Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što ćemo sad sa svim onim stotinama tisuća kuna presuđenih i isplaćenih samo zato što smo tekstove o Merčepovim zločinima pisali dvadesetak godina prije državnog tužitelja?
Ne, sad bez zajebancije: što ćemo s lovom?
Što sad, kad Tomislav Merčep u zatvoru čeka suđenje zbog zločina njegovih eskadrona smrti, i kad konačno - jer punih dvadeset godina sazrijevalo je društveno ozračje za prvostupanjsku presudu - bude suđen za iste one zločine o kojima su, dvadesetak godina prije vrijednih činovnika iz Državnog tužiteljstva, pisali novinari Ferala i Globusa?
Što kad naposljetku zaista bude osuđen za iste zločine o kojima smo tada ispisali Što ćemo s tom lovom? Pojeo vuk magarca? Ili mu je samo vezao oči, utrpao ga u prtljažnik, odvezao do šumarka, natjerao da iskopa plitku grobnicu i likvidirao hicem u potiljak?stotine tekstova i tisuće stranica, zbog kojih je sudskim tužbama na temelju svojih čuvenih duševnih boli Tomislav Merčep naplatio stotine tisuća kuna?
Što ćemo s tom lovom? Pojeo vuk magarca? Ili mu je samo vezao oči, utrpao ga u prtljažnik, odvezao do šumarka, natjerao da iskopa plitku grobnicu i likvidirao hicem u potiljak? A da smo u sudskom registru službeno zavedeni kao magarci, nema sumnje: omogućili smo zapovjedniku eskadrona smrti lagodan život, da bi sad, vidno narušena zdravlja - svi ratni zločinici, primijetili ste, na sud idu vidno narušena zdravlja - u zatvor išao kao u starački dom.
A lagodan je i lijep život imao Tomislav Merčep. Malo član raznih nadzornih odbora, malo nositelj raznih stranačkih lista, malo u Saboru, malo u Hrvatskom telekomu, malo plaća, malo penzija, malo Feral, malo Globus. S prijateljima je, čitali smo u obiteljskim revijama, običavao igrati nogomet i ići u ribičiju, obožavao je pečene krumpire i Coca-colu, rado plesao sa suprugom i za rođendan joj kupovao ciklame, slušao domaću glazbu i gledao westerne, najdraži film mu je Rio Bravo, a najdraži glumac John Wayne.
Djeci će od tate ostati tri kuće u Vukovaru, stan u Zagrebu, kuća u Donjem Dragonošcu i vikendica s pogledom na more i tablom na kojoj piše: "Ovo poklanja srpsko-komunističko-udbaška banda".
Eh, to su bila vremena. Hrvatski vitez Tomislav Merčep šepurio se Hrvatskom pod visokim pokroviteljstvom državnog vrha kao rado viđen gost obljetnica, domjenaka i televizijskih voditeljica, sav optočen čašću, dostojanstvom i ugledom.
Jasan i uvjerljiv: A bilo je za ljude poput Merčepa te, kako se zove, časti, A lagodan je i lijep život imao Tomislav Merčep. Malo član raznih nadzornih odbora, malo nositelj raznih stranačkih lista, malo u Saboru, malo u Hrvatskom telekomu, malo plaća, malo penzija, malo Feral, malo Globusdostojanstva i ugleda koliko ti duša želi. I sve pod zaštitom države. Kako bi Merčepu u novinama bili povrijeđeni čast, dostojanstvo, ugled ili duša, tako su mu sudovi dodijeljivali visoke novčane naknade. Samo protiv Ferala podigao je sedam sudskih tužbi tražeći milijun i pol njemačkih maraka.
Prvu je dobio već 1994., zbog teksta "Polja smrti u Pakračkoj Poljani" Drage Hedla, u kojemu se, kako je zaključila zagrebačka sutkinja Gordana Jalšovečki, "iznose razne neosnovane tvrdnje o masovnim grobnicama i logoru u okolici Pakraca". Na temelju Merčepova iskaza, kojemu "sud u potpunosti vjeruje, jer je dat na jasan i uvjerljiv način" - nasuprot Hedlovim "raznim neosnovanim tvrdnjama" - časna je sutkinja presudila u korist tužitelja, i povrijeđeni mu ugled i duševne boli procijenila na trideset hiljada maraka.
Tih dana, na vrhuncu svoje ratne i sudske slave, Tomislav Merčep se nadmeno kurčio po Hrvatskoj, na stranačkim skupovima pozivao Hrvate "da se riješe Srba i naprave ekološki
čistu državu" i obećavao kako će "njihove kćerke biti naše konobarice, njihovi sinovi naši zidari, a HDZ-ovci će biti gospodari". Na optužbe za likvidacije civila odgovarao je da su "i Isusa pribili na križ", i da "nažalost, nije pobio sve Srbe", pa na tribini u ljeto 1994. bahato podigao bradu i kažiprst desne ruke: "Pišu o meni laži Globus i Feral. Neka, dao sam ih na sud, pa gube parnicu za parnicom".
Onda je Feral objavio plan grada Haaga s naslovom "Gdje je Merčepov plac?", a Merčep je presavio tabak i zbog izazvanih duševnih boli sastavio novu tužbu. Onda je Feral javno zatražio dokaz da tužitelj ima dušu, a Merčep presavio tabak i mangupski zatražio odštetu od jedne kune. "Kad Feral sve plati", hijenski se smijao vlastitoj kurčevitosti, "ionako mu neće ostati više od jedne kune." Onda je Feralu blokiran račun, a Merčep je kupio novi automobil i plac na moru.
Parničenjem s novinarima Merčep je na kraju osigurao i prostojnu penziju: Ustavni - Vaših je bilo i onih milijun i pol kuna što je pravna država Hrvatska isplatila sestri i bratu Aleksandre Zec, za čiju hladnokrvnu likvidaciju nitko nikad nije osuđen, niti će ikad bitisud, u kojemu je sjedio isti onaj Milan Vuković što je novinske napise o zločinima u Pakračkoj Poljani običavao nazivati "izmišljotinama", Merčepu je na osnovu žalbe zbog "dugotrajnosti sudskih postupaka" dosudio mjesečnu akontaciju, a Ministarstvo financija mu svaki mjesec isplaćivalo između pet i deset hiljada kuna. Ne Feralovih ili Globusovih, nego državnih.
Dakle, vaših. Baš kao što je - za slučaj da se zbog mraka u vučjem želucu niste prepoznali u onoj prispodobi o vuku i magarcu - vaših bilo i onih milijun i pol kuna što je pravna država Hrvatska isplatila sestri i bratu dvanaestogodišnje Aleksandre Zec, za čiju hladnokrvnu likvidaciju nitko nikad nije osuđen, niti će ikad biti.
Dvadeset godina prošlo je otada, Feral je ostao i bez one jedne kune i tiho propao, a Tomislav Merčep zasluženo uživao u svome lagodnom životu. Malo Sabor, malo Hrvatski telekom, malo ribičija, malo Rio Bravo, malo Feral, malo Globus, malo mi, malo vi. Došla onda starost, stigle Merčepa godine i bolest, stigla ga i takozvana pravda. I što sad?
Mislim, bez zajebancije: što ćemo sad s lovom? Što ćemo s novcem zarađenim izravno Pravna je država taj novac oduzela novinama i poklonila Merčepu zbog istih rečenica koje ista pravna država danas potpisuje u optužnici istom tom Merčepuna ubijenim civilima, što ćemo sad sa svim onim stotinama tisuća kuna presuđenih i isplaćenih samo zato što smo tekstove o Merčepovim zločinima pisali dvadesetak godina prije državnog tužitelja, što ćemo s Mercedesom i kućom na moru, poklonom "srpsko-komunističko-udbaške bande"?
Novac, jasno, nije važan, neka placa na moru i kuće na hrvatskoj savjesti: važna je, naime, njegova simbolička protuvrijednost. Pravna je država taj novac oduzela novinama i poklonila Merčepu zbog istih rečenica koje ista pravna država danas potpisuje u optužnici istom tom Merčepu.
I bit će neobično zanimljivo dvadesetak godina kasnije gledati onemoćalog Tomislava Merčepa, pogrbljenu sjenku onog kurčevitog gospodara rata, i vidjeti čije su tvrdnje danas "razne i neosnovane", a čijima "sud u potpunosti vjeruje, jer su date na jasan i uvjerljiv način". Kako je, naime, vuk pojeo magarca, pa ovce ostale na broju.
"Vjesnik" ne izlazi 35 dana, stečaj nitko ne pokreće. Zaposleni su već pet mjeseci bez plaće, a vlast ih prebacuje s jedne adrese na drugu
Javna rasprava o prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji počela je danas i traje do 1. lipnja
Maja Sever jutros je iz novina saznala da po povratku s bolovanja više neće voditi "Hrvatsku uživo"
Ministarstvo kulture dovršilo je Zakon o HRT-u, a riječ je petoj verziji zakona koja će se javno objaviti prije nego što bude usvojena na Vladi
Saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije promijenio je svoj zaključak vezan uz izvješće o radu Upravnog vijeća Hine
Publiku je itekako zabavilo kada je Aleksandra Kolarić, stručnjakinja za političku komunikaciju iz "Deloittea", isticala greške u komunikaciji na primjeru hrvatskih političara
I Europska federacija novinara (EFJ), najveće novinarsko udruženje u Europi, izrazilo je zabrinutost zbog nedavnih događaja na HRT-u
dodaj komentar 44 komentara
paz sad: za kazneno djelo uvrede nije bitno *sto* si napisao (je li to točno ili nije) nego *kako* si napisao dakle zalud se radujes nis od love :-)"
Jel ti bolje kad se kolje?
ti si maloumna budala
nisam imao prilike biti, al kad mi napokon otvorite tu mogucnost, vrlo rado cu vas prepustiti da se valjate u vlastitim govnima.. i necu se okretati djeco."
"...Vojska je uvijek bila raj za idiote, glodare, lopove, ubojice i silovatelje. NIKADA neću uzeti to željezno govno u ruke i staviti se pod komandu ovakvih degenerika... i popušiti medijsku dresuru emocija."
Anon
"dezerteri?! tako ti nazivaš ljude koji nisu htjeli ići ubijati druge ljude iz objesti ili puke materijalne koristi ili se nisu htjeli ili mogli identificirati s ruljom koja je na poziv vođa čopora otišla kasapiti jedna druge
ti si maloumna budala ."
Opa znači sad ćeš i ti poput naše Mašenjke Bašić Vukovar nazvati mitom koji su ispričali krvoločne ustaše na čelu s Merčepom uz potporu koljača kao što je Juraj Njavro, Vesna Bosanac, Siniša Glavašević, Blago Zadro i svi vukovarski branitelji koji su se eto identificirali sa ruljom. Pa dakle po tebi su oni svi trebali sada biti pokojni i to kao uzrok četničke koljačke ruke, jer eto tad bi bar bili mučenici koji bi umrli kao pacifisti. Kakve sve perverzije možeš naći. Bože
Kako imamo uškopljene političke strukture, a razulareni „vučji čopor" u medijima, to je nakaradnost i besmislenost prvostupanjske presude ostala prikrivena od javnosti.
U medijima se prikazuje i dokazuje da je UZP imao za cilj etničko čišćenje okupiranih teritorija. Međutim, ni Tužiteljstvo ne negira legitimitet vojno-redarstvene operacije „Oluja". U presudi ni raspravno vijeće ne smatra da su ubojstva, pljačke i bezobzirno razaranje bili dio jezgre UZP-a. Tako se presuda svodi na nevjerojatan zaključak da je nešto više od 1.205 topničkih projektila, koji su izravno pogodili vojne ciljeve u gradovima Kninu, Benkovcu i Gračacu, bio legitimni cilj vojno-redarstvene operacije „Oluja". Međutim, prema Tužiteljstvu i prvostupanjskoj presudni – manje od 5% projektila koji su pali dalje od 200 metara od vojnih ciljeva - imali su za cilj protupravni napad na civile i civilne objekte. A raspravno je vijeće zaključilo da je u Kninu 50 projektila palo više od 200 metara od poznatih ''vojnih ciljeva'', u Benkovcu 10 projektila, a u Gračacu 2 projektila. Znači, 62 projektila koja su pala 200 metara dalje od vojnih ciljeva, prema Tužiteljstvu i Raspravnom vijeću nije rezultat pogreške, već da je riječ o protupravnom napadu na civilno stanovništvo. (Ne zna se po kojem je kriteriju Raspravno vijeće postavilo granicu od 200 metara; da je uzelo granicu 400 metara, onda bi topnička nepreciznost iznosila manje od 1%. S druge pak strane pravila ratovanja nameću da vojni ciljevi moraju biti najmanje 600 metara od civilnih objekata).
Na temelju ta 62 projektila ispaljena na Knin, Benkovac i Gračac, koja su promašila cilj za 200 do 400 metara, Raspravno vijeće zaključuje (1) da je general Gotovina naredio protupravan napad na civile i civilne objekte; (2) da je taj protupravan napad bio ''glavni i izravni uzrok'' prisilnog premještanja 20.000 srpskih civila, te (3) da su „zločini ubojstva, nečovječnih djela, okrutnog postupanja, pljačke, uništavanja i nezakonitog pritvaranja, objektivno bili prirodna i očekivana posljedica" UZP, odnosno ta 62 projektila.
Na toj konstrukciji zasnovana je i optužnica i prvostupanjska presuda. Za svaku razumnu prosudbu, ovakva je konstrukcija neodrživa.
Zato se moraju osnovne činjenice prikriti, falsificiranjem podataka i događaja. U tome hrvatski mediji, preciznije dio medija, nevladinih organizacija i „eksperata" u Hrvatskoj, izravna su potpora haškome Tužiteljstvu. U tu je svrhu plasirano niz dezinformacija, s ciljem da se javnost privoli na opravdanost suđenja hrvatskim generalima i državnom vodstvu za UZP.
Jedna od „uobičajenih" teza jest da hrvatska pravna država nije funkcionirala, da zločini počinjeni s „hrvatske" strane nisu sankcionirani, te da zbog toga treba prihvatiti haške presude hrvatskim generalima; ali i nastaviti sa suđenjima zbog počinjenih zločina u Domovinskom ratu i nakon prestanka rada haškoga Tribunala.
Međutim, činjenice su i tu neumoljive.
Prema izvješću DORH-a (Zagreb, 26. travnja 2011.), dakle prema službenim podacima, za ratne zločine počinjene u agresiji na Hrvatsku osuđeno je 563 osoba, od toga 366 u odsutnosti. (Zbog oružane pobune pokrenut je postupak protiv 21.641 osobe koje su kasnije obuhvaćene općim oprostom).
Za kaznena djela u vrijeme i nakon „Oluje" od 6.390 podnesenih prijava, otkriveno je i procesuirano 3.728 poznatih počinitelja (od toga broja bilo je 395 pripadnika hrvatskih oružanih snaga). Osuđeno je 2.380 osoba.
Dakle, za zločine u agresiji osuđeno je 563 osobe, ali su samo 197 dostupne hrvatskom pravosuđu. Kako je za kaznena djela počinjena u vrijeme i nakon „Oluje" osuđeno 2.380 osoba – to znači da je 4 puta više osuđenih osoba u obrani nego za agresiju na Hrvatsku; odnosno da je 12 puta više osoba završilo u zatvoru zbog kaznenih djela počinjenih u obrani, nego zbog agresije na Hrvatsku.
Ovi podaci sami po sebi govore: ne samo o funkcioniranju pravne države, nego isto tako i o nefunkcioniranju masovnih medija i javnih medijskih kuća koje ne žele iznositi objektivne informacije i prikazivati istinu.
Drugim riječima, medijske i haške optužnice hrvatskog državnog i političkog vodstva, danas nisu u dijelu medija bitno različite od kvalifikacija velikosrpskih političara i ideologa iz 1990-ih.
zacudjen?
evo objasnjenja nije to za svakog svi trpe grozan strah neki puknu i posize daleko vise cijenim otvorenog covjeka koji kaze "ne mogu bojim se" nego budalu koji se kurci i hvasta ali u frci baci pusku i pobjegne
dakle na mobilizaciju se jesi morao odazvati ali te nitko - barem tamo gdje sam ja bio - ne bi slao u pucnjavu a da ti ne vjeruje i da nije siguran da ce od tebe biti nekakve koristi tj da neces dezertirati ili nedajboze pucati kome u ledja
možeš mi vjerovati, a i ne moraš, da je princip a an strah, bar kod mene, bio motiv za ne sudjelovanje u ovom takozvanom domovinskom ratu
moram istio tako priznati da sam imao veliku sreću što nitko taj moj princip nije doveo u kušnju jer sam svjestan da bih se u tom slučaju loše proveo upravo radi ovakvih maloumnih spodoba kakav je merćep ili možda ti
A ti Purgeru, nije te sram sto spocitavas halterovcima, od kojih se vjerojatno vecina borila za Tudjmana, da se nisu borili za Hrvatsku, a sam se nisi borio!? Reci, gdje si ti bio i sto si radio za vrijeme "domovinskog rata"?
Zalosno je to, da ni nakon 20 godina jada, nikome nije jasno da je jedino Jugoslavija bila okvir u kojem su i Srbi imali veliku Srbiju i Hrvati veliku Hrvatsku!
Do rata je doslo samo zato da bi se moglo pljackati i krasti!
A Mercep je jedna bijeda od covjeka koja samo u takvim kriminalnim okolnostima dodje na svoje!
Uvijek se ponavlja sličan scenarij. Recimo Glavaš. Glavaš je bio ovo, Glavaš je bio ono, a Glavaš u suštini zapovjednik eskadrona smrti.
Kaže jednom od svojih egzekutora da ulije zatočeniku (civilu) akumulatorsku kiselinu u usta i mirno hoda državom i priča kako je stajao na braniku domovine. Ili kako ono, selotejp na usta, pa im pucali u potiljak i prikrivali zločin kako bi ga ljudi smatrali junakom grada.
Čitao sam komentare ljudi koji su, nakon što je objelodanjena istina o njegovom junaštvu, zaželjeli da ustraje, jer ga i dalje smatraju junakom, mesijom i borcem za pravu stvar.
A on generalski otmjeno zbriše u drugu državu.
Eto, sada je na redu repriza sa Merčepom. Saznati ćemo detalje od kojih se čovjeku diže kosa na glavi.
Što uopće zaslužuje takvo biće? Nemam pojma, možda da mu se dodijeli status počasnog građanina nekog grada, za primjer ostalima.
ako su ti ljudi cinili ratne zlocine - a sud za norca i glavasa kaze da jesu - to ne znaci da time nestaje ili se mijenja ono sto su u obrani uradili dobro i malo dijete moze skuziti da je bilo tko od njih odista bio "zapovjednik eskadrona smrti" mrtvih i zlocina bi bilo daleko vise
rat nije ni piknik ni infantilno lupetanje po netu i jedino se od hrvata trazi da svi njihovi vojni zapovjednici i vojnici budu sveti bezgrjesni andjelcici mos mislit mi smo bili za neovisnu drzavu srbi protiv i to je to jednom kad potece krv - a prolili su je srbi - nema natrag
Ili zelis reci da su Glavas, Mercep i Norac nezamjenjivi? A sto ako bi se receni gradovi bas brze oslobodili da oni nisu bili zapovjednici?
da si tad bio s nama vidio bi koji je to drek bio znao bi da su golemi problemi bili ne samo naci *bilo kakve* ljude koji uopce *hoce* ici u rat nego i kad ih dobijes na poziv zadrzati ih i nekako ih kontrolirati a kad jednom krene frka pitanje hoce li uopce pucat i *u koga* ce pucat jebote
zamisli recimo slucaj kad nas vojnik izreseta naseg vojnika u selu na frontu nasred ulice pred ocima njegove zene i sto tad kako se postaviti sto uciniti danse macabre cetnicke granate padaju dan i noc ne znas tko pije tko placa tko je s tobom a tko protiv
danas mozes citati najrazlicitije medijske lazi lupetanja i bedastoce o nekakvoj strasnoj vojnoj snazi organizaciji brigadama ovo-ono itd haha jebote osim par profi pjesackih postrojbi zng je bio cista "vojska" civila volontera hv uopce nije ni postojala sve do pocetka 1992 a i kad je ustrojena bila je nis drugo nego pickin dim za jna & cetnike
danas imas strasnih "branitelja" i "domoljuba" ko pljeve a 1991 smo minhen-bojnu i bec-diviziju skidali s vlakova da ne zbrise i da im mozemo uruciti pozive npr osijek je sa 100.000 ljudi bio spao na svega oko 20.000 koma covjece nije to ni skolski udzbenik ni ratni film bio je to uzas kaos i strahota vecini cak ni ne zamjeram i sam sam par puta bio u situaciji da sam od muke i jada popizdio i pomislio sve poslat u 3pm
recimo frendica (a i nesto malo vise) mi iz beca na front posalje pismo gdje kaze crno na bijelo da "nema nis od hrvatske" i da si vec "trazi posao" e mozes to zamisliti
tu ljudi ginu ko stoka a ona cese pizdu u austriji i mene tako "ohrabruje" vise s njom u zivotu rijeci nisam progovorio naravno nakon 1995 se vratila i eno je dan danas na faksu gospodja asistent ili koji klinac i gle cuda - povremeno pise za "aktivisticke" portale o tome sto je i kako trebalo raditi u ratu hahaha
jao niste trebali ovo niste trebali ono pa tocno nismo tocno sto puta smo usrali kurac ali smo ipak ukupno napravili 10x manje sranja od drugih i prezivjeli smo i pobijedili i vidio bih vas danasnje teske "pravednike" da se nadjete u takvoj situaciji
Medjutim, tipovi kao Mercep i Glavas su strogo NESTO DRUGO! To su patoloski tipovi koji uzivaju u mucenju i ubijanju!
O Mercepovoj jedinici je bio jedan moj prijatelj, i jos na pocetku rata, kad bi se vracao u Zagreb, nakon sto bi se napio, jednu vece bi plakao od uzasa sto je sve morao raditi u ratu, a drugu vece kad bi se napio se je pak smijao od uzasa na sve sto je morao raditi pod Mercepom.
i ja sam bio na puno mjesta i vidio svasta i radio svasta ali ne stidim se niceg tocno jesam u bijesu i muci i psovao svasta i pjevao svasta ali nikad me i nigdje nisi mogao ni cuti ni vidjeti - a ni neces dok sam ziv - ni govoriti zlo ni pucati po ljudima samo zato sto su bili srbi
rotflmao koliko je milijardi dolara stete napravila tzv "republika srpska" u hrvatskoj 1991-1995? drugovi cetnici predlazem vam da ne vucete macka za rep mogli biste zazaliti
Nije dosta da su izmiješali slavne datume, a proslave ubili onda kad je zajedljivi Škrabalo ukinuo 30. svibnja; nije dosta da je Tadić svakih nekoliko mjeseci ovdje redovito s nekom podvalom, nego ga sad zovemo i na naš sveti dan. Premda kao sljednik agresorske države nije donio ni dokumentaciju vukovarske bolnice ni informacije o više od tisuću nestalih niti je vratio opljačkano blago! Ni jednu riječ nije rekao kad je matica Srpska ovih dana zapisala da su Gundulić i Držić srpski pisci!
Kad smo se pobojali da će nam Tadić uništiti i onu mrvicu ponosa i slave koja je ostala nakon Škrabalova buldožera, slijedila je beogradska šamarčina. Tadić poručuje da neće doći jer se obećao Pupovčevu SNV-u, na čiji poziv stiže u Jadovno, stratište ustaških žrtava.
Nije, dakle, stvar otkazana jer je prekasno za organizaciju, kako se pravi Josipović, nego ih je Tadić odbio!
Tadić deseti put šalje poruku slijepoj hrvatskoj ljevici: draga Vesna i dragi Ivo, ja vam nisam jugoslaven, ja sam Srbin, smisao moje suradnje u regiji nije europeizacija tog prostora, već utvrđivanje srpskih interesa. Moj je zadatak širiti i ohrabrivati srpsku zajednicu, ali u – srpstvu!
Koliko još poniženja moramo doživjeti da i zadnji ljevičar ovdje shvati tko je Tadić, što je srpstvo i što je njemu regija?
Što se teksta tiće za to sam da se obeštećenim novinama i autorima vrati (dio) novca od Merčepove imovine. To bi bilo pravedno.
i da tocno te su godine osnovani hho veritas i feral... tri muhe jednim udarcem
1 lord owan poslan iz najneutjecajnije i najnemocnije zemlje na svijetu zadnje zapizdine za koju nitko nikad nije cuo
2 lord slobo iz kojeg uopce ne stoji 1000+ tenkova i 300+ aviona jna (samo operativne brojke) i ni jedan jedini miroljubivi antifasist cetnik i
3 the dr franjo tudjman grozomorni supermanovic batmanovski lord of d ringsa hi men gospodar svemira iz kojeg stoje bezbrojne ustaske legije nas krvolocnih drogiranih zngovaca u patikama
jebote
mora da su se lord owan i lord slobo zivi usrali u gace i odma pristali podijelit bosnu zato sto je to dr franjo tako htio
"Dok je papa Benedikt XVI. svojim pohodom i svojim iskazivanjem priznanja onoga što je u Hrvata doista veliko i vrijedno afirmirao Hrvatsku u međunarodnoj zajednici, nisu mirovali ni predstavnici onih u Hrvatskoj koji ne podnose ni hrvatsko ni katoličko, pa su jedni iskazivali svoju mržnju i neprijateljstvo (osobito na nekim portalima), a bivši predsjednik do kraja je skinuo svoju masku i očitovao svoje pravo političko lice.
U intervjuu talijanskom novinaru Albertu Bobbiju, koji je radi Papinoga pohoda došao u Zagreb, objavljenom u listu »L'Eco di Bergamo« (za izdanje upravo od 4. lipnja, str. 11) on je izjavio: »Zemlje Balkana trebale bi ući u Europu sve zajedno. Samo tako mogli bismo se stvarno međusobno pomiriti.«
Budući da se takav stav kosi s proklamiranom hrvatskom državnom politikom, jer većina hrvatskih građana želi neovisnu hrvatsku državu i ne može pristati ni na kakve balkanske asocijacije pa ni na tzv. europskom putu, nameće se pitanje: je li to bila njegova politika u dva predsjednička mandata te je djelovao protiv legalnih i legitimnih hrvatskih ciljeva i interesa?
Također se nameće pitanje: po kojoj se to etici smije iz državnoga proračuna financirati ured bivšega predsjednika ako on podržava zapravo neprijateljske stavove koji su u izravnom sukobu s legalnim i legitimnim ciljevima i interesima i hrvatskoga naroda i službene hrvatske politike?"
rekoh ja tisucu puta: fala bogu na slobodi govora - samo ih pusti da govore prije ili kasnije ce se izlajati :-)
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.