Više od godinu dana tesan, u početku čak i u polutajnim raspravama u Ministarstvu kulture, novi Zakon o HRT-u ulazi u drugo čitanje na zastupničke klupe hrvatskih sabornika. Jedan od onih „europskih" zakona itekako „mora proći"! Jer, ne prođe li - nema zatvaranja Poglavlja 8 (tržišno natjecanje), nema završetka pregovora s EU, nema potpisivanja Pristupnog ugovora (u lipnju 2011.?), nema ljetnog referenduma o ulasku u EU... A to sebi Vlada ne može dopustiti.

A što može? Može nametnuti novi Zakon u koji su tek prisavske „gerilske skupine" Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara, kao i slobodni umjetnici hrvatske audiovizualne industrije, pokušale ugraditi zaštitu dostojanstva javnosti-publike i same institucije na Prisavlju. Nisu to učinili ni njezini ravnatelji, ni stručnjaci, a ni javnost sama. A i zašto bi - nezadovoljni ovakvim programom?

Što će uopće napraviti hrvatski sabornici kad ponosno obave posao i raziđu se kako bi u obiteljskom miru proslavili božićne i ine blagdane?!

Usvojit će „europski" Zakon o HRT-u i obvezati Prisavlje na provedbu svega i svačega (Audiovizualne direktive EU koju su primijenile tek 3 sadašnje zemlje članice, a od koje polako odustaju svi).

Pripremit će Prisavlje na potpisivanje Ugovora o javnom servisu s Vladom RH o kojem će ovisiti i pravo na ubiranje pristojbe. O visini koje će ubuduće odlučivati (državni) Nadzorni odbor i Zdenko Ljevak (Vijeće za elektroničke medije).

Što HRT ne smije

Napisat će više toga što HRT ne smije nego li smije i mora: de facto ne smije razvijati svoj web (čl. 14), valjda kako ne bi naštetio Styriji i EPH-u, ne smije razvijati „značajno nove audiovizualne usluge" (čl. 15), valjda kako ne bi naštetio vodećim kabelskim operaterima i komercijalnim televizijama. Ne smije objavljivati reklame na budućim specijaliziranim kanalima (čl. 37), niti ih razdvajati po regijama - kako ne bi bili ugroženi TV Moslavina i Vinkovci.

Nadalje, ne smije objavljivati više od 10% premijskog sporta. Pokrene li sportski kanal, taj se može baviti umjetničkim klizanjem, ali ne i Ligom prvaka, valjda kako ne bi štetio Areni sport 1 i 2...

Ne smije objavljivati više od 4 (oko toga se vodi najveća bitka) minute reklama u prime-timeu od 18-22 sata... Postojeća dva kanala (čl.50) može emitirati na novom Multipleksu A, a buduća dva specijalizirana na Multiplesku B - baš kako je tražio gospodin Züll iz hrvatskog RTL-a prošlog proljeća. Iako je to suprotno digitalnoj „Strategiji..." iste ove Vlade. I iako to ne postoji baš nigdje u Europi.

Novinari informativnih programa HR-a i HTV-a mogu zaboraviti na kakvu-takvu programsku autonomiju unutar kuće. Razna Vijeća, Uprava, Nadzorni odbor i Zdenko Ljevak zaboravili su ih spomenuti u cijelom tekstu. Postoje tek neki „glavni urednici" (čega?!) čijim će imenima licitirati. Informativaca su se sjetili tek u 37. članku kada će „superman" Ljevak „odrapiti" do milijun kuna kazne Prisavlju - „ako se informativci pojave u nečijoj reklami" (kao da lica i glasovi iz Sportskog, Zabavnog ili Dokumentarnog nisu HRT-ova).

I tako naši sabornici mogu spokojno na blagdane dočekati još jednu povijesnu godinu u kojoj će nam biti puna usta Europske unije. I izbora. I referenduma (europskog, ne sindikalnog!). Mislit će - još smo jedan progurali, savez za Europu funkcionira, a izborna koplja lomit ćemo na Barišiću, Sanaderu i Bajiću... EU je tu!

Kako je u Europi

A tamo u EU, već u Mađarskoj, javni RTV (znan kao MTV) pred gašenjem. Država ga još '96. „objesila" na državni proračun i ušutkala. Lijeve i desne vlade ih potjerale u podstanare (najamnine 170-990 tisuća eura na mjesec + PDV). Bankrot. Pa, kako ne bi „slušali"?!

Slobodno zajedničko tržište razmahalo se u Estoniji. Pa ukinuše još 2002. reklame na javnoj ETV i starijem bratu ER-u. A komercijalne televizije morale su plaćati po 1,5 milijuna eura da nadoknade gubitak. A onda došla ova najnovija kriza, pa im država i to „oprostila" u vidu „poreznih olakšica". Bez nadoknade gubitka ETV-u i ER-u ovoga puta...

U pradomovini građanskih sloboda - i desni predsjednik Sarkozy postupno ukida reklame sustavu FTV-a. Španjolski lijevi premijer Zapatero još je brži kad je u pitanju RTVE, on je reklame ukinuo odmah. To je točno. Ali je točno i to - o čemu hrvatski „korporativni kartel" vješto šuti, a hrvatski sabornici ne pitaju - da su i Sarkozy i Zapatero iznašli svaki po 450 milijuna eura na godinu da nadoknade taj gubitak. Od kud? U Francuskoj: 0,9% telekomi, 1,5-3% komercijalne TV, povećanje pristojbe. U Španjolskoj: 0,9% telekomi, 1,5% pay-TV broadcasteri, 3% komercijalne TV! U međuvremenu je Sarkozy shvatio da je pretjerao, pa razmišlja o povratku na staro, ali mu je sad preča ulična gužva zbog mirovinske reforme.

Nije ni drugima lako u EU. Ali misle malo više. I u Austriji je kriza i drastičan pad oglašivačkog tržišta. Ali je Beč odlučio pomoći svom ORF-u sa 160 milijuna eura u četiri godine. Uz restrukturiranje i samog ORF-a, naravno. Bruxelles je u Belgiji, to znamo. A ondje, Flandrija pomaže s 40 milijuna eura svoj javni servis VRT.

Češki novinari su, prije deset godina, tromjesečnim štrajkom na ČT-u i izlaskom pola Praga na ulice - izborili neovisnost svoga javnog servisa. I danas imaju 2 opća i 2 digitalna kanala. U „muxu A". I pravo na reklame na sva četiri...

Jadranka Kosor je upravo vratila Josipu Popovcu i Mislavu Stipiću Plan restrukturiranja Prisavlja. Na drugo čitanje i pisanje. Dok zakon ne prođe...

Tagovi: Zakon o HRT-u