U vremenu kada je objektivna i točna informacija važnija no ikad, najveći svjetski mediji napuštaju tu paradigmu zakopavajući se sve dublje u nacionalne i privatne interese. Činjenice se nalaze negdje na sredini, dok se međusobno oprečne medijske kuće sve više udaljavaju jedna od druge.

Uzmimo kao prvi primjer rusku TV kuću Russia Today. RT je u državnom vlasništvu sa sjedištem u Moksvi. Stanica je zamišljena kao konkurent britanskom BBC-u, ima oko 2,000 zaposlenika. Danas je drugi najgledaniji strani "news" kanal u SAD-u, odmah iza BBC-a.

Ipak, kako se zaoštravaju odnosi između Moskve i Washingtona, utjecaj na uređivačku politiku kuće je prejasno vidljiv. Od objektivnog izvještavanja stanica se pretvara u pro-kremljinsku propagandu. Dok je Occupy pokret u SAD-u bio na vrhuncu, pokrivali su svaki bitan, kritičari će reći - i nebitan, događaj. No, kada su izbile masovne demonstracije na ulicama ruskih gradova, u izvještavanju RT-a bilo je jako RT redovno izvještava o "pohlepnim kapitalistima" sa zapada, ali ne spominje detalj da je Moskva danas grad s najviše milijardera na svijetumalo informacija "s terena", unatoč činjenici da su se prosvjedi održavali doslovno pred vratima njihovog središta. Kroz nekoliko dana objavljeno je kako su "prosvjedi dokaz da u Rusiji vlada demokracija". Svojim izvještavanjem srozali su se na režimsku propagandu, unatoč skupo plaćenim voditeljima sa zapada.

Generalna kritika Rusije i njene aktualne politike potpuno izostaje. RT redovno izvještava o "pohlepnim kapitalistima" sa zapada, ali ne spominje detalj da je Moskva danas grad s najviše milijardera na svijetu. Gdje je istraživačko novinarstvo po tim pitanjima? Gdje su izvještaji o ekstremnom siromaštvu, beskućnicima i naglom porastu HIV virusa u Rusiji? Gdje su priče o brojnim novinarima koji su pobijeni diljem Rusije? Gdje su izvještaji o oligarsima koji su temeljito pokrali zemlju? Uz 2,000 zaposlenih svaku od navedenih tema mogli su secirati u najsitnije detalje, ali nisu.

Također je iznimno zanimljivo primjetiti kako je RT naglo prestao s izvještavanjem o Occupy prosvjedima nedugo nakon što su i u Rusiji buknuli prosvjedi. Možemo samo pretpostavljati, ali izgleda kao da je netko u strukturi vlasti medijske kuće zaključio: "Kada toliko pričamo o prosvjedima, dobit će i naš narod ideje. Bolje da prestanemo." Sukladno tome, kada su prosvjednici u Oaklandu krenuli marširati na policijsku stanicu, o tome na postaji RT nije objavljena ni jedna jedina riječ.

O najutjecajnijim medijima u SAD-u gotovo da se nema što više za reći. Dovoljno je samo nekoliko sati pratiti prijenos FOX news televizije na kojoj gostuju neki od najradikalnijih neo-liberala na svijetu. Ako pak promjenimo kanal na CNN, svaka druga udarna vijest navodi sve veći broj ubijenih ljudi u Siriji. Na njihovom web izdanju vijesti iz Sirije su doslovno "popločale" naslovnicu.

Uz svoju strogu pristranost, gotovo svi američki mediji imaju jedan zajednički element - forsiranje senzacionalizma. Mediji koji sebe predstavljaju kao "ozbiljnim" izvorima vijesti imaju sve veću tendenciju podilaženja publici koja je gladna trivijalnosti. Tako je jednom prilikom vijest o bombardiranju libijskog grada Sirte na stranicama Guardiana završila u rubrici "putovanja"Sukladno tome slike bivaju sve veće i veće, a teksta je sve manje i manje.

Britanski BBC, najveća medijska kuća na svijetu (23,000 zaposlenih), baš kao i ruski RT je u državnom vlasništvu. Izvještavanje je daleko objektivnije od radikalno pro-ruskog RT-a ili pak radikalno pro-američkog CNN-a, ali pristranost je ipak sveprisutna. BBC ima tendenciju objavljivanja vijesti koje možda i nisu najpogodnije za britansku vanjsku politiku, ali u tim slučajevima vijest se trivijalizira ili se pak sistematski objavljuje "na dnu" stranice. Sličan fenomen je očit i kada je riječ o utjecajnim britanskim listovima Telegraph i Guardian. Za vrijeme rata u Libiji pojedine informacije su objavljivali maksimalno "sakriveno". Tako je jednom prilikom vijest o bombardiranju libijskog grada Sirte na stranicama Guardiana završila u rubrici "putovanja".

Na Bliskom Istoku teško stanje u kojem se nalazi objektivno novinarstvo je možda i najizrazitije. Dvije glavne međunarodne stanice su Al Jazeera (Katar) i Press TV (Iran). Obje su maksimalno odane svojim vladama i političkom utjecaju. Al Jazeera je postala radikalno pro-zapadni medij u isto vrijeme kada je i katarski princ postao novi veliki saveznik američke geo-politike na Bliskom Istoku. Kada je George Bush vodio napad na grad Faludžu (Irak) 2005., ozbiljno je razmatrano bombardiranje Al Jazeera centra u Dohi. 2001. bombardirani su Al-Jazeera centri u Kabulu i Baghdadu.

Ipak, od 2011. - točnije, od izbijanje "Arapskog proljeća" - Al Jazeera postoje izuzetno "prijateljska" TV stanica, bar što se zapada tiče. Državna tajnica Hillary Clinton čak je otvoreno hvalila njihovo izvještavanje u nekoliko navrata. Mnogi kritičari se slažu kako je Al-Jazeera danas direktan izvor za pro-zapadnu propagandu na Bliskom Istoku, ali i šire. Nije tajna da stanica ima velike ambicije na globalnoj razini.

Druga važna stanica na Bliskom Istoku je Iranski Press TV - možda i najveći primjer licemjernog novinarstva. Stanica je u vlasništvu iranske vlade, ali se svojim vanjskim izgledom (pa i samim imenom) nameće kao globalni "objektivni" izvor vijesti. Centar im je u Teheranu, a svoje podružnice imaju i diljem svijeta. Kada je izbio rat u Libiji stanica je otvoreno stala na stranu libijskih pobunjenika i samim time NATO vojne Uz svoju strogu pristranost, gotovo svi američki mediji imaju jedan zajednički element - forsiranje senzacionalizmaintervencije. No, sada kada se taj veliki vojni stroj okrenuo protiv njih - postali su radikalno anti-zapadno orijentirani i prozivaju SAD za militarizam na prostoru Bliskog Istoka. Sada, kada je "militarizam" na njihovim vratima, sada su to "demonski" imperijalisti, a kada su bombe padale po Tripoliju, to je bilo "zaštita civila".

Gotovo iste primjere imamo i u Kini. Unatoč činjenici da Kina još uvijek nema tako snažne medije kao što su gore navedeni, planovi su već pokrenuti. Kina je najavila potrebu za "širenjem kineskog medijskog utjecaja" globalno i već je izdvojen budžet za te svrhe. Kako god izgledao veliki blještavi kineski "news" kanal, jedno možemo pretpostaviti već sada - male su šanse da će biti objektivan.

U konačnici možemo zaključiti sljedeće - objektivno informiranje, unatoč internetu i sve većem broju medija, ostalo je teško dostupno. Danas, više no ikad, čitatelj/gledatelj mora biti u stanju racionalno filtrirati velik broj medija i istinu pronalaziti između redaka. Slijepo vjerovati bilo kojoj jednostranoj informaciji značilo bi postati žrtva nečijeg utjecaja. Vijesti je potrebno sagledati iz više kuteva i iz više izvora, ali uz neophodnu primjenu analitičkog prosuđivanja. Konkretne činjenice postoje, ali se najčešće pronalaze negdje na samoj razdjelnici između propagande istoka i zapada.