Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

Povodom nedavnih učestalih, negativno pisanih, medijskih izvještaja o povećanom broju neregularnih imigranata i tražitelja azila koji pristižu u Republiku Hrvatsku Centar za mirovne studije smatara iznimno važnim upozoriti na višestruke ozbiljne posljedice koje takav novinarski pristup može proizvesti.

Kao mirovna organizacija koja se niz godina bavi područjem ljudskih prava stranaca, osobito tražitelja azila, azilanata i neregularnih imigranata zamjećujemo kompleksne i višeslojne probleme, od kojih bismo istakli ksenofobiju i jačanje predrasuda prema azilantima, tražiteljima azila i neregularnim imigrantima, nedostatak političke volje da se u potpunosti urede odnosno razvijaju pojedini aspekti sustava azila te nisko kvalitetnu medijsku zastupljenost tema koje se tiču tražitelja azila, azilanata, azilne politike i sl.

Posebno problematičnim smatramo kombinaciju slabe medijske zastupljenosti i negativnog izvještavanja o spomenutim temama. Koristeći sintagme poput "iskorištavanje naše dobrodošlice" , "najezda s istoka i juga" te iskrivljenim i nepotpunim informacijama u RH o dolasku, boravku i traženju zaštite u hrvatskom pravno-političkom kontekstu, uvelike se doprinosi povećanju ksenofobije i stvaranju klime nedobrodošlice i nerazumijevanja za osobe koje bježeći od opasnosti, zaštitu pokušavaju pronaći u Hrvatskoj. Medijske slike i rasprave su se posljednjih dana uglavnom koncentrirale oko pitanja sigurnosti, predrasuda i nepoželjnosti, dok se dimenzija humanosti, zaštite ljudskih prava i pomoći ljudima u nevolji gotovo i ne spominje, iako hrvatski građani i građanke imaju vrlo svježe ratno i izbjegličko iskustvo te ono traženja skloništa i zaštite u drugim državama. Posljedica takvog stava dovodi do toga da su izbjeglice, zajedno s teroristima i međunarodnim kriminalcima, stavljene u istu kategoriju "opasnosti". Tome se snažno odupiremo.

Također, rješavanje problema smještaja za tražitelje azila na koji se u više navrata upozoravalo nije naišlo na plodno tlo kod hrvatskih vlasti. Unatoč upozorenjima i predviđanjima povećanja broja kako neregularnih imigranata tako i tražitelja azila približavanjem članstvu Europske Unije suočili smo se s nespremnošću sustava da se pripremi na prihvat velikog broja izbjeglica sa zadovoljavajućim standardima smještaja i procedure, pružajući im uz to potpunu zaštitu njihovih ljudskih prava i ljudskog dostojanstva. Iako je RH iz predpristupnih fondova EU iskoristila pozamašna sredstva za unapređenje hrvatskog sustava azila važno je napomenuti kako su velika većina sredstava i veliki napori uloženi u razvoj granične policije te nabavu visokosofisticirane opreme za kontrolu granica.

U tom kontekstu evidentna je licemjernost poštivanja i prakticiranja vrijednosti na kojima se temelji EU. Izgradnja vlastitih kapaciteta za efikasno upravljanje granicama i nezakonitim migracijama čini se ima imperativ nad djelovanjem u smjeru izgradnje mira, dosljednog poštivanja ljudskih prava i spašavanja izbjeglica od utapanja. Iz svega ovoga čini se kako Željezna zavjesa doživljava svoj pravi uspon.