Dan D u hrvatskom suočavanju s činjenicom da organizirani kriminal više ne preže ni pred čime, pa čak niti pred osvetom, upozorenjima i likvidacijama članova obitelji mafijaških odvjetnika (ali i novinara), koje bi tradicionalna mafija, unutar vlastitog kodeksa smatrala neetičnima, HTV je popratila podjednako neprofesionalno i politički kontraproduktivno kao što su to do sada radila tri temeljna sustava koja bi se trebala uhvatiti u koštac s organiziranim kriminalom – pravosuđe, policija i tužilaštvo. Prekasno, sa zadrškom, neinformirano i nekomunikativno.
Izvanrednu konferencija za tisak koju je povodom ubojstva Ivane Hodak sazvao premijer Sanader, tijekom Dnevnika najavljivana je u nekoliko navrata da bi se, na kraju, odigrala bez izravnog prijenosa. Dapače, gotovo u istom trenutku kad je HTV-ova novinarka pri kraju Dnevnika objavila da presica još uvijek nije započela, na RTL-u je, otpočeo izravni prijenos iz zgrade Vlade koja je u HTV Dnevniku poslužila tek kao kulisa. HTV je u međuvremenu nastavio s redovitim programom, emitiranjem obilja propagandnih poruka, sporta i vremenske prognoze. Snimke sa izvanredne presice, možda najvažnije u Sanaderovoj karijeri, gledatelji HTV-a mogli su vidjeti tek oko sat i po vremena kasnije, u izvanrednom izdanju Dnevnika, zbog kojeg je prekinuta Latinica.

Hoće li sada netko konačno smijeniti i Hloverku Novak Srzić, a potom, po zapovjednoj liniji odgovornosti i direktora HRT-a Vanju Sutlića?
Nije lako dokučiti što je premijera Sanadera navelo da - nakon što je tijekom dana na novinarska pitanja hoće li sada konačno smijeniti nekoga od odgovornih, odgovarao u svojoj standardnoj maniri energične osude, ali i relativizacije problema iz komparativne, svjetske perspektive - do kraja dana shvati da je vrag odnio šalu i da je ovo ona poslovična kap koja je prelila čašu. Možda je to bio notorni pritisak izvana, možda Mesićeva najava da će sazvati izvanrednu sjednicu Vijeća nacionalne sigurnosti, možda i neke spoznaje do kojih je došao iz mjerodavnih izvora. Možda je to bila i laicima očigledna činjenica da je policija opet jednom primijenila metode koje djeluju šokantno, senzacionalistički i estradno, ali u danom slučaju ne mogu biti djelotvorne za identifikaciju i hvatanje počinitelja. Poslati helikoptere i izvesti na ulice duge cijevi, riječju stvoriti kaos u gradu da bi se uhvatilo nekoga tko je jasno otkrio barem jedan detalj svoj zločinačkog rukopisa, da će bježati i skrivati se u masi i na najprometnijim mjestima, odakle ga se iz aviona neće moći identificirati, ne može imati niti jednu drugu svrhu nego demonstraciju sile bez učinka.
No, Sanader je, do kraja dana ipak shvatio da ovoga puta mora posegnuti za posljednjom rezervom svog uveliko ugroženog kredibiliteta i priznati ono što mu je najteže. Da njegova stranački i personalno motivirana kadrovska politika ne vodi nikuda, jer je upravo takva politika, od devedesetih naovamo i dovela zemlju u stanje u kojem se nalazi kad je riječ o funkcionalnoj sprezi političke moći, profita, kriminala i manipuliranja javnošću pomoću medija. Sanader je, dakle, shvatio i najavio smjene koje, dijelom, ulijevaju nadu. Postavljanje Vladimira Fabera na mjesto ravnatelja policije baca novo svjetlo i na niz policijski nerazriješenih i pravosudno nedovršenih slučajeva kao što su to npr. slučaj Glavaš i slučaj Pukanić, odnosno Nacional. Vidjeti premijera u izravnom prijenosu kako objašnjava te svoje odluke i kako nevoljko i iziritirano odgovara na ionako rijetka i suzdržana pitanja prisutnih novinara, (s izuzetkom novinarke TV Nove) bila je u tom trenutku najvažnija informacija koju su hrvatski građani trebali dobiti.
Urednici informativnog programa HTV-a, međutim, ništa nisu shvatili ni do kraja dana. Otvoreno Dijane Čuljak Šelebaj - koja je uspjela propustiti i elementarnu civilizacijsku gestu da obitelji Hodak izrazi sućut, pa ju je u tome morala korigirati austrijska odvjetnica - bilo je samo još jedan galimatijas zbrdazdoliranih tema, krivo upućenih pitanja, nesposobnosti selekcije važnoga od nevažnoga, prevelikog broja sugovornika od kojih niti jedan ne može do kraja reći što ima, reportažnih priloga bez ikakve informativne vrijednosti, ukratko, proizvodnja istog onog neproduktivnog kaosa kakav je vladao na ulicama Zagreba dok su njime kružile duge cijevi i nadlijetali helikopteri.
A ta dva fenomena, informacijski i institucionalni kaos, nisu nimalo nepovezani i vrlo su opasni kad djeluju uigrano.
dodaj komentar 18 komentara
Sad bi trebalo staviti na vagu - državna televizija u službi mafije, vlasti i politike, ili ona prijašnja.
Možda postoji i treći put, a da ne bude Blairov?
naime ja sam komunist i ne vidim nikakve veze ni sličnosti između sebe i bagre koju oni time označavaju
To ipak nije razlog da odustanemo, niti od tekstova, niti od komentara, zar ne?
hloverka ns?
dijana šć?
direktor hrt-a vs?
njegov savjetnik za ljudska prava , bivši predsjednik hns-a, kako se ono zvao?
glavaš?
pukanić?
netko drugi iz nacionala?
sram ih bilo.
jedino što je policija trebala spriječiti bilo je da navodni očevici iznose opis navodnog počinitelja, ako je on taj. jer se njega tako upozorava.
a mediji su čista katastrofa. gdje je informacija hoće li petračev odvjetnik, ljubo pv nastaviti braniti svog klijenta, jel on u međuvremenu svratio u remetinec itd.???????
ok, duge cijevi jos nekako mogu razumjeti, al zasto kvragu helikopter. koji je njegov zadatak bio?
pozdrav
"...u pravu si, 1.000.000.000 posto, kao i obično, ali utaman... jerbo - čemu priča o legaliziranom bezakonju u zemlji u kojoj je legitimno na vlasti demokratski izabrana garnitura koja čini cvijet zločinačke organizacije utemeljene '89 zarad pljačke, izazivanja rata, klanja i protjerivanja ljudi da bi se ostvarile bolesne ambicije jednog idiota i sasvim prizemni, kriminalni ciljevi njegovih podrepaša?!..."
to je to
Dodaj komentar