Komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima odgovaraju na potrebu žrtava i članova njihovih obitelji za uspostavom istine i pravde.

 

Postoje dvije vrste pravde - jednom se kažnjava i osvećuje, a drugom obnavlja i krijepi.

Prvu - retributivnu - uspostavljaju sudovi, a postizanje druge - restorativne - mukotrpan je i dugotrajan proces, no postoje mehanizmi koji ga mogu potaknuti i olakšati. Jedan od njih su komisije za istinu i pomirenje, kako se najčešće nazivaju tijela osnivana proteklih desetljeća u dvadesetak država svijeta koje su prethodno proživjele oružane sukobe, građanski rat ili diktaturu.

Inicijativu o formiranju takvog tijela koje bi se bavilo ratovima i ratnim zločinima na području bivše Jugoslavije pokrenule su još 2006. tri nevladine organizacije - Documenta iz Zagreba, Fond za humanitarno pravo iz Beograda i Istraživačko-dokumentacioni centar iz Sarajeva. Tijekom protekle tri godine o ideji se raspravljalo na nekoliko regionalnih foruma te na petnaestak konzultativnih sastanaka na kojim su sudjelovali predstavnici udruga žrtava, nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava, suci, tužitelji, međunarodni stručnjaci, ratni veterani, mladi, umjetnici. Buduće tijelo tako je dobilo ime - Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji, ili skraćeno REKOM.

Nestalo 120 tisuća ljudi

"Ovakve su komisije mehanizmi koji su komplementarni suđenjima za ratne zločine, one dopunjuju ono što radi pravosuđe. Na području bivše Jugoslavije ubijeno je i nestalo, kako se procjenjuje, 120 tisuća ljudi, a do konca 2020. u sudskim bi procesima moglo biti 1 200 osuđenih. Veliki broj zločina nije dokumentiran, nisu o njima utvrđene sve činjenice, niti će to biti moguće učiniti samo putem suđenja", kazala je Vesna Teršelič iz Documente na ovotjednim konzultacijama o REKOM-u u Zagrebu, na koje su bile pozvane predstavnice ženskih organizacija, znanstvenice i političarke. Ovi su prostori već iskusili kako je opasno kada se ne utvrde činjenice o zločinima u prošlosti i njihovim žrtvama. To nije učinjeno nakon Drugog svjetskog rata, što je, podsjeća Teršelič, omogućilo manipulacije kojima je pripremljen rat u 90-tima. Kako se to ne bi ponovilo, treba prikupiti podatke o svim žrtvama zločina u prošlom desetljeću, objaviti njihova imena i okolnosti stradanja te procesuirati počinitelje.

Medijima su žrtve dosadne

"Komisije odgovaraju na potrebu žrtava i članova njihovih obitelji za uspostavom istine i pravde. One utvrđuju činjeničnu istinu o zločinima iz prošlosti koja postaje dijelom kolektivnog pamćenja zajednice", istaknula je Suzana Kunac iz udruge Babe. Sudski su procesi ograničeni, oni mogu utvrditi kaznenu odgovornost samo tamo gdje postoje dostatni dokazi. Uz to, zbog ograničenih kapaciteta i brojnosti počinitelja zločina, nemoguće je da svi budu sudski procesuirani. Prazninu koja ostaje, dodaje Kunac, popunjavaju komisije koje utvrđuju političku i moralnu odgovornost za kršenje ljudskih prava. One, što je najvažnije, žrtvama pružaju mogućnost da javno govore o zločinima i nepravdama koje su im nanesene.

Tijekom ove i iduće godine Koalicija za REKOM, kojoj se pridružilo 110 udruga, nastavit će konzultacije kako bi se definirao model komisije koja će odgovarati potrebama i specifičnostima društava na prostoru bivše Jugoslavije. Usuglasit će se njezin mandat, sastav, način imenovanja povjerenika te oblik rada, a prijedlog modela, zajedno s milijun potpisa podrške koje se namjerava prikupiti, uručit će se predsjednicima država

"O zločincu Radovanu Karadžiću ispisano je više tekstova nego o svim žrtvama ratnih zločina. Medijima su zločinci atraktivni, a žrtve dosadne. Zlodjela se tretiraju kao herojski podvizi, a žrtve su pretvorene u robu kojom se po potrebi trguje u političke svrhe. Mora se konačno otvoriti prostor za priče žrtava, žrtve trebaju dobiti glas, trebamo ih slušati", istaknula je Staša Zajović iz beogradske udruge Žene u crnom. Javna saslušanja žrtava, ali i počinitelja, prvi je put uvela Komisija za istinu i pomirenje u Južnoafričkoj Republici. Prvih nekoliko dana prenosila ih je televizija uživo, a kasnije su redovito prikazivana zbirna izvješća. Metoda javnih saslušanja korištena je kasnije u Peru, Sijera Leoneu, Istočnom Timoru i Maroku.

Materijalne i simbolične reparacije

Većina dosadašnjih komisija imala je zadatak i formulirati preporuke za uspostavu i realizaciju programa reparacija za žrtve i članove obitelji žrtava. Reparacije mogu biti materijalne - novčane odštete - i simbolične - javne isprike te čuvanje sjećanja na žrtve. U Argentini su primjerice obitelji nestalih dobivale odštetu od 220 tisuća dolara, u Južnoj Africi iznos materijalne reparacije bio je oko 3500 dolara.
No, stavovi oko odšteta su različiti, pa su tako argentinske majke odbile novac od države, ne želeći da ona, kako su objasnile, tako kupi svoju savjest. U Čileu pak obitelji žrtava tražile su materijalna obeštećenja, smatrajući da upravo time država priznaje odgovornost za počinjene zločine.

Prošlost integrirati u sadašnjost

"Najvažnija je funkcija komisija da prošlost pokušaju integrirati u sadašnjost. Procjenom i moralnom osudom onog što se dogodilo omogućuje se da društvo krene prema budućnosti koja nije opterećena traumama iz prošlosti", istaknula je aktivistica i istraživačica Vesna Kesić te se zauzela da rodna prespektiva bude uključena u konstituiranje, određivanje mandata i funkcioniranja REKOM-a. Masovna silovanja, koja su tijekom rata privukla svjetsku pažnju, sada su zaboravljena. U Hrvatskoj je pokrenuto nekoliko sudskih postupaka zbog zločina nad ženama, ali niti jedan, napomenula je Kesić, nije završen.

Za razliku od svih dosadašnjih komisija, posebnost je REKOM- a da se on osniva ne za jednu, nego za više država. Uz to, budući da je načelo kaznene pravde uspostavljeno Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu, što do sada nije bio slučaj ni u jednoj državi gdje su djelovale komisije, bit će potrebno, upozorila je Kesić, odrediti kako ova dva mehanizma mogu zajedno funkcionirati.
"Javnost je izgubila interes za suđenja zbog silovanja počinjenih u ratu na prostoru bivše Jugoslavije. Kada se silovanja više ne mogu koristiti kao emocionalni argument u sklopu ratne propagande, medije danas više zanimaju »naši« generali koji moraju u Haag, nego osuda silovanja kao ratnog zločina", kazala je Rada Borić, voditeljica Centra za ženske studija. Žene - žrtve ratnog seksualnog nasilja, treba ohrabriti da traže ispriku i obeštećenje od države, kao što su to, tek nedavno, učinile »žene za utjehu« u Japanu. Ženski međunarodni sud u Tokiju 2000. je sudio japanskoj državi zbog zločina nad 300 tisuća žena koje su tijekom Drugog svjetskog rata bile zatočene u bordelima kako bi »pružale utjehu« japanskim vojnicima.

Tijekom ove i iduće godine Koalicija za REKOM, kojoj se pridružilo 110 udruga, nastavit će konzultacije kako bi se definirao model komisije koja će odgovarati potrebama i specifičnostima društava na prostoru bivše Jugoslavije. Usuglasit će se njezin mandat, sastav, način imenovanja povjerenika te oblik rada, a prijedlog modela, zajedno s milijun potpisa podrške koje se namjerava prikupiti, uručit će se predsjednicima država. Dobivanje podrške službene politike i najviših državnih institucija bit će, svjesni su u Koaliciji, najteži zadatak. Stoga bi konstituiranje REKOM-a moglo potrajati, no valja se nadati ne toliko dugo kao uspostava maločas spomenutog suda u Japanu.

Prijavljena 703 ratna zločina u RH

U izvješću za 2007. godinu Državno odvjetništvo RH objavilo je da u svojoj bazi podataka ima prijavljena 703 ratna zločina. Od toga, kazneni su postupci pokrenuti za 301 zločin. Za 402 zločina postupke nije moguće pokrenuti jer su njihovi počinitelji nepoznati.

Osnivači komisija

Parlament - Urugvaj, Njemačka, Južnoafrička Republika
Predsjednik države - Argenitina, Peru, Maroko, Čile
Ujedinjeni narodi - Istočni Timor
Osnivanje temeljem mirovnog sporazuma - Sijera Leone i Gvatemala
Djelovale su u 20-tak zemalja - najpoznatije su one u Njemačkoj, Argentini, Čileu, Južnoafričkoj Republici, Urugvaju, Peruu, Gvatemali, Maroku, Sijera Leoneu, Istočnom Timoru

Trajanje manadata

Devet mjeseci - Argentina , Čile
Godina i pol - Gvatemala
Dvije godine - Južnoafrička Republika, Peru, Sijera Leone
Tri godine - Istočni Timor

Najpoznatiji predsjednici Desmond Tutu, nobelovac, anglikanski svećenik - predsjednik Komisije za istinu i pomirenje u JAR-u Ernesto Sabato, argentinski književnik - predsjednik Nacionalne komisije za nestale u Argentini Christian Tomuschat, njemački profesor prava - predsjednik Komisije za rasvjetljavanje povijesti u Gvatemali

<
Vezane vijesti