Jučer je u Zagrebu održan okrugli stol Doba medija: Važnost i uloga neprofitnih medija. Okrugli stol organizirao je portal Kulturpunkt.hr u suradnji s  portalima Booksa.hr, Cunterview.net, H-alter.org, Teatar.hr i Zamirzine.net. Uvodna izlaganja čuli smo od Hajrudina Hromadžića i Andree Zlatar sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Sanjina Dragojevića sa Fakulteta političkih znanosti, Tomislava Jelića koji je govorio ispred Ministarstva kulture, upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva Cvjetane Plavša-Matić i H-alterovog urednika Tonija Gabrića.

Na samom početku Hajrudin Hromadžić istaknuo je da je svaku analizu, raspravu i promišljanje na temu karaktera i identiteta tzv. nezavisnih, neprofitnih medija, moguće započeti unutar već klasične i uvriježene dihotomije koja razlikuje dva primarna medijsko-institucionalna modela, javni i komercijalni.

Prema prvom modelu javni medijski sustavi, čiji bi paradigmatski primjer bio BBC, imaju informativno-edukacijsku ulogu. Oni medijskim publikama pristupaju kao građanima i građankama koji žele biti informirani, educirani, ali i zabavljani. Na drugoj je strani aktualni, dominantni model komercijalnih medija koji je prije svega vođen financijsko-profitnim interesima vlasnika medija i koji u medijskim publikama primarno vidi potencijalne potrošače.

Unutar te postojeće dihotomije potrebno je razjasniti što je to "nezavisno" i "neprofitno" u karakteru i djelovanju pojedinih tzv. nezavisnih i neprofitnih medija, konkretno internetskih portala poput h-alter.org ili kulturpunkt.hr

Kao prvo, kako je rekao Hromadžić, takvi mediji nastaju kao rezultat civilno-građanskih inicijativa. Ono što pritom tu poziciju čini nezavisnom, jest činjenica da ti glasovi ne progovaraju iz perspektiva stranačko-partijskih ili korporativnih ideoloških dogmi, već se njihova uloga prepoznaje u tendenciji da postanu korektor društvene svijesti (i savjesti) zajednice u kojoj obitavaju

No, ono što čini bitnu razliku između aktualnih, tržišno-profitnih mainstreamovskih medija na jednoj strani i "nezavisnih", "neprofitnih" medija na drugoj, jest činjenica da ovi potonji naglasak stavljaju na kvalitetu sadržaja i programa, a ne na sve dominantniju tendenciju u medijima da se sadržaji podređuju formi, a forma tržišno-reklamnim modelima i politikama. Rezultat ovih drugih može biti porazan. Medijski pejzaž, određen programskim karakteristikama tzv. celebrity kulture, to jest estradizacijom, spektakularizacijom, infotainmentom sve je više tek puki okvir za medijsku reklamu i oglašavanje. I u tom se smislu "nezavisni", "neprofitni" mediji drugačije pozicioniraju.

Sa takvim poraznim stanjem u medijskom prostoru postavlja se pitanje podrške neprofitnih nezavisnih medija koji kako bi opstali u svom načinu rada, ali i uopće, trebaju institucionalnu podršku. Profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta Andrea Zlatar istakla je da bi kriterij za podržavanje neprofitnih medija trebalo biti pitanje njihove funkcije, a njihova je funkcija razvoj društva u cjelini, povećanje participativnosti građana, a time i demokracije u cjelini. Međutim, ne postoje dokumenti koji bi se bavili ovim područjem, posebno u području elektroničkih medija, osim dokumenta Kulturna politika u RH iz 1998.godine u kojem se neprofitni mediji spominju u samo jednoj rečenici, i to se spominje CARNET kao oblik nove medijske komunikacije, rekla je Zlatar. Iako se u realitetu puno toga u međuvremenu promijenilo, Hrvatska u još uvijek nema strategiju kulturne politike napismeno, tj. ona ne postoji, zaključila je Zlatar. Izostanak financijske potpore nadležnih institucija, prvenstveno Ministarstva kulture, i pomiješani ekonomsko-politički interesi doveli su neprofitne medije do marginalnog položaja. Ili kako je to rekla Zlatar, to je situacija u kojoj takvi mediji mogu sve objaviti, ali ukoliko ih se ostavi bez potpore, ništa neće moći objaviti.

„U postojećim institucijama kategorija neprofitnih medija uopće nije prepoznata, kao ni potreba njihovog sufinanciranja, i veliki je problem u izostanku sustavne potpore od strane nadležnih institucija. U novom Zakonu o elektroničkim medijima postoji formulacija koja se tiče portala, tzv. elektroničke publikacije, no sadržajnog opisa koji bi mogao pomoći u kriteriju financiranja nema i  zapravo je nepostojeći, rekla je Zlatar.

Jedina institucija koja financira neprofitne medije u RH je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva koja se financira od igara na sreću. Upraviteljica Zaklade Cvjetana Plavša Matić izjavila je da njihov strateški cilj širenje prostora javnosti i povećanje utjecaja civilnog društva na osnovi čega su definirali kriterije za dodjelu sredstava neprofitnim medijima. Prema tim kriterijima potrebno je da je medijski projekt neprofitan, da ima kontinuitet djelovanja, da je dostupan, kao i da prednost imaju oni koji nisu usko specijalizirani. Na takav način u zadnjih tri godine financirano je pedesetak projekata na vremenski period od tri godine.

Glavni urednik portala H-alter, Toni Gabrić, rekao je da ne razumije podjelu na neprofitno novinarstvo i novinarstvo; postoji samo novinarstvo koje mora zadovoljiti pravila novinarske struke i mora biti društveno odgovorno, rekao je.

Komercijalno novinarstvo u svojoj težnji za brzinom i zaradom odstupa od onih tema koje su „dosadne". Pravo novinarstvo treba težiti da te „dosadne" teme prikaže na zanimljiv način, ali to iziskuje napor i talent, rekao je Gabrić.

Pokušao je odgovoriti na pitanje da li neprofitni mediji mogu biti ti koji će imati ulogu nezavisnih i društveno odgovornih medija. „Važno je da se neprofitni mediji za koje se smatra da vrijede sistemski financijski podržavaju, ako se financiraju po projektima to može biti pogubno jer se na taj način gubi njihova nezavisnost. Država je u zadnjih dvadeset godina odigrala ulogu u gašenju, a ne poticanju nezavisnih medija. Ipak, nadam se da bi se takva situacija u budućnosti mogla promijeniti, zaključio je Gabrić.

Uslijed nedostatka sustavne potpore većini portala preostaje da se osloni na entuzijazam i volonterstvo pojedinaca okupljenih oko pojednih portala, ali kako je to rekla Dea Vidović, glavna urednica portala Kulturpunkt, „entuzijazam i volonterstvo  dugoročno nisu održivi jer se smanjuje profesionalnost". Zbog ograničenih financijskih okvira neprofitni mediji ne mogu biti konkurentni drugim medijima, jer ne mogu biti dovoljno aktualni i imati informacije „ovdje i sad". Pitanje da li uopće neprofitni mediji trebaju težiti za takvim stanjem i umjesto brzine inzistirati na kvaliteti, dodala je Vidović.

Koliko je pitanje financiranja neprofitnih medija za nadležne institucije još polje u kojem se ne snalaze, vidjelo se iz izlaganja predstavnika Ministarstva kulture, Tomislava Jelića, koji je u jednom trenutku rasprave jednostavno zaključio da se elektroničke publikacije, odnosno portali, novim  Zakonom o elektroničkim medijima, koji je još u izradi, jednostavnone ne potiču. Uloga Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija čija se sredstva namiču iz HRT-ove pristojbe, bit će tim zakonom ponešto modificirana, međutim Jelić nije znao puno reći o kriterijima raspodjele sredstava Fonda.

Vratimo se na početak. U vremenu neoliberalnog kapitalizma u kojem mediji koji pokušavaju djelovati van paradigmatskog okvira svete krave slobodnog tržišta, neprofitni mediji batrgaju se u pokušaju samoodržavanja. Ili kako je to izrazio Hromadžić: "Računica je jednostavna. Dokle god postoji društvo aktivnih građana, koje nije transformirano u tek puko tržište pasivnih potrošača, i sama država ima smisao, a za kreiranje takvog društva od velike je važnosti i postojanje alternativnih, nezavisnih i neprofitnih, medijskih sustava".