H-Alter
Pobuna EPH-ovih profesionalaca
Njihove novine, one u kojima pišu, dakle, hotimice odvlače pažnju javnosti sa sve teže društvene i ekonomske situacije, prema suštinski sporednim atrakcijama i rubnim efektima krize; umjesto žurnalističke sistematizacije političkih procesa i njihovih aktera, one radije stvarnost individualiziraju kroz dnevnu prizmu Crne kronike, pritom ionako namijenjene manje umreženim likovima ili, pak, nevladinim aktivistima; te novine povrh svega daju izrazitu prednost poslodavcima naspram radništva, s obzirom na krizu i rastuću nezaposlenost.
Apelirajući na Pavića da uvaži njihova stajališta prije negoli spomenute novine ostanu nepovratno zapamćene kao društvene štetočine, oni su ga k tome podsjetili na strukturnu činjenicu da nije riječ o širećem trendu jedne utjecajnije redakcije, Govoreći o vezama sa stranačko-političkim centrima moći, zadržat ćemo se nakratko na primjeru Slobodne Dalmacije u kojoj novinare s pojedinog sektora što ga godinama profesionalno prate, danas može jednim povjerljivim telefonskim pozivom ukloniti i SDP, ta jedinica za političku jalovost i pasivnost nego o programskoj platformi čitave izdavačke kuće. Drugim riječima, ako dobro čitamo Jutarnji, Slobodnu i Globus, u stanju smo dekodirati jedinstvenu vertikalu koja poništava redakcijske, novinarske pretpostavke pojedinih izdanja, te ih sve podvrgava interesu i stavu njihova vlasnika.
Znali smo za sve to i ranije, štoviše, dobro smo znali da je stanje teže od navedenog, no valja fiksirati jedan od trenutaka u kojem se okuplja izvjesna alternativna energija unutar samog EPH-a, mimo pojedinačnih napora i otpora kakvi se tamo sporadično pale i gase. Također, znamo da je sve to najbolje poznato Ninoslavu Paviću lično, pa je još potrebno utvrditi nešto preciznije uzroke i buduće posljedice odnosa u kojem je svima znano sve, ali se ponašamo gotovo isključivo tako da samo i dalje o tome povremeno obavještavamo jedni druge.
Europapress holding službeno doista jest u pretežnom Pavićevu vlasništvu, no sve je više pokazatelja koji relativiziraju podatak o titularu što ga se obično uzima zdravo za gotovo. Uostalom, prije negoli navedemo nekoliko izabranih raznorodnih silnica koje u bitnom određuju narav i porijeklo raspolaganja tim medijskim posjedom, prisjetimo se i zaostalih dubioza oko Pavićeva preuzimanja Slobodne Dalmacije od privatizacijskog fonda 2005. godine: još uvijek ne znamo točan sadržaj toga kupoprodajnog ugovora između države i privatnika, a kamoli opseg ispunjenih obaveza što ih je potonji preuzeo.
Ni prvi niti posljednji put, tu se otvara čitav niz indicija o međuovisnosti na relaciji EPH-vlast, jer je nakon toga časa bivši premijer Ivo Sanader uvelike osobno te direktno uređivao pojedine aspekte Pavićeve slike svijeta - o tomu je publicirano više svjedočanstava - a što ipak nije prošlo bez upadljivih traumatskih poremećaja u redakcijskoj praksi. Ali, već odavno Sanader ni tamo nije aktualan; smijenili su ga nosioci sličnih interesa, posrednika volje privatnog kapitala. Nerijetko je čak riječ o predstavnicima tzv. oporbe.
Govoreći o vezama sa stranačko-političkim centrima moći, zadržat ćemo se nakratko na primjeru Slobodne Dalmacije u kojoj novinare s pojedinog sektora što ga godinama profesionalno prate, danas može jednim povjerljivim telefonskim pozivom ukloniti i SDP, ta jedinica za političku jalovost i pasivnost. Jer, kao što proljeće smjenjuje zimu, a noć sustiže dan, tako je i ovdje pouzdano da će HDZ sjahati kako bi se u sedlo nanovo malo uspeo SDP, i Ninoslav Pavić to nikad ne smeće s uma.
Slobodna Dalmacija, list za kojega nismo sigurni niti u kojem je točno aranžmanu imovinskim dijelom EPH-a, zato je sada nedvojbeno tek sjena dojučerašnje institucije koja je u svakom trenu barem držala pozu ozbiljnih novina, ne odričući se lako svojeg ega ni onda kad je isticala popularne cijene za sve ostalo. No, zatim je 
došao Pavić, najurio Slobodnu iz centra Splita na periferiju Dugopolja, te prodao ispražnjeno poslovno sjedište Ivici Todoriću, e da bi ubrzo i kioske prepustio istom tajkunu. I, evo, nema više potrebe da se ovdje vraćamo na priču o utjecaju aktualnih političara na EPH.
Naime, jedva da bi imalo smisla i da govorimo o njihovu utjecaju u vladi; bilo tamo, bilo u medijima, oni su tek eksponenti interesa onih kod kojih je nagomilan novac, a taj ima sklonost daljnjeg gomilanja i ništa ga drugo ne zanima. Čak i kad su združeni u istoj osobi, poduzetnik i političar, dakle, onaj prvi izdaje naloge onome drugom, a medijima se potom služe da nas uvjere kako je to sve u javnom interesu, pa radije stoga tematizirajmo izravno todoriće. Ovaj konkretni Todorić, recimo, čim ga se iole kritički dotakne u javnom prostoru, naprosto osigurava ekskluzivnost s garancijom na duži period, budući da ga se na taj način spominje kronično rijetko.
Ali, nije naš najveći medijski oglašivač te glavni distributer novina - još jači s prodajnom mrežom Slobodne, uz ranije kupljeno poduzeće Tisak - jedini niti najintrigantniji tajkun koji se pojavljuje u kontekstu Europapress holdinga i poslovanja samog Ninoslava Pavića. On je možda tek najvidljiviji, dok nekoliko njih u Oduvijek je zapriječen pristup elementarnim činjenicama o financijskom poslovanju EPH-a koje bi radnički predstavnici trebali dobiti na uvid kad ih se nagoni da pristanu na smanjenje plaća, te ih je sindikat Jutarnjeg lista sad i zatražio diskreciji tim prije golica maštu: Miroslav Kutle, primjerice, bivši najveći medijski tajkun i vlasnik Slobodne Dalmacije, iz vremena dok su političari tek promovirali svoje poslovne pouzdanike, a koji danas navodno ubire milijunske dugove od Pavića, zaostale iz starih poslova u branši.
Ili, pak, Danko Končar, vlasnik rudnika i sličnih čudesa u Južnoafričkoj Republici i drugdje, o kojem se priča da se interesira za ulazak u vlasničku strukturu EPH-a, nakon što je postao suvlasnik pulskog dnevnika Glas Istre. A moguće je da s tim u vezi stoji i najnoviji pritisak uprave EPH-a na novinare svih izdanja, kojima je najavljeno 15-postotno smanjenje plaće i otpuštanje velikog broja ljudi. Ali, nipošto zbog gubitka kojeg stvaraju - same novine posluju dobro - nego zbog minusa kuće ostvarenog na izvanmedijskom poslovanju, kao što je trgovanje nekretninama preko kičme samih medija.
Država je tako kumovala i svojevrsnom križanju Slobodne s agencijom Adriatica.net, sve pod egidom dokapitalizacije novina, a čiji se krajnji negativni efekti tek naziru. Inače, oduvijek je zapriječen pristup elementarnim činjenicama o financijskom poslovanju EPH-a koje bi radnički predstavnici trebali dobiti na uvid kad ih se nagoni da pristanu na gornji interni udar, te ih je sindikat Jutarnjeg lista sad i zatražio. Ne treba posebno reći da ih nije dobio niti ovaj put - nisu pravo ni očekivali razotkrivanje najčuvanije tajne - pa se s razlogom pribojavaju mjera smanjenja ukupnih troškova firme, eventualno motiviranih i pripremom terena za novog ulagača.
U reviji tajkuna što se hrpimice roje oko svog kompanjona Ninoslava Pavića, bilo bi šteta ne spomenuti i onoga zacijelo ponajviše samozatajnog među njima, ali nikako manje moćnog zagrebačkog poduzetnika Milana Carića. I to ne bez prigodne simpatije: taj je samo u posljednje vrijeme više puta ostavio Pavića da ga čeka po dobrih sat vremena u predsoblju svog poslovnog prostora. Uslijed svega rečenog, jako je teško vjerovati da Paviću nije jako teško, možda i najteže dosad.
Za prihvatljivi minimum ovako skraćenog pregleda situacije oko EPH-a ipak je nužno uzeti u obzir i međunarodni kontekst čitave priče, budući da je manjinski suvlasnik ove tvrtke, njemački koncern WAZ, također značajno upleten u zakulisne, politikantske igre na zajedničkome naznačenom polju. Njegovo šurovanje sa Ivom WAZ-ov ulog i uloga donekle je usporediva s onom Hypo Alpe Adria banke: u oba je primjera riječ o aktivnoj ili pasivnoj zloupotrebi naše korumpirane politike radi stjecanja privatne koristi Sanaderom, u trenutku kada je Pavić u svojim medijima već dao verificirati pad bivšeg premijera, koji će mu uzvratiti inozemnim opanjkavanjem na temu Slobodne Dalmacije, nije ništa benigniji po javni interes u Hrvatskoj i šire.
Kako se moramo oslanjati na informacije dobro upućenih kolega, no koje cirkuliraju gotovo jedino u kuloarima, zahvaljujući onima koji upravljaju medijskom industrijom, digresiju o WAZ-u slobodni smo na istom tragu upotpuniti recentnim glasovima koji šapuću da je njemački partner nedavno kreditirao Pavića iznosom od desetak milijuna eura, a što navodno zatim nije uloženo u medije, nego u smanjenje onog nemedijskog minusa. Zbog toga, slijedi zaključak, pozicije većinskog i manjinskog suvlasnika EPH-a uskoro bi mogle biti zamijenjene.
Karakter sadašnjeg drugog suvlasnika EPH-a stoga ovdje ne treba pustiti na miru, jer je i on po sebi usmjeren isključivo na interes privatnog kapitala, na svoj vlastiti profit. Njegov ulog i njegova uloga pritom je donekle usporediva s onom Hypo Alpe Adria banke: u oba je primjera riječ o aktivnoj ili pasivnoj zloupotrebi naše korumpirane politike radi stjecanja privatne koristi čiji su interesenti locirani u obje dotične zemlje, i u oba se posredničkom figurom ispostavlja ona Ive Sanadera. A da mu nasljednici nisu branitelji više ili manje istih vezanih interesa, i da WAZ nije reprezentant istoga globaliziranog kapitala što, na koncu, upravlja i Europskom unijom, poželjeli bismo ih upozoriti na daljnju analogiju.
Ovako, sve će ostati između nas koji nismo među njima. Ništa se neće riješiti samo od sebe u EPH-u, kao što nije ni u HAAB-u. A niti Pavić više ne odlučuje sam o toj izdavačkoj firmi; sve da je hirovit, ne može više nastupati kontra užeg interesa svoje fele, što u praksi znači da će njegov Jutarnji list vehementno raskrinkati IGH i Konstruktor kao lupeže i prevarante, sve ih žustro cipelareći, no tek onda kad se oni u agoniji sami sruše na tlo, konačno napušteni od svojih glavnih političkih zaštitnika i bankarskih suradnika, te na određeno vrijeme neupotrebljivi i njima i Europapress holdingu.
Između svečanih prigoda u kojima se Ivo Sanader ili Jure Radić spaljuju po karnevalesknim lomačama, Jutarnji vježba mišiće na pukoj sirotinji, penzionerima i radnicima, ili na studentskim puntarima, marljivo disciplinirajući javnost u okviru nove političke korektnosti, a što počesto zapravo izgleda kao depolitizacija, kao vakuumiranje javnog prostora. Ako u tome negdje pogriješi ili omekša, zna to vlasnik EPH-a, završit će i sam pod nogama onih koje uporno kroti. Ninoslav Pavić, valjda je svima jasno, jednostavno nema izbora doli nastaviti ovako dokle ide, i bolje je da s tim raščistimo već prije njegova svakako ljubaznog odgovora na ono novinarsko pismo.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 32 komentara
Dobro jutro jazzeri!
Gdje ste bili 20 godina kada su hrabrima lomili noge i kičme? Je li vrag došao po svoje i "stvorio se trenutak" koji okuplja "izvjesnu alternativnu energiju"?
Hrabrost jest vrlina i nije svatko hrabar, ali profesionalnoj korektnosti, ljudskoj solidarnosti i odgovornosti prema čitateljima ( konzumentima) može svatko težiti!
Ključno je pitanje - što je čija odgovornost- z ovu sveopću moćvaru?
Čak i da si u pravu što se tiče osobe Lasića - da je "lijen, neuspješan i nesposoban", nisi to ničim potkrijepio. Prenio si zapravo trač, udario si ispod pojasa, a sve to više govori o tebi nego o Lasiću.
Drugo - vjerujem da je prosječni čitatelj H-altera u stanju razumjeti tekst i autora ocijeniti prema kvaliteti istoga.
I na kraju, meni su suspektniji svi oni kojima su glavni urednici neupitni autoriteti (vrijedi i za sve ostale neupitne Ćaće i Matere).
Iz ovog teksta se nazire, još ne vidi ali se nazire sfumato toga, da je ta pojava kardeljistička slobodna pušiona samo upravljanja na društveni i tuši račun, koja se bez kapitala, rizika, znanja, ideje i bilo čega održava na fatamorganama i fikcijama "i nakon Tita Tito i derivati" i sličnim, dok ide.
Od krajnjeg liberalizma, potpunih sloboda poslovanja samo upravljanjem na društveni i tuđi račun, preko turbo liberalizma ili samo upravnog turboneoliberalizma, gdje su daljnje slobode bilo kakve fikcije, dopinzi te spamanja i silovanja kao izraz najslobodnijih i najdubljih težnji u toj pušioni samoobmane i obmane, pojava i opajanje njome su deriviranjem deriviranja postali niškoristi istrošena materija te tako došli pod tretman neupotrebljive sirovine.
Tj. pojava čiji je kredibilitet u 3 pm, gdje vladaju probavne i moždane smetnje dezorjenitiranosti, idiotizma, ljubavne i druge nemoći itd. ne zanima nikoga, nema ni prijatelja ni neprijatelja. osim onih koji se bave smećem i slične, ali i njih kao dio puno šire materije, nimalo ekskluzivno.
Za orjentaciju je važnije zašto su nervozni prijatelji prepuni milijardi. Logično je, iz istih razloga, milijarde u rokama takve izvrnsoti su fikcija samoobmane i obmane, stvarnost su samo minus milijarde za popijeno i prežderano dok milijarde drži netko drugi a te neke druge KP Kine drži za genitalije, zajedno sa brojnim divizijama pod svojom komandom.
Estetika - popuštanje slika i doživljaja fikcija je zapravo ključni a ubitačni razlog neraspoloženja i teškoća. Polako dopire do mozgova da je drug Tito mrtav, da ne bi bio očaravajući i da je tu te da će se polako početi topiti i ostale očaravajuće izvrsnosti, T-com i druge, uključujući Angelinu Jolie.
Dakle, uobičajeni procesi u raznim pušionama samoobmane i obmane, kao priprema i obrada sirovine za daljnje smetlarske i druge tretmane.
P.S. Napomena - to i nije bilo novinarstvo. Nakon što je zadnji put počišćeno novinarstvo prije kakvih 40 godina Stane Dolanc je morao prostor popuniti nečim, pa je, u nedostatku boljih ideja, kao privremeno primjenjeno isto rješenje kao i prije, agitprop spamanje.
U Ayurvedskoj literaturi tvoj poremecaj se zove Pragyaparada ili
"the mistake of the intellect".
Bit ce da ti je po jyotishu Merkur(Budhi)preblizu Suncu pa je spaljen(combusted).To znaci da je kod tebe doslo do poremecenog odnosa izmedju transcendentalne svijesti i intelekta,odnosno da je doslo do preklapanja jednog i drugog,da se tvoje Ja pogresno identificira s intelektom.
Otud beskonacan lanac baljezganja.
Preporuca se;
bavljenje jogom,i nosenje prstena sa zelenim smaragdom.
Svake srijede uciniti neko djelo sluzenja profesora,nastavnika,ili bilo kojeg djelatnika u prosvjeti,znanosti,knjizevnosti ili filozofiji.
Oporavak postepen.
Izbjegavati jako zacinjenu hranu,
znamo da je u eph sranje, ali ova tekst o tome ništa suvislo ne govori. ovakve tekstove ne biste smjeli objavljivati.
Paraf je već 80.-tih anticipirao EPH:
"...Šta puši Nastasja Kinski
Kakav gol je dao Katalinski
Kol'ka usta ima Žaklina
Tko koga u sebe prima
Visoka tiraža, nepokretna masa
Visoka tiraža, poslušna smo masa
Visoka tiraža u slobodne sate
Nage ljepotice za prosječne plate
Prekinuti koitus je tema
Trenutno jača od goblena..."
par pitanja svim zainteresiranima...
Dok ste dobivali placu od Pavica i ostalih, nije bilo tekstova o muljazama... skoru ni u jednim novinama. Kako to da se to promijenilo ili sad mijenja? Sta je jucer pocela muljaza?
Mislite li da ste dobro obavljali posao ovih godina?
Bi li do svih ovih privatizacija doslo da Vam jedno oko nije bilo zatvoreno svih ovih godina, a jedan dzep otvoren?
Ok nije kasno za prosvjetljenje, al brate 10 godina?
Sada uzmi da je sve isto, ne samo ista Marina Matulović Dropulić, Stipe Orešković i Nino Pavić nego i sva praksa, pa je time to isto ipak razvijeno, napuhnuto itd.
Ta naša pojava, naš neoliberalizam samo upravljanja na društveni i tuđi račun sudjeluju u svemu sa 99,1 %, točno kao udio društvenih stanova pretvorenih u privatne. Kao fizički isti partijski proizvodi i pojave i dan danas u tom istom postotku žive u tuđim stanovima i kućama, troše novac i vrijednosti koji nisu njihovi i još s u stalno u deblim minusima i dugovima... Moć im proizilazi iz neodoljive privlačnosti takve isključive prakse i fikcija te prekonoćnih prijelaza u dugoročna beznađa..
Da li je itko od vas tako jako pametnih bez traga bilo čega opipljivog ikada stvarno sudjelovao u kakvim ukupnim procesima poslovanja, da bi imao ikakvog pojma o bilo kojem djelu stvarnog poslovanja zadnja 4 desetljeća?
Problem se može rješiti samo što većim trošenjem na drugo - na obrazovanje, kulturu, seljake, radnike, goste ... jer svaka na to utrošena 1 mlrd kuna više spašava po 10 mlrd kuna koje nestajući u toj dugoj mističnoj pušionici šire požare samo upravljanja i forsanja na društveni i tuđi račun.
Izgleda ludo ali kako da osiguramo gpodišnje 200 mlrd kuna samo na podržavanje pojave, Todoriću 15, Mudriniću 7, Paviću 2, IGH-u 4 .... za krda srednjih i sitnih samoupravljača po 50 mlrd kuna, kada je njih 99,1 % po svim točkama i sišu.
Čakamo što će Novinarsko viječe časti odlučiti o "Slučaju Jagoda".
http://zoranostriczelenalista.blog.hr/2010/03/1627298691/novinarskom-vijecu-casti-prijava-protiv-jutarnjeg-lista.html
Hrvatski radnici i svjetski kapita: Odvratna kampanja Jutarnjeg lista
http://zoranostriczelenalista.blog.hr/2009/10/1626826321/hrvatski-radnici-i-svjetski-kapital-odvratna-kampanja-jutarnjeg-lista.html
Lasiću kao insajderu je nezgodno iznijeti da se svi bune, pa i gazde i njihovi gazde i duhovi, iz dva razloga:
1. bune se svi, a to su kolege. I ne samo da se bune nego raste panika da će ih nakon napada na Natašu Škaričić sve smjestiti na kulturnorevolucionarni tretman. Panika je utemeljena i počiva na nsjsvježijim otkrićima općepoznatog, da su njihovi gazde višedesetljetna provjerena služba koja u ime same partije i najnaprednijih snaga automatizirano čiste teren za daljnji napredak partije i najnaprednijih snaga - Stipe Orešković, zet Josipa Vrhovca, Nino Pavić, komentator koji uvijek prenosi glas najjače frakcije Centralnog komiteta i Politbiroa, Mladen Pleše koji ordinira u ime službe (OZNA, UDBA itd.), Denis Kuljiš, koji vodi tretman seciranja gašenjem, Jelena Lovrić koja zastupa centralni komitet, Jergović koji zastupa svevišnje duhove autoritete (maršal, Mao ...). To je manji dio problema, jer su se sada to nakon toliko desetljeća udostojili uočiti i Viktor Ivančić i razni, vjerojatno i Politbiro, pa se odnos snaga bitno mijenja. Snage koje su nakon vječnosti na to bacile pogled očigledno su udeseterostručene a stižu i mlađe time neopterećene dok snage dugog poretka ipak stare u neodoljivosti, besmrtnosti i perspektivi (sam Kuljiš piše da je besmisleno što nedjeljom pije kavu i lamentira u Esplanadi gdje i Krleža, najveći forser, jer takvo davanje fora više nikoga ne zanima).
2. puno veći problem je s otkrićem sustava i sustavnih struktura i prakse te nadubljih tajni i biti, koji su samo upravni na frazama i time neizbježno strava beskrajnih raspadnutih pijanki koje veže i održava jedino neodoljiva strast za parazitiziranja na svemu, sa puno vampirizma, kanibalizma i raznog izma, kako se kome i kada digne, kopira, šta odabere ... Već samim pogledom na to naši vrli novinari, vodeći društveno politički djelatnici, padaju u nerješive kontradikcije. Ako krenu misliti na tu temu, kao Ivana Bezdomnog ih hvata opravdana panika da će se definitivno raspasti sva ta industrija politike, poslovanja, društva i svega a s tim i njihov put. Zato očajničkim snagama pokušavaju ono na što je bio prinuđen i Mihail Bulgakov, uguzivanjem i bilo kako spašavati ostatke ostataka ostataka.
Sve to su i više nego dobri znaci uobičajenog pravila krajnosti. Tridesetih i šezdesetih su krajnosti zatiranja svega omogućile da se za tren sve obrne te razvije novinarstvo i sve na razini evropske lige prvaka. Nakon toga slične snage to počiste.
Tako je i sada sve očito. Pojava instalirana nakon temeljitog čišćenja svega iz šezdesetih s jedinim zadatkom da non stop sve zgadi i čisti broji zadnje dane pred obrat u drugu krajnost, u za tren izvršeni razvitak novinarstva i svega, kada će se i ti višedesetljetni čistači naglo preobražavati i trčati za poslovima popravka i restauracije prošlosti, jedine gdje imaju neke šanse samopljuvanjem (gdje nam je bila pamet, bili smo žrtve tuđih i vlastitih zabluda ...). Razvitak krize svega toga ubrzava taj proces na ključnoj točki čvrstih opredjeljenja i usmjerenja mozgova. Hračkanje svakog po svakome i svih po svemu kao najviši izraz najviše izvrsnosti, uz neizbježnu eliminaciju i čišćenja svih pojavnosti živog svijeta a radi pokušaja konačne pobjede, sada snažno radi u prilog obrata.
Kada tu uskoro kao osnovna karika popusti taj estetski dio pojave, neodoljiva privlačnost parazitiziranja i idiotskog hračkanja, u tom trenutku nastupa obrat - babe padaju, domino efekti itd., nakon čega se otvara i kreće izobilje mogućnosti i poslovanja u duboko dezorjentiranom društvu koje dugo stenje od prekrcavanja i prežderavanja raznim smećem u vidu mozgovnog striptiza, nekretnina i raznog drugog.
10 redova teksta, dijagonala 15" ne 108" :), i bez nabrajanja od Marxa na ovamo... gdje bi bilo napisano zašto ste se latili tastature i što ste željeli podijeliti sa ev. čitateljima o ovoj temi.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.