Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Poštovani gospodine Ljevak, ravnatelju Agencije za elektroničke medije,
Kao običan hrvatski građanin, štoviše urednik jedne od brojnih "elektroničkih publikacija", želio bih javno iskazati podršku u nastojanjima kuće kojoj stojite na čelu, i Vašim osobno, da konačno uvedete reda u internetski prostor. Posve i bezrezervno podržavam zakon koji Vam daje ovlasti da sve internetske publikacije popišete i da im naplatite porez od 0,5 posto njihovih ukupnih prihoda zbog toga što uopće postoje.
Zadivljen sam furioznim tempom kojim Agencija ostvaruje taj sveti naum. Nakon sedam godina napornoga rada, sredinom listopada ove godine objavili ste registar na kojem se nalazilo čak 18 (riječima: osamnaest) elektroničkih publikacija, da bi taj broj u narednih mjesec dana već porastao na preko četrdeset. Među njima su se našli svi: komercijalni portali čiji vlasnici zgrću milijune na senzacionalističkom pseudonovinarstvu, pa zatim neprofitni portali koji iz godine u godinu cijede sredstva iz državnog budžeta premda nikomu i ničemu ne trebaju. Sjetili ste se popisati čak i stranice pojedinih udruga, što je za svaku pohvalu. Ne smijemo dopustiti da nam
kvare mladež propagirajući umjetnu oplodnju, upotrebu kondoma i homoseksualne odnose, i to sve bez ikakve društvene kontrole.
Poštovani g. Ljevak, neugodno mi je to javno reći, pa ću Vam se nagnuti nad uho i tiho šapnuti: primijetio sam da nisu svi nakladnici elektroničkih publikacija preuzeli zakonsku obavezu i prijavili svoju publikaciju Vašoj visokoštovanoj agenciji! Dva sam slučaja kršenja zakonske obaveze uočio.
Prvo što mi je palo u oči dok sam noćas surfao te guglao, jest publikacija koja se nalazi na adresi http://vlada.hr/. Nema nikakve sumnje da i ona potpada pod zakonsku obavezu registriranja u Vašoj ustanovi. Očito je da se radi o "urednički oblikovanoj inačici teksta i/ili informacije iz medija na način da je dostupna širokoj javnosti bez obzira na njezin opseg", kako zakon definira rabotu koju je nužno nadzirati. Na današnji dan, na svojoj naslovnici donosi glavnu vijest o druženju premijerke Jadranke Kosor s egipatskim diktatorom Hosnijem Mubarakom. Ostale vijesti, koje se nalaze ljevo, pardon: lijevo od glavne, informiraju nas o tome da je gospođa premijerka družila se ovih dana i s uvaženim Amrom Musom, pa s egipatskim premijerom Nazifom, kao i da se obratila Hrvatsko-egipatskom poslovnom forumu, te da je pozvala egipatske biznsmene da ulažu u Hrvatskoj. Sve su to važne vijesti, pri čemu nitko razuman ne može poreknuti da je u njihovoj prezentaciji prisutan znatni uređivački touch. A kako bi i izostao, kad je premijerka ujedno i novinarka koja nam je dugi niz godina svima potvrđivala da zna svoj posao.
Znači, nakladnika ova publikacije trebalo bi kazniti s 10 do 100 tisuća kuna zbog Prvo što mi je palo u oči dok sam noćas surfao te guglao, jest publikacija koja se nalazi na adresi http://vlada.hr/. Nema nikakve sumnje da i ona potpada pod zakonsku obavezu registriranja u Vašoj ustanovi neprijavljivanja svojega medija u registar ustanove kojoj stojite na čelu. I jasno, trebali biste ga oporezovati s 0,5 posto svih bruto prihoda koje ostvaruje u ovoj godini, kako biste imali dovoljno sredstava za nadziranje njegove rabote.
Drugo što mi je palo u oči dok sam noćas surfao te guglao jest publikacija koja se nalazi na adresi http://www.e-mediji.hr/ . To su vam, ukoliko ne znate, stranice Agencije za elektroničke medije. Ta agencija, koja, da vas utješim, nema nikakvih dodirnih točaka s Vama i Agencijom za elektroničke medije kojoj stojite na čelu, također nije svoju elektroničku publikaciju prijavila u registar elektroničkih publikacija za čije ste vođenje Vi, gospodine Ljevak, zaduženi. Ne dvojim da se zakonska obaveza odnosi i na nju. Tekstovi koji su ondje objavljeni sadrže naslove, ponekad i sažetke sadržaja, rubricirani su, itd, a to sve zahtijeva pozamašan posao "uredničkog oblikovanja", kako je navedeno u kriterijima koje je napisao Zakonodavac. Dakle, pozivam Vas ljubazno da primijenite isti postupak: kazna za neprijavljivanje i 0,5 posto po džepu!
Na kraju, želim reći i to da i sam, osobno, imam neugodna iskustva s tom agencijom (da se posve razumijemo, ne s Vašom, već s onom drugom, s kojom Vi nemate nikakvih dodirnih točaka): još u ljeto prošle godine poslao sam joj nekoliko novinarskih pitanja. Tražio sam da mi Drugo što mi je palo u oči dok sam noćas surfao te guglao jest publikacija koja se nalazi na adresi http://www.e-mediji.hr/ . To su vam, ukoliko ne znate, stranice Agencije za elektroničke medije pošalje registar elektroničkih publikacija koji ona vodi, kao i podatke o obavljenom oglašavanju tijela državne uprave na svim radijima i televizijama, s novčanim iznosima koji su pritom cirkulirali, državnim tijelima koja su ih uplaćivala i medijima koji su posredstvom oglašavanja bili sretni dobitnici proračunskih sredstava. Tražene podatke nije mi poslala, pa sam ju tužio Upravnom sudu zbog kršenja prava na informaciju i dobio redom sve sporove. No ta agencija, koja, ponavljam, nema nikakve veze s ovom kojoj stojite na čelu, oglušila se čak i o naredbu Upravnog suda, koji joj je bio naložio da moj "predmet" riješi u roku od 30 dana. Tako da većinu traženih odgovora ni do dan-danas nisam dobio. Neke doduše jesam, i to tek nakon sudski određenog roka, a o njima ću Vas izvijestiti u nekom od narednih pisama.
Iz toga svega zaključujem, i skrećem Vam pažnju, da je nešto jako trulo kod toga nakladnika, i da bi stoga njegova elektronička publikacija, a možda i čitav njegov rad, neizostavno trebalo podrediti kontroli Vas i Vaše cijenjene agencije.
Želim Vam mnogo uspjeha u daljnjem radu. Bilježim se sa štovanjem.
"Vjesnik" ne izlazi 35 dana, stečaj nitko ne pokreće. Zaposleni su već pet mjeseci bez plaće, a vlast ih prebacuje s jedne adrese na drugu
Javna rasprava o prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji počela je danas i traje do 1. lipnja
Maja Sever jutros je iz novina saznala da po povratku s bolovanja više neće voditi "Hrvatsku uživo"
Ministarstvo kulture dovršilo je Zakon o HRT-u, a riječ je petoj verziji zakona koja će se javno objaviti prije nego što bude usvojena na Vladi
Saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije promijenio je svoj zaključak vezan uz izvješće o radu Upravnog vijeća Hine
Publiku je itekako zabavilo kada je Aleksandra Kolarić, stručnjakinja za političku komunikaciju iz "Deloittea", isticala greške u komunikaciji na primjeru hrvatskih političara
I Europska federacija novinara (EFJ), najveće novinarsko udruženje u Europi, izrazilo je zabrinutost zbog nedavnih događaja na HRT-u
dodaj komentar 9 komentara
Cekaj, ti zbilja mislis da nakon svega "ozbiljan" način pisanja i odgovaranja može pridonijeti bilo čemu?! Pa čovjek je napisao komentar upravo na identičan način kako naše institucije funkcioniraju...
Gotovac je silno kritizirao Tuđmana, ali za razliku od ljevice, on je hrvatsku državu sanjao desetljećima baš kao što je ljevica hrvatsku državu mrzila desetljećima. Gotovac je trajno na tezi “hrvatska država da, ali kakva”, a SDP-ovci se, kad se on bori za tu tezu, dižu iz Sabora kad se izglasava neovisnost. To su dakle dva svijeta oduvijek. Gotovac je zbog hrvatskih stajališta robijao punih šest godina, a u povijest ulazi i s činjenicom da je sa Zidićem stavio na noge povijesni Hrvatski tjednik. Zaboga, što ljevica ima s takvim likom? Mržnju prema Tuđmanu? Ali ni po tome nisu bili isti: on ga je prezirao jer je želio moderniju, bolju hrvatsku državu, oni su ga mrzili jer im je srušio Jugoslaviju. Kakva je podvala staviti znak jednakosti toj mržnji! Punih 20 godina od njega su bježali jer su prezirali to hrvatstvo. Taj prijezir ljevice bio je kolektivni pljesak partijskim egzekutorima za Gotovčevu robiju. A kad su topovi umuknuli, izmiljeli su iz svojih rupa i jednim sjajnim intelektualcem, ali netalentiranim političarom, manipulirali, zaigrali na njegovu taštinu, tako da se taj masakr nije dalo gledati. Ni po čemu njihovo i njegovo hrvatstvo nisu bili isti. Liberalizam još manje. Ako je riječ o istom društvu, zašto onda slavni govor pred centralom JNA nije održao, recimo, Puhovski? Ako su bili jedno, zašto nikad sličan govor ili tekst na tu temu poput Gotovčevog nismo pročitali od Velimira Viskovića?
– Kad bih trebao birati između smrti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt – grmio je Gotovac generalima godine 1991. u govoru koji i danas svaka pedantnija hrvatska obitelj drži u svom knjiškom herbariju. Kako to da na pozornici iza njega nema ni Pusića ni Pusićke, ni Puhovskog, Viskovića, Račana ni Makovića? Kako to da su bili isto, a nikad ništa slično nismo čuli od tih likova? Koliko je njih dijelilo Gotovčeva uvjerenja? Nitko, dok se nisu ujedinili u mržnji prema Tuđmanu. Prije toga on za njih ne postoji. Jer ta ljevica nije dijelila njegove traume iz ‘71., jedva da nešto zna o mučnoj robiji na kojoj je, ne zaboravimo, odbio pomilovanje. A ta ga je robija ubila, od nje je obolio, od nje je umro. Ubio ga je Titov zatvor. Danas najljepši zagrebački trg nosi Titovo ime. Kako baštiniti Tita i u isto vrijeme sjediti za stolom s Vladom Gotovcem? Ne možete s iskrenom podrškom ispratiti Vrhovca, Bilića i Milku Planinc i tvrditi da je Gotovac zapravo vaš izbor. Jednom lažete. Nisu se slagali u komunizmu, a animoziteti prema Tuđmanu imali su posve različito ishodište. Gotovac mi je u intervjuu koju godinu prije smrti eksplicitno govorio o lijevim teroristima kao silnom problemu, naglašavajući da nema razlike između lijevog i desnog totalitarizma. Tko na ljevici i danas tako misli?
Bio sam igrom slučaja prvi novinar davne 1989. koji je s njim radio prvi njegov TV intervju nakon ‘71. i otad sam provodio s njim dane razgovora. Tragikomično je gledati da ga sad komemoriraju ljudi koji s njegovim svjetonazorom nemaju ništa zajedničko. Koji mjesec prije formiranja velike koalicije bio sam s njim u Saboru i zamolio me da Budiši prenesem prijedlog da nakon svih mogućih kombinacija koalicija za izbore 3. siječnja izgleda tako da HDZ ostane sam nadesno, SDP sam na ljevici, a da on, Budiša, IDS, HSS i HNS tvore politički centar. Dakle, centar bez SDP-a! Budiša je to odbio jer je potpisao sporazum s Račanom i htio se držati riječi.
Toliko je Gotovac pripadao ljevici da je koji sat prije izbora, ako je bilo ikako moguće, htio izbjeći suradnju sa svojim krvnikom iz ‘71.! Pa i kad su pobijedili na izborima, jednom je prijatelju rekao: “Danas mi ljudi čestitaju svaki tren, a ja nekako nemam dojam da smo pobijedili – mi.” I bio je u pravu, nije pobijedio on i njegov svjetonazor. O istom uvijek – isto, rekao bi Gotovac, a on i oni nikad nisu bili – isto.
„Mnogo smo upravo od Mesića doznali o ustrojavanju pa ravojnih jedinica u Hrvatskoj, naoružavanju HDZ-ovaca. Mesić nam je poslužio kao hdzovski insajeder i informator... U jednom našem razgovoru Mesić je rekao kako bi tolerisao hapšenje svih funkcionara MUP-a i obrane iz Hrvatske osim Špegelja i Boljkovca. Inzistirao je na njihovoj zaštiti. Složili smo se oko toga. Razmena informacija i podataka s Mesićem ipak je bila mnogo važnija i nismo hteli da ugrozimo te kanale. Mesić je dao u tajnosti zeleno svetlo za akciju „Štit" i hapšenja."
Nije o tome lako ni pisati, nije to jednostavno režirati, no posve je nezamislivo da ubrojiva odrasla osoba može što tako glumiti. Snimljene su već svakojake opačine (primjerice, općenje žene sa svinjom u hrvatskome filmu), no strahotan prizor o kojem govorim teško da je snimljen ikada igdje.
Dakako, snimanje gnjusnog čina daleko je od samog čina, no dovoljno je da glumac nakon kraja snimanja ode u kino, sjedne u gledalište i s publikom pogleda svoj film, pa da shvati koliko mu je filmski čin ipak blizu. I da se nikad i nigdje od njega neće moći oprati. Kud god krenuo, ljudi će se okretati za njim i govoriti: Eno ga, glumac koji je glumio silovatelja dojenčeta! Oni neće imati pravo, jer glumac ne može odgovarati za postupke lika što ga je glumio, no i sâm ću imati više razumijevanja za njih nego za njega! Nije istina da se baš sve može snimiti ni da se baš svaka uloga mora prihvatiti.
Povod je ovome osvrtu nevjerojatan film koji odnedavno igra u Zagrebu i jedan nedavno održan državnički domjenak na kojem se, među najviđenijim gostima, pojavio i glavni glumac iz tog filma. Film je pod naslovom “Srpski film” proizveden u Beogradu i zasad se u cijelosti i bez ikakvih ograničenja prikazuje samo u Zagrebu. U Americi ga je vidjela publika jednog festivala i popljuvala zgrožena kritika, u Engleskoj ga je izrezala cenzura, a u Srbiji se prikazuje isključivo u kasnim terminima. Film se sastoji od niza mračnih, krvavih pornografskih prizora koje teško podnose i gledatelji čeličnoga želuca, uključujući i spomenutu scenu silovanja.
Film je nevjerojatan, a nevjerojatna je bogme i reakcija zagrebačke sredine na njega. Svi koji se obično javljaju kad se afirmira moralna izopačenost, a gaze osnovna ljudska prava, sada šute. Čkomi pravobraniteljica djece, ne javljaju se Babe, zamukla je gđa Borić, Bajić valjda ne stigne u kino. Nešto su procijedile novine, ali tako da bi bilo bolje da nisu ni one rekle ništa.
Najkonkretniji prilog aferi sa “Srpskim filmom” u Zagrebu dao je predsjednik Ivo Josipović tako što je jednoga od dvojice glavnih glumaca pozvao u Muzej za umjetnost i obrt, na primanje u čast srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Umjesto da se čovjeku sa dna filmske kloake zalupe sva vrata, otvaraju mu se dveri iza kojih ga čekaju čak dva predsjednika! Skandal na razini skandaloznog filma.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.