svijetu koji ih može vratiti tim novinama, i to s djetinjarijama koje podcjenjuju elementarnu inteligenciju.

---

<sup>Bilješka o autorici:

Zorica Stipković (r.1990.), studentica prve godine povijesti iz Zagreba. Ovo joj je prvi novinarski uradak u karijeri.</sup>

 

Tagovi: nato, eph, Mladen Pleše