Sredinom 2007. godine
Pokret za slobodu iz Srbije pokrenuo je balkansko izdanje
Z magazina.
Originalno izdanje ovoga časopisa nastalo je sada već davne 1987. godine u SAD-u. Pokrenuli su ga angažirani intelektualaci, aktivist i pisac
Michael Albert, te spisateljica, glumica i radikalna feministkinja
Lidya Sargent. Svoje radove u njemu su objavljivali neki od najznačajnijih svjetskih autora, među kojima
Noam Chomsky i
Naomi Klein. Za razliku od tiskovina sličnog slobodarskog sadržaja koje se najčešće distribuiraju alternativnim kanalima, građani Srbije svaka tri mjeseca mogu kupiti balkansko izdanje
Z magazina na svojim kioscima. U proboju na hrvatsko tržište izdavači nisu bili takve sreće, jer
Tisak d.d. odbio ga je distribuirati.
U Srbiji nismo imali većih problema da nađemo distributera za magazin, ako izuzmemo dosadne birokratske formalnosti, dok nam je hrvatski Tisak odbio distribuciju uz obrazloženje da časopis nije 'tržišno podoban', rekao nam je
Milenko Srećković, jedan od urednika časopisa.
Zašto Tisak šuti? Prema Srećkovićevim riječima, uredništvo
Z magazina u to vrijeme imalo je informaciju da samo
Tisak distribuira tiskovine iz Srbije u Hrvatsku.
To se, izgleda, sada promijenilo, pa postoje dva distributera, no nakon što nas je Tisak odbio, počeli smo se oslanjati na mrežu infoshopova koja se na područjima bivše Jugoslavije sve više razvija, tako da nismo ni kontaktirali druge distributere. Uprava
Tiska danima nam je bila nedostupna za komentare o ovom slučaju. Iako bi se na prvi pogled učinilo kako
Tisak d.d. ovakvom odlukom krši hrvatski Zakon o medijima u kojem jasno stoji kako su
distributeri tiska obvezni utvrditi i objaviti na uobičajeni način Opće uvjete za distribuciju tiska te ne smiju odbiti preuzimanje u distribuciju tiska drugog nakladnika koji to zatraži i izjavi da prihvaća objavljene Opće uvjete, u
Općim uvjetima distribucije i prodaje tiska već u prvom članku stoji kako se ti uvjeti
ne odnose se na Nakladnike inozemnih tiskovina. No prema kojim to kriterijima uprava
Tiska odlučuje hoće li distribuirati neke inozemne tiskovine, i dalje ostaje nepoznato.
Nije nam poznato prema kojem zakonu ili internim pravilima kuće je odbijena distribucija. Kontakt osobe iz 'Tiska' rekle su nam da o tome razgovaramo sa centralom od koje smo zatražili pismeno obrazloženje i potvrdu da su nas odbili, ali nismo nikada dobili nikakav povratni odgovor, dodao je Srećković.
Iako se tiskovine sličnog sadržaja rijetko ili gotovo nikad ne viđaju na prodajnim mjestima kao što su kiosci, članovi
Pokreta za slobodu odlučili su se za takav način distribucije budući jer im je stalo do što šire promocije ideja koje zastupaju. Naklada prvog broja bila je tisuću primjeraka, a zatim je iz broja u broj rasla, tako da sada iznosi oko dvije tisuće.
Svi Z-ovi ljudi Ovdašnji
Z magazin sastoji se od prevedenih tekstova iz originalnog globalnog primjerka te od tekstova autora sa ovih prostora koji se bave balkanskim temama. Tako neki od prošlih brojeva sadrže intervjue sa
Marijom Simović, aktivistkinjom Švedskog komiteta, organizacije koja se bori za prava izbjeglica s prostora bivše Jugoslavije na azil u Švedskoj,
Tariqom Alijem, pakistanskim piscem i filmskim režiserom koji raspada Jugoslavije naziva tragedijom,
Michaelom Albertom, predavačem, piscem i jednim od urednika originalnog
Z magazina o primjenjivosti participativne ekonomije na Balkanu, te tekst
Michaela Barkera o kontroliranju revolucije u Istočnoj Europi. Velik dio tekstova samih urednika časopisa
Ivana Zlatića, tajnika Savjeta za borbu protiv korupcije u Srbiji,
Marije Radišić, diplomirane arhitektice iz Srbije te
Vladislava Bailovića i
Milenka Srećkovića, apsolvenata Svjetske književnosti na Univerzitetu u Beogradu, posvećeni su pravima izbjeglica i studenata te sindikalnim borbama na prostorima bivše Jugoslavije.
Magazin donosi opširna izvješća o borbi radnika tvornica iz Zrenjana, nekadašnje velike industrijske zone. Osim njih, autori tekstova i stalni suradnici su i
Nemanja Džuverović, asistent na Fakultetu političkih nauka u Beogradu,
Marko Strpić, hrvatski aktivist, prevoditelj i osnivač izdavačke kuće
Što čitaš?,
Žiga Vodovnik, mladi profesor na odjeljenju društvenih znanosti Univerziteta u Ljubljani i
Andrej Grubačić, mladi profesor na fakultetu u San Franciscu. Veliku podršku imaju i u inozemstvu, od ljudi porijeklom iz balkanskih zemalja koji su okupljeni pod imenom
Global Balkans. Prvi broj domaće verzije
Z magazina financirali su organizirani radnici s malo većim primanjima, a kasnije su tu ulogu preuzele donacije čitatelja magazina. Američka redakcija im je nakon početne sumnje prouzročene neuspjehom španjolskog izdanja Z magazina također obećala stalan priljev određene financijske pomoći.
Uredništvo svoj alternativan medij strogo odjeljuje od medijskih sadržaja kojima smo svakodnevno okruženi.
Mediji su postali roba na tržištu koja pokušava da opstane dodvoravanjem čitatelju preko ’magazinskih čari’ kao što su nage žene, kolor fotografije, tabloidne vijesti, ekskluzivni intervjui… 'Z magazin' se ne namjerava natjecati sa industrijom manipulacije, već nalazi put do čitatelja na razne načine, najčešće putem preporuke čitatelja koji su se već sreli sa njim, kaže Srećković.
Pokret za slobodu Urednici domaće verzije
Z magazina kao i neki članovi njihove redakcije, aktivisti su organizacije
Pokret za slobodu (
Freedom Fight) koja je u Srbiji nastala nedugo nakon pada
Slobodana Miloševića, okupljanjem ljudi koji su bili angažirani u pojedinačnim borbama - neki za radnička, drugi za izbjeglička, ili studentska prava.
Nova, ’demokratska’ vlast je također nastavila voditi društvo u smjeru koji ogroman sloj stanovništva ostavlja bez osnovnih sredstava za život i razvoj. Radnici ostaju bez posla i tvornica, o izbjeglicama i Romima se ne vodi računa, studentima se uvode sve veće školarine, dok istovremeno političari i nevladine organizacije uvjeravaju stanovništvo o neophodnosti žrtvovanja jednih da bi drugi dograbili dio kolača sa trpeze razvijenih zemalja, rekao nam je Srećković.
Dok je
Z magazin iz nejasnih razloga nemoguće naći na hrvatskim kioscima, svi objavljeni primjerci nabavljivi su u nezavisnoj izdavačkoj kući
Što čitaš? ili tokom
Subverzija, večeri medijske gerile i poetskog terorizma koje se održavaju svakog ponedjeljka u 19 sati u net klubu
MaMa, u Preradovićevoj 18 u Zagrebu, u Rijeci u infoshopu
Škatula, a u Puli u infoshopu
Mica-Maca.
dodaj komentar 24 komentara
Velika večina ljudi ne poznaje prave uzroke tih nemilih događaja i tko je to u stvari programski oganizirao rat i financirao i lifrao oružje na to naše nekad zajedničko područje.
SAD je još sedamdestih godina imao plan razaranja SFRJ nakon smrti druga Tita i to ima je ipak pošlo za rukom tek devedesetih godina.
Ne samo da je uništen jedan veliki jedinstveni pokušaj ovoj planeti a to je samopravni socijalizam nego je pored toga s tim ratom razjarena mržnja među ljudima koji su u stvari braća.
Iz te nove pozicije tog dvostrukog razaranja je sada još daleko teže obnoviti konstruktivne društvene odnose na ovim područjima. Svejedno je hvale vrijedan z-magazin koji okuplja ljude otvorenog uma i one koji žele dati svoj doprinos novoj kreativnoj budućnosti bez nasilja, ekspolatacije i mržnje.
http://ww4report.com/node/1557
http://ww4report.com/node/850
ha ha- koji apsurd- ja ne razumijem sto znaci rec razumeti- kako li su ljudi nisko kad ih je moguce cak i u to uvjeriti (uveriti), da ne razumiju ni ono sto razumiju- ili pak nista ne razumiju
ipak ovdje nije tema hrvatsko-bosansko-crnogorsko - srpski jedan te isti jezik- nego cenzura i nesloboda u RH
Meni je za "vjeke vekova" dosta nacionalizma, rasizma i svih "izama". Kad god se nešto dobro pokrene, nađe se netko da se upita "zašto baš sad", "zašto je više na NJIHOVOM a manje na NAŠEM jeziku", "kome je to u interesu" itd.
Ljudi moji, za zlo koje nas je snašlo nije kriv jezik, nego oni koji ga koriste kao povod za raspirivanje mržnje. Pokušajte to ne biti vi. Pokušajmo barem malo skrenuti pogled na ogledalo umjesto da samo kod "drugog" tražimo loše. Inače možemo bez problema pokrenuti novi rat.
P.S. Razumem i bosanski i crnogorski.
tako podjeljeni u torove, mrzeci stado na proplanku do, (ali i sami sebe), bit ce jos dugo u nemilosti stocnih mafija, kapitalizma, samozvanih pastira.... niti trava niti vuna nisu njoihovo vlasnistvo, oderani su do kostiju :-((((((((((
@razar: mislim da bi se casopis zagrebackih studenata i aktivista odlicno prodavao u Beogradu, no, takodjer samo na adekvatnim mjestima
@sonja: buduci da su Srbi brojcano najveci od jugoslavenskih naroda i narodnosti, matematicki je logicno da se vecina pokusaja povezivanja i suradnje ex-yu naroda vodi na srpskom jeziku - ali povijesno nije tocno da ti pokusaji izviru iz Srbije ili iz Beograda - dapace cesce je obrnuto - zadnji pokusaj (UJDI) zacet je u Zagrebu 1988., a prije toga niti Josip Broz, niti Fran Supilo nisu bili Beogradjani, ako me pamcenje ne vara.
Jebe mi se sto se prodaje u Beogradu. Zasto bi Beograd trebao biti mjera ljudskih sloboda u Zagrebu?
Dodaj komentar