"Internet je zakonski siva zona", ustvrdio je nedavno ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko govoreći o uvredljivim sadržajima koji se pojavljuju na internetu i pitanju treba li policija biti na usluzi građanima koji smatraju da ih je netko na internetu uvrijedio ili oklevetao. Time je dao naslutiti i zakonodavnu inicijativu kojim bi se to područje uredilo ili pokušalo urediti. Međutim, od zakonodavnog uređivanja interneta odnosno onoga što se objavljuje na njemu, ponajprije raznih blogova i sadržaja na blogovima, neće biti ništa.

Na tribini »Sloboda medija u Republici Hrvatskoj - je li internet slobodan medij?« održanoj u zagrebačkom Europskom domu, glasnogovornik Ravnateljstva policije Krunoslav Borovec ustvrdio je da se zna zakonodavna procedura i da usvajanje zakona nije u ovlasti ministarstva.

Zabrinuti blogeri

No, domaći su blogeri zabrinuti za svoju slobodu pisanja na internetu i bez zakonske regulative. Ovih je dana Hrvatska blogerska organizacija (HBO) uputila otvoreno pismo Karamarku i ministru pravosuđa Ivanu Šimonoviću jer je »uznemirena i zabrinuta zbog učestalog policijskog i sudskog progona građana koji su bilo kao blogeri, bilo kao građani-novinari, bilo kao pružatelj internetskih sadržaja ili kao korisnici socijalnih mreža, aktivni na internetu«. Očito je da su i internet kao medij, ali i mediji na internetu (što, doduše, zvuči malo čudno jer se radi o medijima na mediju) sve zanimljiviji, a da je pitanje (samo)regulacije tema o kojoj će se itekako debatirati potvrđuje i najava još jednog, sličnog okruglog stola u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva i portala H-alter, najavljenog za sredinu ožujka. Međutim, s obzirom na (tehnologijsku) narav interneta kao medija vrlo je vjerojatno da će on i ubuduće uvelike ostati, kako bi kazao ministar unutarnjih poslova Karamarko, siva zona. Ono pak čega moraju biti svjesni svi koji smatraju da je riječ o najslobodnijem i najmanje kontroliranom mediju jest činjenica da je to medij koji se možda i najlakše može kontrolirati, jer tajnim je službama (ili drugima zainteresiranima) zapravo zavidno jednostavno pratiti nečiju on-line komunikaciju.

U Hrvatskoj blogerskoj organizaciji uvjereni su da su »razlozi ovih nemilih pojava u nedovoljnom obrazovanju u policiji i pravosuđu u specifičnim obilježjima i funkcioniranju novih medija kakav je internet«. Od dvojice ministara HBO traži da se snažno založe za to da se internet stavi pod najviši stupanj ustavnopravne zaštite slobode govora te da stanu iza tehnoloških inovacija i osiguraju da pružatelji internetski usluga i aplikacija uživaju imunitet od odgovornosti za sadržaje postavljene od drugih.

Drugim riječima, traže da pružatelji usluga ne budu odgovorni za eventualne komentare koje razni čitatelji pišu po forumima. To je otvoreno pismo izravna posljedica dvadesetodnevne zatvorske kazne koju je Općinski sud u Vukovaru dosudio Damiru Fintiću, blogeru iz Vukovara, a zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda. Sud je tako odlučio jer Fintić nije platio u roku kaznu od tri tisuće kuna. Fintić, pokretač bloga vukovarac@net.hr osuđen je po tužbi bivšeg vukovarskog gradonačelnika Vladimira Štengla i to zbog komentara koje su o njemu i obitelji na blogu ostavljali čitatelji bloga.

Kako je i Hrvatsko novinarsko društvo primijetilo u ovotjednom priopćenju, »postoji opasnost da Fintić bude možda jedini bloger u Europi koji će morati u zatvor zbog klevete. To bi sigurno narušilo sliku o slobodi izražavanja u Hrvatskoj u uvjetima kad internetska komunikacija nije uopće regulirana zakonima«.

Satira nije mržnja

Naravno, na tribini je bilo riječi i o slučaju Nikše Klečaka iz Dubrovnika koji je krajem studenoga prošle godine priveden jer je na Facebooku kreirao grupu »Kladim se da ću skupiti pet tisuća ljudi koji su protiv Ive Sanadera«, a premijer je na jednoj fotomontaži prikazan s nacističkim obilježjima.
Odgovarajući na pitanje o Klečaku, glasnogovornik Borovec je na tribini kazao da je policija bezbroj puta objasnila taj slučaj hrvatskoj javnosti i da se »pitanje satire može različito tretirati«.

Borovcu je odgovorila Vesna Kesić s portala H-alter predloživši tečajeve likovnosti, performansa i književne tečajeve za policiju ne bi li naučili razlikovati ironiju i sarkazam od govora mržnje, netrpeljivosti, pozivana na kazneno djelo.

Strah od interneta

Najoštriju kritiku odnosa vlasti prema novim medijima na internetu izgovorio je bloger i neovisni novinar Željko Peratović.

»Vlast se boji interneta, građana-novinara i interakcije građana i novinara jer, za razliku od klasičnih medija, vlast nema utjecaja nad internetom«. O svojim konkretnim slučajevima, među kojima je odnedavno i privatna tužba ministra Karamarka zbog širenja uznemirujućih vijesti (podnesena nakon što je sličnu tužbu odbacilo Općinsko državno odvjetništvo), Peratović nije htio govoriti. No, za Peratovića je nedvojbeno da se vlast boji i upravo dva spomenuta slučaja (Fintić i Klečak) prema njegovu sudu potkrepljuju tu njegovu tezu.

Peratović, koji vodi blog 45lines.com, napomenuo je da je imao vrlo neugodnih iskustava s pojedinim komentarima na tekstove koje objavljuje. Svojedobno je obrisao jedan neugodan komentar o Bošnjacima, a naknadno je otkrio da ga je napisao netko iz SOA-e kao provokaciju. Ono što se obavezno mora brisati jest vrijeđanje i klevetanje trećih osoba, smatra Peratović, a očito je da se, zapravo, radi o samoregulaciji i odgovornosti blogera.

Bum građanskog novinarstva Peratović objašnjava time da ljudi vjeruju kako je upravo internet danas sredstvo za promjenu, ali i medij u kojemu se, za razliku od sve kontroliranijih klasičnih medija, čuje njihov glas.