H-Alter
Medijsko traćenje javne televizije
Medijsko praćenje studentskih prosvjeda nije, do jučer (utorak, 21. 04.), bilo sasvim katastrofalno, ali nije bilo niti dovoljno kvalitetno i informativno. Kako smo već uglavnom otupjeli na površnost i nekompetentnost hrvatskih mainstream medija, trebali bismo možda biti zadovoljni što, do sada, nisu krenuli u sveopću hajku protiv studenata, „raskrinkavanje" njihovih „nerealnih zahtjeva" i populističku denuncijaciju razmaženih i lijenih zgubidanima koji bi beskonačno besplatno studirali na račun siromašnih poreskih obveznika.
Recimo da su ti mediji, u prvom redu nacionalne televizijske mreže i radio stanice, izvještavali relativno „objektivno" (malo jedne, malo druge strane). Red studenata, red profesora, red predstavnika ministarstava, ali distancirano i površno. Bez ulaženja u bit problema, a to je opća komercijalizacija obrazovanja, sporadično nabijanje cijena studija, nepravedna distribucija sredstava za obrazovanje i legislativa koja se donosi na prečac, to jest dekretima i političkim odlukama, umjesto kreiranja sustavne javne politike obrazovanja, što vodi u srozavanje nivoa i kvalitete studiranja i famozno „društvo znanja" pretvara u floskulu u koju svatko trpa što stigne. Bolonja je u Hrvatsku uvedena naprečac, nepromišljeno i bez temeljnih istraživanja i priprema kako ju nostrificirati, i po svemu sudeći troši ogromne financijske i ljudske resurse, kako studentske, tako i nastavničke, te polučuje kontraproduktivne, umjesto poželjnih učinaka. Uostalom, H-Alter je kao malo koji informativni medij, sustavno objavljivao doprinose toj diskusiji, pa pretpostavljam da ih nije potrebno ponavljati. Voditeljica Dijana Čuljak Šelebaj opet je studio pretrpala gostima, što na izgled zadovoljava kriterij zastupljenosti svih strana, ali u konačnici dovodi do potpunog izostanka komunikativnosti, inteligibilnosti i utoliko i besmislenosti emisije u kojoj nitko do kraja ne uspijeva izreći niti jednu misao, niti artikulirati, a kamoli suočiti argumente
Studentski prosvjedi na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu, i u Zadru, kao i prosvjedi sindikalaca koji su u utorak popratili skupštinu dioničara T-HT-a, i podržali studente, dva su događaja čiju bi povezanost društveno odgovorni mediji trebali shvatiti vrlo ozbiljno i međusobno povezano. T-HT je tek jedan od slučaja grešne hrvatske privatizacije, no puki podataka da 102 dioničara koji posjeduju 66 posto temeljnog kapitala tvrtke nastale na desetljećima dugim ulaganjima svih građana i na radu (i) onih 200 koje su ovih stotinjak upravo otpustili, govori više manje sve o ishodu te privatizacije. Bune se radnici i studenti. Čak i ako su im zahtjevi nerealni, nitko ne može zanijekati da su upravo te dvije populacije, uz penzionere, izvukle najdeblji kraj sveopćeg hrvatskog društvenog, ekonomskog i političkog rasula.
Usprkos toj „zdravoj logici" javna televizija i njeno „Otvoreno" koje bi, po defaultu, trebalo sumirati najvažnije događaje dana, u utorak je samo još jednom svjedočilo o tome da, kad smo pomislili da uz sve afere, promašaje i skandale koje ta kuća proizvodi, ono najvažnije, a to je njen profesionalizam, kompetentnost i društvena korisnost mogu svakoga dana još malo više napredovati.
Krenimo redom. Voditeljica Dijana Čuljak Šelebaj opet je studio pretrpala gostima, što na izgled zadovoljava kriterij zastupljenosti svih strana, ali u konačnici dovodi do potpunog izostanka komunikativnosti, inteligibilnosti i utoliko i besmislenosti emisije u kojoj nitko do kraja ne uspijeva izreći niti jednu misao, niti artikulirati, a kamoli suočiti argumente. Kad se tome još pridoda nesposobnost voditeljice da moderira takav skup, njeno nepoznavanje situacije o kojoj se u emisiji govori, nesposobnost da definira i potom slijedi ključne točke o kojima bi trebalo graditi dijalog i nebaratanje osnovnim terminima, onda je stvar osuđena na fijasko od početka. Ili je upravo kao takva i zamišljena.
Ali to ni izdaleka nije sve.
U samom početku Čuljak Šelebaj je događanja na FF-u u Zagrebu tendenciozno nazvala „nemirima", tako da ju je morao korigirati i sam novinar koji je izvještavao s lica mjesta. Jer i njegov prilog, kao i sve ostale vijesti koje stižu s FF-a, govore da je riječ o itekako dobro organiziranoj akciji, s definiranim procedurama, jasno artikuliranim zahtjevima i dogovorenim (nenasilnim) kodeksom ponašanja, o čemu svjedoči i današnja podrška koju su studentima uputili CMS i RAND.
„Anonimna" glasnogovornice studenata, izlučena demokratskom procedurom na skupovima studenata (čiji su broj sudionici "Otvorenoga" mahom pokušavali umanjiti za barem pedesetak, ako već ne ide više), neuobičajeno je jasno, sažeto i komunikativno - za razliku od domaćih političara, „eksperta" svih profila i TV voditelja - objasnila organizacijske principe i procedure kao radikalno demokratske: dogovori teku kontinuirano, odluke se donose konsenzusom, izbjegava se personalizirani lideršip, upravo kao protumjera senzacionalizmu i uzurpaciji demokratskih procesa, estradizaciji i „festivalizacije" i struke i politike koju predstavljaju one man bogomdani „autoriteti" i specijalisti općeg profila, koji ionako nikoga više ni u što ne mogu uvjeriti. Legitimni zahtjevi studenata uopće ne gube na „demokratičnosti" samo zato što ih predstavlja i provodi zainteresirana i informirana skupina, sve dok ne nenasilna i otvorena za sudjelovanje svih zainteresiranih
No, takav koncept miljama je udaljen od nečeg što poznaje i na što je svikla voditeljica "Otvorenoga". A usput je uspjela demonstrirati i potpuno nepoznavanje rodno korektnog javnog govora, pa je glasnogovornicu studenata seksistički oslovljavala kao „mladu gospodičnu", iako joj i Zakon o ravnopravnosti spolova i pozitivna antidiskriminacijska praksa govore da sudionike i sudionice u javnoj komunikaciji ne smije (nepotrebno) razlikovati po obiteljskom statusu i dobi, jer se time potenciraju stereotipi, a njih omalovažava i marginalizira njihov doprinos raspravi. Podjednako mladog predstavnika Studentskog zbora, voditeljica je, međutim, uredno oslovljavala kao „gospodina", dakle ravnopravnog sudionika rasprave s gospodom profesorima.
Kao da priloga s FF-a uopće nije ni bili, ili kao da je riječ o gluho-slijepoj osobi (od kojih bi svaka zacijelo i čula i vidjela više nego što je to njoj pošlo za rukom), Dijana Čuljak Šelebaj, vjerojatno unaprijed instruirana da bi „demokratičnost" mogla biti „slaba točka" studentskih prosvjeda, jer je zapravo vrlo teško dovesti u pitanje razložnost njihovih zahtjeva - odnosno to baš ne bi bilo oportuno u ovom trenutku dok otpor još raste - postavila je gostima u studiju kao prvo, upravo pitanje o demokratičnosti. Pitanje je valjda trebalo efektno dezavuirati studentske prohtjeve i smisao pobune. A svidjet će se, dakako i prosječno neupućenoj publici.
Savršenog sugovornika, našla je, a u kome bi drugome, u Žarku Puhovskom, koji je joj je uspio nabaciti lajtmotiv upotrebljiv do samog kraja emisije: "studentski su nemiri legitimni, ali nedemokratski", ustvrdio je Puhovski, i to zato što u njima ne sudjeluje svih sedam tisuća studenata FF-a. Stvarno? Kao da njih svih sedam tisuća nije bilo pozvano i kao da nisu mogli, nadglasavanjem, odnosno nametanjem većinske volje (ukoliko je to uopće njihova volja) odlučiti da okupacija fakulteta prestaje, odnosno da je neće ni biti. Na stranu to što nametanje volje većine, samo po sebi, nije demokratično, dapače, ali krećemo se unutar paradigme koju je nametnuo Puhovski. Današnji studenti znaju točno što hoće i jasno su to rekli. Možda je upravo u toj potrebi da budu organizirani i artikulirani i njihov problem, barem kad je u pitanju percepcija u široj i „stručnoj" javnosti, jer je, u srazu s neumoljivom stvarnošću, vrlo lako demontirati jednu po jednu točku njihovih zahtjeva i prikazati ih u cjelini nerealnima
U stvarnosti, legitimni zahtjevi studenata uopće ne gube na „demokratičnosti" samo zato što ih predstavlja i provodi zainteresirana i informirana skupina, sve dok ne nenasilna i otvorena za sudjelovanje svih zainteresiranih. Puhovski je, doduše, na kraju morao demantirati samoga sebe i na primjeru glasačkog tijela (puka) zaobilazno priznati da i ovakva procedura odgovara uvriježenom shvaćanje demokracije, ali predstavničke, a ne radikalne i direktne kakvu bi htjeli studenti.
Iako je cijela rasprava o demokraciji bila besmislena, jer je skretala pažnju s doista legitimne, a utoliko i izvorno demokratske agende studenata, nitko više nije uspio razuvjeriti Dijanu Čuljak Šelebaj da studenti postupaju „nedemokratično". Procedure odlučivanja o kojima je govorila glasnogovornica, izmjenjivost/rotacija vodstva i druge demokratske tekovine, ostali su izvan vidokruga i domašaja "Otvorenog".
Predstavnici rektorata, ministarstva i FF-a govorili su valjda ono što su u toj situaciji i mogli. Oprezno, da ne isprovociraju studente, ali dovoljno konformistički da se ne zamjere vlasti. Kompromitantno je, međutim, bilo njihovo nepoznavanje točnih podataka o sredstvima, troškovima i potrebama studenata i Sveučilišta, zbog čega su se svako malo pogledavali i jedan drugoga zapitkivali - koliko nas to točno košta? Jedina relevantna tema - odakle bi se moglo namaknuti tih, u stvari tričavih 300 milijuna kuna (prava sitnica u odnosu na ono što se troši na rukometne Arene, nogometne premije i ostatak iz korpusa, „kruha i igra", a o „demokratizaciju Afganistana", da i ne govorimo), koju je načeo Mato Kapović, također je pala u šuplju prazninu. Šteta. Dostupne, jeftine i ciljane stipendije, koje je spomenuo Puhovski, svakako su jedan od načina, ali „štuklanja" problema, jer se pravo rješenje nalazi u temeljitom preispitivanju državnog proračun i definiranja društvenih prioriteta. Za što, čini se, na zagrebačkom sveučilištu nitko nije osposobljen.
Bilo je i zazivanja herojske prošlosti („mi, '68-aši"). Točno, '68-a u Hrvatskoj uglavnom pluta u mitskim vodama i nitko točno ne zna, niti što se je tada događalo (u cijeloj bivšoj Jugoslaviji), niti koje su bile stvarne posljedice tog prošlostoljetnog studentskog bunta. Ali jedno je činjenica: veliki broj sveučilišnih nastavnika, napose profesori sa odsjeka kao što su sociologija, filozofija bili su tada uz svoje studente na ulicama i u Studentskom centru. Kao legendarni slogan i kreativna krilatica '68-e zapamćen je onaj „ne znamo što hoćemo, ali to hoćemo odmah" koji i danas inspirira generacije, ako su ga u stanju shvatiti.
Današnji studenti znaju točno što hoće i jasno su to rekli. Možda je upravo u toj potrebi da budu organizirani i artikulirani i njihov problem, barem kad je u pitanju percepcija u široj i „stručnoj" javnosti, jer je, u srazu s neumoljivom stvarnošću, vrlo lako demontirati jednu po jednu točku njihovih zahtjeva i prikazati ih u cjelini nerealnima. No, puko nastojanje establishmenta da se održi privid tolerancije i dijaloga, s figom u džepu, jer studentski prosvjedi kad tad jenjavaju (bolje milom, nego silom) neće riješiti ama baš niti jedan stvarni problem hrvatske zbilje.
prethodno1
Vezane vijesti
Upravi rok od 24 sata
Ogranak HND-a na HTV-u traži od Uprave HRT-a da pokrene kaznenu prijavu protiv Dijane Čuljak zbog zlouporabe položaja
Objavljeno: 01.11.2011.
Javna hvala Dijane Čuljak
HRT se nakon sporazumnog prestanka ugovora o radu javnop zahvalio Čuljak "na njezinom dosadašnjem radu"
Objavljeno: 26.10.2011.
Čuljakica u sukobu interesa
Ogranak Hrvatskog novinarskog društva na HTV-u ustvrdio je još jednom da je Dijana Čuljak u očitom sukobu interesa
Objavljeno: 17.10.2011.
Ulizivačina by Dijana Čuljak Šelebaj
Na dan kada je svekoliko pučanstvo zgranuto kamufliranjem podatka o broju nezaposlenih, HTV-ovka je "ubola" ekskluzivu – izravno s…
Objavljeno: 16.02.2011.
Uhićeno 180 studenata
Kanadske vlasti su donijele izvanredni zakon koji studentima u Quebecu onemogućuje nastavak prosvjeda zbog poskupljenja školarina
Objavljeno: 22.05.2012.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 46 komentara
Zamjeniti Bagu njom.....jedva su dočekali.
Ja i dalje podržavam HRT jer su ovi ostali tako jadni i žuti, ali podsjeća me sve više na ružne 90te.
Nažalost, akcija "inicijative" je i nasilna i nedemokratska. Nasilna je jer se naprosto blokada ne može provesti na drugi način. Kako ćeš spriječiti druge ljude da održe predavanje osim nasiljem? Molitvom? Uostalom, u "kodeksu ponašanja" koji je donijela inicijativa, jasno piše da "redari" "fizički sprečavaju" profesore u održavanju predavanja. To ti je to.
Što se demokratičnosti tiče, ponovo, sama mogućnost da se studenti pojave na plenumu nije dovoljna. Ne možeš tumačiti to što se nisu pojavili na plenumu kao da su te podržali. Uostalom, što bi rekli radikalni ljevičari rekli da na izbore izađe 9% građana (nepoznati broj iz dijaspore) i da političari to tumače u svoju korist.
Ovdje se vrijedi osvrnuti i na ideje Vesne Kesić da su neke procedure "radikalno demokratske." Nažalost, to je sve pogrešno shvaćeno, čak i naivno. Primjerice, plenumi - ne samo da oni nisu prikupili većinu baze, nego to i nije dobra demokratska metoda: ona omogućuje agresivnijem dijelu da ismijavanjem, izrugivanjem, vrijeđanjem, galamom, itd obeshrabruju one koji misle drugačije. Kako se u praksi većina odluka donosi vrlo tijesnom većinom (drugi put zašto je tako) ta prednost agresivnijeg dijela je zapravo, ogromna.
A ništa - dakle, čestitka studentima FF koji su pokazali zrelost i u velikoj većini bojkotiraju "programe" i plenume u organizaciji okupatora, uz nadu da ni vlast neće pristati na razgovore sa nasilnicima. Ja znam da ja ne bih. Besplatni studij je pozitivan cilj, ali to što nasilnici tvrde da se zalažu za njega nije razlog da ih tretiramo drugačije od ostalih nasilnika.
Da li je to demokracija, kako je rekao jedan halterovac, “… u zemlji u kojoj je legitimno na vlasti demokratski izabrana garnitura koja čini cvijet zločinačke organizacije utemeljene '89 zarad pljačke, izazivanja rata, klanja i protjerivanja ljudi da bi se ostvarile bolesne ambicije jednog idiota i sasvim prizemni, kriminalni ciljevi njegovih podrepaša?!..."
Ako misliš da te metode neće pomoći i da vlada ne radi u interesu naroda, ova ili nijedna vlada - opet dobro, raspiši referendum za besplatno školstvo, pa ćeš čuti šta narod misli o tome. Ja glasam za tebe. Možeš raspisati i referendum na gradskom nivou da ti grad subvencionira studij. Opet glasam za tebe.
A šta, nećeš ni referendum nego hoćeš nasilje? Sorry stari, tu smo se našli na suprotnim stranama.
kada bijeli čovjek šalje crnog čovjeka da se bori protiv žutog čovjeka u ime zamlje koja je ovaj prvi oteo od crvenog čovjeka
ok, recimo da je točno da "plenumi" ne prizovu većinu. ali pritom prešućuješ da odluka većina, dakle majorizacija, ne znači nužno i da je to demokratska odluka, odnosna da demokratičnost zahtijeva zastupljenost svih interesnih grupacija i definiranu proceduru kojom će se odlučiti što je optimalan interes sviju i u kojoj manjine i marginalizirane skupine imaju pravo na potencirane glasove.
drugo i najvažnije, izostavljaš širi politički kontekst u kojem država, ondnos vlast, odnosno ministarstvo već odavno sve odluke o reformi obrazovanja, odnosno javnu politiku donosi bez pravih demokratskih, participativnih procedura, široke javne rasprave i sudjelovanja studenata.
građanski neposluh je u takvoj situaciji legitiman.
i na kraju, što je krajnje manipulativno, ti uporno vrijednosno obojenim atributima dezavuiraš aktivnosti inicijative. nazivaš ih nasilnima, naivnima, nedemokratičnima, što pak nema nikakve veze s racionalnom raspravom o demokratičnosti, još manje doprinosi raspravi o problemima, ali, dakako stvara određeni dojam efekat kod širokih narodnih masa.
Kada mogu Nives, Puhovski, Kacunko i dr., a kojih pored ovih istaknutih pojedinaca u rezervi ima jos i za 2-3 dupkom popunjena Bajsic studija, dakle kada je opcenito svima stalo biti i pojaviti se u medijima i od toga ubirati izravno ili neizravno debeli profit, pa mogu onda svoju mrvicu i pet minuta slave dobiti i ti i takvi studenti, pa makar proglas upravo bio i onaj nedosanjani 68maski "ne znamo sto zelimo, ali hocemo to odmah".
LIjepo je vidjeti da se drze tribine i filmovi, ... no tuzna je spoznaja o cemu se tamo prica (pozivam pogledati raspored dogadanja). Mi se sveobuhvatno skolujemo i uzgajamo za ciste i prilicno samosvjesne robove.
PS Da bolje tematski popune termine tribina, mozda bi i podrzao ove studentske nemire, pardon dogadanja ... ;-)
Otvoreno je bilo pomor zdravog razuma.
Pa samo je onoj ženi Karin Doolan trebalo dati prostora u jednoj emisiji da objasni šta se događa sa reformom školstva i studentima. Ali tko bi tamo s njom uopće znao razgovarati?
– Takvo mišljenje je prevladalo – kaže naš izvor – zato jer već godinama institucionalni kanali uopće ne funkcioniraju te ne postoji način da se artikuliraju problemi koji se godinama gomilaju. Osim toga, od sada će veliki broj profesora dolaziti na večernje studentske plenume, te time sada i uprava fakulteta tom tijelu daje legitimitet, tvrdi jedan od profesora koji je sudjelovao na sjednici. Dodao je i da su profesori pružili podršku tom izvaninstitucionalnom obliku demokracije.
– Vidjet ćemo kako ćemo se postaviti prema ministarstvu. Naime, godinama mnoge stvari u komunikaciji ne funkcioniraju kako treba, te se zahtjevi i odluke ne provode, a svi šutke preko toga prelaze. Neki sudionici Vijeća su istaknuli da besplatno obrazovanje i ukidanje školarina nisu jedno te isto, dodaje profesor. No, ističe naš sugovornik, nije na studentima da razrađuju modele financiranja besplatnog školstva.
ministar podilazi studentima, a onda navali na dekane i prodekane koji su podržali studente, pa na navodno uplitanje sdp-a.
primorac se igra druga tita :-)
Studentske prosvjede ne shvaćam kao revoluciju, studenti se, kao i svi ostali, odlučuju na prosvjede i građanski neposluh tek kad ih direktno udari po džepu. Ipak moram reći da me zanima kako će stvar završiti, iako ne držim dah u iščekivanju pozitivnih pomaka.
Primorac je cekao da vidi reakciju profaca i sveucilista. Buduci su ovi podrzali studente, on se lukavo okrenuo protiv njih, a laska studentima. Da su oni stali protiv studenata, on bi ih podrzao, a napao studente. Politicar. Hebi ga. Klasican primjer "divide et impera".
Ne bih ja nikako zelio umanjiti rodnu vrstu zamjerki, to nikako, napose da nepotrebno ne navucem potrebito i vrlo organizirano skupljen bijes.
Ne bih cak ni umanjio zamjerku na uocenom forsiranju savrsenog sugovornika jer i sam primjecujem isto.
Ipak, ako je netko "profesionalno" tako ugoden da uoci ove rodne zacvrckoljice koje veci dio ljudi gotovo da i ne primjecuje i ne uzima za ozbiljno zlo, onda je to vise kao uzimanje prostora i iskoristavanje zgodne prilike, a ne neki vazniji argument.
Slicno je i sa savrsenim sugovornikom. Ne zelim umanjiti niti uopce dati posumnjati da ne mislim isto, medutim to je manje vrijedan argument naprosto jer je to cisti ad homine argument
Medutim koga DČŠ uopce moze pozvati, a da osigura zanimljive scenografske efekte, a pri tom zadrzi kakav takav nivo osnovne radnje? Koga u toj vremenskoj urednickoj panici (lako je to off line komentirati birajuci argumente, smjer i sve ostalo) da pozove, nego nekoga na koga smo se navikli da nas maltretira svojom sveprisutnoscu? , a btw na g. Puhovskog smo se doista vec navikli i sa njegovim vlastitim proturjecnostima vec vrlo ozbiljno suosjecamo.
:-)
najveći dio ljudi ne uočava ni globalno zatopljenje, ni rasizam ni obiteljsko nasilje. u tome i jeste problem patrijarhata i svakojake hegemonije što se čine "prirodnima", pa ih onda "veći dio ljudi" prihvaća kao bogomdane, kao nekada ropstvno, kmetstvo itd....
znaš li ti što znači ad hominem? to bi bilo napisati da je narcisoidan, samoživ, egocentričan......i da je jednom davno svjedočio protiv sveučilištaraca, a onda u haagu itd. a sve bez dovođenja u pitanje njegovih argumenata. ili je možda trebalo pisati "jedan profesor s jednog fakulteta"?
"znaš li ti što znači ad hominem? to bi bilo napisati da je narcisoidan, samoživ, egocentričan......i da je jednom davno svjedočio protiv sveučilištaraca, a onda u haagu itd. a sve bez dovođenja u pitanje njegovih argumenata. ili je možda trebalo pisati "jedan profesor s jednog fakulteta"?" pa tu kosaru atributa i povijesnih crtica sam ja nekako i naslutio i osjetio da se podrazumijevaju kad je receno "a u kome bi drugome". To je kao prevrtanje ociju u obicnom razgovoru, a po meni tuznije od svih rodnih zacvrckoljica iz prethodnog argumenta.
Važno je to da razvoj situacije - podrška koju su sindikalci dali studentima, a potom i studenti radnicima, sve veća podrška koju studenti dobivaju od drugih studenata, ali i od šire javnosti, pokazuje da se događa nešto ozbiljno. Uvaženi "jedan profesor" to nije prepoznao, kao ni uredništvo HRT-a. Zanimljivo je promatrati kako će se izvući iz ove situacije.
Ako ti je štivo preteško orijentiraj se na nešto lakše - barem toga ima na bacanje.
Naime, ja u principu protestiram zbog svjetonazora koji npr opce javno misljenje o DČŠ, a koje je zasigurno jadno i bijedno sa ovakvim slabim argumentima pojsanjava, a na to auditorij "toboze intelektualno iznad nivoa DČŠ" onda jos amenuje pljeskom i uzivancijom "ma vidi kakva supljaca",... da sad ne prostacim vise nego sto vec jesam. Ok pa i ja se slazem da ona to jest, ali me vise boli da oni pametni i koji nisu suplji svoj domet vide u prokazivanju ovih.
To je opca pojava kod Hrvata, a ne ovo sto ja zastupam, ako mogu parafrazirati zamjerku upucenu meni. Umisljen sam i mislim da se malo tko drzne proturjeciti "opcim istinama" prema kojima bi ih netko mogao prepoznati kao zatucane, mislim da je lakse aplaudirati, bravo, bravo...
Eto samo to.
PS Obozavatelj DČŠ i koga drugoga nego Puhovskog!
http://www.libela.org/kolumne/419-dijana-culjak-selebaj-strikes-again/
Vidim da mladoj gospodicni Dijani Culjak-Selebaj ovo nije prva neuspjela emisija. Cujem da je cak Huseina Hasanefendica iz Parnog Valjka htjela izbacit iz studija.
ne znam zašto je tako teško shvatiti da niti jedna, a kamoli javna televizija ne bi smjela unositi nikakve diskriminacijeske i stereotipizirajuće elemente u svoj program. a na libeli (vidi link u ivekovom postu) ti je lijepo objašnjeno kako ona to radi sustavno. i ne samo ona. javna televizija je prva koja mora biti upućena u ustavna načela i vrednote i poštivati ih. rodna diskriminacije je oblik diskriminacije kao i svaki drugi i to teži oblik, protuustavan i nije u skladu sa zakonima. za to se, doduše, ne ide na sud, ali politička kritika je više nego nužna. amen.
vk
Libela doslovno kaze: "nužno je takav diskurs eliminirati iz javnog govora jer upravo on onemogućuje stvarni napredak u položaju žena u društvu."
ne znam na koju vrstu eliminacije se misli, jer to nije bas pojasnjeno, ali svakako je vazno uociti ovaj diskurs koji svoje druge kolege diskurse uopce ne trpi i zeli ih eliminirati. Molim lijepo, cijeli diskurs?
Ne bih generalizirao, ali ovakav zanimljiv zahtijev "za eliminacijom" ustvari objasnjava zasto je toj stvari (rodnim zanovijetanjima) uvijek potreban maksimum tenzije i gotovo ratobornost. Zasto se ovdje izrazen feminizam (nisam kompetentan da iskazem koja je to tocnija vrsta feministickog pogleda kojom se sad bavimo) ne bi zadovoljio da npr odgaja, upozorava ili npr izrazava vjeru da ce se takvo sto nadvladati? Ali ne uvijek moramo zadrzati maksimum tenzije da bi mogli plasirati zahtijev za eliminacijom. Kao da je taj diskurs kojega treba eliminirati nekakva usporedivo netolerantna pojava tipa komunizam, fasizam, … da sad ne sirim, a sto vjerujem prvo pomislimo kad pomislimo o netolerantnim diskursima opcenito, jer s punim pravom vjerujem da postoje diskursi koje doista ne treba tolerirati.
Onaj tko tako sto zagovara, tj eliminaciju diskursa, a poziva se na nekakvu ravnopravnost, demokraciju,... mislim da sam sebi skace u usta.
Zamislimo samo da mi muski pocnemo kampanju protiv Dure Tomljenovica jer je u “Poslovnom klubu” govorio o tvrtki kceri kompanije ili majcinskoj tvrtki korporacije,… pa da istom logikom ukazemo na taj nevideni rodni skandal, a da pri tome jos pobrojimo i druge propuste kojih se dosjetimo. Vecina bi se ljudi na ovakve zamjerke prilicno zabavljala, ali manje vise nitko ih ne bi bas pretjerano ozbiljno niti shvatio, do trenutka kada bi poceli pricati o “eliminaciji diskursa”. Tada bi se vjerujem zamislili, ali i pronasli 50 drugih razloga posumnjati u nase motive, a pri tome ni ne posmisliti da nam je do rodne ravnopravnosti jer netko et one moze smisliti da se tvrtka naziva “tvrtka kcer”.
Primjera u realnom zivotu sto sve moze postati predmet sporenja po najrazlicitijim kriterijima je puno vise nego se mozemo i domisliti, pa se ne bih zacudio da i takvo sto kao sto sam napmenio "majcinska tvrtka" netkome zasmeta kad nestane "zivih" subjekata za prakticiranje prokazivanja primitivne sredine i aktivisticko odrzavanje daha?
Dakle, tu prije svega mislim da se netko kad tad moze, a ako vec i nije dosjetio izbacivati rodno prepoznatljive prefikse iz najrazlicitijih jezicnih konstrukcija koje se ticu opcenito stvari i pojava, zarad istovrsne feministicke korektnosti, ali i drugih seksualnih identitetskih potreba koje se iz ovoga bavljenja mogu izroditi.
I tada bi argumntaciaj bila poprilici ista: "primitivna sredina", a btw evo nas i nasih ideja da je kultiviramo. To sto je javnost i "primitivna sredina" u paralizi i soku od svih ovih trazenja i iznudivanja, sto se ne vidi kraja od kud sve i tko se sve u kakvoj formi i organizacijskom obliku nece pojaviti i sve nas skupa zasipati stalnim tezama za prosvjetljavanje to danas vise nikog nije briga jer kao sto rekoh svi su u soku i paralizi, a vaznije je dostici "prime time" sekundu, nego sve drugo.
taj čovjek stvarno misli da su odnosi u njegovoj imoćanskoj vukojebini paradigma za sve odnose među ljudima pristiglim s juga na sjever učiti i raditi
Da se razumijemo, ne mislim da je DČŠ koristila izraz "mlada gospodična" s ciljem diskreditacije sugovornice, već je jednostavno preglupa i prepovršna da bi razmišljala o konotaciji tog izraza. DČŠ treba maknuti što dalje od bilo kakvih medija, a pogotovo javne televizije.
Od samog pocetka ja sam samo ukazao na slabije argumetne i niti jednom nisam rekao nista protiv.
Poznato mi je dobro da je gospodicna u Njemackoj odavno povijest, Francuskoj, ... isto.
JL 24.04.
http://jutarnji.hr/komentari/kolumne/clanak/art-2009,4,25,tomic_kolumna,160752.jl
lead:
Lijepo je na studentskim stražama na Filozofskom. Pije se jeftino vino, a smotane studentice, pošandrcale od teških poststrukturalističkih eseja, zaljubljeno slušaju glavnog ideologa pobune
ono što su za dšč mlade gospodične, za njega su smotane studentice zatelebane u glavnog idologa.
jadni tomić. zasljepljen svojim kulturnim krajolikom, ne primjećuje da se u javnosti podjednako, ako ne i češće kao glasnogovornici bunta pojavljuju studentice. i to je radikalna promjena.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.