Kraljevski tretman kojim je Hrvatska televizija počastila Milana Bandića u povodu njegove predsjedničke kandidature upućuje na manjak profesionalnosti i višak pristranosti u predstojećim izborima. Ni jedan drugi kandidat nije dobio gotovo desetominutni intervju na početku centralnog Dnevnika. Tako je glavna televizijska kuća već u predigri kampanje pokazala da se neće držati ni elementarnih demokratskih standarda. A bez ravnopravnosti svih sudionika izbora, pogotovo u programima javne televizije, nije moguće zamisliti ni poštene izbore.

Šefica informative Hloverka Novak Srzić odluku o privilegiranju jednog kandidata brani tvrdnjom da je Bandićeva predsjednička kandidatura bila tema dana. Nije problem u izboru teme dana, nego u njezinu tretmanu. Javna se televizija ponijela kao marketinška agencija. Drugim kandidatima nije otvorila ekran za raskošno samoreklamiranje. Faktički stavila se u funkciju Bandićeve predsjedničke kampanje, ne samo njegovim gostovanjem u studiju Dnevnika, nego još nekim, na sličan način tendencioznim, emisijama. Jesu li HRT-ove beneficije za Bandića rezultat koruptivnih aranžmana - Vesna Pusić ih implicira svojom izjavom da taj nastup možda nije bio besplatan - ili samo pobrkanih profesionalnih kriterija televizijskih urednika, može se nagađati, ali u rezultatu gotovo da je svejedno. Nepošteni ili nesposobni? Ili možda oboje? Zbog nekih recentnih skandala devastirani međuljudski odnosi na Prisavlju trenutno su u prvom planu. Bahatost i samovolja rukovodećeg kadra, šikaniranje zaposlenika, uvrede i otkazi, svađe, podmetanja, spletke... Eskalacijom tih poremećaja u drugi je plan gurnut jednako urgentan problem poštovanja profesionalnih standarda. A u tom pogledu HRT se također jako srozala. Za veliko potonuće javne televizije, financirane iz džepa gotovo svih hrvatskih građana, ozbiljna je odgovornost na politici.

Predsjednik Mesić priznaje da je jako razočaran Vanjom Sutlićem, za instaliranje kojega na mjesto ravnatelja, kako je sam priznao, i osobno ima značajne zasluge. Kao jedini razlog svoje razočaranosti u jednom intervjuu ovih dana navodi "sramotan način na koji se prati šef države": njegove aktivnosti stavljaju se "u 26. minutu Dnevnika".

A bilo je, valjda, dogovoreno drukčije. Mesić ne izražava nezadovoljstvo aferama na Prisavlju. Nije tražio njihovo raščišćavanje. Nije reagirao na gašenje novinara. Nije primijetio neprofesionalnost, osim one u tretmanu svoje ličnosti. To je za njega osnovni problem javne televizije. Za razliku od Mesića, drugi zaslužnik za imenovanje sadašnjih šefova HRT-a, bivši premijer Sanader, nije imao razloga za nezadovoljstvo: na Prisavlju njegov se kult ličnosti glancao svim snagama.

Ali ni opozicija nije bez odgovornosti za nastalo stanje. Ne diže glas, ne traži promjene. Lider SDP-a Zoran Milanović - koji svojedobno nije imao ništa protiv imenovanja Tuđmanove medijske povjerenice za šeficu Informativnog programa - prihvati poziv da večer nakon Bandića sam gostuje u Dnevniku i tako faktički abolira HRT-ov ispad.

Političari svih boja uglavnom se daju kupiti šakom prostora na ekranima. Funkcije javne televizije u drugom su planu. Urušavanje je takvih razmjera da je upitno može li HRT u predsjedničkim izborima osigurati minimum korektnosti.