Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
Kažu da slika govori tisuću riječi. A iz jedne slike neki maštoviti novinar može ispričati i neku interesantnu priču. Recimo, onakvu kakva je u skladu s uredničkom politikom njegovog lista. Npr., da su Hrvati poznati lezilebovići, koji najviše vole ljenčariti o državnim novcima, i od plaće za koju se žale da je mizerna, a i tako je nisu pošteno zaradili, kupuju cigarete i pivu. Pogađate, radi se o Jutarnjem listu, koji već više mjeseci, počev od članka kojim Svjetska banka proglašava Hrvate neradnicima i grebatorima državnih para pa do projekta Moja Hrvatska postaje arena neetičnog i prljavog novinarstva. Članak naslova "U bundi i novom BMW-u na burzu po novac" krasi velika slika žutog Golfa, parkiranog točno pred ulazom u Hrvatski zavod za zapošljavanje, u koji ulazi dobro odjevena djevojka u bundi. Novinar Sergej Trajković tako priča kako je ta dobro odjevena dama iz tako skupog auta ušla u HZZ po mjesečni žig kojim će dobiti od države naknadu od barem 1350 kuna. Parkirno mjesto na pločniku u Zvonimirovoj, koje Zagreb Parking inače cijeni 12 kuna po satu, nije službeno parkiralište HZZ-a, i nema nikakve veze s istim, te se iz slike, osim ako baš želite izgraditi priču, ništa ne može zaključiti. 
Osoba koja tu - u strogom centru grada - parkira automobil, može ići bilo gdje. Jednako tako bih ja iz te slike mogla ekstrapolirati da dama voli krempite iz obližnjeg Vinceka, ili da ide kupiti noćnu kremu za lice u DM, ili da ide posjetiti sestru u Studentski dom Moše Pijade. Dakako, novinar tvrdi da je bio tamo i da ju je na svoje oči vidio, i ja ga ovom prilikom ne optužujem da laže, ali pozivam na oprez. S vidljivim zgražanjem, kasnije u tekstu Sergej nam Trajković opisuje kako je na burzi upoznao dečka koji se drznuo ljutiti na svog poslodavca jer mu je umjesto dogovorenih 4000 isplatio 3 300 kuna. To je zaista strašno, samo što se meni i Jutarnjem strašne različite stvari. Umjesto da uredniku na stol donese priču o poslodavcima koji iskorištavaju nezaposlenost da bi principom svatko-je-zamjenjiv izrabljivali radnike, on se gnuša nad čovjekom koji traži svoja prava. I tako jedna bezvezna slika postaje skandal.
H-Alter je dosada već pisao o prljavim kampanjama EPH-a i Jutarnjeg, u kojima se male ljude (državne službenike, studente, aktiviste, fakultetske profesore, bakice sa velikim stanovima) pretvara u neradničku bagru koja bespoštedno siše državni proračun, sramoti državu i koči razvoj zemlje. Isti taj list nikako da zucne o nepoštenim odnosima moći, izrabljivanju radnika i otkazima u kućama svojih najvećih oglašivača, jer danas svaka šuša može opatrnuti nekog visokog političara (i dobro je da može), ali ne i čelnika uprave Agrokora.
Ne znam tko može popiti ovu priču koji nam je ispričao novinar Jutarnjeg s nesumnjivo visokom imaginacijom, ali kad bacim oko na njihove rubrike Najčitanije i Najkomentiranije, sve mi se raščisti. Članak s golom sisom, preljubom, razvodom poznatih, pedofilom ili neka gadarija iz crne kronike redovito je na top ljestvici najpoželjnijih. Novina kao što je Jutarnji može si priuštiti ugledne kolumniste, poznanstva i izvore u visokoj politici, vojsku karijernih novinara koji su uvijek u pravo vrijeme na pravom mjestu, skupe podlistke po načelu ponešto-za-svakoga i brzi i visokonformativni portal. Na takvim premisama, Jutarnji bi mogao biti ozbiljna, moderna novina. Ali nije, jer njihova je uređivačka politika nesumnjivo tabloidna - Jutarnji postaje novina seksa, skandala, zabave i sporta, a političke i gospodarske vijesti tu su samo u službi tržišnih interesa i vraćanju usluga.
I nemojte mi sad opet onu staru da je novina onakva kakvu čitatelji traže. Jutarnji sigurno ne živi od prodaje. Tužno je kad novina koja se predstavlja kao Times postane The Sun.
Odbor vjerovnika Radija 101 prihvatio je ponudu tvrtke Impossibile Egressus od 6.112.000 kuna za dokapitalizaciju Stojedinice
Odbor vjerovnika Radija 101 prihvatio je jučer ponudu tvrtke Impossibile Egressus od 6.112.000 kuna za dokapitalizaciju Stojedinice
Novinari Vjesnika traže ostavku Bojana Divjaka, predsjednika Uprave izdavača lista i Brune Lopandića, glavnog urednika, a zbog katastrofalne poslovne i uređivačke politike koja je dovela u pitanje opstanak tih novina
Članica Programskog vijeća HRT-a Viktorija Car podnijela je na 15. sjednici Programskog vijeća HRT-a ostavku na to mjesto
Medijska organizacija jugoistočne Evrope ocijenila je da je Vijeće za elektronske medije, tražeći prijevod sa srpskog na hrvatski jezik, narušilo vlastiti kredibilitet
Hloverka Novak-Srzić oduvijek je znala nepogrešivo namirisati gluposti i dovesti ih u Otvoreno.
Daleko najpoznatiji internetski aktivist, Julian Assange, pokreće svoj talkshow na postaji Russia Today
dodaj komentar 25 komentara
ste pitati na Zavodu nekoga od ljudi koji rade vrlo nezahvalan i nimalo lagan posao, a pomažu koliko mogu
(većinom, i u tome ima onih koje ne biste voljeli sresti) onima koji traže posao. Senzacionalno opremljen,
bez poznavanja stanja i prava i obveza, ali htjeli ste valjda biti najčitaniji makar što. Budući da sam dugo
radila u redakciji jednog drugog dnevnog lista, znam da vam to sve nije bilo najvažnije, vi ste tražili ove
primjere za svoj tekst i kad ste ga napisali svi smo bili takvi.
U ovome društvu ima jako puno parazita, i kako vidite i sami i lopova, ali to nipošto ne znači i ne može
značiti da smo svi mi to. U 2009. godini prošla sam s poslom sve što se loše može - diplomirana sam
politologinja - radila u dućanima jedan od najtežih poslova uopće, nisu mi produžavali ugovore, radila
sam kao tajnica četiri dana jer se djevojka koju je gazda tražio predomislila i htjela raditi, pisala, učila
druge, radila u kućanstvu kako se to kaže kao kućna pomoćnica... Posao tražim i dalje. U više od godinu
sam dana poslala oko 150 molbi, a odgovora sam dobila vrlo malo i bila sam na tridesetak razgovora
(i to zato što tražim posao a ne biram ga). Stvarnost su ljudi koji žele raditi ali im ne produžuju ugovore
već uzimaju uvijek nove ljude da ne bi imali obveze prema njima, stvarnost su oni koji nemaju naknade
(koja nije senzacionalna), dolaze k savjetnicima i trude se naći neki posao. To što se ostvaruje pravo na
besplatan prijevoz nije parazitizam jer se probajte staviti u situaciju da nakon više godina rada dođete
na ulicu i nemate gotovo ništa. Nemoguće! Ne bi se dogodilo novinaru s imenom i prezimenom...nikad
se ne zna zaista. Stvarnost su ljudi koje na razgovoru za posao gotovo s gađenjem gledaju jer imaju
40 godina i nisu modeli, a imati visoku stručnu spremu je gotovo uvreda. I jedna od najgorih stvarnosti
su ljudi koji rade a ne dobijaju plaću za to i završe onda u evidenciji Zavoda. Ljudi još imaju i djecu,
a nismo svi manekenke i zgubidani, mamini bi tatini bogataši, koji su vam dobro došli za poantu takvog teksta.
Da ste pitali, znali biste da pravo čekanja mirovine na Zavodu - za nekoga tko je radio skoro 30 godina -
nije parazitizam, kao ni novčana naknada za onoga koji ima dovoljno radnoga staža zakonom
propisanog i da su to tzv. stečena prava i da mnogi dobijajući naknadu sami sebi plaćaju produženo
mirovinsko osigiuranje (dakle, u državni proračun). Oprostite mladi gospodine, vi kao porezni obveznik
mene sigurno ne izdržavate i ničime ne pomažete. Radim honorarne poslove - prema pravilima novčane
naknade može se primati do 2.600 kuna - a naknada potiče da čovjek traži posao u situaciji koja nije
bezizlazna (dobiva se za tzv. minuli rad, a ove ću godine imati 20 godina staža) u određenu vremenu.
Na Zavodu se ne ostvaruju nikakva druga prava - trebali ste pitati nekog tko zna, a ne prijateljicu vaše
sestre - osim besplatnog prijevoza. Ni mirovinsko niti zdravstveno. Iz radne se knjižice vidi da ste
nezaposleni, a u takvom statusu imate pravo na zdravstveno osnovno i dopunsko, a mirovinsko uvijek
možete sami plaćati.
Tipični senzacionalistički tekst, novinara koji ne zna to o čemu piše i nije ni pitao onoga koga treba. Tekst koji ste napisali o ljudima koji koriste prava na Zavodu za zapošljavanje, pun je nebuloza. Trebali ste pitati na Zavodu nekoga od ljudi koji rade vrlo nezahvalan i nimalo lagan posao, a pomažu koliko mogu
(većinom, i u tome ima onih koje ne biste voljeli sresti) onima koji traže posao. Senzacionalno opremljen,
bez poznavanja stanja i prava i obveza, ali htjeli ste valjda biti najčitaniji makar što. Budući da sam dugo
radila u redakciji jednog drugog dnevnog lista, znam da vam to sve nije bilo najvažnije, vi ste tražili ove
primjere za svoj tekst i kad ste ga napisali svi smo bili takvi.
U ovome društvu ima jako puno parazita, i kako vidite i sami i lopova, ali to nipošto ne znači i ne može
značiti da smo svi mi to. U 2009. godini prošla sam s poslom sve što se loše može - diplomirana sam
politologinja - radila u dućanima jedan od najtežih poslova uopće, nisu mi produžavali ugovore, radila
sam kao tajnica četiri dana jer se djevojka koju je gazda tražio predomislila i htjela raditi, pisala, učila
druge, radila u kućanstvu kako se to kaže kao kućna pomoćnica... Posao tražim i dalje. U više od godinu
sam dana poslala oko 150 molbi, a odgovora sam dobila vrlo malo i bila sam na tridesetak razgovora
(i to zato što tražim posao a ne biram ga). Stvarnost su ljudi koji žele raditi ali im ne produžuju ugovore
već uzimaju uvijek nove ljude da ne bi imali obveze prema njima, stvarnost su oni koji nemaju naknade
(koja nije senzacionalna), dolaze k savjetnicima i trude se naći neki posao. To što se ostvaruje pravo na
besplatan prijevoz nije parazitizam jer se probajte staviti u situaciju da nakon više godina rada dođete
na ulicu i nemate gotovo ništa. Nemoguće! Ne bi se dogodilo novinaru s imenom i prezimenom...nikad
se ne zna zaista. Stvarnost su ljudi koje na razgovoru za posao gotovo s gađenjem gledaju jer imaju
40 godina i nisu modeli, a imati visoku stručnu spremu je gotovo uvreda. I jedna od najgorih stvarnosti
su ljudi koji rade a ne dobijaju plaću za to i završe onda u evidenciji Zavoda. Ljudi još imaju i djecu,
a nismo svi manekenke i zgubidani, mamini bi tatini bogataši, koji su vam dobro došli za poantu takvog teksta.
Dapace, ako je namjera Jutarnjeg da ponizava i zaglupljuje Hrvate, utoliko je vaznije da ima novinara i novina/portala koji donose clanke poput ovoga.
Postoje na ovom svijetu i mediji u kojima se smije pisati cak i ono sto se misli, pace, pomalo se pokusava i misliti. A oni slabo stoje s novcem i lakse ih se ugusi.
Dolazi dotle da, gdje god napises nesto sto se ne svidja onima koji drze kesu, dolazis u opasnost da najebes. To si vehementno primijetio. Kak je tak je, nigdar ni bilo da nekak ni bilo, pa nam vazda ne bu da nam nekak ne bu. Zivimo doduse u najboljem od svih mogucih svijetova, zar ne?
Ali živimo nekako s tim saznanjem. I tu je H-alter u boljoj poziciji. Izlazi na internetu, novinari su mu volonteri, a glavninu love dobiva od države. I nemoj te se, gospodo h-alterovci i njegovi vjerni fanovi koji ne vide dalje od nosa, zanositi svojim idealima i busati se u svoju "nezavisnost". Da niste tako mali, tako neutjecajni i s tako malim čitateljstvom, odavno bi se i na vas spustila Todorićeva šapa. Zar stvarno mislite da on ne bi mogao nazvati nekoga u Vladi i blokirati vam donacije? Pitanje je šta bi i kako bi onda pisale kolegice Pejić i Svirčić (pozdrav Jelena).
A i krajnje je indikativna ova serija tekstova protiv Jutarnjeg lista. Prava hajka, nema šta. Pretpostavljam, u ime javnog interesa....
P. S. Baxter, svaka čast.
Pa što da je Jutranji to sve što je navedeno. Što je u tome sporno. I zašto je autorica tako zdvojna zbog toga. Riječ je o privatnom angažmanu i privatnim ciljevima - dakle, ne čitajte ga kao što oni ne čitaju H-alter. Uostalom, nisu li javni interes i privatni kapital u koncepcijskoj, fundamentalnoj opreci. Čemu onda toliko čuđenje i stalno ponavljanje već prožvakanih općih mjesta.
H-alteru bi bilo bolje da se pozabavi glupostima svojih autora - recimo, posljednjim Ćosićevim tekstom u kojem se mrtvo-ladno i posve ozbiljno navodi pojam "maloljetne punoljetnice" (Sic!).
Prestanite stalno očajavati nad postupcima privatnog kapitala. To je tako dosadno i jalovo. Pokušajte u datim okolnostima iznijeti bolja rješenja. Što, ne ide. Je'l da, ne može se demokratskim putem aždaji stati na rep. E to je H-alterov i autoričin problem: kako kroz institucije liberalno-demokratskog sistema promijeniti sam sistem. Nikako. A i zašto bi ;) dok kapa dobra lovica od donacija.
(ponovno...)
Naravno, ovo nece jako uznemiriti nase malogradjanske aktiviste kojima je "Bitka na Varsavskoj" znacajnija od militaristickog klanja u kojem sa stotinama vojnika sudjeluje i Hrvatska.
Ovo je notorna glupost :)
Tko je uopće zainteresiran za problem?
Imam dojam da su "nezavisni" portali postali veoma iskljucivi i predvidljivi u napadima na EPH.
NE zelim ovo pretvoriti u golemu raspravu o toj temi, ali cinjenica je da je u aktivistickom svijetu 80 posto parazita koji lapurlatisticki prosvjeduju protiv svega i svacega, s malo stvarne zainteresiranosti za problem, a svi znamo barem jednog susjeda/rodjaka/kolegu koji godinama crpi drzavu i socijalnu pomoc, a pritom radi na crno. Dakle, tema je pogodjena.
Ne napadati bez povoda, jer se polako pretvaras u one protiv kojih se svi godinama borimo - zatucane, jednoumne komentatore ala Milan Ivkosic.
Fuj.
Istinabog ja sam bio na burzi samo 10 mjeseci, pa možda nisam mogao vidjeti niti jednog, bit će da je do mene.
Ali dobro, ako je netko naporno radio godinama i priuštio si nešto što vrijedi (auto, obleku, nešto treće nije bitno) zar bi zbog toga trebao osjećati krivnju nakon što je izgubio posao?
Dodaj komentar