Umjesto da se nastave baviti spletkama, modnim ukusom i seksualnim životima "vođa" antivladinih prosvjeda, urednici nedjeljnog izdanja Jutarnjeg lista, simbolički obojanog u žutu boju, očito su ovaj broj željeli prilagoditi skorom obilježavanju Dana žena. Dakako, neuspješno. Uz prve dvije stranice, inače najčitanije u svakoj novini, preko kojih ne bliješti ništa drugo do li reklama, i zanimljivu, i za promjenu objektivnu, reportažu stranog novinara s aktualnih prosvjeda, nedjeljno izdanje tabloida ne donosi ništa spektakularno izuzev dvije "istraživačke" teme. Pogađate, glavni akteri u obje priče su upravno žene - vladajuća Jadranka Kosor i Sanja Musić Milanović, znana i kao "desna ruka" glavnog među oporbenjacima. A o ženama su, kako i priliči, pisale žene.

Novinarka Vanja Nezirović odlučila je putem famoznih "bliskih suradnika" analizirati psihičko i fizičko stanje premijerke u nevolji. Tu je red "izraženih podočnjaka", red "starenja za koju godinu u samo nekoliko dana" i za epilog "crni kostim" s Usred drmanja zemlje Jutarnji list odlučio se pozabaviti tuđim privatnim životom čija se rekonstrukcija apsolutno temelji na anonimnim izvorima. neizostavnim "brošem u obliku srca". Kako bi se ova novina što više sadržajno približila formatu Moje tajne, uz tekst koji se nalaze nešto stranica dalje pod naslovom Cimer mi se ušuljao u krevet, niti priča o Jadranki nije mogla proći bez privatnih pikanterija. Naime, u situaciji u kojoj čak 70 posto građa podržava antivladine prosvjede i u kojoj zbog nesposobnosti vladajućih čak 330 000 radno sposobnih ljudi nema posao, važnije je znati kako Kosor iza sebe ima dva propala braka, kako ju je majka rodila dok je imala samo devetnaest godina, kako je njen otac Mirko zapravo bio srednjoškolski profesor majke Zorice i kako Jadranka, kada joj je teško u životu, gleda sliku svoje bake Terezije. Dakle, vas 330 000 i ostalih 70 000 bez plaće obavezno nabavite sliku pokojne bake. No zašto bi žensku priču valjalo ostaviti samo na analizi izgleda i obiteljskog života kada iza svake uspješne žene nužno mora stajati i mali milijun protivnika. Boli glava jadnu premijeru od mlađahnog Pernara, koji opravdava nasilje, promuklog Sačića, "radikalnog" Kajina, lidera Milanovića, dugoprstog Sanadera, a tu je i jedna žena koja ju je "izdala" - glavom i bradom Sanja Sarnavka. Na ovu "opasnu neprijateljicu iz sjene" ukazala je, pogađate, "bliska suradnica premijerke Kosor". "Mrze li me zato što sam žena? Gdje je sada Sarnavka? ", vrišti Jadranka sa stranica Jutarnjeg. Ma pazite vi bezobraznice - zaštitnica ženskih prava se usudila prosvjedovati protiv žene na vlasti! Ustvari, pazite vi novine - usred drmanja zemlje jedna od najčitanijih tiskovina odlučila se pozabaviti tuđim privatnim životom čija se rekonstrukcija apsolutno temelji na anonimnim izvorima.

Nego, ima i jedna moćna žena na "drugoj" strani političke linije. Ime joj je Sanja. A o uspješnoj Sanji koja "voli što je njen Zoran alfa mužjak" pisala je Nada. Ista ona Nada koja je već "pisala brojne tekstove o Carli Bruni i Michelle Obami i njihovih tisuću haljina". Mirković dakako. Nego, vratimo se mi na Sanju u Nadinim očima - "nikad inferiorna i podcjenjena", "zaražena interesom za namještaj i dizajn, sjevernjačkim stavom stranim našem podneblju", "izrazito školovana žena čiji je doktorat o pretilosti možda zadužen za vitkost predsjednika SDP-a". Moderna neka žena! Ali svakoj modernoj ženi na prvom mjestu treba biti njen alfa mužjak i sinovi pa je novinarka našla važnijim većinu teksta orijentirati na Zorana i starijeg sina Jakova. Dakako, za kraj je najvažnije priupitati kako to da se trojica muškaraca snađu u kući kada majka ode na poslovni put.

Nakon fol feminističkih perspektiva čitatelju na kraju ne preostaje ništa nego da se za tih bijednih sedam kuna vrati na čitanje reportaže stranog novinara s prosvjeda. No kvalitetnu reportažu uništila je mudro režirana oprema - pola lijeve stranice zauzela je fotografija interventnog policajca ispred kojeg mlađahni prosvjednik naginje limenku pive i naslov "Govornici kažu kako je Šeks lud. Gospođa pored mene ne zna treba li im vjerovati". A Pulitzera za najbolji okvir odnio je onaj u kojem piše: "Za jednog gospodina dalmatinskog naglaska ljudi na vlasti su sotonisti (boldano), uvjeravao nas je da imaju tajna obilježja".

Nego, što su se ono prosvjednici uzvikivali prošli petak ispred EPH-ovog stožera? Aha, - "Jutarnji lopovi, narod ste zaglupili!".

Podržite H-Alter!