Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

Tko će zaštititi "pse čuvare"?

Fotografija članka
Pozadina otpuštanja Zorana Angeleskog: Uski politički i gospodarski interesi vlasnika medijskih kuća doveli su do estradizacije novinskih sadržaja. Novinari mainstream medija sve su manje potrebni vlasnicima u njihovoj misiji ostvarivanja profita. Foto: Net.hr

Zato im se sve češće onemogućava da izvršavaju svoju idealističku funkciju psa čuvara demokracije.

Neposredno prije subotnjeg koncerta prijateljstva, kojem su prisustvovali talijanski i hrvatski predsjednik, desetak maskiranih osoba organiziralo je miran prosvjed ispred pulske Arene. Riječ je o novinarima Glasa Istre koji su ovim činom željeli pružiti potporu svojem kolegi Zoranu Angeleskom. Njemu je, nakon što se na sjednici Gradskog vijeća Grada Pule usprotivio projektu Brijuni Rivijera u ime nevladine udruge Volim Pulu, Uprava uručila izvanredan otkaz jer je navodno u zapisniku sa iste sjednice pronašla kako je istupao kao novinar Glasa Istre. Ime Zorana Angeleskog tek je jedno u nizu od stotine novinara koji su zbog nepristajanja na često politički ili tržišno motivirane ciljeve svojih vlasnika, ili pak zbog rezanja troškova usred gospodarske krize, u posljednjih godinu dana dobili otkaz. Uslijed sve veće estradizacije medijskih sadržaja, koja je nastala kao produkt sužavanja mogućnosti za zamjeranje oglašivačima i utjecajnim političkim ili gospodarskim skupinama, novinari mainstream medija sve su manje potrebni svojim vlasnicima u misiji ostvarenja što većeg profita.

Takvu medijski politiku prvi su na svojoj koži osjetili honorarni suradnici HRT-a, Slobodne Dalmacije i Novog lista koji su se prvi našli na listi za otkazivanje suradnje, a potom i četrnaest stalno zaposlenih u Večernjem listu, od čega ih se samo dvoje odlučilo na podizanje sudske tužbe. "Ti novinari su proglašeni tehnološkim viškom iako to ne može biti slučaj, jer ta novina konstantno angažira velik broj suradnika. Poslodavac je svjestan da će izgubiti ovaj sudski spor, ali on je ipak uspio u svom naumu jer se riješio onih ostalih dvanaest na čije mjesto će sada angažirati puno jeftiniju radnu snagu", objašnjava Anton Filić, novoimenovani predsjednik Sindikata novinara Hrvatske. Kao pozitivan slučaj sudske prakse ističe on postupak u kojem je sud RPO ugovor Nataše Škaričić sa Slobodnom Dalmacijom izjednačio s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. A da se za radna prava valja boriti na sudu, potvrđuje i nedavno donesena odluka Županijskog suda u Zagrebu kojom je odbačeno rješenje sutkinje Županijskog suda u Puli Ondine Vidulin-Matijević iz listopada prošle godine, a prema kojem se poslovi za vrijeme štrajka u Glasu Istre ne smiju prekidati. U rješenju Suda stoji kako je sutkinja odlukom o uvođenju radne obveze za deset novinarsko-uredničkih poslova tijekom štrajka "na osnovi zauzetog neprihvatljivog stajališta da i tijekom štrajka novine moraju nastaviti svakodnevno izlaziti, ne samo bitno ograničila, nego i onemogućila ustavno pravo na štrajk zaposlenicima na tim poslovima".

Osim u dijeljenju otkaza, vlasnici vodećih hrvatskih medija složni su i u cenzuri štrajkaških aktivnosti novinara i njihovoj potpori kolegama u nevolji u kojoj idu tako daleko da više ne dopuštaju niti izvještavanje o takvim aktivnostima zaposlenih u konkurentskim medijskim kućama. Takvoj situaciji svjedočili su novinari Glasa Istre koji su tijekom lanjskog osmodnevnog štrajka bili glavna tema u vlastitom listu. No kad je započeo štrajk u Večernjem listu, uređivačka politika najutjecajnijeg istarskog medija najednom se promijenila. "Naši vlasnici su uočili kako vlasnik Večernjaka ne pridaje nikakvu pažnju štrajku vlastitih novinara pa su se odlučili da i oni tako djeluju ubuduće. Nakon toga su gotovo sve naše sindikalne akcije ostale nezabilježene", objašnjava Paolo Gregorović iz Sindikata novinara Glasa Istre, novine čiji su se vlasnici i urednici ovih dana pobrinuli da se cenzurira svaki tekst u kojem se spominje otkaz Angeleskom. "Krajem prošlog tjedna naš novinar je bio na tiskovnoj konferenciji HSLS-a na kojoj je Darinko Kosor prokomentirao otkaz. Ta izjava uredno je izbrisana iz teksta novinara koji je potom tražio da mu se makne potpis sa teksta. No urednik je objavio potpisano cenzuriranu verziju i tim činom jasno dao do znanja da ne stoji na strani novinara već Uprave", upozorava Gregorović.

zdenko_duka.jpg
Zdenko Duka: "Privatni vlasnici nipošto ne žele da se u njihovim medijima izvještava o problemima u konkurentskom listu jer ti isti problemi mogu sutra zadesiti i njih."

Sporni otkaz nisu popratili niti Večernji list ni Jutarnji list, što predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka pripisuje vlasničkom solidarnom čuvanju prava u vođenju privatnih medija na način da ih se u tome ne ometa. "Privatni vlasnici nipošto ne žele da se u njihovim medijima izvještava o problemima u konkurentskom listu jer ti isti problemi mogu sutra zadesiti i njih same", smatra Duka. Sličnog mišljenja je i Filić koji smatra da je sprega medijskih tajkuna najočitija upravo između vlasnika ta dva dnevnika. "Oni nažalost pokazuju više zajedništva nego li što to čine novinari. Mi ne možemo utjecati na njihovu solidarnost, ali ono što možemo je da ih nadmašimo vlastitom solidarnošću. Ako mi novinari postanemo složni možda im nećemo postati nadmoćni, ali bismo im svakako mogli parirati", smatra Filić.

No osim prisilnog prešućivanja borbe za radna prava kolega iz vlastitih i konkurentskih medija, novinari najčitanijih mainstream medija su u posljednje vrijeme svjedočili i različitim oblicima cenzure i autocenzure tijekom izvještavanja o korupcijskim aferama u koje su bili upleteni njihovi vlasnici. Tako je, prema riječima nezavisnog novinara Željka Peratovića, uredništvo Novog lista htjelo ostaviti dojam neutralnog izvještavanja o okolnostima zbog kojih je njihov vlasnik Robert Ježić bio u pritvoru. Peratović smatra da se zapravo radilo o minimalističkom izvještavanju bez ikakvih investigativnih zahvata i komentara koji bi barem naglasili stav redakcije o konkretnoj situaciji. "Za razliku od Novog lista, EPH se u sličnom slučaju ponio maksimalno cenzorski, a kad prešućivanje nije urodilo plodom, onda su objavljivani urednički komentari koji su trebali diskreditirati ili one koji su izvještavali o onome o čemu su oni šutjeli, ili aktere afera suprotstavljene njihovim vlasnicima Miroslavu Kutli i Ninoslavu Paviću. Primjetan je bio i ulizivački odnos spram premijerke, ministara policije i glavnog državnog odvjetnika, funkcija koje bi mogle biti od pomoći spomenutom dvojcu", ocjenjuje ovaj novinar.

zeljko_peratovic.jpg
Željko Peratović: "Prema ispisima SMS-ova iz Pukanićeva mobitela, Ježić, Pukanić i Pavić su ne samo nedopušteno dogovarali kolika će biti cijena njihovih tiskovina, nego i kako neutralizirati pojedine skupine novinara u izvještavanju."

 

Peratović upozorava na nereprezentativnu vlasničku strukturu hrvatskih privatnih medija koja je vlasnicima na svojevrstan način omogućila manipulacije u novinarskom izvještavanju te tržišnom natjecanju. Posebno ističe ulogu austrijskog fonda Vienna Capital Partners (VCP) koji se uvijek pojavljuje uz ozloglašenu Hypo banku. "Taj se fond najprije pojavljuje kod kupovine dionica Diokia, a kasnije i u Ježićevoj kupovini Novog lista. VCP zatim postaje i vlasnik Nacionala, a zanimljivo je da još jedan lobist Hypo banke, Mate Granić, postaje dekan novoosnovane Nacionalove Visoke novinarske škole. Sve to dovelo je do uspostavljanja medijskog kartela. Prema ispisima SMS-ova iz Pukanićeva mobitela, Ježić, Pukanić i Pavić su ne samo nedopušteno dogovarali kolika će biti cijena njihovih tiskovina, nego i kako neutralizirati pojedine skupine novinara u izvještavanju", upozorava Peratović. 

U ime zaštite političkih i gospodarskih interesa, novinarima se u recentno vrijeme sve češće onemogućava da izvršavaju svoju idealističku funkciju psa čuvara demokracije. A da bi svojim radom napokon mogli pridonositi ostvarenju javnog dobra, prvo trebaju pronaći mehanizam koji bi im omogućio zaštitu od uskih interesa njihovih poslodavaca. Hrvatsko novinarsko društvo jedno je od tijela kojem se novinari najčešće obraćaju, ali i koje zbog ignorancije od strane vlasti i medijskih poslodavaca često ostaje nemoćno u ostvarenju novinarskih želja. Takvoj situaciji predsjednik HND-a Zdenko Duka svjedočio je tijekom izrade izmjene Zakona o medijima. "Prije godinu dana Ministarstvu kulture uputili smo prijedlog dopune Zakona kojom bi se nalagala uspostava statuta medija, prema kojima bi novinari imali jak utjecaj na izbor urednika i uređivačke politike. No to se zbog bojkota poslodavaca nije ostvarilo", objašnjava Duka, koji kao predsjednik HND-a nerijetko kontaktira vlasnike, uprave i uredništva medija čiji novinari nailaze na probleme. "Tu i tamo ostvarimo dogovor, a zadnje što smo uspjeli je da se trenutno nalazimo na pragu ostvarenja dva zajednička projekta - osnivanja Vijeća za medije, koje bi kao etičko tijelo sastavljeno od predstavnika medijskih vlasnika i novinara razmatralo prigovore na medijske prekršaje s ciljem poboljšanja kvalitete, te uspostavljanja dogovora između novinara i nakladnika oko zaštite autorskih prava". 

anton_filic.jpg
Anton Filić: "Nije problem napisati priopćenje ili organizirati prosvjed, ali moramo biti svjesni da od toga nemamo velike koristi."

Novoizabrani predsjednik Sindikata hrvatskih novinara pokretačku snagu pak vidi u osnaživanju matičnog sindikata. "Nije problem napisati priopćenje ili organizirati prosvjed, ali moramo biti svjesni da od toga nemamo velike koristi. Ako već sami ne možemo riješiti svoje probleme, novinarski sindikat možemo osnažiti suradnjom s ostalim sindikatima. Tek tada poslodavcima više neće padati na pamet sulude ideje kojima nastoje opstruirati naš rad", zaključuje Filić.

Tagovi: prava novinara, novinarske slobode, Zoran Angeleski
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 9 komentara
  1. hu d fak08.09.2011. 19:07
    iz zoran angeleski
  2. hahaha08.09.2011. 21:32
    the man behind you :-) vidi ruke hahahahaha
  3. od misa ne vidite slonove09.09.2011. 09:29
    Obrana hrvatskoga generala Ante Gotovine zatražila je u srijedu od Haaškog suda izdavanje obvezujućeg naloga Srbiji da do 30. rujna dostavi određene zapisnike sa sjednica Vrhovnog savjeta obrane. Ti zapisnici otkrivaju da uzrok masovnog odlaska srpskog stanovništva tijekom »Oluje« nije bio topnički napad hrvatskih snaga na civile, nego odluka političkog i vojnog vodstva tzv. krajine.

    Spomenuti dokumenti objavljeni su tijekom suđenja bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije generalu Momčilu Perišiću, ali nakon što je završen dokazni postupak u suđenjima »Gotovina, Čermak i Markač«.

    U javnosti se već pojavio zapisnik sa sjednice Vrhovnog savjeta obrane održane 14. kolovoza 1995. na kojem je bilo i »krajinsko« vodstvo. Milošević im je, prema tom zapisniku, najprije prigovorio na kukavičluku, uspoređujući hrvatsku obranu Vukovara s onim što se dogodilo u Kinu. »Molim vas, 6000 Hrvata branilo je Vukovar pola godine. Napadala je cijela Prva armija, zrakoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu obranili Knin kojem se može prići samo iz tri smjera, nisu ga mogli braniti ni 12 sati!?« kazao je prema tom zapisniku Milošević.

    Tadašnji srbijanski čelnik nastavio je svoju tiradu optužujući »krajinsko« vodstvo da Knin nisu branili »jer po svim izvještajima koje su dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam navečer, oni su naredili - bježaniju«.

    Milošević, prema zapisniku, zaključuje da u tzv. krajini, nije bilo nikakva otpora: »Tamo je pala naredba da svi izađu iz Krajine istoga dana, čak bez ostvarena kontakta s hrvatskom vojskom na najvećem dijelu fronte.«

    Potom odgovara onima koji su zagovarali intervenciju Vojske Jugoslavije tijekom »Oluje« kako bi se pomoglo »krajinskim« vlastima. »Da smo istog tog dana napravili idiotsku glupost i pomogli im, tko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa, tamo se ne bi moglo doći od njihovih kolona kojima su zakrčili sve putove u bježaniji zajedno sa stanovništvom«, ustvrdio je Milošević.

    Na kraju je tadašnji srbijanski čelnik, šest dana nakon završetka »Oluje«, prema spomenutom zapisniku, htijući utvrditi odgovornost kazao: »Pitanje je tko je, zaista, donio odluku da krajinsko rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kad su imali sve uvjete za obranu, izazvala je egzodus. Sad bi to trebao biti razlog da Jugoslavija jurne tamo da bi branila te teritorije, s kojih su oni pobjegli kao zečevi?!« zaključio je Milošević.

    U tom se dokumentu, dakle, nigdje ne spominje navodno pretjerano i neselektivno granatiranje kao razlog odlaska srpskog stanovništva tijekom »Oluje«. Milošević, i drugi dužnosnici, za taj egzodus jasno i bez ikakva dvoumljenja optužuju »krajinsko« vodstvo koje je donijelo takve odluke. Ono što se tvrdi u tom zapisniku potvrđeno je i u knjizi Milisava Sekulića koji je kao dio vojnoga »krajinskog« rukovodstva izbliza pratio što se događalo.

    Prema njegovim tvrdnjama, još 4. kolovoza u 17 sati, dakle, prvog dana »Oluje«, na sastanku vojnog i političkog vodstva »krajine« Milan Martić i Mile Mrkšić donijeli su odluku o evakuaciji dijela civilnog stanovništva. Međutim, odlučili su i da »krajinsko« vodstvo napusti Knin i da prijeđe na »izdvojeno zapovjedno mjesto u Srb«. Taj njihov odlazak, a zapravo bijeg, bio je povod i ostalima za napuštanje Knina odnosno »krajine«. Ni Sekulić ne spominje neselektivno granatiranje.

    Ta konstrukcija, čini se, jedino opstaje u Haaškom sudu koji na njoj gradi tezu o »Oluji« kao udruženom zločinačkom pothvatu. I to unatoč tomu što taj sud, na primjer, nije podigao nikakvu optužnicu za pretjerano granatiranje Vukovara koji je sravnjen sa zemljom, a Knin je ostao gotovo netaknut.
  4. Aurelije09.09.2011. 09:46
    "Istina će imati zadnju riječ"-bez iluzija, molim.
  5. @ od misa ne vidite slonove09.09.2011. 10:29
    Što se babi snilo...
  6. de babo09.09.2011. 11:17
    gukni sto ti to znaci
  7. babo09.09.2011. 12:47
    ...to se babi htilo.
  8. aha09.09.2011. 13:15
    mislis na fikreta
  9. ...09.09.2011. 13:20
    Možete li zamisliti kako neki ministar ili drugi državni dužnosnik u vrijeme dr. Franje Tuđmana veleposlanika Amerike ili neke druge velesile u Zagrebu obavještava o potezima ili namjerama hrvatske vlasti, denuncirajući pri tome vlastite građane, kao da mu to nalažu pravila o odnosima između gospodara i podanika?

    Pokojni predsjednik takvo što nikad ne bi dopustio. Kao što ne bi pristao ni na ono što je bilo uvod u izdajničku politiku što u Hrvatskoj traje više od deset godina - to jest nemoguće mu je bilo i zamisliti da koaliciju za izbore sastavlja uz pomoć i blagoslov svjetskih moćnika.

    Kakva će biti narav vlasti u Hrvatskoj na početku 2000. godine vidovitiji su mogli znati puno prije nego što je formirana. Famozna šestorka koja se sprema pobijediti na izborima - SDP, HNS, HSS, HSLS, LS i IDS - hodočasti u Ameriku na dogovor s državnom tajnicom Madeleine Albright, kao da je to nešto normalno a ne izraz sramotne podložnosti strancu, njegovu političkom proračunu i interesu. To hodočašće bilo je uvod u gubitak suverenosti i pretvaranje Hrvatske u koloniju SAD-a i Europske unije, pa je ono što danas, zahvaljujući WikiLeaksu, čitamo o Bajićevim, Šimonovićevim, Stierovim... denuncijacijama hrvatskih generala Amerikancima očekivana posljedica “detuđmanizacije” Hrvatske.

    Štoviše, te denucijacije i nisu tako velik grijeh u usporedbi s izdajama svih vlasti poslije Tuđmana. Račanova i Budišina koalicija u Saboru proglašava Haag nadležnim za Bljesak i Oluju. Stjepan Mesić na sve strane razdaje Tuđmanove transkripte i u Haag neovlašteno šalje dokumente niječući tako suverenost države kojoj je na čelu. Ivo Sanader u potrazi za Gotovinom pušta u državu strane, britanske obavještajce gazeći tako Ustav. Jadranka Kosor zbog topničkih dnevnika progoni članove Gotovinina braniteljskog tima tako bjesomučno da je obuzima očaj kad joj Haaški sud zabranjuje daljnju pretragu njihovih dokumenata i računala...

    Izdaja nacionalnih interesa i progon svih u koje se prstom upre iz Haaga ili iz središta svjetske moći postala je navika, i to navika svih. Čovjek bi pomislio da je velika politička razlika između Ivana Šimonovića, koji je obojen lijevo i liberalno, i Davora Stiera, koji je nosio nekakve ustaške stigme, ali s istom izdajničkom strasti američkom veleposlaniku govore o Gotovini i njegovim odvjetnicima.

    O svakom lošem postupku vladajućih obično čujete brze i zlurade reakcije slijeva, a jeste li ih čuli ili pročitali nakon otkrića WikiLeaksa? Naravno, niste ih čuli ni od Josipovića, ni od Milanovića, ni od Pusićke, jer je riječ o istom mentalitetu namjesnika u koloniji kojima je normalno da se gazde o svemu obavještava. Pri tome se svakako računa na osobne probitke koji su važniji od Hrvatske. Ako se Ivan Šimonović vinuo do zamjenika glavnog tajnika UN-a, dobro plaćenih mjesta bit će i u hijerarhijama i tijelima Europske unije kad postanemo njezinom članicom.

    Na žalost, pomirenost s podaništvom opća je pojava, ni u jednoj parlamentarnoj stranci nema mu otpora, Hrvatska je kao kolonija i materijalna činjenica i mentalitet. U takvoj Hrvatskoj Ante Gotovina i Mladen Markač morali su doživjeti ono što su doživjeli. Jer vlasti poslije 2000. godine nisu proizašle iz “Oluje”, iz oslobođenja i suverenosti Hrvatske nego iz nove okupacije zemlje koju nisu učinili Srbi nego veliki krojači sudbina malih naroda.

    Presude Gotovini i Markaču ucrtale su granice te okupacije koje više nisu granice “krajine” nego granice uskraćene suverenosti, podložništva i ropstva. Te granice hrvatske vlasti od početka 2000. godine ne prelaze, nego ih, dapače, slave kao dobitak i sreću.

    Račan, Mesić, Sanader i Jadranka Kosor sa svojom servilnošću i ne bi znali voditi suverenu Hrvatsku, ona bi im bila teret i odgovornost, pa su se uporno i sustavno rasterećivali brige za njezinu sudbinu koju su i u gospodarstvu, i u financijama, i u zakonodavstvu, i u odnosu prema Domovinskom ratu i agresoru, i u obrani... prepustili strancima.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

24.05.

Nitko ne želi preuzeti odgovornost

"Vjesnik" ne izlazi 35 dana, stečaj nitko ne pokreće. Zaposleni su već pet mjeseci bez plaće, a vlast ih prebacuje s jedne adrese na drugu

18.05.

Počela javna rasprava o Zakonu o HRT-u

Javna rasprava o prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji počela je danas i traje do 1. lipnja

18.05.

Smijenili Maju Sever!

Maja Sever jutros je iz novina saznala da po povratku s bolovanja više neće voditi "Hrvatsku uživo"

11.05.

Što donosi novi Zakon o HRT-u

Ministarstvo kulture dovršilo je Zakon o HRT-u, a riječ je petoj verziji zakona koja će se javno objaviti prije nego što bude usvojena na Vladi

11.05.

Sabor spašava ravnateljicu Hine

Saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije promijenio je svoj zaključak vezan uz izvješće o radu Upravnog vijeća Hine

09.05.

"Mediji na drukčiji način"

Publiku je itekako zabavilo kada je Aleksandra Kolarić, stručnjakinja za političku komunikaciju iz "Deloittea", isticala greške u komunikaciji na primjeru hrvatskih političara

09.05.

Prestanite zastrašivati novinare

I Europska federacija novinara (EFJ), najveće novinarsko udruženje u Europi, izrazilo je zabrinutost zbog nedavnih događaja na HRT-u