Hrvatski su se najviši dužnosnici godinama riječju i djelom zauzimali za optuženog generala Gotovinu, njegove kolege, haaške uznike Markača i Čermaka, kao i za nebrojene druge znane i neznane hrvatske heroje. H-alter donosi reprezentativni pregled njihovih izjava, koji smo začinili i dekorirali pažljivo probranim ostvarenjima pučke dokumentarističke i umjetničke video produkcije.

I. IZJAVE DUŽNOSNIKA - KREIRANJE JAVNOG MNIJENJA STIPE MESIĆ Pozvao bih generala Gotovinu na kavu i nagovarao da se preda Haaškom sudu (u tijeku predsjedničke predizborne kampanje, 2005. g.) JADRANKA KOSOR Nisam dugo vidjela generala Gotovinu, sigurno se u međuvremenu promijenio i vjerojatno ga ne bih prepoznala. Stoga ne bih ništa poduzela da ga ugledam... (u tijeku predsjedničke predizborne kampanje, 2005. g.) IVO SANADER Hrvatski generali nisu izdajice i pučisti, već jamac opstojnosti naše države! (Miting na Rivi, 11. veljače 2001.)

MILAN VUKOVIĆ o Haaškom sudu Haaški sud je odbijanjem zahtjeva odvjetnika i jamstva hrvatske Vlade za puštanjem na slobodu optuženog generala Ante Gotovine i prihvaćanjem takvih jamstava srpske vlade za četiri optuženika demaskirao svoju antipatiju prema svemu što je hrvatsko. MIROSLAV TUčMAN o Haagu Nitko, osim hrvatskih dužnosnika, nije optužen za zajednički zločinački pothvat. Milošević jest optužen, ali je umro, dok je srpska vlada optužena za zločine 1999., a "vukovarska trojka" nije osuđena za zločinački pothvat. FRANJO TUčMAN Na kraju će u Haagu i mene optužiti! II. DOKAZI - IZJAVE STIPE MESIĆ u svjedočenju Tribunalu 19. travnja 1997 Nacionalizam se počeo razvijati tek poslije prve srpske pobune. U doba kada je osnovan, u HDZ-u nije nikada bilo nikakvih teritorijalnih ambicija u odnosu na Bosnu. Poslije pobune u Kninu, Tuđman je na sastancima HDZ-a izjavljivao kako će rezultati biti da će tri do pet posto Srba ostati u Hrvatskoj. Nismo učinili ništa kako bismo se suprotstavili Miloševiću, koji je prisiljavao Srbe da se homogeniziraju, jer HDZ nije imao nikakvu politiku za to — već je naprotiv gurnuo hrvatske Srbe njemu. To je bilo razorno.

STIPE MESIĆ u svjedočenju Tribunalu 19. travnja 1997 "Tuđman je izjave o kretanju Srba davao unutar užeg političkog vodstva. Istodobno Tuđman je pozvao Belu Tonkovića, vođu hrvatskog pokreta u Vojvodini. Tuđman je ponudio tim Hrvatima iz Vojvodine opciju da dođu u Hrvatsku ako se situacija ondje pogorša zbog Miloševićeve politike etničke čiste srpske države. Tonković to nije prihvatio i njegov se odnos s Tuđmanom raspao. Tonković je smatrao da bi Mađari, Srbi i Hrvati trebali živjeti zajedno u Vojvodini." III. IZJAVE FRANJE TUčMANA U PRILOG OPTUŽNICE FRANJO TUčMAN: ... Ovakve nasilne, pa i genocidne promjene, kakve su izvršene i po okončanju Drugoga svjetskog rata, donose uvijek dvostrane posljetke.
S jedne strane, neizbježno produbljuju povijesne razdore, razjaruju međunacionalnu mržnju i potiču osvetničke porive, pa sa svime time pridonose održavanju međunarodne zategnutosti i izbijanju sve novih i novih sukoba. S druge strane, dovode do etničke homogenizacije pojedinih naroda, do većeg sklada nacionalnog sastava pučanstva i državnih granica pojedinih zemalja, pa to može imati pozitivne učinke na kretanja u budućnosti u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i povoda za nove sukobe i potrese
. (Bespuća, poglavlje 4, Svedobna sveudiljnost genocidne činidbe, stranica 164, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb 1989.) TUčMAN: Jedan letak ovako, znači opće rasulo, pobjeda Hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi vi se već povlačite preko itd., a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo... Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava itd. (Brijunski transkript) TUčMAN: I vi biste željeli i ja sa vama kako bismo mogli obuhvatiti sve Hrvate, ali mislim da bi bilo nerealno da postavimo ovako da kažemo neka Srbi uzmu srpske dijelove a bili su pristali i jedan i drugi čak na stanovito preseljavanje... (Zapisnik sa sastanka predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tuđmana s delegacijom HDZ BiH, uz nazočnost dužnosnika RH, održan u Zagrebu 27. prosinca 1991 godine) TUčMAN: Naša politika mora biti takva da sa Srbijom stvorimo nekakve takve odnose da dođe do toga da je u njihovom i našem interesu, da dođe čak i do stanovitog preseljavanja pučanstva da bi se jednom stvorili normalni odnosi... (Zapisnik sa razgovora državno-političkog vodstva Hrvatrske sa predstavnicima Hrvatske demokratske zajednice i hrvatskim predstavnicima iz Bosne i Hercegovine, održanog u Zagrebu, 17. rujna 1992. godine)

TUčMAN: U načelu, znači, ovakva jedna načelna suglasnost da treba biti predusretljiv u smislu teritorijalnog razgraničenja, i to je prihvatljivo jer kod toga povijest pokazuje da je ponekad trebalo čak ne samo takvo razumijevanje, nego ponekad i razmjene pučanstva. NIKOLA KOLJEVIĆ: Nama nezavisna Bosna nikako ne odgovara, jer ona nas, a mislili smo i hrvatski narod, dovodi u situaicju da smo odvojeni od svojih matica. I jednom, ako Bosna dobije nezavinost, kao što je sada zatražila, situacija i za srpski i za hrvatski narod je zapečaćena, odnosno ona je u rukama nekih drugih. Ona više nije u našim rukama... (Zapisnik sa sastanka predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tuđmana i suradnika sa članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospodinom profesorom Nikolom Koljevićem i gospodinom Franjom Borasom, održanog 8. siječnja 1992. godine u Zagrebu) TUčMAN: Prema informacijama s kojima smo raspolagali, oko 140 tisuća Hrvata je bilo u Bosanskoj Posavini, ali se govorilo o tome da je u tim ratnim okolnostiima već oko 100 tisuća protjerano, napustilo Posavinu. Je li to točno ili nije – ne znam. A Srbi govor da su oni već primili u ta područja Bosanske Posavine oko 40 tisuća Srba iz Hrvatske. I sada kažu: hoćete li da vam ih vraćamo? I ne samo njih, i tako... TUčMAN: Ja sam kazao našim ljudima: izvolite ove izbjeglice naseliti u ta područja, Tasovčića, Stolca, da bude hrvatski čovjek, hrvatski narod tamo prisutan, pa ćemo onda vidjeti u praksi razgraničenja i budućnosti, i onda će biti važno tko je tamo...
TUčMAN: Taj užasan rat, to što je tragedija za čovjeka, za obitelj, za pojedine krajeve, najveća tragedija što može biti, u stanovitom smislu u razgraničenju između naroda stvara čak ineke povoljnije okolnosti za opstanak pojedinih naroda u budućnosti...

TUčMAN: Nama bi bilo u interesu da te prognane ljude, Hrvate iz Bosanske Posavine, pametno naselimo u onim hrvatskim područjima gdje bi se najlaganije prilagodili i gdje nam trebaju zbog demografske politike... (Zapisnik sa razgovora Predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tuđmana sa izalsnstvom HVO-a Posavine te općina Ravno, Čapljine i Stolca, održanog u Predsjedničkim dvorima 21.9. 1993. godine) TUčMAN: Dvjesto tisuća Hrvata je već protjerano iz svojih područja, biti će ih protjerano još 100 tisuća. Užas za te, ali čak, povijesno gledano, razumijete, znači, imati ćemo i tih 100-200 tisuća Hrvata učvrstit će hrvatski teritorij, ovdje od Istre do Baranje, razumijete, kada završimo to itd. Tako da nije svako zlo samo za zlo ali ga moramo i ovdje iskoristiti. (Zapisnik sa sastanka predsjednika republike dr Franje Tuđmana sa Ministarstvom obrane RH, održane 6. studenog 1993 u Predsjedničkim dvorima) TUčMAN: Ma koliko god nam ta Bosanska Posavina politički ekonomski značila, ako mi dobijemo granice Novi Travnik, Busovača, Bihać, i ako dobijemo za to očićenu Baranju, mi možemo odustati od većeg dijela Posavine... (Zapisnik sa satanak predsjednika republike dr Franje Tuđmana sa mr Matom Bobanom, predsjednikom Hrvatske Republike Herceg Bosna održanog dana 28. 11. 1993 godine)

<
Vezane vijesti