Već odavno brojna istraživanja pokazuju da odabir studija ima rodni aspekt. Prema autoricama kao što je Amy Lovell, djevojčice su već u ranom djetinjstvu označene društvenom "stigmom feminiziranosti", a dječaci "teretom maskuliniziranosti" jer su uronjeni u "rodno obilježene prakse djelovanja" od samog rođenja.

 

„Mislim, naši mozgovi rade drukčije, meni su se recimo ljudi čudili kada bih im ja rekla da je meni najdraži predmet bio matematika. Ali ne znam. To je jednostavno, struktura mozga. Ja vjerujem da su žene bolje kao društveni tipovi, da su komunikativnije, a muškarci za matematiku, ali postoje iznimke normalno."

Rodna stereotipizacija izbora studija nije samo ograničenje slobode izbora u nekom teorijskom smislu, već ima i svoje praktične reperkusije. S jedne strane, rodna stereotipizacija studija može dovesti do neispunjenja punog akademskog potencijala pojedinca

Usprkos konzistentnom mijenjanju rodne strukture hrvatskog studentskog tijela u korist žena i dalje je uočljiva rodna diferencijacija prema područjima studiranja. Podaci DZS-a (2009, str. 29) pokazuju kako su 1960. godine muškarci činili 68.2% diplomiranih studenata na visokim učilištima, 1980. godine 55.4% diplomiranih studenata, dok je 2000. godine 55.6% žena činilo ukupan broj diplomiranih studenata. 2007. godine taj se postotak povećao na 58.1% žena - ovaj trend se prema Leathwood i Read (2009) može primijetiti u brojnim drugim zemljama na preddiplomskoj razini studija.

No, usprkos promjeni rodnog profila studentskog tijela općenito, studentice su u Hrvatskoj i dalje na primjer podzastupljene u području tehničkih znanosti na fakultetima kao što su Fakultet strojarstva i brodogradnje, Fakultet elektrotehnike i računarstva i Rudarsko-geološko-naftni fakultet, a studenti su podzastupljeni u području biotehničkih (npr. Prehrambeno-biotehnološki fakultet) i biomedicinskih znanosti (npr. Farmaceutsko-biokemijski fakultet). Kao ilustraciju tih razlika, prema podacima DZS-a (2009, str. 30 i 31), u području računarstva u 2007. godini diplomiralo je 17.6% žena i 82.4% muškaraca, dok je u području zdravstva u istoj godini diplomiralo 76.2% žena i 23.8% muškaraca.

Biološki i društveni stereotipi

Već odavno brojna istraživanja pokazuju da odabir studija ima rodni aspekt. Prema autoricama kao što je Amy Lovell (2000), djevojčice su već u ranom djetinjstvu označene društvenom „stigmom feminiziranosti", a dječaci „teretom maskuliniziranosti" jer su uronjeni u „rodno obilježene prakse djelovanja" od samog rođenja. Opasnost takve „uronjenosti" i njene perpetuacije kroz život leži, između ostaloga, i u ograničavanju obrazovnih i profesionalnih izbora muškaraca i žena.

U intervjuima koje sam provela sa 28 studenata i studentica prve i druge godine studija na Sveučilištu u Zagrebu, te njihovim profesorima i profesoricama, „rodna uronjenost" se očitovala kroz rodno stereotipne konstrukcije studija koje se mogu okvirno podijeliti u dvije kategorije: biološku i društvenu. Biološki diskurs može se ilustrirati citatom s početka teksta. To je isječak iz intervjua sa studenticom prve godine studija jednog tehničkog fakulteta[1] u kojemu ona odgovara na pitanje zašto misli da na njenom fakultetu ima znatno više muškaraca nego žena. Obrazloženje koje studentica daje biološke je prirode - „naši mozgovi rade drukčije". Na istom fakultetu, jedna profesorica navodi kako „se za ovo morate roditi", te „sve te djevojke koje završe, mi vam imamo jaku mušku crtu...i mislim da jednostavno u populaciji cijeloj ima više žena koje imaju ženski mozak".

Biološko objašnjenje izbora različitih fakulteta može se dalje ilustrirati primjerom studentice na jednom biotehničkom fakultetu. Ona smatra da je njen studij primjereniji ženama: „Zato što su cure vrednije. Dečki su ok, pametni su ali lijeni, a ovdje trebaš biti jako pedantan, pažljiv. Radno mjesto mora biti čisto pogotovo kad sa bakterijama radiš, možeš sebe zaraziti, druge zaraziti, a dečki su šlampavi većinom s tim stvarima".

Iako su i žene i muškarci na neki način žrtve uvriježenih društvenih konstrukcija „feminiziranosti" i „maskuliniziranosti", u slučaju žena stereotipi o primjerenim studijima i zanimanjima dovode do nižih prosječnih primanja

Biološke razlike kao objašnjenje rodno stereotipnih specijalizacija u području medicine spominje student koji kaže: „Žene idu u pedijatriju, ginekologiju i opću medicinu, obiteljsku medicinu, a muškarci uglavnom idu na kirurgiju. A ne znam, nisam sada protiv ženskog roda i to, ali jako je teško ženama na kirurgiji...ja imam jake ruke, pa to mogu raditi. Fizički je dosta naporno, ali nije nemoguće, dapače bilo bi dobro da je više žena kirurga, zašto ne. Ali to nije jednostavna stvar".

Dok prethodni citati konstruiraju profesije kao muške i ženske prema biološkim čimbenicima, neke studentice i studenti spominjali su društvenu uvjetovanost različitih izbora studija i zanimanja žena i muškaraca. Kao ilustraciju ovom objašnjenju, studentica na jednom tehničkom fakultetu kaže kako je njen fakultet primjereniji muškarcima, objašnjavajući svoj dojam na sljedeći način: „Ne zato što je to kao neko muško zanimanje, nego zato što...ovaj posao...zahtijeva puno putovanja i na neki način izolaciju...ako si ti žena, to je teško...malo koji muž će uzeti ulogu brige o kućanstvu, o djetetu, ima danas i takvih, ali ne znam...ipak muško je muško...Hrvatska je još uvijek patrijarhalno orijentirana po mom mišljenju".

Ova studentica govori o društvenim konstrukcijama rodnih uloga i njihovom utjecaju na odabir profesije, a time i studija. Rodnu stereotipizaciju zanimanja možemo zamijetiti i u sljedećem isječku intervjua sa studenticom iz područja biomedicinskih znanosti: „To je više jedan društveni presing zapravo... postoji vjerojatno društveni presing da žene žele studirati pedijatriju a muškarci da žele specijalizirati kirurgiju."

Ovakva biološka i društvena objašnjenja rodnih aspekata studija i profesija ograničavaju slobodu obrazovnih izbora. No, citati koje sam odabrala s ciljem ukazivanja na postojanje rodno stereotipnih konstrukcija studija i zanimanja ne predstavljaju dakako potpunu sliku. Postoje i stavovi koji ukazuju na različita uvjerenja među studentima o rodnom aspektu njihovog studija.

Na uzorku od 642 studenata i studentica sa šest fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (50.8% studentica) 2007. godine administriran je upitnik u kojem je ispitanicima bilo postavljeno pitanje: „Mislite li da je vaš studij: a. Primjereniji za žene, b. Primjereniji za muškarce ili c. Jednako primjeren za žene i muškarce". Na četiri od tih šest fakulteta bilo je više studentica, a na dva fakulteta više studenata (Tablica 1).

Tablica 1. Postotak žena i muškaraca na fakultetima i njihovi odgovori na pitanje „Mislite li da je vaš studij: a. Primjereniji za žene, b. Primjereniji za muškarce ili c. Jednako primjeren za žene i muškarce"

  

Fakultet A

Fakultet B

Fakultet C

Fakultet D

Fakultet E

Fakultet F

Postotak žena i muškaraca na fakultetima

83.8% Ž,

16.2% M

75.8% Ž,

24.2% M

65.6% Ž,

34.4% M

50.6% Ž,

49.4% M

23.4% Ž,

76.6% M

30.9% Ž,

69.1% M

a. Studij jednako primjeren za muškarce i žene

79.5%

93.8%

84.8%

86%

53.5%

37.5%

b. Studij primjereniji za muškarce

1.2%

6.2%

12.5%

12.8%

45.9%

42.5%

c. Studij primjereniji za žene

19.3%

0%

2.7%

1.2%

0.6%

20%

Kao što se može vidjeti iz Tablice 1, na svim fakultetima zastupljeni su studenti i studentice koji misle da je njihov studij jednako primjeren za muškarce i za žene, tj. oni koji izražavaju rodno nestereotipnu konstrukciju studija. Ali, također se može uočiti da većina studenata/ica (79.5% i više) dominantno ženskih fakulteta smatra da je njihov studij jednako primjeren muškarcima i ženama, dok kod dominantno muških fakulteta oko polovice ili manje studenata/ica drži da je njihov studij jednako primjeren za oba roda. Kao primjer možemo usporediti Fakultet C i Fakultet F.

Na fakultetu C, na kojem žene čine 65.6% studentskog tijela, 84.8% studenata/ica odgovara kako misle da je njihov studij jednako primjeren za muškarce i žene, a samo 2.7% smatra da je primjereniji za žene. Za razliku od Fakulteta C, na Fakultetu F, na kojem muškarci čine 69.1% studentskog tijela, samo 37.5% studenata/ica navodi kako misle da je njihov studij jednako primjeren ženama i muškarcima, a čak 42.5% misli da je njihov studij primjereniji muškarcima. Veći postotci kod odgovora da je studij primjereniji muškarcima u odnosu na odgovore da je studij primjereniji ženama sugerira da rodna stereotipizacija ide u prilog muškarcima.

„Prirodno je": nedostatak kritičkog promišljanja rodnih stereotipa

Kako bi se smanjio obrazovni doprinos perpetuiranju rodne neravnopravnosti potrebno je, između ostaloga, i kontinuirano institucionalno i osobno preispitivanje rodnih stereotipa koji ograničavaju naše izbore

Iako su neki od intervjuiranih studenata i studentica pokazali da su svjesni negativnih posljedica rodne stereotipizacije, stekla sam dojam da te stereotipe pasivno prihvaćaju. Kako kaže jedna studentica: „Ta ženska uloga u obitelji, toliko ukorijenjena u društvo, pogotovo tu u Hrvatskoj da je to...mislim da i podsvjesno isto...da se to ne može samo tako odbaciti".

Nadala sam se da će među onim studentima i studenticama koji su odabrali rodno ne-stereotipne studije (npr. studentica u tehničkom području ili student u biotehničkom) biti onih koji će imati neki rodno emancipacijski diskurs u pogledu svog izbora.

No, jedna studentica upisuje tehnički fakultet jer joj je i otac završio taj fakultet; studentica s drugog tehničkog fakulteta nada se poslu za koji smatra da je primjeren za žene iako smatra da je sam fakultet primjereniji za muškarce. Studentica na istom fakultetu završila je srednju školu u kojoj je bilo više muškaraca, pa joj je „prirodno" da joj je tako i na fakultetu. Slično tome, jedan student navodi kako je išao u srednju školu u kojoj je „prirodan" nastavak školovanja biotehnički fakultet koji je upisao, a na kojem većinu studentskog tijela čine studentice. Na osnovi njihovih opisa, ne dobiva se dojam da su osviješteni u pogledu rodnih stereotipa i donošenju odluke usprkos stereotipima, već se radi o „slučajnim" rodno ne-stereotipnim obrazovnim izborima.

Rodna stereotipizacija izbora studija nije samo ograničenje slobode izbora u nekom teorijskom smislu, već ima i svoje praktične reperkusije. S jedne strane, rodna stereotipizacija studija može dovesti do neispunjenja punog akademskog potencijala pojedinca (npr. studentica koja bi mogla postići dobre rezultate u području računarstva ne razmatra taj studij kao opciju jer se računarstvo smatra muškim pozivom).

S druge strane, iako su i žene i muškarci na neki način žrtve uvriježenih društvenih konstrukcija „feminiziranosti" i „maskuliniziranosti", u slučaju žena stereotipi o primjerenim studijima i zanimanjima dovode do nižih prosječnih primanja.

Kao ilustraciju, jedna od profesorica koju sam intervjuirala objašnjava veću zastupljenost žena na medicinskom fakultetu na sljedeći način: „U međuvremenu su nastala nova zanimanja. Čujte danas su zanimanja koja prije 10 ili 20 godina nisu postojala. A sva ta zanimanja su vezana uz tehnologiju ili uz novac. I znamo da muškarci idu tamo gdje je ili neko tehnološko događanje ili gdje je novac, naravno da idu tamo". Leathwood i Read (2009) opažaju kako postoji rodna razlika u primanjima za diplomirane studente diljem svijeta, gdje su muškarci u prosjeku bolje plaćeni od žena.

Nužnost djelovanja protiv rodnog ograničavanja izbora studija

OECD (2007) izvještaj o visokom obrazovanju u Hrvatskoj navodi kako postoji vjerojatnost da su razlike u rodnom profilu fakulteta vezane uz rodno stereotipiziranje pri odabiru fakulteta, na što ukazuju i odabrani citati studenata i studentica navedeni u ovom tekstu. Spomenuti izvještaj upozorava da je važno poduzeti mjere koje bi doprinijele tomu da izbor studija ne bude rezultat rodnog stereotipiziranja. Takve mjere uključuju obrazovne intervencije kao što su aktivnosti u školama kroz koje se potiče kritička refleksija o rodnim stereotipima (istraživanje o rodnoj (ne)osjetljivosti u nastavi (Baranović, Jugović i Doolan 2007) pokazalo je kako postoji stereotipno prikazivanje rodova u raznim osobinama muških i ženskih likova u čitankama književnosti za osnovnu školu u Hrvatskoj: npr. nježnost, odanost i pažljivost kod ženskih likova, a hrabrost, ponos i razumnost kod muških likova), zatim poticanje interesa kod djevojčica za npr. prirodne i tehničke znanosti, te dječaka za npr. biotehničke znanosti.

Rodna stereotipizacija izbora studija nije samo ograničenje slobode izbora u nekom teorijskom smislu, već ima i svoje praktične reperkusije

Preporučena mjera je i profesionalna orijentacija u školama koja ne perpetuira rodne stereotipe, te rodno inkluzivni promotivni materijali fakulteta (npr. web-stranice i prospekti). U OECD-ovom (2007) izvještaju se navodi kako se institucionalne intervencije s ciljem postizanja jednake rodne zastupljenosti na fakultetima mogu podržati u širem kontekstu putem medijskih kampanja koje prikazuju muškarce i žene u nestereotipnim profesionalnim ulogama.

Kako bi se smanjio obrazovni doprinos perpetuiranju rodne neravnopravnosti potrebno je, između ostaloga, i kontinuirano institucionalno i osobno preispitivanje rodnih stereotipa koji ograničavaju naše izbore.

Koji su to sve rodni stereotipi koji nas okružuju? Na koje smo sve načine žrtve tih stereotipa? Jesu li obrazovni izbori koje pravimo rezultat rodnih stereotipa? Ako da, je li taj izbor nužno najbolji za nas ili bi neki drugi bio bolji? Koja je uloga obitelji, obrazovnih institucija i tržišta rada u perpetuiranju tih stereotipa? No, pored preispitivanja tih stereotipa i oblika njihove perpetuacije, nužne su i društvene promjene koje omogućuju rodno nestereotipno djelovanje.

Bez takvih promjena, te unutarnje, ali i vanjski potaknute rodne refleksije, oslabljuje se obrazovni ideal ostvarivanja punog potencijala svakog pojedinca, pa u konačnici i njegovog doprinosa društvenom razvoju.


Literatura

Baranović, B., Jugović I. i Doolan, K. (2008). Kojega su roda čitanke iz književnosti? Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.

Berlinsko priopćenje (2003). Priopćenje doneseno na ministarskoj konferenciji u Berlinu.

Dostupno na:http://www.bologna-bergen2005.no/Docs/00-Main_doc/030919Berlin_Communique.PDF

DZS (2009). Žene i muškarci u Hrvatskoj. Dostupno na: http://www.dzs.hr/

Leathwood, C. i Read, B. (2009). Gender and the Changing Face of Higher Education: AFeminized Future?. Maidenhead: Open University Press.

Lovell, T. (2000). Thinking feminism with and against Bourdieu. In: B. Fowler (Ed.), Reading Bourdieu on Society and Culture. Oxford: Blackwell.

OECD (2007). Thematic Review of Tertiary Education - Country note Croatia. Dostupno na: http://www.oecd.org/dataoecd/42/17/38814548.pdf  

O autorici: Karin Doolan, PhD, je znanstvena novakinja u Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja pri Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu.


KolumnaJavne politike visokog obrazovanja":

Ovaj tekst je objavljen u sklopu kolumne „Javne politike visokog obrazovanja". Kolumna je jedna od aktivnosti projekta „Platforma za sudjelovanje organizacija civilnog društva u praćenju, oblikovanju i zagovaranju javnih politika obrazovanja u Hrvatskoj" koji provodi Institut za razvoj obrazovanja. H-Alter je partner na projektu, a projekt podupire Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.

Popis ostalih tekstova objavljenih u sklopu kolumne možete pronaći na internetskoj stranici www.iro.hr u rubrici „Kolumna".


[1] Fakulteti će zbog etike istraživanja ostati neimenovani.