Foto: Za grad<br>Foto: Za grad
Stranka Za grad izabrala je predizborno geslo "Pokaži muda". Članovi i članice stranke poslužili su se dvama malim ljubičastim balonima koji, učvršćeni uz tijelo, predstavljaju taj organ. Zamutila se time još jedna granica: ona između "malih" i "velikih" stranaka, "novih" i "starih" opcija, onih koji bi željeli da im se tepa kao trećem putu i onih koji su dio mrskog, etabliranog sistema.

Počela je. Čeka nas još jedna kampanja za parlamentarne izbore koji će biti 8. studenog. Iznimno je zahtjevno za političke aktere kolektivnu energiju preusmjeriti s pitanja koja se tiču izbjeglica na ona koja su vezana uz kampanju za koju se pouzdano zna da neće biti ozbiljna, dubinska i konstruktivna te u kojoj naglasak zasigurno neće biti stavljen na programe. Oni su, i onako, u interpretaciji većeg broja komentatora (tradicionalno) označeni kao spisak lijepih želja koji ne sadrži načine na koje bi se te ideje mogle makar pokušati ostvariti. Politički osviješteni pojedinci sada su pred dilemom: braniti izbornu apstinenciju kao legitimno demokratsko pravo koje ponekad predstavlja artikulirani stav, a ne nedostatak interesa, ili se pomiriti s tmurnom i nepromjenjivom stvarnošću hrvatskog dvostranačja. Potonje bi značilo izabrati neku manju stranku koja neće Svaki trenutak može biti prilika za početak stvaranja kulture kriterija u politiciosvojiti većinu ili jednu od dvije opcije koje najmanje predstavljaju one vrijednosti za koje tvrde da ih predstavljaju.

Glasače desnice, u kojima nešto zaigra na spomen domoljublja, nacionalnog identiteta i tradicije treba ponovno podsjetiti na povijest HDZ-ovih odluka koje nisu u skladu s tim njihovim zamišljenim idealima, a glasače ljevice na poveću količinu materijala koji dokazuje da i SDP posjeduje optužnicu za izdajstvo socijaldemokracije i radničkih prava, da se zadržimo samo na nekim vrijednostima koje se percipiraju kao one koje su važne lijevo orijentiranom glasaču. Da se još više zamuti granica između "lijevih" i "desnih" stranaka i "lijevih" i "desnih" vrijednosti, taj isti SDP kojeg su neki napali za retoričko i papirnato-programsko skretanje ulijevo u ekonomskom smislu, odnosno, kopiranje grčke Syrize u svjetonazorskom smislu, barem onom djelu svjetonazora koji se može izraziti u obliku dihotomije nacionalno-anacionalno, debelo naglašava domoljublje u stranačkim redovima. I to kao vlastito razlikovno sredstvo u odnosu na suparnika koji je nominalno monopolizirao domoljublje, izabravši naziv Domoljubna koalicija.

U tom kontekstu, stranka Za grad, koja se pokušava profilirati kao stranka novih ideja, drukčijih praksi, podjednake zastupljenosti žena i Politika na jednoj razini jednostavno mora biti "dosadna", jer dugotrajno i dubinsko bavljenje gospodarstvom, obrazovanjem, pravosuđem, kulturom, ekologijom, poljoprivredom... naprosto ne može i ne smije biti nešto što se može pojednostavitimuškaraca na stranačkim listama i mladih ljudi, napravila je grešku na početku vlastitog lova na poklonike. U želji da skrene pažnju na činjenicu da je kampanja počela i da je ljude potrebno izvući iz kronične nezainteresiranosti za politiku, izabrali su predizborno geslo "Pokaži muda". Vizual koji se krije iza toga je sljedeći: članovi i članice stranke poslužili su se dvama malim ljubičastim balonima koji, učvršćeni uz tijelo, predstavljaju taj organ. Čim su to učinili, trenutno se zamutila još jedna granica: ona između "malih" i "velikih" stranaka, "novih" i "starih" opcija, onih koji bi željeli da im se tepa kao trećem putu i onih koji su dio mrskog, etabliranog sistema.

Hipotetski glasač koji se još nećka između izborne apstinencije i vaganja između postojećih mogućnosti (zadnji poznati primjer je onaj u kojem je Vjeran Zuppa izvagao svoje), ovim bi mogao biti gurnut korak bliže opciji neizlaska na birališta. Čim su to učinili, označili su prostor za novu listu jeftinih načina skretanja pažnje na sebe u kampanji, listu za koju će tijekom kampanje sigurno biti puno materijala, kao što je bilo u slučaju medijskog praćenja izbjegličke krize. Tako to, naprosto, funkcionira, jako je malo potrebno da se stav "svi su oni isti" još više proširi, s izbornom apstinencijom kao prirodnom posljedicom. Taj stav, koliko god u određenoj mjeri nekad bio točan, ako se ponavlja i postane konstanta predstavlja nešto što bi se moglo nazvati trajnom ravnodušnošću ili čak intelektualnom lijenošću, što osnažuje status quo. Upravo zato što je situacija takva kakva je, svi su pozvani na odgovornost, a ona znači, u najmanju ruku, razmišljanje o politici i o onome što bi neku političku opciju zaista činilo novom i drukčijom. Nedostatak kvalitetnih opcija u politici nije hrvatska specifičnost, lijevo orijentirani glasači u Francuskoj nisu ništa manje razočarani Hollandeom nego što su oni u Hrvatskoj razočarani domaćom, nominalno lijevom, vladajućom opcijom. I baš kao u slučaju Hrvatske, Hollande je, legaliziravši homoseksualni brak na početku svog mandata, ubrao poene koji su kasnije, na drugim stvarima, poispadali, što je usporedivo s inzistiranjem SDP-a na zdravstvenom odgoju u ranoj fazi mandata.

Ne treba sada, naravno, prestati posvećivati pažnju stranci Za grad, pogotovo zato što u slučaju velikih stranaka ovakav potez praktički ne bi ni bio "vijest". U tom smislu, nije konstruktivno malim strankama davati puno manje prostora za pogreške nego onim "afirmiranima". Ipak, potrebno je osvijestiti da ovakav potez ne predstavlja tek sitnicu. Netko bi mogao reći da je i stranka ORaH učinila nešto slično kada je promovirala parfeme u vlastitoj proizvodnji. Netko bi, naime, mogao zastupati stav da parfemima nije mjesto u politici te da je to također pokušaj jeftine (samo)promocije. Ipak, postoji bitna razlika između ova dva stranačka poteza.

 Potrebno je osvijestiti da ovakav potez ne predstavlja tek sitnicu. (Foto: Za grad)<br> Potrebno je osvijestiti da ovakav potez ne predstavlja tek sitnicu. (Foto: Za grad)

U slučaju OraH-a iza ovog poteza postoji i sadržaj, a on se odnosi na činjenicu da je ta stranka naglasila ideju stranačkog "oslanjanja na vlastite izvore prihoda, između ostalih na prodaju atraktivnog promidžbenog materijala kojima se pomaže i lokalna ekonomija, odnosno na one modele u kojima se stranke sve manje oslanjaju na javna sredstva", kako je istaknuto u priopćenju. S druge strane, stranka Za grad ovim je samo željela ukazati na problem smanjenog izlaska birača na izbore, što je i onako svima poznato. Ako su neke motivirali na ovaj način, a ne vlastitim idejama i dosadašnjim bavljenjem politikom, onda je bolje da ih nisu ni motivirali. Privlačenje pažnje birača aludiranjem na muda kao metaforu za odvažnost, koja ovdje predstavlja izlazak na birališta, u slučaju stranke Za grad može postati samo kratkotrajno i za medije efektno rješenje. Ono na duge staze ne pridonosi unutarnjoj gradnji te stranke kao ozbiljne opcije.

Bez želje da se prebrzo obeshrabri jedna nova politička opcija, ovaj je potez samo poslužio kao povod za (ponovno) postavljanje pitanja o sve većoj neozbiljnosti političke retorike, aktera i programa. Politika na jednoj razini jednostavno mora biti "dosadna", jer djelatnost koja u svojoj ukupnosti, u idealnom obliku, označava dugotrajno i dubinsko bavljenje gospodarstvom, obrazovanjem, pravosuđem, kulturom, ekologijom, poljoprivredom i drugim sferama, kao i načinima poboljšanja političke kulture i participacije, naprosto ne može i ne smije biti nešto što se može pojednostaviti te brzopotezno i atraktivno upakirati za medije. Sadržaj bi u svakoj situaciji trebao imati prednost pred atraktivnom formom. Na taj bi se način temeljito radilo na smanjenju izborne apstinencije te bi postojala mogućnost da, u budućnosti, zbog kvalitetnije ponude, bar poneki od maturanata istupi iz redova 73 posto onih koji ne znaju tko je hrvatski premijer. Svaki trenutak može biti prilika za početak stvaranja kulture kriterija u politici, novinarstvu i drugim djelatnostima. Svaki utemeljeni povod može biti signal za prizivanje obećane stvarnosti u kojoj za liste poput već spomenute neće biti materijala.

Ključne riječi: Za Grad, izbori, seksizam
<
Vezane vijesti