Kriza guta i novine

U vremenima štednje, odricanja, stezanja remena ili kako već zvali tu nužnost za racionalizacijom svakodnevne životne ekonomije, lako bi se moglo dogoditi da upravo tiskani mediji, ponajprije dnevne novine, padnu kao kolateralne žrtve velike krize Vremena velikih kriza i previranja unatoč svim traumama i frustracijama koje donose, u pravilu su i vremena velikih pročišćavanja. Nešto poput duhovne detoksikacije društava i pojedinaca. Ljudi se uče snalaziti u novonastalim okolnostima, bude se iz konzumerske učmalosti, iznovice nalaze smisao u životnim ritualima na koje su davno zaboravili ili ih se posve odrekli. Pa opet, možda je ipak malo žešća utvara da će mnogim ljudima samo tako preko noći bicikli zamijeniti automobile, a izleti u prirodu nadomjestiti nedjeljne odlaske u shopping-centre na periferijama. Prilično je maglovito ovo što se sada događa u svijetu, sva ta kriza i recesija (već tako ofucane riječi!) koje se kod nas još uvijek valjaju iza brda. Povrh svega, prisutan je i dojam da se sav taj panično-dramatični koloplet prognoza i analiza o krizi i njezinim posljedicama ciljano stvara u medijima koji od istog žive i preživljavaju prema receptu: malo adrenalina, malo apaurina.

Sve manje pouzdanih izvora

Ponekad se sami mediji upuste u prognoze i analize o vlastitim izgledima u kriznim vremenima. Jer, daleko od toga da su sami imuni na recentne događaje. Na britanskoj internetskoj stranici www.journalism.co.uk procjenjuje se ovih dana kako će globalna recesija prouzročiti propast mnogih tiskanih medija. Štoviše, glavni urednik Guardian Media Alan Rusbridger ustvrdio je – kako prenose neki domaći portali – da će prvi put od doba prosvjetiteljstva neki veliki gradovi u zapadnim zemljama ostati bez pouzdanog izvora vijesti. Ako se ta pesimistična prognoza bolje pročita, jasno je kako njezin autor naglašava upravo pouzdanost izvora informacija. Drugim riječima, mnogo više izgleda za preživljavanje imaju nepouzdane tiskovine, one koje su pune žutila, površnosti i napuhanih senzacija. No nije to ništa novoga. Taj proces traje već dulje vrijeme, a recentna ga kriza samo malo ubrzava. U vremenima štednje, odricanja, stezanja remena ili kako već zvali tu nužnost za racionalizacijom svakodnevne životne ekonomije, lako bi se moglo dogoditi da upravo tiskani mediji, ponajprije dnevne novine, padnu kao kolateralne žrtve velike krize.

Malo adrenalina, malo apaurina

Pitanje je što će biti s domaćim tiskanim medijima? Hoće li preživjeti ovaj rašomonski međučin u kojem čekajući strepimo što će nam se to dovaljati iza brda? Medijski prostor u svijetu je odavno, a i kod nas ne baš od jučer, uvelike trivijaliziran, ograničen na tričeraj prošaran samo rijetkim ambicioznim i ozbiljnim temama. Stoga će se u ovo vrijeme dodatno zaoštriti bitka za svakog čitatelja, gledatelja, korisnika, svakog potencijalnog konzumenta. Prema inerciji nudit će se još banalniji, isprazniji, nepouzdaniji i za naše živote zapravo posve nebitni sadržaji. Ovisno o tome koliko će dugo kriza tresti, neke bi tiskovine umjetno održavane na životu zaista mogle nestati, dok će druge preživjeti na račun neuzdrmanih oglašivača, političkih interesa ili publike gladne eskapističkih sadržaja. Ljudi će, pretpostavimo, konzumirati one medijske sadržaje u kojima neće biti mjesta krizi. A isti će ih svojim adrenalinsko-apaurinskim terapijama ljuljuškati u uvjerenju da kriza neće biti duga. Ili možda hoće? Vrag će ga znati!