Prisavski rat. Bitka do istrebljenja. Konačni obračun. Sapunica. Trash-horor. Kojom god se verbalnom ekvilibristikom poslužili poželite li u dvije riječi slikovito pojasniti što se ovih dana događa na Hrvatskoj radioteleviziji, nećete pogriješiti. Sve je istina, a opet ni sve pobrojeno ne jamči vam precizno ocrtavanje pravog stanja očitog urušavanja javne nam televizije. Kad je rat otvoren više i nije važno, ali je zato važno notirati kako svatko protiv svakog ratuje, a svi zajedno nervozno gledaju u kalendar, čekaju ponedjeljak i sjednicu Programskog vijeća HRT-a, na kojoj bi deset posve različitih individua trebalo misliti kao jedan pa posmicati kompletno čelništvo HRT-a.

Vijeće je konstatiralo mnoge razloge zbog kojih je mač na centimetar od glave glavnoga ravnatelja HRT-a Vanje Sutlića, ravnatelja HTV-a Blage Markote i glavne urednice Informativnog programa HTV-a Hloverke Novak Srzić. Od lošeg poslovanja, do još lošijih međuljudskih odnosa. Čeka se samo da tročlana radna skupina Programskog vijeća pripremi nacrt detaljnog obrazloženja za eventualno pokretanje postupka rezrješenja spomenute družine. A da je vrag uistinu odnio šalu potvrđuju svi potezi redom što ih je ovaj tjedan povukla Novak Srzić suočena s činjenicom da po nalogu Vijeća njen rad ocjenjuje ni manje ni više do njen ljuti neprijatelj Markota. Ništa tu više nije ni sveto, ni nedopušteno. Demantij Ureda predsjednika na račun onog što je u emisiji Dosierr.hr izgovorio politolog Darko Petričić plasira se u Dnevniku ne bi li se učinilo kako i Mesić podržava šeficu Informative, makar je stoput izjavio da s njom ni kavu popio ne bi. Dnevnik je mjesto i za posve privatno razračunavanje s Anom Jelinić, urednicom emisije Dosierr.hr. No ponajviše kosu na glavi Novak Srzić diže Markotina odluka da angažira vanjsku agenciju koja će anketirati djelatnike Informativnog programa koliko su zadovoljni šeficom i informativnim programom.

Smjenjivanje svih za vlastiti spas

I prije objave bilo kakvih rezultata Novak Srzić urbi et orbi objavljuje kako odlučno odbacuje rezultate ankete koja se, tvrdi, u polulegalnim okolnostima provela među djelatnicima Informativnog programa HTV-a. Bunila se, međutim, ili ne, Markota će sa svojom analizom pred Vijeće. A onda će, ne treba ni sumnjati, ponuditi Hloverkinu glavu na pladnju za spas svoje. Poduzet će sve, onako kako je Sutlić ovih dana nudio smjenjivanje svih za svoj spas ufajući se i u predsjedavajućeg Sinišu Grgića s kojim je navodno u dobre, makar se teško može i čemu nadati sada kada je kaos dotjerao dotle da se samo smjena svih redom, s obzirom na njihovu međusobnu netrpeljivost, čini jedina logična.

Sve pobrojeno, a pobrojan je tek djelić prisavske shizofrenije, dovoljno je da se učini kako je doba kada je Mirko Galić hodao Prisavljem bilo doma mira i dobra. Na žalost, čini se da su razlike među ovim dvojcem glavnih ravnatelja više stilskoga nego suštinskoga karaktera. Član Programskog vijeća HRT-a Hašim Bahtijari, aktivni svjedok i Sutlićeva i Galićeva doba, prije bilo kakve usporedbe kazat će kako okolnost ipak nisu iste.

- Onda je javna televizija imala drukčije značenje. Njezina uloga i njezino mjesto u odnosu na druge televizije s nacionalnom koncesijom su se promijenile. Ipak, po meni temeljna razlika je u tome što je Galić znao izabrati suradnike koji znaju svoj posao. Galić je na čelne funkcije HTV-a i HR-a stavio profesionalce, ljude iznikle iz novinarstva. Ne sporim stručnost onih koje je Sutlić imenovao ravnateljima radija i televizije, no činjenica je da Davor Mezulić i Blago Markota nisu ljudi iz novinarstva - ističe Bahtijari.

Galić je sebe više cijenio

Galić je imao Mariju Nemčić da mu vodi brigu o HTV-u, Sutlić ima Blagu Markotu. Galić je program dao u ruke profesionalcu, Sutlić financijašu. Galić je iza ravnateljice HTV-a stajao, barem pred javnošću, uvijek. Sutlić i Markota otvoreno ratuju makar su do jučer poslovali ruku pod ruku. Zanimljivo je pritom podsjetiti kako je jedna od glavnih zamjerki Mirku Galiću, a pogotovo na račun Marije Nemčić, bilo nepostojanje bilo kakvih javnih natječaja za nabavku programa vanjske produkcije. Danas sustav javnog natječaja postoji, pravila su tu, ali bi Sutlić i društvo mogli pasti baš na činjenici da se posao vrijedan 110 milijuna kuna pokušao dogovoriti mimo natječaja.
Sličnosti među dvojcem, koje sugeriraju da je Sutlić često želio biti Galiću nalik, ima još. Ni jedan ni drugi nisu tako smanjili broj zaposlenih, program je za Galića dobrano komercijaliziran, a Sutlić ne čini ništa da se ta komercijalizacija smanji, a zanimljivo je i to da je još za Galića smanjena zarada od marketinga da bi danas za recesije prihodi od marketinga bili katastrofalni.

No ono što je obojica rade, ali je Galić to radio nemjerljivo bolje, jest ples na žici između političkih i svakih drugih opcija. I jednog i drugog na Prisvalje dovodi politika, ali se Galiću svejedno nije moglo dogoditi da mu u pola mandata predsjednik države, koji je amenovao njegovo imenovanje, poruči da je izbaran jer je bio najmanje loš. Sutliću se nakana da sa svima bude u dobrim odnosima, a hini neovisnost, razbila o glavu, dok je Galića to isto držalo na životu i lansiralo u teko željenu parišku diplomaciju. Jer, Galić je na silu održavao privid prisavske moći, a danas je javna televizija primjer posvemašnje nemoći.

- Galiću se, primjerice, nije moglo dogoditi da mu potpredsjednik Vijeća kaže kako se čudi što se uopće javio na natječaj za ravnatelja s toliko neznanja. On bi to isti tren pomeo argumenitima i svojim stavom. Galić je sebe malo više cijenio - mišljenja je Bahtijari.

Afere Sutlićevog prethodnika

Ako je tome tako, onda se Sutlić očito precijenio. A nije da Galić nije imao svojih skandala. Za Galića je, primjerice, Tihomir Ladišić bio odstranjen s ekrana zbog emisije u kojoj je pokušao problematizirati združeno srpsko-hrvatsko ratovanje protiv Bošnjaka, a urednički dvojac Dnevnika Danko Družijanić i Goran Rotim fasovao je kaznu jer se usudio emitirati novootkrivenu snimku Mesićeva australskog govora u kojemu ovaj relativizira ustaštvo. No, s druge strane Galić je pustio Hloverku Novak Srzić da sama ode s HTV-a dok je Sutlić vraća po cijenu žestokog prosvjeda novinara, baš kao što je Galić uvodi ekskluzivne ugovore ponajvećim zvijezdama koje Sutlić ukida ne bi li svi, ako ništa, imali plaću manju od njegove.

Galić je, priznat će Bahtijari, iz problema znao izlaziti s puno manje medijske buke. Valjda ga se i zbog toga danas prije svega pamti kao čovjeka koji je novinarima dao slobodu izričaja, poglavito u one tri godine koalicijske vladavine, a grijesi se ne spominju.

No usporedba Galića i Sutlića bila bi krajnje krnja da s ne spomene s jedne strane Galićeva poza gospodina s pedigreom koji šeta crnog labradora Zrinjevcem i koji je kolegama novinarima uvijek na usluzi, a s druge strane Sutlićev neskriven hedonizam i strast za jedrenjem i veselicama te apsolutno ignoriranje predstavnika javnosti. Sutlić nije na vrijeme shvatio da ipak ne baštini Galićevu prepredenost toliko nužnu za vođenje HRT-a. Ubio ga bahatluk pa će ljudi iznutra na koncu kazati kako je za Galića sve funkcioniralo nekako, a za Sutlića sve funkcionira nikako.

Sjaši Kurta...

Zato bi Sutlić mandat mogao okončati prije vremena. Samo, ako je išta Sutlić u dvije i pol godine rekao a da ima proročansko začenje i težinu apsolutne istine, onda je to upozorenje članovima Programskog vijeća kako se ništa neće promijeniti ni ako ga smijene i dovedu nove ljude. U pravu je, jer ova televizija nije odgojila nikoga tko bi znao razmišljati drukčije od Sutlića, Galića, Burića ili Markote. I čim netko bude izbran, na vrata će mu isti tren zakucati kakva stranka, kakav premijer, kakav veliki oglašivač, kakav prijatelj producent, a zov moći i olakog trošenja našeg novca i opet će učiniti svoje. Jer, tako su nas naučili. Danas Galić, sutra Sutlić, danas Hloverka, sutra opet Hloverka, taman da nakon što su to učinili prvi put u pedeset i nešto godina televizije, novinari i drugi put u znak protesta protiv stanja i cenzure prošetaju Prisavljem s ljepljivim trakama na ustima. Zato u kalendar napeto gledaju svi; akteri, zaposlenici i javnost. Svi čekaju spas, neki svoj, a neki televizije kao takve. Svi čekaju čudo. Tko zna, možda se čudo i dogodi, koliko god je teško vjerovati da i ovaj put neće, sjaše li Kurta, na njegovo mjesto uzjahati i opet Murta.