Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Dva dana u čudu gledam što se zbiva u Hrvatskoj zbog naslovnice prošlog izdanja tjednika Novosti i nekako se pokušavam smjestiti, tako da mi bude najmanje tijesno u vlastitim novinarskim granicama kad sjednem i počnem pisati tekst o tome. Prvo, želim da se od mene razmaknu svi oni koji misle da su Novosti s naslovnicom "Obadva, obadva su pala" učinili neku dobru, vrijednu i pametnu novinarsku stvar, jer ja u njoj ne vidim ništa pametno, dapače, ja u njoj ne vidim ništa, pa je najverojatnije ne bih ni primijetila da se nakon nje nije otvorilo nebo nad Hrvatskom.
Razumijem tu neku ideju da se Novosti dizajniraju po uzoru na bivši Feral, pa da na naslovnici ne bude neka aktualnost ili senzacija, nego poruka, po mogućnosti satirična, ali - kvragu - možda bih i ja htjela biti slavna kao Marija Curie, ali shvaćam da to ne ide i da sam sretna i ako me susjedi u kvartu prepoznaju. Tako su, po meni, i urednici Novosti trebali razmišljati kad su u jednoj trivijalnosti vidjeli potencijal ondašnjih Feralovih naslovnica. K tome, trebali su razmišljati i o tome da će cijelu svoju novinarsku redakciju izložiti nasilju dežurnih hrvatina, a da nitko neće imati pojma zašto, niti za koji to sveti novinarski cilj. U prvim reakcijama glavni urednik Rade Dragojević tvrdi: "Kao antimilitaristička redakcija, veselimo se svakom padu aviona.(...) Ovom naslovnicom nisam htio poručiti ništa. Htio sam isprovocirati javnost i čini se da je uspjelo. Zašto provokacija na ovakav način? A kakav način, što fali takvom načinu?".
Ovo je, neka mi oprosti, malo bezobrazno - posjeo si dvadesetak ljudi na bombu, pri čemu nemaš potrebe uložiti minimalni intelektualni napor da to i obrazložiš, osim time da si se zaigrao kao razuzdano derište. To nije dobro, a u tom svjetlu ne mogu razumjeti ni odluku da se ista naslovnica još jednom objavi.
Tako se naknadno pokazalo da prva strana tjednika uopće ne funkcionira novinarski, nego više kao roman s ključem: poruka "obadva, obadva" dobija svoj smisao tek s reakcijama koje su uslijedile, ali i dalje samo onima koji je napadaju i onima koji je brane, dok je svima ostalima, koliko se da iščitati iz kakofonije stavova, šuplja ili barem nečitka. Rezultat je grozan, užasavajući: jedna trivijalna urednička gesta (korištenje ratnog usklika koji je odavno olinjao od opće uporabe) ispada strahovito potentna radi navodne uvredljivosti, a uvredljiva je izgleda samo zato što su to učinili Srbi, pa tako ispada da je cijeli slučaj zapravo slučaj testiranja srpskih novinarskih sloboda u Hrvatskoj. Na ovo stvarno ne znam što bi trebala reći i misliti, osim ponoviti da se sigurno radi o strahovitom nesporazumu proizašlim iz nečije novinarske i uredničke nevještosti.
Borac protiv novinara i ljudskih prava: Ivan Zvonimir Čičak, klevetnik i lažov
Na ovo je potpuno očekivano, stigla prava lavina agresivnog, opasnog nacionalističkog pretjerivanja, kojeg predvode HHO-vac Ivan Zvonimir Čičak, ministar obrane Branko Vukelić i ostali predstavnici oružanih snaga, a provode razni anonimni štemeri koji danima nazivaju redakciju Novosti i spominju klanja, bombe i osvete na sve moguće načine, tako da novinare i urednike danas čuva policija. Ne radi se, dakle, o tome da je naslovnica Novosti nekog uvrijedila, što je posve legitimno, nego tome da se u Hrvatskoj u 21. stoljeću na takvu uvredu odmah oštre noževi i to takvom rutinom, da se čini da svi skupa radimo u mesnoj industriji. Petnaest godina od rata mi danas moramo razgovarati o nacionalističkom ludilu, suočavati se s njegovim dometima i namjerama, svjedočiti zlouporabi položaja državnih i vojnih dužnosnika u represiji na medije, o instrumentalizaciji jedne međunarodne institucije za zaštitu ljudskih prava u raspirivanju nacionalne mržnje iz svoje lokalne podružnice (HHO), pa i o načinu na koji predsjednik države Ivo Josipović u svojoj "pravednosti" konstituira i prezentira što je pravedno, a što je pogrešno. Sve to zbog uzvika kojeg i djeca koriste kad mrknu dvije kugle sladoleda.
Ono od čega mi se vrti u glavi jest činjenica da je to sve ludo i naopako i da puca na emocionalne nacionalne stavove koji su očito sramotno nepomirljivi, jer nitko, punih 20 godina, nije napravio ništa bitno da se oni pomire ili barem približe. Kad pogledamo ponašanje hrvatskih medija od vremena nakon rata, naročito odnos prema ratnim zločinima, može se mirne duše reći da konsenzusna osuda ponašanja hrvatske vojske i politike prema Srbima u ratu ide samo u pravcu prvo političkog izopćenika Branimira Glavaša, pa tek onda ratnog zločinca (ne računamo li sramotno nisku zatvorsku kaznu), dok oko generala koji sjede u Haagu postoji druga vrst konsenzusa, ta da su eventualno počinili "grijeh iz herojstva" iliti da su se ratujući možda malo zanijeli u pravedničkom, obrambenom gnjevu.
Njegovanje emocionalnog stava da je sve što je učinjeno u takvom stanju zapravo razumljivo, ljudski i opravdano, a da kaznu moramo trpjeti radi nepravednih međunarodnih sila i odnosa, dovelo je izgleda do toga da danas imamo umiveni nacionalizam, onaj koji na silu prihvaća da se neke stvari ne smiju raditi, ali intimno vidi Srbe (ne srpstvo) kao pojedince koji su zaslužili sve što im se dogodilo prije, za vrijeme i nakon rata. Sve dok ništa ne remeti takav stav, imamo mir, no čim netko malo izviri glavom iznad tog mulja, s tom glavom izađu i sva govna neumjesne ljudske netrpeljivosti koja nema veze s nikakvim političkim realitetom. U svojoj reakciji na naslovnicu Novosti Ivan Zvonimir Čičak je kazao doslovno "Radi se o skupini ljudi koja mrzi rod hrvatski. Mi njih jako dobro znamo i znamo o kom se radi i to nije nikakva sloboda. To je glasilo srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj koju financira država, a ne list koji bi se bavio istraživanjem granica slobode kako govore. To je list koji se bavi problemom nacionalnih manjina i nacionalnih sloboda, a oni to zloupotrebljavaju".
Ova sramota neviđena je, ne zbog Čička, nego zato što taj sjedi na vrhu HHO-a, zove na linč i pritom izmišlja faktografiju: Novosti jesu tjednik sprske nacionalne manjine, ali tamo sjede normalni ljudi i dobri hrvatski novinari, a ne srpski ekstremisti, i besramno je drsko i necivilizirano stvari interpretirati na drugačiji način. Dobro što je besramno - opasno je.
Na formumima i društvenim internetskim mrežama vrve aplauzi i usklici odobravanja za naslinike koji prijete novinarima Novosti klanjem i bombama i to - čovjek ne bi vjerovao - dolazi s imenima i prezimenima ljudi, od kojih su neki i navodno ugledni intelektualci ili su barem pozavršavali fakultete. Jedan mi je pravnik, kojeg inače smatram normalnim, u svađi oko ove teme rekao: "Pusti ti teorije o benignosti, ovako je počelo '91.!", na što sam zanijemila. Predsjednik Ivo Josipović na facebooku upozorava na krhkost odnosa između dviju nacija, ali kaže "Neoprezan tekst ili naslovnica, može ga ugroziti. Većina (Hrvati) treba paziti da ne povrijede svoje sugrađane Srbe, ali i manjina (Srbi) moraju činiti isto u odnosu na Hrvate. Svako pozivanje na nasilje, prijetnje, omalovažavanja, opasni su i štetni".
Treba li od predsjednika zemlje u kojoj se cijeloj redakciji novina prijeti zbog benigne naslovnice, očekivati da post na društvenoj mreži postavi drugačijim redom, počevši od osude "pozivanja na nasilje, prijetnje i omalovažavanja", a ne obrnuto? Što je s nama ako predsjednik države misli da "neoprezna naslovnica" može ugroziti sigurnost građana neke zemlje, a da pritom ne sugerira da je to nedopustivo? Ili da je nerazumno, da povod nije ni izbliza tako značajan?
Ima još nešto: Hrvatska je već godinu dana u talačkoj krizi jedne stranke čiji je premijer otišao na incidentan način, za sobom ostavivši financijsku pustoš i neodmotano klupko kriminala neizrecivih razmjera. HDZ vlada iako po svim parametrima nema nikakav moralni, politički ni stručni legitimitet da i sekunde bude na vlasti, pri čemu su svi bijesni, a grčki scenarij se valja preko svačijih usta - nijednom se taj bijes nije ovako organizirao, kao zbog naslovnice jednog medija.
Nijednom ova vlast nije osjetila opasnost događanja naroda, kao što je danas osjeća šačica novinara koja se drznula podsjetiti na rušenje srpskih aviona u ratu. Dapače, nijedan medij koji je podržavajući takvu vlast godinama varao i muljao narod, nije osjetio ni približan bijes građana, pa ni u onim običnim civiliziranim oblicima kao što je prosvjed ili građanska inicijativa.
To je zastrašujuće, među ostalim, baš zato što - da se vratim na početak - uredništvo Novosti, po meni, nije imalo neku čvrstu i dobru ideju za atraktivnu naslovnicu svog tjednika. Ako smo spremni zbog uredničkog promašaja vaditi noževe, treba nam ozbiljna terapija - no ja se pitam, ima li u tome išta novo? Nažalost, samo ako netko nastrada, što se, toplo se nadam, neće dogoditi.
"Vjesnik" ne izlazi 35 dana, stečaj nitko ne pokreće. Zaposleni su već pet mjeseci bez plaće, a vlast ih prebacuje s jedne adrese na drugu
Javna rasprava o prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji počela je danas i traje do 1. lipnja
Maja Sever jutros je iz novina saznala da po povratku s bolovanja više neće voditi "Hrvatsku uživo"
Ministarstvo kulture dovršilo je Zakon o HRT-u, a riječ je petoj verziji zakona koja će se javno objaviti prije nego što bude usvojena na Vladi
Saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije promijenio je svoj zaključak vezan uz izvješće o radu Upravnog vijeća Hine
Publiku je itekako zabavilo kada je Aleksandra Kolarić, stručnjakinja za političku komunikaciju iz "Deloittea", isticala greške u komunikaciji na primjeru hrvatskih političara
I Europska federacija novinara (EFJ), najveće novinarsko udruženje u Europi, izrazilo je zabrinutost zbog nedavnih događaja na HRT-u
dodaj komentar 23 komentara
1. citat ''Rade Dragojević tvrdi: "Kao antimilitaristička redakcija, veselimo se svakom padu aviona.(...) Ovom naslovnicom nisam htio poručiti ništa. Htio sam isprovocirati javnost i čini se da je uspjelo. Zašto provokacija na ovakav način? A kakav način, što fali takvom načinu?". ''
2. citat ''Na ovo je potpuno očekivano, stigla prava lavina agresivnog, opasnog nacionalističkog pretjerivanja, kojeg predvode HHO-vac Ivan Zvonimir Čičak, ministar obrane Branko Vukelić i ostali predstavnici oružanih snaga, a provode razni anonimni štemeri koji danima nazivaju redakciju Novosti i spominju klanja, bombe i osvete na sve moguće načine, tako da novinare i urednike danas čuva policija. Ne radi se, dakle, o tome da je naslovnica Novosti nekog uvrijedila, što je posve legitimno, nego tome da se u Hrvatskoj u 21. stoljeću na takvu uvredu odmah oštre noževi i to takvom rutinom, da se čini da svi skupa radimo u mesnoj industriji."
3. citat ''Predsjednik Ivo Josipović na facebooku upozorava na krhkost odnosa između dviju nacija, ali kaže "Neoprezan tekst ili naslovnica, može ga ugroziti. Većina (Hrvati) treba paziti da ne povrijede svoje sugrađane Srbe, ali i manjina (Srbi) moraju činiti isto u odnosu na Hrvate. Svako pozivanje na nasilje, prijetnje, omalovažavanja, opasni su i štetni"."
Da li šta povezuje ovo troje ?
Da, općenita (modno-estetska, egzistencija, bivstvujuća ...) pojava nužnosti geste (provokacije, istupa, bilo čega) koja privlači pažnju i nešto izaziva. Također i nacionalno, srpsko-hrvatsko, i to baš sada kada je najmanje u modi, u osnovi bolje nego ikad zadnjih 100 godina, pa su u zadnje doba pojačani pokušaji obnove erotike i estetike toga.
Odnos toga prema osnovnim tokovima ?
Uobičajena zbivanja u birtiji, s tendencijom izbjegavanja pitanja okoliša, ceha i svih drugih pitanja. U tom smislu pojava u opadanju, iako se nudi i nameće, a što također potpuno argumentira da taj posao i usluge idu sve slabije, ne idu pa se već osim turboakcijski nude i besplatno. Naslovnica nije dosegla nivo provokacije koja izaziva nešto svježe i novo, jer je ispod te razine probavljena čak i slavna naslovnica Ferala Milošević i Tuđman zagrljeni u bračnom krevetu. Čičak, Vukelić i oko 5 milijuna ostalih vodećih ex sfrj scenskih poduzetnika i samo upravljača su u padu ne samo poslova nego i poretka scene i poslovanja, zajedno sa vanjskim saveznicima koji su popušili povratno, bumerang izvoza sfrj / balkan revolucije natrag (a što su dugo forsirali pa neka puše).
Da li je nužna i primjerena što veća pažnja, ni milimetar amo ni milimetar tamo ?
Ne, nego sve suprotno tome. Kao nikad se treba osloboditi tih nužnosti nužnosti koje uopće nisu nužne te se u beskrajnog blagotvornoj zbrci izražavati i općiti najšire i naraznovrnije, pri čemu su srpsko-hrvatski estetsko-erotski i drugi odnosi tek sporedni dio puno življeg i bogatijeg svijeta Balkana i ostalog. To se i dešava pa se zbog toga pokušavaju povratiti izvrsnosti i zarade usko i najuže odabranih nijansi i apstrakcija.
Kao što se sve ono što su turboekskluzivno odličnici poručivali i poručuju svima odnosi(lo) na njih i njhov najuži ljubavni krug i ljubavne (ne)zgode, tako se i ova izjava predjednika RH odnosi na njega i njegov najintimniji krug. O intimnim pitanjima se može čitati i misliti ali ih ne valja miješati sa najširim i masovnim intimama, pogotovo na time iznimno bogatom Balkanu. To je kao doći u Kinu, vidjeti nekoliko Kineza i početi prenaglašavati neke nijansice i apstrakcije na temu Kina.
P.S. Iako modne pojave nije za potcijeniti, sve na nacionalne teme u složenoj smjesi raznog najmanje. Pa ipak, svemu sudeći poredak je pao. Nužnost nužnosti oko 95 kuhara i moderatora na 5 svih ostalih nikada nije bila nužna, a sada je ne samo višak nego nema sirovine, volje ni bilo čega za to, pogotvo obzirom da iza toga rastu beskrjna minska polja, zagađenja, blato, leševi .... Ta moda je isparila.
Nova poslovanja nisu toliko na sceni pa to vara. Ali, poredak je pao.
http://www.h-alter.org/vijesti/mediji/prijetnje-novinarima-novosti
Post od 06.10.2010. 15:46. Možda škaričići jednom skuže, iako ne vjerujem.
Je, naslovnica je debilna, ali funkcionira samo kao dosjetka koja je sama sebi svrha. Ništa ne "počinje kao '91" niti može početi, nego uredništvo poručuje: "Gledajte kako smo mi pametni, duhoviti i provokativni!". To je cijela poruka.
I onda iz crnog mraka iskoče koljači, ubojice i ratnici što nije ni najstrašnije. Najgore je to što je i najbolja reakcija (ajmo reći da je to Josipovićeva) obrnuta od onog što bi bilo razumno i normalno. Umjesto da prva i najsnažnija poruka bude osuda bilo kakvog pozivanja na nasilje pa tek onda opaska o glupoj, nepotrebnoj i opasnoj provokaciji, provokacija se napuhuje do razmjera koji joj ne pripadaju, a nasilje odbacuje tek usput, formalno, ako i to.
Evo, pogledajte prvi komentar na ovaj članak. On se nada, i to toplo, da Srbin bu najebal. Ne neka konkretna osoba koja mu se nečim zamjerila, nego Srbin onako općenito, bilo koji. Ajme meni, kakvi smo mi monstrumi u stvari. Hoće li to ikada prestati?
Evo samo dva primjera. Sada je listopad 2010. Od svršetka "mirne reintegracije" 1998. pa do danas, ukupno je 298 (slobima: dvjesto devedeset osam) osoba stradalo od zaostalih razasutih četničkih "krajinskih" mina. Od toga, njih 111 (stotinu jedanaest) smrtno - poginuli *u miru*.
U tom istom razdoblju, naša 1902 (slovima: tisuću devetsto dva) branitelja, ratna veterana, digli su ruku na sebe - izvršili samoubojstvo.
Imaš li uopće predstavu koliko je to ljudi? Nečijih očeva, majki, braće, sestara, muževa, žena, prijatelja? Tko su oni bili? Kako su stradali? Zašto su to učinili? Nitko ne zna, a nikoga od naših "humanista, "lijevih" "intelektualaca", "boraca za ljudska prava" to ni najmanje ne zanima - ni naše "novinare", ni našu tzv. "javnost". Kako je to moguće?
Pa iz istog razloga zašto ih je, recimo, svojevremeno strahovito zanimao samo Siniša Rimac, a jebalo im se živo za onih sedam srpskih ratnih zločinaca koje je Mesić jednako pomilovao - zato što ni tih 111 nesretnika, ni tih 1902 branitelja, (vjerojatno) nisu bili Srbi.
Eto te Varivode, gdje je tko zna tko i zašto ubio nekoliko Srba gotovo dva mjeseca nakon Oluje, dobiju golemu medijsku pozornost, spomenik i slovo predsjednika države - a tisuće mrtvih ne-Srba, jednako tragičnih žrtava rata, nikog ne zanimaju. Gdje su njima spomenici, konferencije, okrugli stolovi, moraliziranja, teoretiziranja i "humanistička" pametovanja? Nema ih. Tko o njima brine? Nitko. Naše "lijeve" "intelektualce" "humaniste" zanima samo i isključivo lešinarenje nad slučajevima tipa Merčep, Zec, Kir... minornim, efemernim epizodama Domovinskog rata kakve su četnici "krajinaši" radili prije ručka u bukvalno svakom od stotina i tisuća sela koja su poklali, popljačkali i zapalili.
Ljudi to vide, Florofil. Na sreću, većina je dobronamjerna i pozdravlja Josipovićevo pružanje ruke čak i onima koji je nikako ne zaslužuju (agnostik? malo sutra, jebote, kršćanin), ali dok god u našoj "javnosti" vlada takva bolesna, fabricirana, licemjerna atmosfera, stvarnog napretka neće biti. I ne može.
http://www.jutarnji.hr/oba-su-pala---je-li-u-redu-rugati-se-tudoj-memoriji-/893441/
Florofil, jesi ti za? Ja jesam, sviđaš mi se... baš si skroz simpa. Baš me zanima dal si tako tvrd i u krevetu :)
Cmok !!!
P.S.
Javi se na mejl, dečki iz administracije će ti ga proslijediti ;)
To što je doktor Gruden jamčio za tebe, ne znači da ćemo te trpiti ako ovako nastaviš. Prekini terorizirati ljude na ovim stranicama. Uostalom, rekao si da ideš na gej paradu u Bg, jer ti je dečko tamo danas. A vidim da ti je IP adresa zagrebačka... dakle, opet si lagao.
Ovo ti je posljednje upozorenje!
Admin
Pavičić je načelno u pravu, ali ipak valja upozoriti na neke probleme. Recimo, bit ću zloban pa prvo istaknuti "...sitnu grudvu zadovoljštine, majušni zamašnjak..." Grudva? Majušan? Wtf bre? :-)
"Ja, s druge strane, razumijem zašto nisu mogli. Punu godinu dana, Srbe se po kojekakvim portama fabrika tjeralo da potpisuju izjave lojalnosti..."
Eto, a ja ne razumijem - ni dan danas. Oružana "balvan revolucija" počela je još 17. kolovoza 1990, bez ikakvog stvarnog povoda ili razloga. Niti jednom jedinom hrvatskom Srbinu (uz izuzetak onog milicajca kojeg su sami četnici greškom ubili kod Obrovca u studenom 1990, i onog koji je poginuo na Uskrs 1991. u okršaju na Plitvicama), bio urbani ili ne, *nije pala dlaka s glave* - ni prije, ni poslije toga, čak sve negdje do ljeta 1991. kad se rat već bio razbuktao, a kancerozna "krajina" se raširila i metastazirala na sve strane, prijeteći da ostvari famozni, stoljetni mokri velikosrpski san o crti "Vivovitica - Kavvovac - Kavvobag" (što bi mucnuo Vojka) i slabo naoružanu i neorganiziranu hrvatsku "kiflu" zauvijek fizički raskomada na tri dijela, a potom uništi.
U to vrijeme, u takvoj situaciji, na pravdi boga, nije teško ustvrditi da se hrvatska većina prema srpskoj manjini ponijela daleko bolje nego u sličnim povijesnim primjerima ratnih sukoba u svijetu.
"a Tuđman je javno zahvaljivao Bogu što mu mater nije ni Židovka ni Srpkinja."
Krivotvorina. Nije se radilo o majci, nego o ženi, i nije se radilo o zahvaljivanju, nego je rekao da je "uspio u životu, iako mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka". O čemu je govorio? Gospodo, pitajte svoje očeve i majke, osvrnite se malo oko sebe. Velikosrpstvo i jugoslavenstvo (kako ge vide velikosrbi) nisu od jučer, i nisu ni igra, ni šala, nego konkretni povijesni nacionalni program - zacrtan, proveden i ostvaren koliko se moglo.
"Urbani Srbi zato ne pamte jesen ‘91. kao što je pamtimo mi, po Croatia in Flame, Tomislavu Ivčiću, Mladenu Trnskom i Obadva su pala. Oni je pamte po noćnom lupanju na vrata, po strahu od anonimnih telefonskih poziva, po Merčepu i Glavašu."
Gospodine Pavičiću, o kome i o čemu vi ovdje govorite? Mi jesen 1991. pamtimo po *strahovitom ratu* - srpskoj četničkoj JNA agresiji koja je prijetila da nas kao narod fizički istrijebi, ili u najboljem slučaju, pretvori u nekakve balkanske Kurde. Mi tu jesen pamtimo po svakodnevnom puškaranju, granatiranju, bombardiranju, po krvi i blatu, po mrtvima, ranjenima i prognanima na sve strane.
Samo primjerice, na 19. rujna 1991. je Milošević pred kamerama CNN-a i očima cijelog svijeta na naš istok, na našu Slavoniju, na Vukovar, Osijek, Vinkovce... iz Beograda poslao preko 200 oklopnih vozila, tenkova, transportera i BOV-ova. Gdje ste vi bili i što ste tada radili, kada pamtite *samo televiziju*!? Ili vam memorija iz nekog razloga prigodnozakazuje? :-(
Što se naših Srba tiče, izreka glasi: qui tacit, consentire videtur. S izuzetkom par časnih primjera poput gospođe Olge Carević, naši "urbani" i ini Srbi su o Miloševiću, balvanima, "krajini" i ratu šutjeli kao zaliveni - iako se *u njihovo ime* upravo događao prvi genocid u Europi od II. svjetskog rata naovamo. Kako, zašto? Neka na to pitanje odgovore sami, svaki za sebe.
Dragojevićev odgovor smo, nažalost, svi vidjeli i pročitali.
''Da draga Nataša, jedino vam vjerujem kad kažete da u cijeloj naslovnici Vi niste vidjeli ništa. To ništa i ustvari jest razlog zbog kojeg ste trećerazredna novinarka. Dalje, ako vama nije jasno zašto se ciela država digla na noge evo vam link na članak ovog ultraljevičara ....
http://www.jutarnji.hr/oba-su-pala---je-li-u-redu-rugati-se-tudoj-memoriji-/893441/ ''
Taj (navodni) ''ultraljevičar'' Jurica Pavičić tu piše kako su Srbi s ovu stranu i Hrvati u Hrvatskoj različito vidjeli i doživljavali početak rata 1991. g. u Hrvatskoj, Srbi kao strah i progone okoline a Hrvati kao strah od JNA i Srba koji napadaju. I ako uzmemo da je tako bilo, a to nije ni tada sve i ne sve tako, sve to je djelić u prvom redu ljubavno-pornografskog odnosa. Tj. u tom članku je više ili posve rječ o strahu. ljubavi i mržnji ... a tek nešto malo se naziru neki stvarni događaji kao djelić ilustracije te apstrakcije.
I inače to tako preteže u onome što piše taj ''ultraljevičar'' a i općenito kako to vide i pišu javni ljevičari, desničari,. nacionalisti .... Tj. sve je tema kao položaji i poze u danim ambijentima, pri čemu položaju, natpisi, grafičko-znakovni dodaci i živost sličica kao banera funkcioniraju kao živi dio, sve u prvom redu kao reklamni ili predodžbeni dio birtija, kupleraja i slično.
Tome središnjem je i prethodilo to isto samo sa jako naglašenim djelovima i gestama (a i nastavlja tako). Npr. čistke svega po Zagrebu 1966. su prikazane jedino kao neki nestvarni eho koji prethodi zlatnom dobu sedamdesetih, ono zbog čega je ''Grobnica za Borisa Davidoviča'' izazvala bure krajem sedamdesetih je nestvarni eho onog devedesetih i još nestvarnije u odnosu na pisca, veće izvršeni imperisvni veleimperijalni pohodi do početka osamdesetih i rezidencije ne postoje u toj estetici ni do danas, već više od 50 % profesionalnih samo upravljača politikanata i do zuba naoružanim svim i svačim do 1981.g. je normalna nepostojeća pozadinska podloga, platno ....
I onda je sada u svemu tome naslovnica ''novosti'' nešto. Da, kao jedan od bezbroj pornografskih banera i u tom smislu za publiku dugo koncentriranu samo na to više nego nešto, inače je ništa manje od ništa.
A šta je općenito u tom djelu scene lijevo, desno i ekstremno ...
Npr. ekstremno otimanje svega uz likvidacije i gomilanje plijena do veleimperijalnih razmjera se često smatra lijevo pa i ekstremno lijevo, valjda zbog varijacija natpisima. U odnosu na to sam Lenjin bi bio desni centar a Mussolini i Milošević bi nekako uspjeli biti ljevica, ali rubno, Milošević zbog ženine a Mussolini zbog svoje liberalne pornografije.
A šta bi bilo desni centar ? To bi očito bio jedino Kardelj, obzirom da mu je u mehaničarskim konstrukcijama i izvedbama samo upravljanja stalno u prvom planu bilo osigurati nesmetano otimanje i gomilanje plijena.
A ekstremni desni centar su naravno maršal Tito i njegovi generali i admirali te razni iz njegova šupka.
Ustaše. čenicvi itd. po raznim djelovima.
Naravno sve skupa u okviru te estetike.
Inače, u stvarnom je velika razlika.
Naslovnica ''Novosti'', pa i ''Ferala'' s Tuđmanom i Miloševićem pa i Globusova ''Vještice iz Rija'' je dio opisane estetike, manje-više ništa. Dok su razne žive pojave i te kako nešto.
I ceh koji slijedi nakon modnih promjena je nešto.
Daj molim te čovječe...što bi ja sad trebao odgovoriti na ovo tvoje trkeljanje ??? Možda nešto ovako pa da izgledam izuzetno mudar baš kao ti :)) ;
bit će da se genealogija tvojih liberalno - masonskih sentimenata svodi na blago zaoštrenu varijantu klasično malograđanske pozicije paničnog inzistiranja na nedodirljivosti prava na osobne slobode izražavanja po svaku cijenu i cijeni usprkos. Moguće da je motivirano pretpostavkom da je smisao načela apsolutne slobode izražavanja da razbije onu nevidljivu nit koja i dan danas jasno dijeli žrtvu od koljača i onoga tko se branio od kukavnog krvoloka.
Jel ovo dovoljno OK ?
Kada si ti jako diskvalificirao Natašu Škaričić koja ističe da je bilo koja naslovnica i slično manje više ništa a istakao tekst J. Pavičića kao nešto, iako taj tekst kao i drugi opisuje sužene pretpostavke o tokovima svijesti, što je također manje više ništa u odnosu na više nego ozbiljna živa zbivanja, dao si prilog beskrajnom ponavljanju fikcija i dominaciji toga nad puno impresivnijim živim zbivanjima s ljiudima, narodima itd.
Sada si iznio nešto posve drugo - razliku klanja i silovanja i raznog u odnosu na te manje više fikcije.
Sa sustavnim neuvažanjima razlike između odabranih fikcija i bitnih živih pojava ne vrijedi normalno komunicirati, jer to dugo biva kao dobrovoljno robovanje tog sustavnoj modnoj pojavi. Tako da se s tim odavno komunicira primjerenije - kao sa neumnom modnom estetikom i slično.
Ujedno namećem provjere klasifikakcija lijevo, deseno, ekstremno lijevo, ekstremno desno ... Jurica Pavičić je već činjenicom gdje piše, da i kada piše kvalitetno i pametno piše pod pretpostavkom da stvari i pojave rastu same od sebe kao gljive poslije kiše, o pretpostavljenim tokovima svijesti u vezi impresivnih pojava a pojava nema .... modni mainstream pa time suprotnost normalnim liberalnim i lijevim idejama i praksama, i na umjetničkoj razini, tj. desnica, kao i Tito, Tuđman, Krleža u zreloj dobi ... Za tu struju je npr. don dr Ivan Grubišić ljevica sa liberalnim natruhama a nacionalist Stanko Lasić ekstremna ljevica (diskvalificiran jer se je gnušao pljački i zločina nakon Oluje i jer je rekao da je prošlo doba ekskluzivnog nametanja pitanja sprsko-hrvtaskih veza te da su npr. Bugari i bugarska književnost jednako aktualni, tim više što je to bilo dugo isključeno). A Tvrtko Jakovina modno naginje veleimperijalnom djelom pojava kao ekstremnoj desnici (pitanje careva, dvorova itd. koji vladaju i gdje je sve) ...
To samo iznosim kao nabacivanje za provjeru orjentacije a ne kao zbinjivanje, i namjerno samo na intelektualnoj razini a koja je očito veoma sporedna.
Npr. Bugarka Marija Todorova je postal ne slučajno nesporno najveći stručnjak i autoritet znanja o stvarnom Balkanu i stvarnim okolnostima u vezi teme Balkan.Ona potvrđuje ono što smo stalno znali ali što se ne iznosi javno - Balkan kakav prevladava zadnje stoljeće u javnosti je u prvom redu poligon raznih forsiranja i forsirana fikcija dok je u stvari to područje složenih drukčijih pojava, koje vežu još složenije ostale, sam po sebi i u vezi s ostalim u prvom redu bitni dio svijeta a ne problem.
http://www.zamirzine.net/spip.php?article10157
Najavljuje i slijedeću naslovnicu. Evo, kladim se da će biti neka nadasve duhovita zajebancija na temu žrtava konclogora Jasenovac, sve u skladu s Radinim viđenjem "slobode govora".
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.