Prilikom usvajanja proračuna za 2010. godinu stranka Branimira Glavaša HDSSB podnijela je najveći broj amandmana - od 70, koliko ih je došlo za stol najmanje 60 je bilo iz HDSSB-a. Kako piše Večernji list polovicu su predložili pojedinačno Ivan Drmić i Boro Grubišić, a drugu polovicu zajedno trojac Glavaš, Drmić, Grubišić.

I tu vijest gubi nit i pretvara se u nacionalnu žalopojku potpisanu perom Milana Ivkošića, "cijenjenog" kolumniste Večernjaka poznatog po svojim desničarskim, pa čak i profašističkim stavovima, koji dalje kaže: "Bilo je žalosno slušati kako netko iz Bosne i Hercegovine predlaže amandmane koje Šuker mahom odbija. Tako je donošenje jedne važne odluke završilo sprdačinom i sa Saborom i s Hrvatskom".

Možda bi se sa ovom Ivkošićevom konstatacijom dalo složiti, samo bi je valjalo i proširiti jer oni koje sam Ivkošić podržava se i dalje pozivaju na Heceg - Bosnu kao onakvu kakva je zamišljena od strane njegovih postmentora Gojka Šuška i Franje Tuđmana.

Šta je zapravo Ivkošić želio reći?

"Autor se ovih redaka nije ustručavao braniti ratnog heroja i generala koji je obranio Osijek i od sumnjivih optužaba i od Ive Sanadera. Ali ono što on danas čini više nema ni mjere ni ukusa. Glavaš nema pravo svoju shizofreničnu situaciju, svoju rascijepljenost između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, između slobode u jednoj i zatvora u drugoj državi, prenositi na Hrvatsku. Zacijelo su mnogi u Hrvatskoj i razumjeli i odobrili njegov bijeg u susjedstvo, jer su smatrali da je to bijeg nedužnosti od kazne. Ali ako je on BiH prihvatio kao svoju drugu, pričuvnu domovinu, bilo bi moralno i patriotski da se Hrvatskoj iz nje ne izruguje i da je ne ponižava tako što iz odsutnosti želi, koliko misli da može, upravljati njezinom sudbinom".

Autor ne dvoji ni trena da li je Glavaš kriv za zločine koji mu se spočitavaju i koji ga remete da u miru u okviru Domovine mu koristi sve privilegije koje je stekao tih krvavih godina kada su leševi plutali Dravom, a koji su imali autogram samog Glavaša. Ne, Ivkošić na sve to gleda kao na ideale za koje se Glavaš borio, a prkos koji pokazuje iz BiH i način na koji ga ispoljava je poraz tih ideala.

"Bar bi on trebao znati da je država mnogo važnija od prkosa bjegunca te da je djelovanje iz inozemstva poraz upravo onih ideala za koje se borio. To djelovanje je poricanje svega što u ovoj zemlji valja. I navođenje na pomisao da ništa ne valja ako je on morao pobjeći. A to nije istina, jer, Glavaš nije Hrvatska niti je on s njom u konfliktu. On je samo slučaj koji ima svoje ograničene domete i svoje sudionike, pa i sudionike za koje je radio iz interesa koje nipošto ne može braniti kao interese države".

Istina je, Ivkošiću - Glavaš nije u konfliktu sa Hrvatskom, na žalost dodao bih. Da je tako ne bi ta ista Hrvatska dozvolila da joj izmigolji i nakon izrečene presude za ubojstva srpskih civila u Osijeku što je nešto što bi dovelo bilo koju normalnu državu u konfliktan odnos sa počiniocem i nalogodavcem zločina. Ali ne i Hrvatsku. Zato nije jasno zašto Ivkošića čudi Glavaševo ponašanje, pa i sukob sa Ivom Sanaderom. Pa čovjeku je jasno kakvu Hrvatsku su stvorili i tko je vodi, pa se samo igra malo vlasti. Ivokšiću, pa razumiješ valjda čovjeka koji je nepravedno protjeran sa rodnog praga, a koji i dalje diše istim tempom na koji ga navikla slavonska ravnica.

Ta Hrvatska o kojoj pričaš ga i naučila da se tako ponaša, a teško da su mu barba Luka i družina okupljena u Saboru išta zamjerili.

Ivkošić ipak dalje nastavlja. "Glavaš može biti nevin kad je riječ o optužbama za ratni zločin, ali Glavaš nije nevin kad je riječ o političkoj pozadini njegova sudskoga slučaja. I stoga bi bilo čestitije da ne nastoji iz inozemstva biti bilo kakvo političko mjerilo za Hrvatsku. Tako bi manje sličio na svoga najljućega protivnika, na Ivu Sanadera, također bjegunca, s kojim nisu pobjegle i želje da i dalje utječe na politiku u Hrvatskoj. Za razum i moral jedne sredine bolesno je stanje u kojem ta sredina iracionalno prihvaća kao svoju osobinu. Današnje gotovo dvosatno spominjanje Glavševa imena u odbacivanju amandmana na proračun bilo je upravo takvo - iracionalno".

Za razum i moral jedne sredine prijeko je potrebno zabraniti Ivkošiću dalje pisanje i izricanje bilo kakvih stavova, a kamo tek predavanja koje održava studentima trujući ih tako svojim jezikom.

Slijedi par crtica iz strvaralačkog opusa Milana Ivkošića koje kolumnistu Večernjaka stavljaju u pravi kontekst.

O Tuđmanu: ""On je bio Bog na zemlji! A Bog ne umire! Je li, takav, bio kršćanin ili ateist?", "Hoćemo li kao ljudi znati biti na razini vremena koje je otišlo s Tuđmanom, na razini povijesti u koju se on već preselio? Povijesti u kojoj je nađen roditelj.". Ovo su čuvene misli Milana Ivkošića izdvojene u obliku "najvećih sranja", iliti "Greatest shits" u upokojenom Feral Tribune-u za čije novinare je rekao: "Jugofašisti, smeće, čudoviste kakvo nije postojalo još od starih Grka"

O internetu: "Književnost na internetu je kao ljubav u javnoj kući, kao da je riječ o kurvi koja je svakome pristupačna".

Još o Glavašu: "Istina, protiv Glavaša se vodi sudski postupak, ali to ne znači da je kriv, to jest, on je zasad nevin. I to kudikamo neviniji od Vesne Teršelič koja je, dok je u Hrvatskoj plamtio rat, dok je Glavaš junački branio Osijek od srpskih koljača, vodila u Hrvatskoj antiratnu kampanju koja je bila posve slijepa za razlikovanje agresora i žrtve".

O antifašizmu: " "Delikti koji su u vezi s Drugim svjetskim ratom, isticanje partizanštine, petokrake i odanosti Josipu Brozu Titu prolaze ne samo nekažnjeno, nego se kao pozitivni bilježe u svim medijima, a svako verbalno isticanje ili nošenje ustaških obilježja kažnjava se. Apsolutno se u tome slažem s Ivom Bancem, s kojim se gotovo nikada ne slažem, koji je za uravnotežen i isti odnos prema i crvenim i crnim deliktima. Kažnjavati ne bi trebalo nikoga, ali bi trebalo imati objektivan odnos prema i jednoj i drugoj vrsti oživljavanja totalitarnih režima".

Šta drugi kažu o Ivkošiću:

Aleksandar Stanković: "Krenuo Milan Ivkošić po potvrdu da mu majmuni nisu rodbina. Šest godina je tražio, cipele pocijepao.

I kada je već izgubio svaki nadu da će dobiti potvrdu da mu majmuni nisu rodbina, sebe je iznenadio genijalnom mišlju. "pa šta će mi potvrda, ja imam vlastito uvjerenje!", dosjeti se Milan.

Kada je shvatio da ima vlastito uvjerenje, Milan Ivkošić je napisao devet tekstova o tome kako mu majmuni nisu rodbina i kako ne vjeruje u Darwinovu teoriju evolucije. Posljednji takav tekst napisao je ove subote u Večernjaku.

Tekst čitaju i majmuni u zoološkom vrtu. Ocjenjuju ga posebno lucidnim jer u njemu se iznosi teza da su za Darwinove zablude u stvari krivi komunisti.

Arhiva o hrvatskom novinarstvu HND-a: "A kada je riječ o onim mekšim vrstama nedjela riječju, hrvatska je javnost pravi ocean beščašća, od najradikalnijih slučajeva otvorenog medijskog linča kakve smo upravo opisali, preko otvorenoga filoustaškog antisrpstva i antisemitizma kakav su potkraj devedesetih njegovala od države dotirana pera Hrvatskoga slova, pa preko cijeloga spektra opravdavanja zločina, prekrajanja povijesti i ulizištva ekstremnoj desnici što ga personificiraju nevjerojatni Milan Ivkošić i vječna zvijezda Hloverka Novak-Srzić, pa do smiješnoga i relativno bezopasnog prepariranja vlastitih novinarskih biografija kakvim si je zadovoljenje vlastitoga hedonizma osigurao Goran Milić."

Ivkošić je poznat i kao mrzitelj žena. "Televizor razbiti i ženu pretući trebalo bi bar jednom na dan. Ali i jedno i drugo bilo bi jako skupo, pa ih je bolje gasiti ili izbjegavati" .

Sve napisano vodi ka tome da je Ivkošiću prije svega mjesto u nekoj hospitaliziranoj ustanovi gdje bi izliječio svoje frustracije od žena, Srba, antifašista i komunista sa kojima je tako lijepo bio slizan u njihovo vrijeme. Vrijeme Ivkošića međutim ne prolazi. Jednako je dobar i jednima i drugima. Vojnik, univerzalac, budala.