Kad netko u ovim kriznim vremenima odbaci fiću i pred svoja ulazna vrata parkira terenca, to može značiti da mu, usprkos svemu, jako dobro u životu ide, ili da se zadužio do grla i nabavio zvijer samo zato da impresionira susjede i slučajne prolaznike. U oba slučaja, upozorenja dežurnih dušobrižnika kako sa njegovim vrijednosnim sustavom nije sve u redu bila bi posve na mjestu.

Osim što se samo po sebi podrazumijeva da novim dizajnom, rubriciranjem i programom koji nam pruža mogućnosti o kakvima nismo dosad ni sanjali od svih sadašnjih i budućih čitatelja želimo izmamiti onaj spontani uzdah: U, jebote!, na pameti nam je i štošta drugo. Zahvaljujući doista predanom radu njegovih suradnica i suradnika, H-alter je odavno nadrastao okvire koje smo mu u početku bili zadali; kad smo prije tri i pol godine krenuli, želja bila da se, barem u formatu internetske oglasne ploče, u okolišu nesklonom nezavisnim medijima, izborimo za prostor naše novinarske, autorske slobode. Sada ističemo novi cilj, koji nećemo ni brzo ni lako ostvariti, da postanemo glavno medijsko okupljalište intelektualnije, progresivno usmjerene čitalačke publike, neovisno o tome radi li se o aktivistički orijentiranim građankama i građanima koji sudjeluju u udrugama, potpisuju peticije i barem jednom mjesečno izlaze na ulicu, ili o onima čiji se javni angažman uglavnom svodi na to da žele znati što se zaista zbiva i komentirati događaje.

Danas možemo doista slavodobitno uzviknuti: Imamo portal! Pred nama je ipak onaj delikatniji dio posla, da ga punimo zaista dobrim sadržajem, daleko više i bolje no dosad. Pokazali smo da za to imamo volje i znanja, ali valja ponešto reći o još jednoj nezaobilaznoj sitnici, a to su materijalne pretpostavke. Hrvatska država pod HDZ-ovom vlašću sklonija je sklapanju sumnjivih nagodbi sa medijskim korporacijama čije su publikacije odavno prestale zadovoljavati osnovni interes javnosti za punom, istinitom i relevantnom informacijom, nego pružanju strukturne podrške neprofitnim meidjima, koji bi mogli i trebali popuniti informacijsku prazninu, obogatiti medijski prostor i učiniti ga raznovrsnim. Dok Vlada uoči posljednjih izbora potkupljuje proizvođače Sada možemo doista slavodobitno uzviknuti: Imamo portal! Pred nama je ipak onaj delikatniji dio posla, da ga punimo zaista dobrim sadržajem, daleko više i bolje no dosad. infotainmenta smanjivanjem PDV-a, a vodeći privredni subjekti dobivaju masovne medije na svoju stranu zakupom neslućenih količina nevidljivog oglasnog prostora, što je sve skupa već izaziva gorke šale kako su glavni urednici svih medija u Hrvatskoj dva Ive, Sanader i Todorić - neprofitni mediji lišeni su ikakve značajnije sustavne podrške. Posljednja zbivanja na tobože javnoj Hrvatskoj televiziji podsjećaju na politički teror nad medjima kakav pamtimo iz tuđmanovskog razdoblja, a kršenje prava na rad Marinka Čulića i Viktora Ivančića, autorima koji pripadaju vrlo uskom krugu najboljih pera u zemlji, signalizra da i Novi list nakon promjena u njegovoj vlasničkoj i upravljačkoj strukturi bespovratno ulazi u svijet medijskog korporativizma.

Državi pritom uopće nije bitno to što neprofitni mediji, pa tako i H-alter, obavljaju posao za koji se ponekad, ali samo deklarativno, kaže da je od interesa za Republiku Hrvatsku: upravo oni su ti čiji se programski sadržaji odnose na ostvarivanje prava na javno informiranje, na ostvarivanje ljudskih i političkih prava, poticanje kulturnog stvaralaštva, razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti, zaštitu prirode, okoliša i zdravlja. Zakon o elektroničkim medijima iz kojega ovo citiram, a koji je davne 2003. godine donijela koalicija na čelu sa SDP-om, ne samo što ne predviđa nikakvu potporu neprofitnim elektroničkim medijima, nego uopće ne predviđa mogućnost da bi web portali, tj. birokratskim rječnikom rečeno: elektroničke publikacije, mogli biti - neprofitni!?

No dobro, od države koja se do jučer otvoreno upinjala da na bilo kakav način uguši sve što u medijskom prostoru nezavisno diše, a od jučer to isto radi malo sofisticiranijim metodama, vjerojatno bi bilo pretjerano očekivati da se pretvori u dobroćudnog mecenu i počne šakom i kapom darivati nezavisne redakcije koje, između ostaloga, o njoj kritički pišu. Hrvatska će u Evropsku Uniju ionako ući tkoznakad, tako da Rezolucija o medijima u zajednici koju je u ljeto 2008. godine donio Evropski parlament, i koja državama i lokalnim organima vlasti preporuča podršku upravo takvim medijima, njezinu vlast ne mora ni na što obavezivati. U tekućim hrvatskim prilikama, vjerojatno se smatra samorazumljivim da bismo trebali biti sretni zato što nitko iz H-alterove redakcije dosad nije bio iscipelaren ili premlaćen bejzbolskom palicom.

Kao H-alterov urednik u posljednje vrijeme osjećam teret odgovornosti, drugačije no ikada ranije. Četiri do pet tisuća čitateljica i čitatelja, zahtjevnih, radoznalih, dobro obrazovanih, koje neobično respektiram, i za koje sam sretan što su upravo na ovom portalu pronašli svoju informativnu oazu, posve opravdano iz dana u dan traže podatak više, redakcijski odgovor na svaku relevantnu temu, odlično pokrivanje događaja, ozbiljnost, pravodobnost... Ta opravdana očekivanja za nas su priznanje, jer su izraz naklonosti i povjerenja. Imamo novi dizajn, imamo rubrike, imamo program. Imamo sadržaj. Svečano smo pokopali fiću. Ako ništa drugo, čitajte to kao znak da nećemo odustati.No ipak, publiciranje novina, pa tako i elektroničkih, ovisi o vrlo konkretnom financijskom inputu. A s obzirom na dosadašnji input, i onaj kojemu se trenutno možemo nadati, H-alter će i dalje rasti relativno sporo, i još ćemo se dugo nalaziti pred dilemom: gasimo li se za tri mjeseca, ili možda potrajemo još koji mjesec dulje? Uz dosadašnju razinu informativnosti, povremene odlične analize naših komentatora i izvjestitelja, sve češće i bolje praćenje hvale vrijednih inicijativa koje dolaze iz civilnog društva, bio bih vrlo zadovoljan kad bismo i dalje s vremena na vrijeme, ali što češće, nekim dobro odmjerenim udarcem ustalasali memljive vode općedruštvene hrvatske žabokrečine.

No dobro. Imamo novi dizajn, imamo rubrike, imamo program. Imamo sadržaj. Svečano smo pokopali fiću. Ako ništa drugo, čitajte to kao znak da nećemo lako odustati.