H-Alter

Cijena demokratskog smijeha

28.06.2010. Igor Lasić Mediji Komentiraj Print
Fotografija članka
Čitav svijet, ili bar onaj njegov dio koji se voli nazivati slobodnim, proteklih se dana od srca smijao mračnoj perspektivi nogometaša autsajderske reprezentacije Sjeverne Koreje koja je neslavno nastupila u prvoj fazi aktualnog svjetskog prvenstva.Što je toliko neodoljivo smiješno?

Čitav svijet, ili bar onaj njegov dio koji se voli nazivati slobodnim, proteklih se dana od srca smijao mračnoj perspektivi nogometaša autsajderske reprezentacije Sjeverne Koreje koja je neslavno nastupila u prvoj fazi aktualnog svjetskog prvenstva. Točnije, prvo su junački izgubili od pomalo mitskog Brazila s dva naprema jedan, a zatim su im Portugal i Obala Bjelokosti napunili mrežu s ukupno deset golova, bez ijednog zgoditka s druge strane...

I baš kao što su nekad, sve do druge polovine osamdesetih godina prošlog stoljeća, zapadnjaci rado ironizirali poraze sovjetskih sportaša u važnim utakmicama doskočicom kako će gubitnici vjerojatno završiti u Sibiru, tako su se bjelosvjetski medijski komentatori prisjetili da u Sjevernoj Koreji također postoji prikladan arhipelag rudnika u kojima skončavaju oni što padnu u iracionalnu nemilost režima neprikosnovenog kvazikomunističkog monarha Kim II Jonga. A zna se kakvi su dalekoistočni rudnici, je li, čak i u zemljama s nešto dostupnijim ljudskim pravima: dok otkopavaju rudu u novim oknima, već zatrpavaju žrtve po starima.

Paparazzi su za to vrijeme u Južnoafričkoj Republici, zemlji domaćici svjetskog prvenstva za koji se po drugi put u svojoj povijesti kvalificirala i Sjeverna Koreja, vrebali nekoga od inventivnijih članova njezine reprezentacije u eventualnom bijegu i traženju azila namjesto povratka kući; štoviše, to se očekivalo i prije njihova nogometnog potopa u drugom i trećem kolu turnira. Nije utekao nijedan, iako su velike agencije u spomen na "željeznu zavjesu" izmislile ni manje ni više nego četvoricu bjegunaca, pa je zatim nametnuto mišljenje da oni to ustvari ne mogu tako lako izvesti, jer će im obitelji u domovini biti svirepo kažnjene.

No, ubrzo je pažnju javnosti osvojila državna televizija Sjeverne Koreje, naročito urnebesno ponašanje njezina spikera tokom direktnog prijenosa utakmice s Portugalom, a što je tamo, inače, pravo čudo neviđeno... Njegova euforija zbog tobože virtuoznog nastupa domaćih igrača navodno nije splasnula niti s trećim portugalskim golom, da bi nakon četvrtog jednostavno zanijemio i ostao tako diskretan do kraja emisije. Ako se zlosretni burevjesnik nije ubio već tad, primijetili su stanoviti novinarski fakini, zacijelo je iste noći deportiran u najbliži rudokop.

Doista, strašan je totalitarizam na stvari, ta diktatura u Sjevernoj Koreji, koja se po uzoru na slične pojave tokom prošlog stoljeća još kiti i službenim nazivom Demokratska Narodna Republika Koreja. Tamošnji je režim stilski blizak karikaturalnoj vladavini Saparmurata Nijazova, samozvanog Turkmenbašija, u Turkmenistanu do prije nekoliko godina. Moglo bi se stoga reći da je Sjeverna Koreja jedan od posljednjih zakutaka današnjeg svijeta izvan vrlih globalnih tokova, antioaza prikovana u najcrnjoj znanoj prošlosti.

Ali, što je onda u tome baš toliko neodoljivo smiješno, i kakav je zapravo taj naš superiorni, demokratski te humani svijet, koji se ovih dana izruguje Sjevernoj Koreji?

Odavno je već kazano: naša demokratska sloboda izbora političke reprezentacije svedena je na slobodu potrošačkog biranja robe na tržištu, u korist onih koji prisvajaju sve bezočniji postotak viška vrijednosti

Zapad se obično diči demokratskom tradicijom i razinom zajamčenih ljudskih prava, no realnost u najvećem dijelu priče, nažalost, uopće nije blistava. Demokratske institucije, nekoć davno posvećene delegiranju mladoburžoaske volje pri upravljanju državnom represivnom aparaturom, unekoliko su vremenom izrazile potrebu i stajalište narasle i ekonomski stasale srednje klase, da bi sve to ubrzo zadesila prilično logična regresija. Suštinska vlast, zapravo sustav donošenja i provođenja odluka o zajedničkim dobrima i društvenim odnosima u interesu ovom ili onom, zadržana je u rukama sve manjeg dijela svjetskog življa sa sve većom privrednom i financijskom snagom - svijet ipak tehnološki grabi naprijed - pa danas zapadnjačka stranačka demokracija funkcionira sasvim ekscentrično, s praksom koja se ubrzano distancira od teorije i već anakronih ustavnih zasada, kao što je u Hrvatskoj slučaj s načelnim socijalno-državnim određenjem.

Odavno je već kazano: naša demokratska sloboda izbora političke reprezentacije svedena je na slobodu potrošačkog biranja robe na tržištu, u korist onih koji prisvajaju sve bezočniji postotak viška vrijednosti. No, da bi se takav alkemijski obrat mogao realizirati, bio je potreban uvjerljiv marketing, propagandna mašinerija koja će nas uvjeriti u ono što svojim očima baš i ne vidimo takvim... Dio mehanizma u krajnjoj reakciji jest i naš smijeh na račun Sjeverne Koreje, očitoga primjera državno-totalitarnog zla.

Rješenje koje nudimo Sjevernoj Koreji, pak - mi, rođeni pod sretnijim nebom, makar tek nedavno prošli repatrijaciju - jest ono što već desetljećima prolaze brojni maloljetnici, ponajviše upravo iz Azije: štancanje robe široke potrošnje s našim omiljenim etiketama, gdješto za jednoznamenkasti broj centi po radnom satu, pa neka bar tako i oni svojim ručicama oćute svu ljepotu kataloški sistematizirane demokracije i općeg prosperiteta. Slična je muka proteklih godina umalo zapala i Južnu Koreju, dotadašnjeg "azijskog tigra" modernog kapitalizma s kumirom eksponencijalnoga gospodarskog rasta, no i s uračunatim smrtonosnim rizikom.

Psihološki, onim smijehom na račun živih, a već zakopanih u rudniku, kolektivno se identificiramo unutar opreke mi-oni, što u danom slučaju valjda znači da smo simbolički pristali uz grubo simplificirano svođenje historijskih mogućnosti na zaključak o neizbježnom izboru među dvama nametnutim modelima društvenog u(ne)ređenja

Cijenu našeg demokratskog smijeha ne plaćamo jedino mi sami, s našim lokaliziranim sindikalnim koprcanjem, dakle, nego se puni njegov efekt ispostavlja s globalnom neokolonijalnom eksploatacijom.

Psihološki, onim smijehom na račun živih, a već zakopanih u rudniku, kolektivno se identificiramo unutar opreke mi-oni, što u danom slučaju valjda znači da smo simbolički pristali uz grubo simplificirano svođenje historijskih mogućnosti na zaključak o neizbježnom izboru među dvama nametnutim modelima društvenog u(ne)ređenja. Ilustracija toga stava ogleda se i kroz širu konzumaciju Svjetskoga nogometnog prvenstva u Južnoafričkoj Republici, gdje se FIFA - svjetska nogometna asocijacija - drastično kontrastira, uslijed očajne socijalne situacije u toj zemlji, kao multikorporacija koja hladno izvlači gotovo sav profit od te izdašne sportske priredbe i njezinih popratnih komercijalnih manifestacija. Dakako, usput gadno zloupotrebljavajući tamo zatečenu jeftinu radnu snagu, o čemu jedva da smo imali prilike čitati u agencijsko-novinskim nišama što su odvojene uz obilate izvještaje o igračkim zvijezdama, njihovim obiteljima i primanjima.

Ali, za razliku od poznatijih medija u zapadnom svijetu čiju slobodarsku teoriju i praksu ovdje izlažemo kritici, no koji su u nekoj mjeri ipak u javni prostor pripustili kontradiskurs o svemu gore navedenom, a dominantnom, hrvatska mainstream glasila ostala su konzervativno zakopčanima, s tek nekoliko usamljenih autorskih izuzetaka.

Izvjesni hrvatski televizijski komentator, dok se po nezvaničnim krugovima zbijalo sve prpošnije šale na račun nogometaša-rudara, čak je famu o sjevernokorejskome Mordoru pomaknuo za jednu literarnu kvalitetu dalje, sam ili uz pomoć neznanih nam kolega, tronuto zaključivši otprilike to da vjerojatno nikada nećemo niti saznati za točnu sudbinu njihovih reprezentativaca nakon povratka kući, jer je riječ o državi s neprobojnom informativnom blokadom u oba smjera... Time je čitava konstrukcija uvjerljivo zadržana u strogo pripovjednoj domeni, i logički opravdana s obzirom na fakat da Sjeverna Koreja ne bi ni bila tako strašna kad sve to ne bi bilo tako, i obrnuto. A najgori su oni Drugi kojima ostavljamo šansu da budu gorima nego što možemo zamisliti, ma koliko se dovijali u globalnoj disciplini konfabuliranja.

Hrvatski reporteri, opet s vrlo malo izuzetaka, općenito se u Južnoafričkoj Republici ovih tjedana nerijetko čude koliko su tamo crni ljudi, koliko smrdi po stanovitim četvrtima i koliko su bučne njihove navijačke trube, bez suvišne zapitanosti o stvarnim međuljudskim odnosima u toj zemlji koja je nedavno iz prvenstveno rasnog kročila u ljuti klasni apartheid

Hrvatski reporteri, opet s vrlo malo izuzetaka, općenito se u Južnoafričkoj Republici ovih tjedana nerijetko čude koliko su tamo crni ljudi, koliko smrdi po stanovitim četvrtima i koliko su bučne njihove navijačke trube, bez suvišne zapitanosti o stvarnim međuljudskim odnosima u toj zemlji koja je nedavno iz prvenstveno rasnog kročila u ljuti klasni apartheid. Tako se ne pitaju niti o, recimo, sportsko-ekonomskim okolnostima na relaciji između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, čiju supstanciju u tim okvirima - a i šire - susjedima crpimo na strukturno isti način kao što Zapad eksploatira jednu Afriku ili Aziju, uzevši u obzir i nacionalne te povijesne specifičnosti ovoga našeg, balkanskog odnosa.

Zbog potonjih osobitosti, malo tko se još u stanju zamisliti nad, primjerice, činjenicom da će glavni igrači hrvatske reprezentacije u skorom teniskome meču sa Srbijom u Davis kupu biti dvojica mladića iz Bosne i Hercegovine, a što ne znači, pak, da ta zemlja ima bolje od njih, kao što nema ni Hrvatska... O svemu rečenom vlada šutnja ozbiljnija od one sjevernokorejske; ovoj se nitko neće nasmijati, premda vlastitu medijsku strategiju smatramo daleko čovječnijom od njihove.

Tagovi: svjetsko prvenstvo u nogometu, Sjeverna Koreja
dodaj komentar 16 komentara
  1. :)28.06.2010. 22:50
    odlican kao i uvijek!
  2. miki t.29.06.2010. 05:52
    Volio znati, tko se to i gdje smijao situaciji u Sjevernoj Koreji? Tko se, osim psihopata, moze smijati ljudskoj bijedi i patnji? Molio bih autora da mi ukaze na jedan jedini Zapadni medij u kojem je to vidio i procitao. No, to ce tesko ici.
    Jer taj je smijeh, a zapravo podsmijeh, jedna vrlo tipicna i prepoznatiljiva balkanska karakteristika. A najvise su podsmijehu skloni upravo gradjani zemalja koje su do jucer i same imale na celu drage i predrage vodje koje je nastup na svjetskom prvenstvu trebao razveseliti, a njihovu zemlju pokazati u prihvatljivom svjetlu ostatku naivnog svijeta.
    Danas kad je to iza njih, oni se sretno podsmjehuju patnicima propalih eksperimenata inzenjeringa dusa. Ima u tom podsmijehu i nesto vise, to je istina, u ruganju je skriven i gorak osjecaj da smo propustili sansu da izlaskom iz diktature izgradimo bolje, sretnije i pravednije drustvo. A buduci da nismo, sad su nam krivi Amerika i demokracija i liberalni kapitalizam. No njima se, jer su veliki i jaki, ne mozemo bas smijati, pa se kao pravi slabici smijemo jadnijima od sebe, Sjevernokoreancima koji ne igraju bas najbolje taj nogomet.
  3. kali mero29.06.2010. 09:08
    http://g.sports.yahoo.com/soccer/world-cup/blog/dirty-tackle/post/North-Korean-team-to-be-sent-to-work-in-coal-min?urn=sow,25134
    Citatelji nemackog Bilda su medju inima imali prilike da se zabave.

    No to tek jedna strana medalje. Slicna onoj svakodnevnoj u kojj je uobicajeno da se vozac najnovijeg terenca marke toyota ili bmw podsmehuje vozacu nekog manjeg relikta 80-ih ili 90-ih.

    Na stramputicu te moralno rasulo neoliberalnog sveta zornije ukazuje ono sta se zbivalo prekjucer. To je svet u kojoj je laz prihvatljiva ako je korisna. Zato su se svi raspisali o sucima umesto da se raspisu o nemackim i argentinskim reprezentativcima koji su trebali priznati gol odnosno ofsajd i tako pomoci glavnim sucima da isprave pogreske linijskih.

  4. ano29.06.2010. 12:30
    sjajan!
  5. Ivor29.06.2010. 14:10
    Točno Miki, i ja se pitam nije li se Lasić malo zanio preslikavajući hrvatsku medijsku i inu "kulturu" na Zapad. I mene bi zanimalo od kojih to zapadnjačkih medija autor polazi.
    Pretpostavljam da ipak ne od senzacionalističkog smeća kao što je Bild.
  6. ja30.06.2010. 09:12
    Fakat tko se ovdje smijao sjevernokorejcima?
    Dakako, radije bih bio truli zapadnjak nego Sjeverni Korejac, no to ne znači da ih prezirem ili smatram komičnima...
    O čemu je zapravo ovaj tekst? Kaj nije NOGOMET/SPORT po definiciji biznis,
    a pisanje nekog glupavog novinara samo simptom dubljih problema?
  7. Vlado30.06.2010. 10:53
    Ja sam se prvi nasmijao Pervanovom skeču o zadnjem veznom na bušilici. Isto tako, smijao sam se "Kutku za diktatore" u rahmetli Feralu, gdje su se sprdale spodobe iz cijelog svijeta, u kojem je, ako se ne varam, nastupao i autor ovog teksta. Stoga je članak u neku ruku autogol, da se poslužim prikladnim nogometnim rječnikom. Sprdanje i izrugivanje ljudskoj gluposti i zloći nije pljuvanje po žrtvama te iste gluposti, već normalan, ljudski način nošenja sa takvim stvarima, prilično popularan u ovim krajevima.To se zove zdrava zajebancija i kad nje nestane, a sve postane politički korektno, onda se svi možemo lagano zaputiti u rudnike.
  8. peder30.06.2010. 11:31
    ja ne znam jel se vi pravite glupi ili ste to zaista kada niste shvatili kakve su konotacije imali ti izvještaji iz sjeverne koreje, čak i na HTV-u. šta mislite da će izvještaj onog debila saše sušeca kako će igrači završit u rudniku na bili koji način pomoć sjevernoj koreji? daleko je to od političke nekorektnosti
  9. Smile30.06.2010. 14:41
    Ni ja ne kužim u čemu je problem. Pa zar i nas nije zajebancija izvukla? Malo kom je bilo do smijanja 90-tih u Hrvatskoj, pa nas je opet Feral svojim duhom i humorom držao pri zdravom razumu, pogotovo kad bi opleli po Tukiju. Poznato je tko ima najmanje smisla za humor- upravo aparatčici, diktatori i spodobe poput Kim Il Sunga(ili kako reče Bruno Kovačević Sunga drugog). Uostalom politička korektnost i humor nikad ne stoluju u istoj rečenici, u suprotnom dobiješ Steve Urquela. Nije baš da se ljudi nešto pretjerano smiju sudbini dotičnih nogometaša(uostalom kad god bi Rusi još tamo 70-tih i 80-tih spušili u nekoj tekmi, pogotovo košarici, stariji bi onako potiho i zlobno se cerekali- He he sad će svi završit u Sibiru, a neš ti demokracije onda u nas, ko i sada uostalom), ali blentavom režimu svakako. Treba se smijati svemu i uvijek, pa čak i usranoj sudbini. Uostalom i Hitler je pobio milijune ljudi pa je u Chaplinovoj intrepretaciji u Velikom Diktatoru i nadalje beskrajno smiješan.

    Uostalom, tko može određivati što bi nekom trebalo biti smiješno a što ne.
  10. Smile30.06.2010. 14:53
    Htjedoh reć vezano za basket i Ruse nisu to govorili samo zapadnjaci. Moj stari bi ih uredno slao u Sibir kad god bi im Kićanović, Ćosić, Dalpagić i Delibašić uvalili sto komada. A bio je član KPJ bogati:)

    A o tome kakve su viceve o u konc logorima dobro odgojena socijalsitička djeca pričali, bolje je i ne spominjati(meni je bio drag onaj: upali Nijemci u razred i viču-ajmo cijeli razred ide na streljanje , kad tamo neki mali stidljivo diže dva prsta. Šta hoćeš ti? Ja sam iz 5. b došao sam samo posudit spužvu)
  11. kali mero30.06.2010. 17:42
    "Ni ja ne kužim u čemu je problem. Pa zar i nas nije zajebancija izvukla?"
    Ne bih rekao da je poanta clanka da se nije lijepo smijati tudjoj nesreci. Tekst hoce pokazati da iako smo se vec navikli pa vise smrad i ne osjecamo i u nasoj bari smrdi.

    "Treba se smijati svemu i uvijek, pa čak i usranoj sudbini."
    U prinipu to je zdravo. U stvarnosti treba voditi racuna o kontekstu i prilikama. Treba li se na primjer smijati necijem proroku cije ime mozda zapocinje slovom M? Uvijek? Ponekad? Nikad?
  12. K01.07.2010. 14:18
    Meni je ipak smješniji prosječni Amerikanac ispranog mozga koji misli da živi u demokratskoj državi, nego onaj iz DNR Koreje.
  13. toronto02.07.2010. 20:55
    O Sjevernoj Koreji nase stvarno znanje je skoro pa jednako NULI! Izravnih informacija iz sjeverno-korejskih medija ili od sjeverno-korejskih stanovnika skoro pa NEMA!

    Srecom, tu prazninu je 2001. popunio Bush mladji kad rekao:
    (Ja sam gospodin bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene!)
    Ja proglasavam osovinu zla: Afganistan - Irak - Iran - Sjeverna Koreja! Tko u to ne vjeruje, taj sam pripada osovini zla i kao takav ce biti i tretiran!

    Tako su svi zapadni mediji (koji vladaju i hrvatskim medijima) saznali sto im je ciniti, tj. bez prestanka demonizirati zemlje "osovine zla" tako da nikome ne padne na pamet da kaze ijednu dobru rijec o bilo kojoj od njih!

    Otada su ucinjeni veliki koraci u smislu privodjenja nekih od tih zemalja u "demokraciju".

    U Iraku je (uz 7 godina rata) izvrsena privatizacija i bas je prije par tjedana objavljeno da su americke i engleske naftne korporacije dobile irackih ugovora u vrijednosti od oko 40 miljardi dolara, sto je prvenstveni dokaz da je Irak "demokratiziran" i da je sad opet dio "slobodnog svijeta".

    U Afganistanu (kroz 9-godisnji rat) "oslobadjanje", "demokratizacija" i "obnova" jos traju. Medjutim, kako je nedavno objavljeno da se u toj zemlji kriju prirodna bogatstva u vrijednosti od oko 1000 miljardi dolara, vjerojatno cemo uskoro cuti i o novim miljardskim ugovorima anglo-americkih kompanija u Afganistanu, tako da bi i tu trenutak "oslobodjenja" i "demokracije" mogao biti blizu?

    Sto se tice Irana, Obama je bas juce potpisao paket ekonomskih sankcija protiv te zelje i zemalja koje s njom suradjuju. Za sad se jos ne nazire da bi iranska vlada mogla pasti, ali tamo se stalno nesto kuha, tako da nas ne bi iznenadilo kad bi Izrael sutra uputio kakvu raketicu sa atomskom glavom u tom smijeru, uz glasno odobravanje citavog "demokratkog i slobodnog" svijeta, u koje se ponosno ubraja i Hrvatska!

    A sto je ce biti sa Sjevernom Korejom, kojoj se eto citav "demokratski" svijet podsmjehuje?

    Jos od nikog ne cuh da se je zapitao zasto je Sjeverna Koreja takva? Niko nikad ne spominje da je Amerika pedesetih napala Koreju, da je pri tom poginulo do 6 miljuna Koreanaca i Kineza koji su im pritekli u pomoc, da Amerikanci nisu mogli pobijediti prije nego su ju zasuli "tepisima" bombi (kao sto su kasnije ucinili i u Vijetnamu), da su ju podijelili i da su onaj dio koji se nije htio pokoriti - Sjevernu Koreju - izolirali! I time su joj prakticki onemogucili da se razvija!

    Kad ste zadnji put procitali da je neko Amerikance zbog toga optuzio za zlocin protiv covjecnosti? Nikad! Zlocinci su, naravno, Sjeverni Koreanci!

    Sve u svemu, od silne demokracije, u svijetu, kao i uvijek, vlada ona drevna: "Mocnici rade ono sto hoce, a slabi trpe ono sto moraju!"

    A jadnici se podsmjehuju istim takvim jadnicima!
  14. sioux03.07.2010. 10:28
    nije poanta u smijehu i humoru kao takvom, već u njegovom izvoru. ako je motivacija izrugivanje i kompenzacija vlastite nerealizacije, onda ne vrijedi, ali ako je izvor transformacija negativne u pozitivnu energiju, onda je rješenje!
  15. Protopopov05.07.2010. 02:41
    Na veliku žalost "slobodnih" korporativnih medija, igrači DNR Koreje su viđeni i snimljeni, nakon odlaska iz JAR, kako izlaze iz jednog Pekinškog restorana. Dakle ipak ništa od rudnika.
  16. SA06.07.2010. 16:16
    smijem se i smiješ se i sve je isto kao prije.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu