Marina Kelava 15.04.2014.

Razmontiravanje željeznica

Marina Kelava Prošloga su tjedna ukinute ili reducirane brojne domaće željezničke linije koje povezuju sela u odumiranju s gradićima u odumiranju. Međutim, ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić nije se tom prilikom posuo pepelom ni ponudio ostavku.

Što nas čeka

Safety Net

Trg Burze

Deutsche welle

VJEŠTICE, INKVIZITORI I DOBROTVORI

Fotografija članka
H-alterov investigativni tim otkriva: U tjedniku Globus br. 895, (1.2. 2008.) u rubrici Pisma uredništvu (?!), str. 84, objavljena je presuda koju je protiv GLOBUS INTERNATIONALA d.o.o., zastupanom po odvjetnici Vesni Alaburić, donio Općinski sud u Zagrebu još davne 2004. godine. Presudom se Globusu dosuđuje da tužiteljici Slavenki Drakulić isplati iznos od 60.000 kuna (zajedno sa zakonskom zateznom kamatom), kao naknadu zbog štete pretrpljene tekstom Vještice iz Rija, kojeg je tuženik Globus objavio još davnije 1992. godine.
Pravda je spora ali dostižna, a poštanske usluge u Hrvata još sporije od onih u Poljskoj, no dobro je da je presuda stara nešto više od četiri godine konačno stigla i do Globusove rubrike u čijem zaglavlju jasno piše da uredništvo zadržava pravo kraćenja pisama. Doduše, ni traga zakonskoj obvezi da se tekst presude objavi na istom, ili sličnom mjestu i u istoj zapremini prostora na kojoj je objavljen inkriminirani tekst, ali nema veze. Djelomična je pravda ponekad ipak bolja od nikakve.

Najsramniji tekst

H-alterov investigativni tim neslužbeno saznaje i da je ovo prva objavljena presuda u slučaju Vještica iz Rija, Globusovog teksta koji i dan danas, nacionalno i internacionalno, slovi kao jedan od najsramnijih tekstova u povijesti hrvatskog novinarstva, a i šire. U međuvremenu su donesene još dvije presude (u korist Vesne Kesić i Jelene Lovrić) i obje su već odavno pravomoćne. Sudski postupci koje istim povodom protiv Globusa vode Rada Iveković i Dubravka Ugrešić su još u toku, iliti tijeku.


Foto: Vesna Kesić, Jelena Lovrić, Slavenka Drakulić, Dubravka Ugrešić i Rada Iveković - žrtve jednog od najsramnijih tekstova u hrvatskom novinarstvu devedesetih godina

H-alterov investigativni tim pokušao je saznati zašto Globus d.o.o. diskriminira sudske presude Općinskog suda u Zagrebu, dakako, pod uvjetom da su one na vrijeme dostavljene rubrici Pisma uredništvu. Pouzdano znamo da u Globusu nikada nije objavljena presuda povodom istovjetne tužbe H-alterove suradnice Vesne Kesić. Iako je pravomoćna presuda donesena i šteta djelomično isplaćena još 1998. godine, zbog brojnih, što legalnih (smislenih i besmislenih žalbi Globusove odvjetnice Vesne Alaburić), što nelegalnih intervencija (mijenjanje korporacijske adrese, registracije i broja žiro računa), godinama nije bilo moguće izvršiti postupak ovrhe za ostatak naknade. Nakon što su još 2004. godine iscrpljena sva sredstva, do isplate se čekalo još dvije godine. Od našeg izvora pri Općinskom sudu u Zagrebu također saznajemo da je, vjerojatno pukom slučajnošću, nadležna sudska savjetnica za izdavanje konačne odluke o provedbi sudskog rješenja, bila kćer jednog od vječnih Globusovih urednika, modnog komentatora, socialita, promotora luksuznih potrošnih dobara, već što ga zapadne, koji je svojedobno i sam dodavao malo ulja na vatru potpaljenu pod Vješticama iz Rija. Identitet sudske savjetnice ćemo zaštiti, vjerujući našem izvoru da je riječ o pukoj slučajnosti.

Uvjetovani intervju

Javnosti je poznato da je u slučaju Lovrić 2004. godine došlo do nagodbe između tužiteljice i tuženoga, po kojoj će se njoj dio naknade štete isplaćivati u vidu autorskih honorara za tekstove u Globusu. Iz izvora bliskih Ninoslavu Paviću, većinskom vlasniku EPH-a, a koji su željeli ostati neimenovani, saznajemo da je tom prigodom dogovoren i transfer novinarke Jelene Lovrić iz Novog Lista, sa plaće od oko 25 000 kuna, u tjednik Globus na plaću od oko 60 000 kuna. Tajni anex ugovora o transferu navodno sadrži i trajno odustajanje tužiteljice od zakonom propisanog objavljivanja sudske presude. Nažalost, nismo uspjeli pronaći pravnog stručnjaka koji bi nam objasnio što o slučajevima odustajanja od zakonom pripisanih obveza, što zakon uopće ne predviđa, misli hrvatsko pravosuđe. Unatoč nastojanjima da od nekoga iz uprave Europa Press Holdinga i službeno saznamo koji su bili ključni razlozi za ekskluzivno objavljivanje presude Slavenki Drakulić, tu informaciju nismo uspjeli dobiti. Mobiteli članova uprave cijelo su vrijeme bili isključeni. No iz javno dostupnih činjenica zaključujemo da je gđa. Drakulić intervju koji je dala Globusu od 16. siječnja 2008. uvjetovala objavom presude. Kod nas se ipak sve dade nekako dogovoriti, pa i izvršavanje sudskih presuda. Odvjetnicima dvije Vještice čiji sudski postupak još nije priveden kraju, ipak preporučamo da provjere tko su sudske savjetnice u njihovima slučajevima.

Sudbina glavnih aktera


Potaknut obnovljenim interesom hrvatske javnosti za slučaj Vještica iz Rija, H-alterov investigativni tim krenuo je u potragu za informacijama što se je u međuvremenu događalo s glavnim akterima opskurnog incidenta iz 1992. koji se je pretvorio u veliki nacionalni lov na vještice, a što je Hrvatsku svrstalo u red geografsko-političkih pojmova zajedno sa Salemom, američkim gradićem in the middle of nowhere, kojeg je američki klasik Arthur Miller upotrijebio da bi ludilo iz ranog sedamnaestog stoljeća opisao kao paradigmu onoga što je pedesetih godina dvadesetog stoljeća postalo poznato kao lov na komunističke vještice.


Foto: SP Novak, predsjednik hrvatskog PEN-a iz ranih devedesetih, inicirao je hajku na Vještice

Na internetskim stranicama i iz drugih izvora saznajemo da je, kao poticaj za Globusov članak, poslužio dopis tadašnjeg predsjednika hrvatskog PEN-a Slobodana P. Novaka, iz Rio de Janeira. U obrambeno-domoljubnom zanosu (u ono je vrijeme, kako je to izjavljivala SPN-ova bliska suradnica, Hrvatsku trebalo braniti u Neumu) P. Novak je pet žena optužio za protudržavnu djelatnost sprečavanja održavanja PEN-ova kongresa u Dubrovniku. Tadašnja novinarka Večernjeg lista, Branka Kamenski, još je malo potpirila vatricu, pa je ispalo da hrvatske feministkinje osobno jurcaju po Copacabani i do promuklosti se deru protiv Hrvatske kao takve (Ćorak u Riu i Lobistice promuklog glasa, Večernji list, 5. prosinac. 1992.) Kao što je javnosti više-manje znano, lik i djelo Slobodana P. Novaka u međuvremenu su prošli žrvanj transformacija, u kojima se on iz inkvizitora i sam prometnuo u ulogu mučenika Tuđmanovog režima. Trenutno se, uz književnost, bavi i ugostiteljstvom, a protiv njega se vode i neki sudski sporovi zbog uzurpiranja tuđeg vlasništva. Branka Kamenski danas je urednica kulturnog programa HTV-a i voditeljica mediokritetske emisije Pola ure kulture u kojoj nerijetko zagovara žensko pismo. Jedino ju još pomalo smetaju povijesne činjenice po kojima bi jedan Srbin mogao biti autor hrvatske himne.

Stvarni autor

No bio je to tek početak hrvatskog Salema. Uslijedio je tekst Vještice iz Rija koji se je neko vrijeme krio pod krinkom Globusovog investigativnog tima. Trajalo je to sve dok u jednom trenutku film nije pukao Tanji Torbarini, brižnoj zaštitnici svih EPH-ovih uglednika, koja se je sažalila nad tadašnjim glavnim urednikom Globusa Denisom Kuljišem, koji se je, po liniji zapovjedne odgovornosti, navodno ni kriv ni dužan, svako malo znojio pred zagrebačkim Općinskim sudom braneći korporativne interese. U navali istinoljubivosti, negdje 1993. TT je razotkrila stvarnog autora teksta, a bio je to, predvidljivi sveprisutni lik svekolike hrvatske zbilje, prof. dr. Slaven Letica.


Foto: Slaven Letica, hodajući dokaz da ridikulizacija svega postojećega može biti vraški opasan hobi

Čovjek velikih ambicija i niskog praga realizacije, Letica je prvi korak prema politici napravio kasnih osamdesetih prošlog stoljeća, nudeći javno, u tjedniku Danas svoje savjetničke usluge Slobodanu Miloševiću. No, kako je ovaj na tu nemoralnu ponudu ostao mrtav-ladan, nakon izbora u Hrvatskoj, ponudu je prihvatio Franjo Tuđman, pa je Letica neko vrijeme igrao s njime tenis, a sa savjetničkog posla je izletio kad je povjerljive državne fonograme počeo dilati po medijima. Neki od likova iz ove afere dosita su bili pioniri hrvatskog novinarskog folklora, to treba priznati. Notorni je Letica potom iskušavao sreću na kojekakvim izborima, dok mu na kraju nije uspjelo ući u Sabor kao nezavisni kandidat na listi HSP-a, ali ni taj suživot nije dugo potrajao. Posljednji, ali vjerojatno ne i zadnji puta, politički je krahirao na prošlim izborima za Hrvatski sabor, kad su za njega glasali uglavnom susjedi i kućni prijatelji.

Humanitarno pregnuće

Feminističkoj populaciji nastojao se svidjeti najavom da će se boriti za prava žena koje su danas potplaćeno moderno roblje. Unatoč nekim skretanjima, Letica je uvijek bio svjestan kapaciteta i profila svoje potencijalne publike, pa se, za razliku od nekih drugih protagonista afere nikada nije odrekao teksta Vještice iz Rija, jedino je tvrdio da su naslov i oprema teksta bili redakcijski. Dapače, tekst je ponovo objavio u svim izdanjima svoje knjige, interpretirajući ga kao humanitarno pregnuće. Tim jadnim, nesretnim i besperspektivnim ženama on je pomogao da naprave svjetske karijere, poznate i prevođene postale su upravo zahvaljujući njegovom tekstu. Na stranu činjenica da su one među Vješticama koje su se uopće oprobale u svjetskim literarnim i sveučilišnim krugovima imale više objavljenih knjiga i veće uspjehe nego što će to ikada njemu poći za rukom i to mnogo prije njegove humanitarne intervencije.

Letičin je argument zanimljiva analogija teze jednog neo-fašista po kojoj Židovi ne bi nikada postigli takve uspjehe u američkoj kulturi i biznisu da prethodno nisu bili proganjani i izlagani pogromima u Evropi.

Ninoslav Pavić, o čijim se poslovima dnevno može pronaći gomile podataka, a najzanimljiviji su oni na blogovima i web portalima (npr Pollitka ili Peratovićev blog krenuo je u ona šuplja, ali perspektivna vremena u biznisom sa uvozom nekakvih sokova i do sada, osim što je ostvario zavidno poslovno carstvo, postigao je ono za što je njegovim literarnim prototipovima, Glembajevima i Budenbrookovima trebalo nekoliko generacija. Postao je prijatelj i partner političarima i uglednicima, jedan je od moćnijih ljudi u Hrvatskoj, a u međuvremenu je i on naučio igrati tenis. Njegove medijske perjanice pretvorile su se iz žutog smeća, kakav je u Kuljiševo vrijeme bio Globus, u političke tjednike i dnevnike koji zapošljavaju i ugošćavaju kremu hrvatske inteligencije i kulture. Tranzicija na hrvatski način zbrzala je procese koji inače traju desetljećima, pa i stoljećima.

Foto: Nino Pavić, brži od svojih literarnih uzora

Na putu od novinara aparatčika, kakav je bio u vrijeme nenarodnog socijalističkog režima, do medijskog tajkuna, Pavić je stekao nekakav šlif i shvatio da je krimen prvobitne akumulacije inteligentnije izglancati priznanjem, negoli poput Letica farbati, peglati i šmirglati. O slučaju Vještica progovorio je samo jednom, i to u intervjuu kojeg je povodom izlaska 500. broja dao vlastitom tjedniku. Intervjuiran od vlastitih djelatnika (iz pouzdanih izvora bliskih Globusu saznajemo da su novinari pisali i pitanja i odgovore), tekst Vještice iz Rija tom je prilikom proglasio veeeelikim uredničkim promašajem, u kojem on nije osobno sudjelovao, ali mu je ipak žao, naročito što je tekst naudio i nekim dragim mu osobama (tj. Vješticama) i što su mu se time pokvarila i neka dugogodišnja prijateljstva. Da bi demonstrirao temeljitu preobrazbu Globusa, u intervjuu je naglasio da su isplaćeni svi pravomoćni odštetni zahtjevi i objavljene isprike, što je bila stopostotna laž.

Tabor tajkunskih odvjetnika

Vesna Alaburić, odvjetnica koja se je, ranih devedesetih, uz pomoć Sorosevih resursa doeducirala i afirmirala kao zaštitnica ljudskih prava i novinarskih sloboda, dobitnica prestižne američke nagrade za ljudska prava, u to je vrijeme upravo prelazila u mnogo unosniji tabor odvjetnika tajkuna i optuženika za ratne zločine (što je legitimno, pitanje je samo profesionalnog integriteta) i tako postala i EPH-ova pravna zastupnica. Ona i Denis Kuljiš još su uvijek pred zagrebačkim Općinskim sudom vodili bitku protiv Vještica svim legalnim i manje legalnim sredstvima. Godine 2003. podnijeli su Ustavnom sudu tužbu protiv tada važećeg Zakona o medijima koju je Sud i usvojio, a Sabor je 2004. ponovo izglasao Zakon u ispravnoj proceduri. No u međuvremenu, odvjetnica Alaburić potrudila se strankama u postupku Vještice obznaniti da je njihovo slučaj izgubljen, jer je pokrenut po ukinutom Zakonu, što se je, dakako, pokazalo kao obična tlapnja.

Kad je preuzela slučaj Vještica, pišući dodatna obrazloženja na tužbu Dubravke Ugrešić, Alaburić je, između ostaloga, iz rukava izvukla sljedeći argument: Tužiteljica - koja je imala pristup inozemnim medijima - nije pridonijela informiranju inozemne javnosti o srpskim silovanjima Muslimanki i Hrvatica. Kako je tužiteljica zasigurno bila upoznata s činjenicom masovnih srpskih silovanja i kako je mogla o tome informirati inozemnu javnost i ranije uzbuniti tu javnost, a to nije učinila, tuženik smatra da je nečinjenjem, zapravo, počinila djelo skrivanja srpskih zločina.

Početak prave karijere

Ukratko, činjenično, niti jedna odšteta nije bila u potpunosti isplaćena do 2004. kad je dogovoren transfer Jelene Lovrić. Cjelokupna suma odštete Vesni Kesić isplaćena je tek 2006. godine, nakon iscrpljivanja svih pravnih i izvanpravnih sredstava opstrukcije pravde.

H-alterov je investigativni tim nepobitno utvrdio da prava Kuljiševa novinarska karijera počinje tek s tuđmanizmom i lansiranjem visokotiražnog nacionalističkog žutog tiska, po ugledu na Slobodni tjednik. U prvom broju Globusa, na naslovnoj je stranici, objavljen snimak rasutog mozga Johna Kennedyja. Potom su uslijedili denuncijantski spiskovi hrvatskih Srba, navodnih KOS-ovaca, u Sisku, Osijeku i širom Lijepe naše koji su, prema tim tekstovima i bez ikakvih stvarnih dokaza, ugrožavali hrvatsku državnost. Kad ga je u nekakvoj improviziranoj OTV-ovoj emisiji koju je vodio njegov pulen Mate Bašić, beogradski novinar Miloš Vasić upozorio da bi prozvani ljudi mogli početi nestajati, Kuljiš je samo odmahnuo rukom i zaključio da je dinamičan razvoj novinarstva važniji od takvih tlapnji. O sudbini ponekih od tih ljudi ni do danas se nije sve saznalo, neki se vode kao nestali, a neki su pronađeni mrtvi. Vještice iz Rija samo je vrhunac hajke na nedomoljubne novinarke i spisateljice, prije toga objavljen je pravi mali serijal napada na neke od njih, što su počeli prenositi i nadograđivali i drugi mediji.


Foto: Denis Kuljiš - tek nakon Vještica njegova novinarska karijera počela je dobivati na težini

U jednom od prvih brojeva Nacionala, kojeg je Kuljiš pokrenuo s Ivom Pukanićem i boktepitaj čijim kapitalom, objavljen je afirmativni intervju, bez ikakvih novinarskih ograda s Tutom Naletilićem, zapovjednikom kažnjeničke bojne. Tekst je treštao od govora mržnje i prijetnji Bošnjacima, muslimanima. Ako preskočimo dugo razdoblje raznih transformacija i samomitologizacije kojom je Kuljiš sebe promovirao u najvećeg antituđmanovca svih vremena, i uopće žrtvu svih režima kojima je služio, čak i kad je to radio pomalo ekscentrično, dolazimo do njegovog najnovijeg novinarskog angažmana na sustavnom veličanju lika i djela predsjednika Republike Srpske, Milana Dodika. Istodobno, H-alterov investigativni tim iz izvora bliskih Dodiku saznaje da Denis Kuljiš predaje u Banja Luci na nekakvoj školi novinarstva. Banja Luka je time postala vjerojatno jedino mjesto na svijetu koje zapošljava profesorski kadar bez sveučilišne diplome. O interesima EPH-a koje Kuljiš tamo usput promovira, još istražujemo.

No vratimo se slučaju Vještica iz Rija. U javnom komentiranju tog slučaja Denis Kuljiš kretao se je stopama svog vječnog poslodavca, Nine Pavića. Dugi je niz godina izjavljivao da osobno nema ništa s tekstom, jer se je u vrijeme njegova objavljivanja nalazio u Londonu - a mi iz Kuljišu bliskog izvora koji, dakako, želi ostati anoniman, saznajemo da je opremu i naslov, kojih se Letica odriče, diktirao telefonom iz Londona - te da je čim je vidio Globus shvatio o kakvom je strašnom uredničkom propustu riječ, uz povremene lamentacije nad pokvarenim prijateljstvima, Kuljiš je sve to vrijeme, paralelno, na sudu (pod budnom paskom i stručnim vodstvom Vesne Alaburić) urednički postupak branio argumentima istovjetnim onima u samom tekstu. Kuljiš je tek je nedavno, reklo bi se, doživio potpuno prosvjetljenje i u jednom internetskom intervjuu izgovorio svoje Je me acquise. Kriv sam! H-alter ekskluzivno donosi isječak iz tog intervjua:



O Vješticama iz Rija



Denis Kuljiš: Kao grijeh iz one treće kategorije u koju, osim djelom i mišlju, upadneš nečinjenjem, mene je ta velika nepogoda u karijeri zadesila u griješnoj odustnosti. Bio sam u Londonu, baš sam se spremao u novootvoreni Conranov restoran Le Pont de la Tour, kad su mi iz redakcije javili da će objaviti vrlo kontroverzan tekst o ženskim aktivisticama koje imaju velike primjedbe na hrvatsku politiku, no da mogu i počekati dok se ja ne vratim - pa sam izrekao riječi koje te vrlo često znaju vrlo skupo koštati: Ma, samo vi to objavite, na moju odgovornost! Tekst je bio neukusan, zločest, neukusno naslovljen, pa smo bili izloženi napadu cijele liberalne fronte i nevladinih udruga, kojima je, uostalom, bilo stalo da nas odrinu na državotvornu stranu političke pozornice i delegitimiraju kako s nama ne bi morali dijeliti prostor opozicijskog djelovanja. U deset parnica oko slučaja Vještica, bio sam na sudu najmanje pedeset puta, svaki put izjasnio sam se krivim, kao i u svakoj narednoj instanciji, kad je o tome bilo govora - a ne sjećam se da sam ikad dao intervju u kojem o tome ne bi bilo riječi. Pa, evo, i u ovoj prilici, ponavljam - kriv sam. Nema veze što sam bio u Londonu. Ja sam bio glavni i odgovorni urednik. Pet kartica toga teksta kao da je zasjenilo pet godina antirežimskog djelovanja Globusa, kad su nas Tuđman i njegova kamarila, smatrali najopasnijim protivnicima poretka. Prilično smo zbog toga postradali - udesili su nas, ovako ili onako, izašli su s nama na kraj... A još nedavno susreo sam na nekom javnom skupu jednu od Vještica, Vesnu Kesić. Razgovaralo se o nečem desetom, a onda je na mene povikala: Ma što ima tu govoriti taj Kuljiš, koji je objavio tekst o Vješticama iz Rija! U međuvremenu, ja sam u proteklih točno petnaest godina uredio i prodao na milijune primjeraka novina, napisao i objavio tisuću članaka i nekoliko knjiga, a ona, možda jedan ili dva članka, ali njen je argument zvučao uvjerljivo... Ne znam, ne znam. Ali znam da sam kriv, to znam.



Pomnim čitanjem tog priznanja, međutim, H-alterov investigativni tim, uočava da, eto ni jedno obično mea culpa s mnogo ograda ne može u Kuljiševom slučaju proći bez, više ili manje suptilnih, falsifikata. Iz pouzdanih izvora, naime, saznajemo da, quod erat demonstrandum, Denis Kuljiš nikada na sudu nije prihvatio nikakvu odgovornost, a kamoli krivicu za tekst o Vješticama. A ni skup kojeg ovdje spominje kao mjesto susreta s jednom od njih, Vesnom Kesić, nije bio, kao što tvrdi skup o nečem desetom, ili boktepitaj čemu. Bio je to skup na kojem je Kuljiš s još nekim članovima svoje inicijative Article X, u Novinarskom domu, 2006. godine debatirao upravo o stanju u hrvatskom novinarstvu. Kao što je javnosti poznato iz niza za sada nedemantiranih izvora, Article X je Društvo autora u medijima sa sjedištem u hotelu Esplanade, osnovano da bi se u Hrvatskoj bavilo beskompromisnom obranom najizloženijih pripadnika novinarske profesije, ljudi koji se bave investigacijom, teškim i opasnim poslom koji je za struku od prvorazredne važnosti, dakle profesionalnom, institucionalnom i etičkom dimenzijom novinarske djelatnosti, pa je i pitanje o njegovim vlastitim doprinosima u toj sferi bilo sasvim legitimno, pače poželjno. Razloge i temeljni motiv za osnivanje Articla X , paralelnog i konkurentskog udruženja HND-u, Kuljiš na jednom drugom mjestu objašnjava ovako: Kad sam imao probleme uvijek sam se osjećao bez zaštite novinarske profesije, što je autor intervjua i vlasnik bloga komentirao slijedećom opaskom: Naime, kad se pogleda popis ljudi kojima ste uputili ovaj dopis (poziv na sudjelovanje u inicijativi, op. HIT-a) čovjek se ne može oteti dojmu da tim ljudima opasnost prijeti eventualno pri izboru hrane sa švedskog stola, da ne bi izabrali štogod pokvareno.

Prema njegovim vlastitim izvorima, Denis Kuljiš danas respektabilno živi u Zagrebu prekoputa hotela Esplanade, gdje redovito ispija kavice sa dr. Ivom Bancem, mr. Andreom Feldman i drugim akademski tituliranim građanima, također članovima inicijative Article X . To mu, pretpostavljamo, daje zamjenske kvalifikacije za sveučilišnu karijeru u Banja Luci. Iz Općinskog suda u Zagrebu, pak, saznajemo da je Kuljiš pravomoćno osuđen za neovlašteno dilanje nekretninama Jadran filma čiji je predsjednik uprave, stanoviti Vinko Grubišić, još jedan od likova iz živopisne hrvatske tranzicije. O tome u izdanjima EPH-a nikada ništa nije objavljeno, čak ni u pismima čitatelja.



Napomena redakcije: Nalazi H-alterovog istraživačkog tima nisu nužno i stavovi redakcije H-altera koji će svejedno nastaviti objavljivati rezultate istraga koje HIT provodi.

Dodatna literatura: http://www.lupiga.com
Tagovi: ninoslav pavić, globus d.o.o., Denis Kuljiš
Objavi članak na: Twitter Facebook
Dodaj komentar 28 komentara
  1. Karambol04.02.2008. 18:21
    Bravo za halterov investigativni tim!
  2. sjenka05.02.2008. 00:38
    vještice iz rija su bez sumnje najkompromitiraniji članak hrvatskog novinarstva; strašno je gledati kako se mijenja koža dotičnih osoba, a ćud ostaje ista (kako se to lijepo kaže u narodnoj poslovici), i unatoč tome traže se opravdanja.
    smatrati se protivnikom vladajućeg režima, a u praksi provoditi ogavnije i radikalnije postupke nije nikakav revolt, a ni ljevica.

    svijet hrvatsku književnost ne upoznaje kroz mažuranića ili šenou, nego kroz krležu i DUBRAVKU UGREŠIĆ, jednu od pet marginaliziranih i linčovanih žena. takve stvari se ne zaboravljaju. kriv je letica, kuljiš, globus, svi ostali mediji koji su se pridružili tom ustajalom i perverznom kotrljanju, i hrvatska javnost, što nije promišljanja i ustala. zašto se distanciramo?
    ako se smatramo ikakvim intelektualcem, jednom možemo naići na vlastitu inačicu investigativnog tima? hoće li se tada ponoviti ista stvar kao i devedesetih???
  3. nj05.02.2008. 02:01
    Samo mala korekcija: ne predsjednik RS-a Milan Dodik, nego premijer RS-a Milorad Dodik. Bilo bi steta da ovako iscrpan i dragocjen izvjestaj neko dovede u pitanje zbog ovakvih nepreciznosti, pa zato predlazem unesete ispravku...
  4. ružica sem bila05.02.2008. 16:53
    Mislim da cijeli ovaj slučaj zaslužuje jednu dobro organiziranu konferenciju, paneli bi mogli biti: 'mea culpa, mea culpa' (tu bi se svi, od branke kamenski pa do kuljiša mogli dodatno ispričavati); 'leti, leti letica' (tu se pepelom posipa samo slaven let): 'kava u esplanadi' (banac i feldman nude povjesničarsku perspektivu). Ili već tako nekako.
  5. prepelica u sosu od....05.02.2008. 17:07
    odlična je ideja o građanima organiziranim u investigativne timove. sve je to stvar memorije, kad kreneš tragovima h-alteriva in-tima vidiš da se svi ti likovi beskrajno isprepliću u bespućima hrvatske incestuozne privatizacije i intime. malo kuljiš i puki, pa onda pavić i pašalić, pa zagorec i grubišić......svako toliko se grupnjaci regrupiraju, mijenjaju meniji i civiji. kaće više kraj????
  6. vehni vehni fijolica05.02.2008. 17:40
    Ne nazire se, draga moja prepelice, tomu kraj... No, nema li svatko od ovdje prozvanih pravo na rehabilitaciju? Što bi to SL, DK itd. trebali učiniti pa da im grijesi devedesetih jednom zauvijek budu oprošteni? I je li takovo što uopće moguće? Oprostiti, ali ne zaboraviti? Zaborav bez oprosta?
  7. ma molim ja vas05.02.2008. 18:09
    kakav najkompromitiraniji članak!?! pa od hrv novinarstva 90tih se ginulo, ejjj ljudi! kolko vidim ni jednoj od njih 5 ništa danas ne fali! nategnuli ste malo preveć te haltere...
  8. molim?!05.02.2008. 19:44
    Čovječe, pa lijepo ti u tekstu piše baš to, da su ljudi nestajali zbog takvih tekstova. jesu baš svi, pa i ovih 5 trebali nestati, ili barem biti doslovno silovani da bi ti shvatio šta su to šrajbtiš kileri?
  9. fa05.02.2008. 23:28
    da, da nijednoj od njih 5 nista ne fali, samo je pitanje koliko njih zivi u hrvatskoj? svakako hrvatskoj nesto fali... bar njih 3
  10. medea06.02.2008. 11:59
    Ma,90 se ginulo...a ne vidim da je spsateljicama danas lose...Dubravka Ugresic dan-danas tvrdi da mora ostati u inozemstvu...sve za lovu...servira zapadnim salonskim socijalistima ono sto oni zele cuti i citati.
  11. bubreg u loju....06.02.2008. 13:58
    naravno, fijolice, da je rehabilitacija moguća, ali za sada je, izgleda, još uvijek na dnevnom redu habilitacija, pa se nema što re-habilitirati. oprost da, zaborav ne!
  12. vehni vehni fijolica06.02.2008. 14:54
    Oštra opservacija, bubreže u loju! Uistinu, habilitacija je na djelu... Pa što nam je, nama običnom cvetju, činiti?
  13. elendil06.02.2008. 20:45
    Pokrenuti revoluciju! :)

    Možda je spisateljicama sad super, ali članak je ipak na mjestu. Plaće od 25k i 60k kuna te sellout faktor moderne ljevice su dobra tema za neki drugi članak.
    A pazi sad ovo: Bjelodano je :) da su mnogi prošli puno gore (što članak ne zaobilazi) za vrijeme rata kletog, ali i ovakav slučaj zaslužuje pažnju i ovakav članak ima svrhu...

    Isto tako se neke stvari mogu okrenuti - da h-alter nama foteljskim socijalistima servira ono što želimo čitati i čuti. Sve za lovu...pod uvjetom da su neki dali za sendvič i pivo...
    Daklem, neš ti argumentacije, pa nemojmo cjepidlačiti...

    Čini mi se da nitko nažalost ne registira što je nj dobro napomenuo - ispravite grešku...
  14. makovi crveni07.02.2008. 12:07
    mi procvali, pa ajmo se nać večeras i dogovorit za revoluc
  15. sell-out, spin off07.02.2008. 12:15
    Primjedbe tipa, pa njima je dobro, spadaju u kategoriju leticizama. Forgodssejk, pa nisu te žene nadrapale zato što su mirno promatrale što se događalo u novinarstvu 90-tih, nego baš zato što su reagirale na takve tekstove, i to ne samo ovim povodom zbog kojeg su rasturane. Sjećam se n jihovih tekstova u Danasu, Nedjeljnoj Dalmaciji i Slobodnoj Dalmaciji, Feralu, što su onda bili jedini otočići medijskih sloboda. Stalno su upozoravale na linčersko, žuto, nacionalističko, u osnovi državotvorno novinarstvo. Napadao ih je i Slobodni tjednik, majka sveg žutila i bilten tajnih službi kojemu je jedina svrha i bilo unošenje potpunog kaosa, dezinformacijama. A ubrzo su tim putem krenuli gotovo svi mediji, uključujući državnu televiziju.
    I sve je to s vremenom palo u zaborav. Imamo nekoliko benignih knjižica o tome što su mediji radili, ali koga to zanima. Javno pamćenje popunili su spin-off tadašnjeg Globusa, Nacionala i sl, odnosno oni sami, jedan do dva monopolistička vlasnika.
    To što su se neki iz ondašnje rijetke opozicije "prodali", možda i nije neoprostivo, ali je dobro podsjetiti se povremeno na sve što se događalo.
  16. leksikografski zavod07.02.2008. 13:59
    'leticizam' ćemo svakako uvrstiti u naša sljedeća izdanja! ima li još kakav zgodan primjer?
  17. Odjek07.02.2008. 15:19
    Zanimljivo je koliki je još uvijek broj onih kojima je jedini "problem" što su "vještice", eto preživjele i"nije im danas tako loše..." Imaju ogromne plaće i to bode oči upravo onima koji ni u snu ne bi imali niti dio hrabrosti što su ga dugo vremena pokazivale svojim pisanjima i istupima te "vještice"! Primitivno načelo da su one svojm pisanjem naškodile Hrvatskoj u razmjeru je s bolesnom znatiželjom da se "gleda u tuđi tanjur" bez obzira na motive i koji su prethodili cjelokupnoj priči. Zaboravljaju oni da smo se 90-te opredijelili za kapitalizam, samo, eto nismo znali što je to zapravo. Možda su "vještice" trebale, da parafraziram biskupa Puljića u povodu tragične smrti Kristine Šušnjare"časno poginuti", a ako već ne, a onda barem se sve vratiti u zemlju . Onima koje nisu ne zamjeram, puno je teže boriti se protiv uskogrudnosti i mentaliteta koji zaziva uginuće susjedove krave nego se svojim obrazovanjem i pameti suprotstaviti se stvarnim neprijateljima.
  18. Marka08.02.2008. 09:48
    Bravo za članak!
  19. Jelena Lovrić09.02.2008. 20:05
    Žao mi je što H-alterov investigativni tim nije smatrao potrebnim da me kontaktira kako bi provjerio točnost svojih informacija, pa je tako objavio, što se mene tiče, nekoliko ozbiljnih pogrešaka.

    Prvo, nije točno da sam s većinskim vlasnikom EPH Ninoslavom Pavićem 2004. godine postigla nagodbu da mi se sudski određena odšteta za tekst Vještice u Riju isplaćuje u vidu autorskih honorara. Točno je da sam s tuženim postigla nagodbu o isplati štete prije moga zapošljavanja u Globusu. Nagodba je sadržavala odustajanje od dijela dosuđene naknade za prestanak odugovlačenja dotad godinama izbjegavane isplate

    Drugo, činjenicama ne odgovaraju ni iznosi navedeni kao moja plaća u Novom listu i Globusu.

    Treće, nema nikakvog tajnog anexa moga ugovora o zapošljavanju u Globusu, ponajmanje takvog koji bi, kako pišete, sadržavao moje odustajanje od zakonom propisanog objavljivanja sudske presude. Moj ugovor o radu s EPH ne sadrži nikakve ni javne ni tajne odredbe koje bi se ticale mog ranije završenog sudskog spora s Globusom.
  20. vidi10.02.2008. 11:15
    "Afera 'Vještice' predstavlja prijelomni trenutak u Ugrešićkinom stvaralaštvu. Nakon te afere njen opus poprima nešto ozbiljniji i pesimističniji ton. "
    cijeli tekst pogledajte na http://www.booksa.hr/dossier/40
  21. J.L.10.02.2008. 12:51
    ....Točno je da sam s tuženim postigla nagodbu o isplati štete prije moga zapošljavanja u Globusu. Nagodba je sadržavala odustajanje od dijela dosuđene naknade za prestanak odugovlačenja dotad godinama izbjegavane isplate..... piše Jelena Lovrić, otprilike: nije šija nego vrat. ali nije J.L. najveći problem EPH-a. pazi što se ovih dana događa s J(utarnjim) L(istom) i intervjuom njegovog urednika Butkovićem koji je u vrijeme vještica bio Kuljišev zamjenik. vidi link sa www.monitor.hr
    http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/faq/vjestice/vjestice.htm
  22. Bajam10.02.2008. 13:31
    ''Banja Luka je time postala vjerojatno jedino mjesto na svijetu koje zapošljava profesorski kadar bez sveučilišne diplome.'' Budalaština. Pa nije jedan slučaj u svijetu da se npr. angažira kao profesor neki uspješan glumac, redatelj i slično... Ako je ''big shot'', stvar je prestiža da ga se angažira. E sad, koliko je Kuljiš faca, to je već drugo pitanje. Nekima je očito faca.
  23. ab domenem11.02.2008. 00:29
    @ Bajam

    Kuljis u Banjoj Luci nije tek jedan od profesora ili predavaca na tamosnjem Fakultetu novinarstva, nego nista manje nego njegov osnivac. Tako naime stoji u Graciji sarajevskom "magazinu za suvremenu zenu" koji je takodjer prenio Kuljisevo plakanje na jedno oko u vezi s "vjesticama". U uvodu tog teksta novinar Gracije Emir Imamovic (inace pisac i koscenarista Kazalista u kuci) Kuljisa predstavlja ovako:

    "U hrvatskom i postujogoslavenskom novinarstvu nema, suštinski, niti jedne velike medijske priče bez Kuljiša: on je drugima pravio imperije, bivao suđen za uvrede i klevete, bio neprijatelj i desničarima i ljevičarima (nekada u isto vrijeme)...

    Fizički ogroman, obrazovan, inteligentan i duhovit, jedan je od onih koje mnogobrojni protivnici ne žele upoznati: postoji, naime, realna opasnost promjene mišljenja. Denis se, pak, druži s likovima koje neupućeni teško mogu povezati s rodonačelnikom senzacionalizma: njegovi su prijatelji, recimo, dr. Ivo Banac ili ozbiljni kandidat za Nobelovu nagradu, Miroslav Radman, pa čermano Ćićo Senjanović, pa... Pod njegovim vodstvom radili su danas najveći balkanski TV producenti, poput Romana Majetića, pa neki od čuvenih književnika (Edo Popović), a bilo je i političara koji su studentske džeparce popravljali sarađujući s novinama što ih je Kuljiš uređivao.

    Danas je Denis Kuljiš savjetnik u Europapress Hodingu, kolumnist Globusa, urednik Gordogana, osnivač Fakulteta novinarstva u Banjoj Luci i pisac čija je knjiga Ad hominem sudski zabranjena."

    uostalom:
    http://www.gracija.ba/Tekst.aspx?TekstID=3219
  24. ab domenem11.02.2008. 00:31
    NASTAVAK

    "... (njegovi su prijatelji, recimo, dr. Ivo Banac) ili ozbiljni kandidat za Nobelovu nagradu, Miroslav Radman, pa čermano Ćićo Senjanović, pa... Pod njegovim vodstvom radili su danas najveći balkanski TV producenti, poput Romana Majetića, pa neki od čuvenih književnika (Edo Popović), a bilo je i političara koji su studentske džeparce popravljali sarađujući s novinama što ih je Kuljiš uređivao.

    Danas je Denis Kuljiš savjetnik u Europapress Hodingu, kolumnist Globusa, urednik Gordogana, osnivač Fakulteta novinarstva u Banjoj Luci i pisac čija je knjiga Ad hominem sudski zabranjena."

    uostalom:
    http://www.gracija.ba/Tekst.aspx?TekstID=3219
  25. a ba11.02.2008. 03:22
    pa taj imamović je veći kuljiš od kuljiša. evo baš slušam noćnu reprizu stankovića s pukanićem. tu više nitko ne zna tko je najveći kuljiš. jadna ova zemlja. jel bi ih se moglo sve izvesti u banju luku, pa nek oni tamo imaju i cijelo sveučilište.
  26. zdeslav kranc20.02.2008. 13:05
    Sjeca li se jos tko novinara Romana Latkovica,ciju sliku je objavio na udarnim vijestima Dnevnik HTV1,s popratnim komentarom Obrada Kosovca,koji se moze ukratko svesti na poklic;"Evo vam njegova slika,pa tko ga vidi nek ga ubije"
    Koliko znam stvarno su ga "svjesni gnjevni gradjani pokusali lincovati...",a on je dobio politicki azil u SAD-u.I nije jedini.Nekih stotinjak Hrvata dobilo je azil u SAD-u zbog Tudjmanovog rezima.
  27. Mate Basic03.06.2010. 08:06
    Godinama se, evo vec, povracam citanju ovih redaka, uvijek s istim zakljuckom - rijec je o konfabulaciji, draga Vesna... Naprosto, nije bas tako, niti je bilo, niti jest, niti ce biti... Cheers, M.
  28. razbojnik20.03.2011. 00:07
    denis kuljis i njemu slicni su vrijedni prijezira a ne paznje medija. podjarivaci rata, ratni profiteri, pornografi patnje.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

17.04.

Život "hodničarima", HRT dopisništvima

Kontroverzna odluka Gorana Radmana o ukidanju većeg broja regionalnih dopisništava i stvaranja "super-novinara" u procesu restrukturiranja dok istovremeno ima novca za pratioce šetače Prisavljem, bila je središnja tema sinoćnje "Novinarske srijede" tribine HND-a

15.04.

"Pulitzer" za otkrivanje američke špijunaže

Nagradu za služenje javnosti dobili su "The Guardian US" i "Washington Post" za izvještaje o nadzoru koji je u tajnosti provodila američka nacionalna sigurnosna agencija NSA

14.04.

Slučaj Lukić na međunarodnoj razini

Međunarodna novinarska organizacija SEEMO zatražila je hitno ukidanje odredbe sramoćenja iz hrvatskog Kaznenog zakona, najavivši projekt daljnjeg praćenja medijskih sloboda u kojem sudjeluje i "H-Alter"

12.04.

Država smije financirati agenciju

Europska komisija odobrila je državno financiranje francuske novinske agencije "France-Presse", priznavši joj da obavlja posao od općeg interesa

10.04.

Tko čeka, možda i dočeka

Iz Ministarstva kulture poručuju da će Nacrt medijske strategije biti prezentiran javnosti do kraja travnja ove godine

07.04.

Prva novinarka osuđena za sramoćenje

"Hrvatsko novinarsko društvo" najavilo je će uporno pritiskati vlast sve dok u Kaznenom zakonu ne izmijeni članke koje se odnose na kaznena djela protiv časti i ugleda jer je "smisao ovakvih odredbi je ušutkavanje novinara i eliminiranje neovisnog, istraživačkog i kritičkog novinarstva"

07.04.

Svaki stanovnik dao za medije 55 kuna

Grad Karlovac je druga po redu lokalna samouprava s najvećim izdvajanjem za medije iz gradskog proračuna, zaključak je istraživanja koje je provelo "Hrvatsko novinarsko društvo"

Superknjižara
Info most
Info most
Dokukino