Takvo stanje je izraslo na dvije krajnje jednostavne pretpostavke.
Naši su,
a priori, nevini. Svi.
Njihovi su,
a priori, krivi - svi. Oni su, štoviše već i prije suđenja,
krvoloci,
monstrumi,
zvijeri, i niti jedan fakat ne može naše izvjestitelje razuvjeriti u razbijanju tako skladno razvijene crno-bijele kompozicije.
Takozvani izvjestitelji iz Haaga naciju su, tako, o suđenju trojici hrvatskih generala izvještavali uz slijedeće teze (
proguglali smo ih
nasumce):
- Prvih šest svjedoka haaške optužbe - u ništa
- S tim ključnim informacijama upoznat će Haaški sud i tako u cijelosti opovrgnuti lažne optužbe na račun hrvatskog generala i republike Hrvatske...
- Nakon svjedočenja prvih svjedoka optužbe može se reći kako nije nedostajalo bisera u njihovim iskazima...
- Svjedok Alun Roberts raskrinkan je kao nevjerodostojan i agent...
- Gotovinina obrana u svojoj uvodnoj riječi razbila glavne teze haaškog tužiteljstva. Svjedok tužitelja srpski je agent..
Osim stanovitih stilskih razlika svojstvenih izvjestiteljima tri velika nacionalna medija, HTV-a,
Večernjeg lista i
Nove TV - izvještavanje se uvijek odvija po istoj špranci. Novinari se ni malo ne sustežu da svjedoke, dok se njihova svjedočenja još nisu ni ohladila, prije i umjesto sudskog vijeća, ocijene
nepouzdanim,
sumnjivim,
diskreditiranim, ukratko, lažljivim i nevjerodostojnim. Transkripte svjedočenja niti ne gledaju.
Svjedočenja iz druge ruke odmah odbacuju - iako su i ona prema Pravilniku suda, važeća kao dokaz. Obrana redovito
briljira, optužba redovito
zakazuje, i to na elementarnim razinama. Optužba je za naše novinare nepravna: ona je kombinacija političkih intriga, urote, podmetanja, niskih strasti, antihrvatskih /prosrpskih sentimenata. Obrana je trijumf pravnog uma. Naši novinari iz Haaga uistinu su zamijenili sve što se zamijeniti dalo: novinarsku profesiju su zamijenili sudačkom, a izvještaje komentarima.
Nigdje ni jedne jedine obavijesti o stanju spisa, o stenogramima, o mjerodavnim elementima prema kojima će se sudsko vijeće odlučivati o izricanju kazne, nigdje ocjene neutralnih stručnjaka. Naprotiv, posvuda vidimo samo nevinost, optuženu urotom, poduprtu mržnjom antihrvatskih - najčešće britanskih
sila zla - u konstelaciji koja, samo naizgled paradoksalno, čeka izircanje oslobađajuće presude;
možda čak i prije Nove godine. Urota je mračna ali istina će je brzo potući do nogu! Nedostaje još samo
Santo subito, pa u cijelom postupku haške beatifikacije jedna jedina,
an passant izrečena opaska haške odvjetnice
Jadranke Sloković, koja kaže da je pogled na stenograme navodi na bitno različite zaključke, izaziva nevjericu... Govorimo li o istim procesima?
Novinari koji ovako sustavno formu izvještaja zamijene formom krajnje navijačkog komentara (jedva primjerenog prijenosu nogometne utakmice nacionalne vrste), diletanti su u svom poslu. Treba li se onda čuditi ako su diletanti i u tuđem? Ako ne znaju novinarski posao od kojega žive, kako bi onda znali odvjetnički ili sudački, o kojemu i nisu dužni posjedovati specijalistička znanja, mada bi bilo dobro da ih imaju. Što ih, na žalost, ne sprečava u tome da se kao specijalisti predstavljaju. Optužba za nadrinovinarstvo nije zamisliva kao optužba za nadriliječništvo ili nadripisarstvo. A lako bi se dokazala: niti jedan od tih vrsnih
stručnjaka nije uočio da se u optužnici protiv
Radića,
Šljivančanina i
Mrkšića krije pravni nonsens, da su naime optuženi za ratni zločin protiv civila iako se radilo o vojnicima/zarobljenicima. Zločin jest zločin, ali niti jedan sud vas neće osuditi za silovanje ako ste optuženi za umorstvo - tako je i sa Haagom. Haškim tužiteljima se, u ovom slučaju, opravdano zamjera opasni amaterizam, ima elemenata za dokaz, ali novinari, stjecajem okolnosti, ostaju pošteđeni kritike - njih nema tko kritizirati, pa se javnost, nakon takvih presuda - nađe u čudu: ako su krvnici nevini, onda će nevini sigurno postati krvnici, jer umjesto pravne logike vlada apsurd.
Pod tim pretpostavkama, izvjestitelji se nisu morali ni mrdnuti iz Zagreba: domoljubne je komentare poštenije ispisivati s neke zagrebačke lokacije. Puno je dopadljiviji početkom devedesetih bio
Smiljko Šagolj, koji se, umjesto ispod Berlinskog zida, javio ispod neke sarajevske tarabe, ubrao dnevnicu, slagao u domaćoj radinosti i vuk sit - koze na broju.
Vrlo sličan primjer domoljubnog sljepila mogli smo vidjeti u
izvještajima sa suđenja kapetanu
Laptalu. U masi izvještaja nije bilo ni jedne činjenice koja bi nadilazila horizont ideje o presumpciji nevinosti; jedina činjenica koju se moglo vidjeti u hrvatskom tisku pojavila se - gle čuda! - u komentaru, i to onom
Srećka Jurdane, u
Nacionalu. Jurdana je, naime, negdje iščeprkao podatak kako je Laptalu na teret stavljeno to što je kontejner s drogom obilježio kao prioritetan u iskrcaju, dok je sve druge kontejnere stavio u drugi plan. To, naravno, ne mora ništa značiti, sud, nadajmo se, neće moći dokazati da je Laptalo kriv - ali, što ako sud to dokaže? Ako se
pojave činjenice, kojih u našim novinama nije bilo?
Jurdanin kontejner je, svedimo stvar na pitanje profesije, izvještajna činjenica koja se srećom pojavila u komentaru, ali bi joj prirodni ambijent trebao biti - novinski izvještaj.
Politički još važnije, što će biti ako Haški sud osudi bar jednog od trojice generala? Time se dokazuje i zločinački poduhvat. Ali, naša će
javnost, oblikovana isključivo novinskim komentarima koji glume izvještaje, u tom trenutku ustati na zadnje noge - pa sve što im je javljano, ukazivalo je na suprotan ishod... Još jedna činjenica zbunjuje, a to je jedan skoro erotski, dijelom i
homoerotski element pristranosti u izvješćivanju: očito je da je fokus novinarskog intersa na
Anti Gotovini, oficiru i džentlmenu, kavaliru s ružom, zgodnom muškarcu, zavodniku, koji je u pretprošlom životu u Francuskoj bio
Belmondo-profesionalac, a u prošlom, hrvatskom, legendarni hajduk
Andrijica Šimić, odmetnut od Turaka: tu su svi elementi potreni za legendu, dok pretili
Čermak i srcoboljni
Markač nemaju herojsku fizionomiju koja vodi ravno u centar nacionalnog sentimenta. No, pravno, svejedno je: ukoliko bude osuđen i jedan od njih, pravorijek o
zločinačkom pothvatu natkrilit će se poput
Damoklova mača na službeni Zagreb, koji, dijelom i izbog ovakvih izvještaja, neće imati jasnog objašenja - što nam se to dogodilo.
Poznajući Sanadera, on će, dogodi li se to, izreći poneku zvučnu ali praznu parolu, sačekati dan dva, lansirati neki spin (novu aferu
Severine,
Vlatke,
Simone Gotovac...) i nacija će pod snažnim estradnim sedativima preboljeti traumatski moment egzekucije. Dan poslije, stvar manje boli.
Ovdje treba nešto reći i o genezi ovog žalosnog zastranjivanja. U ovom trenutku nema nikakvog režima kojega bi trebalo okrivljavati za pritisak na medije. Ova je domoljubna egzaltacija posve autentična i kao takva,
ex post facto amnestira
Franju Tuđmana, na čija je leđa bila natovarena sva hipoteka hrvatskog nacionalizma. U tom je smislu i zamisao o tzv.
katarzi realno limitirana, ili čak besmislena: na što se može osloniti moment katarze, ako su svi naši ljudi na sudu nevini? To važi i s ove i s one strane Drine. Novinari ovdje ne istupaju kao neki zagovornici svijeta individualnih pravnih pojava, već kao agenti kolektivnog duha. Oni su stvorili fantazmu prema kojoj se u Haagu sudi Hrvatskoj, pa će oni odgovarati ako ona i zaživi. Od
Bergera i
Luckmana znamo da,
ako neku stvar definiramo kao relanu, ona je realna u svojim konzekvencama pa je haaški statut irelevantan: hrvatski su novinari realnom definirali suđenje državi, pa će ono kao realno i egzistirati u masovnoj svijesti.
Kakav će bit epilog ove tužne epizode hrvatskog novinstva? Nikakav: sve će ostati po starom. Prije će, što bi rekao drug
Tito, rijeka Sava potećiuzvodno, nego što će ta gospoda revidirati svoje predrasude..
dodaj komentar 17 komentara
Ne treba nam uopce Thompson ni crne kosulje:
Fasizam je kod nas "kultura".
A glupan si ti i onaj tko te odgojio i obrazovao.
Ti i tvoja generacija uopce ni ne znate sto je to mackica.Vi simulirate hetero,a zapravo ste narcisisticki pederi.Cijela kultura.
Zato i jeste toliko protiv gay-pride.Jer se osjecate kao pred ogledalom.
Mislim da imas previse muski um,sa zenskom dozom stalnog zaprdivanja i samodokazivanja.
Uopce,sada znas zasto su zene nekad bile bolje.Nema to veze,sa pojasevima nevinosti ni drustvenim slobodama.Naprotiv,danas vasa zenstvenost uopce nije ni slobodna ni oslobodjena,kao npr. 60-tih,70.tih i 80.tih.Kada se oslobodila,ali kao zena,u svoj svojoj zenstvenosti.Vasa sloboda je uklopljena i asimilirana u jedan bestijalan i cinican kapitalisticki i neoliberalisticki sustav koji je cisto muski sovinisticki svijet,po svojoj prirodi,i tu nema spasa.Reproducira vas kao mutante,a ja sam na Dubravkinom tekstu o ljepoti govorio o zenama...ne o mutantima neoliberalizma i suvremene tehnologije zivota.
Tada je sve jos bilo daleko od danasnj´ih monstruoznih i nakaradnih razmjera.
Zene tada nisu bile toliko grube i agresivne.bile su mnogo senzibilnije.tada je vladao dublji,vise umjetnicki senzibilitet.U modi su bile duse kao Anais Nin,a ne nekakva alapaca tipa one kcerke bivseg ustavnog suca koja pise nekakve feljtoncice o danasnjoj dosadnoj i manipuliranoj seksualnosti.Cak je i pornografija tada imala vise maste i kreativnosti,danas je kao i sve do it quickly,press this and this button,read´y steady go...
A o nazi ili fascio revivalu nismo sanjali ni u nagroznicavijim kosmarima,nakon tri dana neprekidnog opijanja i bancenja po krcmama i tulumima.
Sramota za ove generacije na sto se furaju i sto misle da se mora tolerirati.Fasizam nije naprosto ideja,ideologija.on je najgori zlocin u povijesti,Cak je i komunizam ostavljao sanse covjeku da bira.Koca Popovic,sin industrijalca,postao je komunist i samim time vise nije bio "klasni neprijatelj".U fasizmu covjek je bio neprijetelj zbog rodjenja.Ako si se slucajno rodio kao Zidov,ili Srbin,nije ti bilo spasa.Nicim se nisi mogao otkupiti.Komunizam je bar priznao slobodnu volju,imao nesto racionalno u sebi.Fasizam je bio savrseno iracionalan.Samo destiniranost,goli prirodni kauzalitet i usud.Napravili su te roditelji Zidovi,i zato moras nestati.
Shvati barbiko,grube ste,agresivne i arogantne,i muskarci zbog vas i zbog ravnoteze moraju biti jos grublji,i to je sto cini vas svijet danas stravicnim.I zato ima sve vise homoseksualaca,jer naprosto ne mogu realizirati takav stupanj buke u glavi koji namece danasnji zivot.
Nisam jedan od njih,i ne privlace me,ali mi je jasno zasto ih ima sve vise i vise.
A to se vidi cak i iz aluzija na ustastvo u pjesmama "Na ljutu ranu ljutu travu",i "opet ce se gusta magla spustiti".itd.
A sto se tice njemackog Grudgesetza,tamo doista ne postoji zabrana spominjanja plinskih komora "kao jedne od epizoda 2.svjetskog rata",pa ipak Le Pen se ne smije ni pojaviti u Muenchenu gdje je to rekao,jer ga ceka proces s mogucnoscu da dobije i do pet godina...zbog naci-propagande,sto je isto trebao popusiti Tudjman 1990,za izjavu o NDH,kao "izrazu teznje hrvatskog naroda za svojom drzavom",pa ga je onaj "represivan totalitarni crveni rezim ostavio na miru".Nazalost.Vjecna steta.jer se sada ti i ja ne bi trebali prepirati oko tako niskog nivoa zivota u koji nas je on sa svojom falangom survao.
Cim ovako formalisticki (u stilu hrvatske fiskalske,formalisticke tradicije Olujica i Hodaka)branis toboznji legalizam,moram ti reci da je on uvijek,pa cak i u tzv,liberalnim demokracijama ovisan o interpretacijama sudaca,a vi samo u Hrvatskoj pravo mjerite kao nekakvu materiju.
Sucima je dopusteno i sire tumacenje zakona.
I nije to ideologija.
Ukoliko i sami formalizmom ne maskiramo vlastite simpatije prema zabranjenoj ideologiji,dakle ukoliko nismo iza formalizma i sami ideolozi.
A bit ce da je to u Hrvatskoj u pitanju.
Naprosto kriptofasizam pod formalistickom maskom toboznje demokracije.
u posljednjem broju iste tiskovine gazda i kolumnist su se konačno usaglasili, nema više zabuna. horvatinčića i ostalu građevinsku mafiju nagriza hrvatski jal i ništa drugo, a. sanader bi ih trebao zaštiti.
hoće li h-alter i to negdje upotrijebiti kao važan podatak koji rasvjetljava problem građevinske mafije i korupcije u hrvatskoj?pripazite malo, jer vjerodostojnost se teško stiče, a lako gubi i na malim stvarima
pa tako, nitko nije stvarno čuo, vidio ili snimio da je na thompsonovom zagrebačkom koncertu netko viako ubij srbina. ali je to "istina" utoliko što se je moglo dogoditi, ali ipak, nedovoljno za pokretanje kaznenog postupka.
majice, križevi, slova U, za dom spremni, toga je bilo. ali je i dalje upitno jel to dovoljno za sankcioniranje, jer niti jedan zakon nije jasno definirao koji su simboli zabranjeni, kao što je to bio definirao njemački grundgesetz (orao na zastavi, prva strofa himne, itd).
ili smo legalisti, ili ideolozi, odluči se!
ovo je jedna stravicna srednjovjekovna svijest,ali nemojte se mnogo uzbudjivati.Slicno se i dogadja u Americi,samo sto tamo jos nema "pravednog gnjeva povredjenih gradjana da obracuna i fizicki s izdajnicima",to zasad u velikoj mjeri cine zastitari i policija.Govorim o hajci americkih tzv patriota prema ljudima koji sve vise argumentirano iznose u javnost pretpostavku da je 11/9 2001.bio "inside job".
Pogledajte dokumentarne filmove o tome i vidjet cete da je i taj americki patriotizam;bolestan,dogmatski,vjernicki i fanatican.Sto ce reci cisto licemjerje.
Ona manjina koja se jos opire sveopcoj indoktrinaciji mrznje i gluposti, ionako se ne informira preko izvjestaja domacih tzv. novinara.
Novinarstvo u obje drzavice polazi od pretpostavke da njihovo trziste, tj. vecina citatelja, gledatelja, slusatelja vjeruje da su njihovi generali nevini. Kako ne bi isto trziste izgubili, novinari se tu nevinost uopce ne usudjuju dovesti u pitanje, usprkos cinjenicama. Transkripti su nebitni, zapravo nista sto dolazi iz Haaga nije bitno. Jedino sto mi nije jasno je kako se to misli s jednom nogom uci u Evropu, a s drugom bjezati sto dalje od nje, u sigurnost fantazije o nepobitnoj nevinosti "svojih" generala???
Dodaj komentar