mladi_copy10811.jpgSuradnja, smisao, prelasci granica i u Pakracu i Lipiku 5. Volonterski Kamp mladih.

Ljetne vrućine, vrijeme za lake teme. Poput javne polemike Šimleša - Đikić recimo. Svi ju prate tako ostrašćeno, nije ni čudo, tema jest važna. Dilema odabira između ekoloških, održivih zajednica, odgovornih i suradničkih odnosa u kolektivu ili izvrsnosti pojedinca i ukidanju ograničenja svim onim talentiranima, mladima, siromašnima. Nimalo nova dilema no mnogo se da naučiti iz predočenih argumenata. Polemika koja je prerasla u dijalog, iznenadnim obratima gdje stanemo i zapitamo se koji su bili početni stavovi Dražena Šimleše, vrsnog znanstvenika i aktivista a koji Ivana Đikića, svjetske klase, koji se - sve više to uočavamo, nadopunjuju, rastu u prožimanju. To učenje jednoga od drugoga me ispunjava, ta prisutnost javnosti koja se dijeli samo da bi bolje sagledala. Da nema te polemike lako bi zaboravili koliko nam znanost znači svima, stalno, svakog časa, koliko je neodvojiva od duha, duhovnosti. Što ima ljepše od prevođenja sociološke "vertikalne prohodnosti" u ponos iznimnošću društveno osviještenih nadarenih umova? 

Kakve veze ima što sam spomenutu polemiku sanjao, zamijenio, s nekom drugom, nimalo banalnom ali tako zapakiranom i isporučenom, da ostane mješavina bljutavosti i praznine a ne ispunjenje? I Dražen i Ivan isto sanjaju, i svoje snove žive i ostvaruju, granice pomiču na raznim poljima a uvijek iste, granice koje nas izazivaju a ne zaustavljaju.  I dok je jedna polemika strogo unutar granica, svađa i prodika što se "unutar" zadanog smije i tko to docira, ona druga je oko prelaženja granica, radosti prelaska.

Godine i nisu važne, naša spremnost da podijelimo moć, resurse, novce, povjerenje s onima kojima ne vjerujemo - jest.

Ljeto, vruće ljeto, vrijeme je Kampova, raznih. U Umagu objedinjuju plivanje i gimnastiku, djeca uživaju a na kraju roditelje iznenade s pravim Bransle de Chevaux. Sport i kultura zajedno. Ne, krivo kažem -  tjelesna, likovna i glazbena kultura zajedno. Odgoj je to a ne spajanje različitih vrsta natjecanja. Suradnja, pružena ruka, praćenje takta, razvijanje sluha za lijepo, svi pobjeđuju nitko ne gubi. Kao ni u polemici Šimleša - Đikić, nema gubitnika, niti pobjednika iako se svi takvim osjećaju jer sudjeluju u nečem važnom, pametnom, smislenom, inspirativnom.

Suradnja, smisao, prelasci granica i u Pakracu i Lipiku mali jubilej, 5. Volonterski Kamp mladih.

I dalje skoro pa nitko u Hrvatskoj ne zna da je tu od srpnja 1993. do veljače 1997. boravilo, radilo nekoliko stotina volontera iz 30ak zemalja. No big deal, ali je naglasak na - volontera, ljudi koji su sami platili tadašnju plaću učitelja u Hrvatskoj od 150 DEM da bi mogli tri tjedna čistiti ruševine, organizirati aktivnosti za djecu i žene, otvarati vrata multikulturalizmu i suradnji potjeranim iz grada koji ih je oduvijek živio. U četvrtak 13. srpnja se u Vijećnici Grada Pakraca razgovara na temu "Mladi - Enigma za starije" u sklopu Kampa. Hoćemo li uspjeti izaći iz podcjenjivačko - patronizirajućeg pristupa mladima, tek će se vidjeti. Lipik je ove godine ugostio (opet, najjači) FIBA turnir "hakla" košarke 3x3 na jedan koš, novog olimpijskog sporta.

Nisu "stari" organizirali to čudo kako čujem. Ne, mladi su.

Godine i nisu važne, naša spremnost da podijelimo moć, resurse, novce, povjerenje s onima kojima ne vjerujemo - jest. S mladima, da, s njima, koji nam jesu Enigma jer se svi samo natječemo u raznovrsnim načinima patroniziranja, "usmjeravanja" i oblikovanja njih, mladih. Mladi kao projekcija naših neostvarenih snova. Ne mladi kao prilika za ostvarivanjem svojih snova.

Čast iznimkama, Mirovnim studijima na primjer, to je mjesto na kojem gorespomenuti Dražen Šimleša inspirira mlade i one manje mlade, i ne samo on. Dvadeset godina već Mirovni studiji otvaraju društveni prostor za propitivanje svima mladima i starima.

Nema većeg smisla nego mladima osigurati rast, odgoj, obrazovanje ne samo bez mržnje nego koje mržnju detektira, locira i anulira.

Kad smo kod otvaranja prostora mladima, pojma koji većina niti ne pokušava razumjeti, kakve veze stvarno imaju Mirovni studiji ili mirovni rad u Lipiku s tim? Zašto "uprljati" volonterske napore čišćenja grada uplitanjem pojma "mir", koji odmah asocira na rat a sve je to naporno, teško, neprivlačno i bez plus 30 C. Još nam samo fali dodati jučerašnju obljetnicu trijumfa industrije zla u Srebrenici ili skoru obljetnicu Oluje, kojoj smisao kao da i ne postoji izvan održavanja tenzija i podjela na nas i njih.

Nema većeg smisla nego mladima osigurati rast, odgoj, obrazovanje ne samo bez mržnje nego koje mržnju detektira, locira i anulira. Usaditi im osjećaj da mogu, smiju i moraju. Mogu sve što im srce poželi, ako nije zabranjeno, ako jeste onda smiju ako su zabrane glupe a moraju ako su zabrane nepravedne. To ih uče i u Umagu, Grožnjanu, Pakracu, zapravo svugdje gdje se ljudi ne boje slobode. Odsustvo straha od sebe, od drugoga i drugačijeg, radost novome, zbunjujućem.

Tako nekako bih opisao smisao Građanskog odgoja i obrazovanja. O da, i vjeronauka, svugdje gdje je on slavljenje života i drugo ime za mirovni odgoj.  A ja znam vjeroučitelje koji ga takvog vide.

Sve se na kraju svodi na mir i ljubav samo ja to neću tako reći, mogao bih se uplesti u jednu od spomenutih javnih polemika.

Stalni protok energije, promjena i život.

Zvuči više na tragu one druge polemike.

Ključne riječi: mladi, miramidalije
<
Vezane vijesti