U Mediteranskoj uniji neće sudjelovati samo zemlje uz rub Sredozemnog mora već sve članice EU. Političari su tako proširili pojam Mediterana na razmjere o kojima znanstvenici koji se bave mediteranstvom nisu ni sanjali. Čini se da će naslijeđe Mediterana i njegov simbolički značaj biti iskorišteni za ostvarenje tvorevine koja će, pod krinkom stvaranja multikulturalnog saveza dviju poprilično različitih obala, omogućiti slobodnu trgovinu roba i ograničiti kretanje ljudi.

Na summitu Mediteranske unije ili Unije za Mediteran koja se održala u Parizu sredinom srpnja, Hrvatska je zajedno s BiH, Crnom Gorom i Monakom primljena u članstvo. Savez izrastao u suprotnosti s Barcelonskim procesom inicirao je francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, a sastoji se od 27 zemalja članica Evropske Unije, zemalja južnog Sredozemlja - Alžira, Egipta, Izraela, Jordana, Libanona, Maroka, Mauritanije, Sirije, Tunisa, Turske i palestinskuh oblasti, te preostalih europskih sredozemnih zemalja - Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Monaka. Deklaracijom se Unija obavezuje baviti pitanjima kao što su onečišćenost Mediterana, razvoj komunikacijskih mreža, razvoj solarne energije, zaštita od prirodnih katastrofa i njihova prevencija te razvoj trgovine, a u planu je i osnivanje euromediteranskog sveučilišta sa sjedištem u Sloveniji . Osim tih konkretnih ciljeva, Srakozy je najavio da će Unija imati aktivnu ulogu u uspostavi mira na Bliskom Istoku. Model upravljanja Unijom za Mediteran je supredsjedavajući, a trenutačno su joj na čelu francuski predsjednik Sarkozy i egipatski predsjednik Mubarak. Sjedište budućeg tajništva kao i druga pitanja praktične naravi bit će na dnevnom redu konferencije u studenom koja će se održati u Marseillu. Barcelonski proces Sarkozyeva ideja o Mediteranskoj uniji nastala je kao alternativa članstvu Turske u Europskoj Uniji (zbog čega se Turska u početku izrazito protivila toj ideji) i kao kritika dvanaestogodišnjeg Barcelonskog procesa koji je, po Sarkozyevim riječima u predizbornoj kampanji, zakazao jer se orijentirao isključivo na istok i bavio pitanjima trgovine, a ne kooperacije u cjelini. Danas se Unija za Mediteran predstavlja kao logičan nastavak Barcelonskog procesa koji implementira temeljne ideje ove inicijative čiji je cilj bio ekonomski i demokratski razvoj zemalja Mediterana radi smanjenja imigracija i ovisnosti o Zapadnoj Evropi. Konkretni rezultati su izostali jer se osim velikih summita i organizacija poput IEMed koje zagovaraju multikulturalnost i dijalog putem seminara i programa obrazovanja, malo toga učinilo.

sarkozy.jpg

Foto: Francuski predsjednik Sarkozy nikad nije skrivao da se uz Sredozemno more jako dobro osjeća
Ipak, prema riječima Georgesa Croma, ekonomskog i financijskog konzultanta časopisa Le Monde, Barcelonski proces pridonio je povećanju pomoći Europske komisije i Europske investicijske banke trećim zemljama na Mediteranu s ciljem približavanja dviju obala oko homogenih institucija koje će uspostaviti slobodnu tržišnu ekonomiju i slobodan protok kapitala. Crom, kao i Fukuyama u svojoj knjizi Izgradnja države, te brojni drugi ekonomisti institucija, primjećuje da institucionalno usklađivanje ne podrazumijeva nužno i usklađivanje na razini života. Barcelonski proces je na ekonomskom planu dao neke rezultate (iako nije dinamizirao ekonomije zemalja na jugu Mediterana), ali su oni u potpunosti izostali kad je riječ o sferi politike, odnosno ublažavanju sukoba između Izraela i njegovih susjeda te stvaranju sigurnosti. Mediteranska unija Sarkozyu je pošlo za rukom da za istim stolom okupi predstavnike arapskih država i Izraela. Ipak, summit u Parizu bojkotirao je libijski predsjednik Muamar Gadafi koji Mediteransku uniju vidi kao prijetnju jedinstvu Arapske lige i Afričke unije. Ideja o mediteranskoj uniji koju je Sarkozy najavljivao još u svojoj predizbornoj kampanji nije progurana bez teškoća. Njemačka kancelarka Angela Merkel, bojeći se mogućeg utjecaja budućeg saveza, oštro se usprotivila njegovom osnivanju koji bi financirala EU, a u kojoj ne bi sudjelovala Njemačka. Stoga je krajem ožujka postignut dogovor o Mediteranskoj uniji u kojoj neće sudjelovati samo zemlje uz rub Mediteranskog mora već sve članice EU. Tako su političari proširili pojam Mediterana na razmjere o kojima znanstvenici koji se bave mediteranstvom nisu ni sanjali. Najšire granice u njihovim radovima bile su granice protezanja mediteranske kulture koje u najboljem slučaju obuhvaćaju kontinentalni dio mediteranskih zemalja. Smisao Unije za Mediteran Uspjevši privoljeti Tursku i ustuknuvši pred Njemačkom, Sarkozy se približio svom cilju. M.À. Bastenier u španjolskom listu El País naglašava kako Uniju za Mediteran treba shvatiti u okviru Sarkozyeve vanjske politike koja nastoji ubiti oca”(odnosno naslijeđe de Gaullea) u svrhu novog pozicioniranja Francuske na svjetskoj pozornici. Tu politiku karakterizira nastojanje da se ojača francuski utjecaj u bivšim kolonijama kroz projekt Mare nostrum, snažna podrška Izraelu te jak angažman u NATO – u.

gadaffi.jpg

Foto: Gadafi je odacio ideju Mediteranske unije, kao prijetnju jedinstvu Arapske lige i Afričke unije Ideja Mediteranske unije kroz naraciju naslijeđa Mediterana ostvaruje velik simbolički potencijal i zasigurno zvuči privlačno zemljama poput Hrvatske koje se nastoje riješiti svog balkanskog predznaka i u svom identitetu ojačati i učiniti više vidljivom mediteransku komponentu. Vjerojatno će za sobom povući i niz ideoloških članaka od strane uglednih intelektualaca kao što je svojevremeno EU (npr. Le Goffov esej Stara i naša Evropa). Može se naivno zapitati što je to mediteransko u državi Švedskoj, ili zašto u Mediteranskoj uniji ne bi mogle biti sve članice Arapske lige, ako tu već jesu sve članice EU? Čini se da će naslijeđe Mediterana i njegov simbolički značaj biti iskorišteni za ostvarenje tvorevine koja će, pod krinkom stvaranja multikulturalnog saveza dviju poprilično različitih obala, omogućiti slobodnu trgovinu roba i ograničiti kretanje ljudi. U Marseillu su se već početkom srpnja vodili pregovori zemalja članica EU i mediteranskih zemalja o ukidanju trgovinskih barijera. Hoće li se pritom ostvariti i ciljevi zadani na planu zaštite okoliša i stvaranja mreže obrazovanja koji su jedini logično opravdani i zajednički ciljevi ovog saveza, barem što se tiče njenih mediteranskih članica, pokazat će se u budućnosti.

<
Vezane vijesti