Ovaj video nije dostupan u vašoj zemlji zbog copy-right restrikcija. Ovu glazbu možete slušati samo ako je kupite. Ovaj radio nije dostupan u vašoj zemlji. Ovo su samo neka od upozorenja koja, zasigurno, svakodnevno viđate. Mjesto na kojem nikada nećete vidjeti ovako nešto je Pirate Bay. Pirati su to koji su postali poznatiji čak i od onih somalijskih ili karipskih, a blago koje su „krali" je blago svjetske kulture. Okupivši tokom godina milijunsku zajednicu korisnika, pirati su postali drugo ime za slobodu interneta kao i za rastući svjetski anti-copyright ili pro-piratski pokret.

2. srpnja objavljena je namjera prodaje Pirate Bay-a švedskoj oglašivačkoj kompaniji Global Gaming Factory X za 7,8 milijuna dolara. Iz kompanije su objavili svoju namjeru uvođenja modela koji će omogućiti da se nosiocima prava i distributorima sadržaja plaća za sadržaj koji se skida. Prva reakcija je bila šok i nevjerica, kako zbog simboličke vrijednosti Pirate Bay-a, kako zbog infrastrukture. Korisnici gnjevno brišu svoje accounte, zajednica se osjeća prodanom i iznevjerenom, a glazbena i filmska industrija se koprca u svojim sitnim ratovima i kratkotrajnim pobjedama. Proces prodaje još uvijek traje, a lova će na račune sjesti početkom rujna. Nakon što je početni šok prošao, mišljenja su i dalje podijeljena.

Podsjetimo na slavnu povijest Pirate Bay-a:

PB je najveći svjetski bittorrent tracker, koji omogućuje korisnicima download i upload bittorent fileova, što u praksi znači skidanje i razmjenu čitave svjetske glazbe, filmova, programa, pornografije...odnosno slobodno korištenje i razmjenjivanje čitave svjetske kulture prisutne u digitalnom formatu. Pirate Bay ima 25 milijuna jedinstvenih peers, 3 600 000 registriranih korisnika, ali je prava brojka onih koji koriste servis puno veća. U tome je ujedno i njegova najveća komercijalna vrijednost- ogromna zajednica korisnika koja na dnevnoj bazi konzumira i razmjenjuje različite sadržaje. Cijeli pogon je primarno financiran oglasima koji se pojavljuju na results page(torrent listings) kao i donacijama sponzora ili samih korisnika.

Dugo godina su Pirate Bay i njegovi osnivači bili pod udarom zakona: različite korporativne tužbe glazbenih i filmskih kompanija te organizacija za zaštitu intelektualnog vlasništva, pa čak i policijske racije. 2006. godine švedska policija zatvorila je sajt i napravila zaplijenu servera od kojih je jedan danas izložen u švedskom muzeju umjetnosti. U brojnim sudskim procesima Pirate bay se najčešće pojavljivao kao tuženik, ali ponekad i kao tužitelj  (najvećih svjetskih kompanija poput Universal Music Group i Twenty Century Fox-a zbog namjere hakiranja Pirate Bay stranice). Tokom godina, pristup Pirate Bay-u blokiran je u nekoliko europskih država od strane internet providera koji su u strahu od tužbi popustili pritiscima industrije.

U travnju ove godine, četvero ljudi koji vode organizaciju i sajt, u devetodnevnom sudskom procesu osuđeno je na godinu dana zatvora i 2,6 milijuna eura zbog kršenja anti-copyright zakona. Iako su godinama sve uspješno izbjegavali, tužili i sami, organizirali demonstracije i neke od najuspješnijih medijskih prankova, slobodi i igri je, izgleda, došao kraj. Nakon dugogodišnjih pravnih bitki koje su uvijek bile praćene masivnom podrškim članova, ipak su se odlučili za prodaju. Osnivači Pirate Bay-a izjavili su da planiraju profit od prodaje iskoristiti za buduće internet projekte koji se tiču slobode govora i informacija te otvorenosti interneta.

Ipak, vijest nije naišla na oduševljenje i razumijevanje u milijunskoj zajednici korisnika Pirate Bay-a. Malo je reći da je zajednica ljuta: brišu se torrenti i accounti u masivnom broju, a komentari bjesne: "izdajice", "prodavači zajedničke slobode", "dajte mi moj dio", "zašto mislite da vi posjedujete ovo" - rječiti su prikazi iznevjerene zajednice koja nije bila puka zajednica korisnika, već zavjerenika u zajedničkom „zločinu" - koji bi se mogao opisati kao slobodno korištenja cjelokupne svjetske kulture. Prosumeri sa TPB-a su bijesni. Ono što su godinama uploadali, razmjenjivali, konvertirali i komunicirali sada će u paketu biti prodano. Cijela zajednica, koja je sama po sebi i najveća vrijednost sajta, će jednostavno biti predana u ruke drugim ciljevima. Aproprijacija zajedničkog/commons je ponovo na djelu i jednako kao u RL - aproprijacija naših zajedničkih javnih površina, stambenih blokova, trgova, parkova sve više nagriza i VL. Bit će, naravno, i onih koji će razumjeti pritisak sudske tužbe od xy milijuna dolara and "bussines goes as usual". Malo je reći da je zajednica ljuta: brišu se torrenti i accounti u masivnom broju, komentari bjesne: "izdajice", "prodavači zajedničke slobode", "dajte mi moj dio", "zašto mislite da vi posjedujete ovo" - rječiti su prikazi iznevjerene zajednice koja nije bila puka zajednica korisnika, već zavjerenika u zajedničkom „zločinu" - koji bi se mogao opisati kao slobodno korištenja cjelokupne svjetske kulture

Najveći svjetski pogon za skidanje glazbe i i filmova (ilegalan prema većini europskih zakona) i ujedno najvidljiviji član internacionalnog anti-copyright ili pro-piratskog pokreta uskoro će prestati postojati u obliku kakvom ga znamo.

Što ova prodaja znači u termina zajednice i otvorenosti neta? I da li je ovo kraj jedne slavne ere? Inteligentno i iznad svega duhovito hakiranje stvarnosti ili obična prodaja za par milja dolara? Na to pitanje pokušao nam je odgovoriti Rasmus Fleischer- iz suradničke organizacije Piratbyrån koja je davne 2003. osnovala Pirate Bay. U Zagreb je došao kao gost programa Geekoskoop u net clubu m.a.m.a (mi2), da nam iz prve ruke objasni "zašto su se pirati prodali". 

Refereirajući se na slavnu povijest PB-a, Rasmus objašnjava da su pirati počeli kao vrlo otvorena, fleksibilna i primarno hobistička organizacija i upravo zato su sve njihove akcije bile neizmjerno duhovite i ludističke. No, s vremenom su se pojavili problemi s postojanjem samo jedne bay koji se primarno tiču ranjive infrastrukture - stalno podložne napadima izvana. Neizmjerno mnogo posla za nekolicinu zaigranih hobista kao i nedostatak inovacija u P2P mrežama. 

Istovremeno, trojica koja stoje iza PB-a su često tretirani bilo kao heroji, bilo kao jedini odgovorni kriminalci u bezbrojnim sudskim procesima. Stoga su se pirati odlučili za ono što Rasmus zove shizopolitikom, odnosno raspuštanjem i raslojavanjem Pirate Bay-a. Kako izgleda to raslojavanje? Pirate Bay je na vencijanskom bienalu bio distribuiran na USB sticku, a isti paket se može skinuti i sa PB stranice kao torrent koji korisnicima omogućuje da vrlo brzo naprave vlastiti torrent sajt, što su mnogi već i učinili. Novi kupci, zapravo, (na opći podsmjeh pirata i zajednice) sada kupuju samo domenu. Ljudi koji stoje iza PB-a nastavljaju u istom smjeru jer nisu potpisali da se nikada neće baviti sličnim projektima, što je bio uvjet pri prodaji Napstera. Korisnici će otići drugdje, napraviti vlastite torrent sajtove, a sami pirati su već najavili nove projekte koje će voditi fondacija osnovana od love zarađene prodajom.

Na stranici Pirate Bay sad stoji remixirani slavni govor Winstona Churcilla, a pirati se pokazuju kao pravi kužeri kulturne logike kasnog kapitalizma. Oni ju uspješno nadilaze, bez fiksiranog utočišta i identita, gradeći privremene autonomne zone i napuštajući ih kada zaprijeti opasnost da se pretvore o veliku i nepromjenjivu priču. Ili kada jednostavno postanu opasne. U stanju su ići dalje. Zar bi radije željeli da su u zatvoru?