Nyan Naing Oo, londonski novinar i burmanski demokratski aktivist: Vojna hunta misli da može kontrolirati San Suu Kyi. Odluka režima da ugasi devet različitih novina koje su objavljivale novosti o njezinu puštanju na slobodu pokazuje da su domaći mediji još uvijek pod striktnom kontrolom.

Aung San Suu Kyi, burmanska demokratska aktivistica, vođa tamošnje oporbe i dobitnica Nobelove nagrade za mir koja je u prethodna dva desetljeća veći dio vremena provela u kućnom pritvoru, prošli mjesec je konačno puštena na slobodu. Dok neki smatraju da je to događaj od povijesnog značaja za budućnost Burme, neki smatraju da to neće donijeti neke bitne pomake u funckioniranju zemlje koju trenutno vodi kvazikomunistička vojna hunta. U zadnje vrijeme ponovno se javlja interes javnosti za Burmu i za mogućnosti promjene u toj zemlji. Ovom prilikom razgovarali smo s Nyan Naing Oo, emigrantom iz Burme koji iz Londona aktivno sudjeluje u borbi za demokratske promjene u svojoj zemlji. Inače je medijski profesionalac koji već 20 godina surađuje s različitim televizijskim kućama - od "Sky Newsa", preko "National Geographica", do "Al Jazeere". Za promjene u svojoj zemlji bori se u sklopu organizacije/partije "Demokratska stranka za novo društvo" koja iz inozemstva djeluje kao nevladina organizacija koja zagovara demokraciju u Burmi, dok unutar Burme djeluje kao obična politička stranka koja podržava Aung San Suu Kyi.

Za početak, možete li našim čitateljima objasniti zbrku oko imena vaše zemlje. Neki kažu da zvati zemlju Burma znači podržavati kolonijalizam, ali da ju zvati Myanmar znači podržavati vojnu dikataturu...

Prvo, upotrebljavati riječ Burma ne znači podržavati kolonijalizam, budući da ime dolazi od „Bamar" što se vrlo slično izgovara. To ime nisu izmislili kolonizatori  nego je ono označavalo većinsko stanovništvo, Bamare, za razliku od etničkih manjina poput Shena, Karena, Kachina itd. S druge strane, upotreba riječi Myanmar nije pogrešna ako se upotrebljava na burmanskom jeziku. Za demokratske snage problem upotrebe te riječi je u činjenici da je režim unilateralno donio promjenu imena zemlje 1989. godine. To jednostavno nije bilo legitimno.

san_suu_kyi.jpg san_suu_kyi.jpg

Živjeli ste u egzilu dugi niz godina. Što je po vama najveća promjena u Burmi otkad ste napustili zemlju?

Bio sam izvan Burme toliko dugo da se zaista svašta promijenilo, međutim najveća se promjena desila relativno nedavno. Naravno, to se desilo u području komunikacija i interneta. Kad sam bio student u Engleskoj sredinom osamdesetih, opsesivno sam skupljao sitne novinske isječke o Burmi - obično je u The Guardianu ili The Timesu bilo svega nekoliko redaka o nekakvim manjim etničkim sukobima ili o proizvodnji opijuma, a i takva mizerija je bila skriveno u nekoj opskurnoj podsekciji novina.

Danas internet, e-mail i blogovi mogu trenutno izvijestiti vanjski svijet o opresivnoj situaciji u zemlji. Što je još važnije, mobiteli i underground filmske ekipe stalno snimaju u vrlo opasnim uvjetima te šalju snimke disidentskim organizacijama u inozemstvo, a otamo snimke idu dalje mainstream medijima.

Kad su 2007. budistički redovnici vodili Šafransku revoluciju koju je vojni režim brutalno suzbio, ona je ipak bila uživo prenošena svjetskim medijima ovim metodama. Iako je suzbijanje tog pokreta bio korak unazad za demokratski pokret, svijet se ipak zainteresirao za situaciju u Burmi zahvaljujući upravo novim tehnologijama.

Grozan popis kršenja ljudskih prava od strane burmanskog vojnog režima uključuje slučajeve arbitrarnog zatvaranja, mučenja, prisilna premještenja stanovnika od strane države, organizirana silovanja i ubojstva

Koje su najgore strane vojne vlasti u Burmi? Puno se priča o prisilnom radu, ima li još čega? Postoje li ikakve dobre strane vojne vlasti koje su teško vidljive - npr. održavaju li vojne vlasti ipak različite etničke skupine na okupu?

Prisilni rad je definitivno jedan od najgorih strana vojne diktature. O tome postoji ogromna dokumentacija uglednih organizacija kao što su Amnesty International i Svjetska organizacija rada. To nije sve - grozan popis kršenja ljudskih prava uključuje slučajeve arbitrarnog zatvaranja, mučenja, prisilna premještenja stanovnika od strane države, organizirana silovanja i ubojstva - a to je sve dobro dokumentirano, ponavljam. Postoje još i svakodnevna kršenja ljudskih prava: restrikcije slobode govora, slobode kretanja, nemoguće oštri zakoni o cenzuri, stroge kazne za neposluh. Trenutno je u Burmi 2200 političkih zatvorenika što uključuje i jednog komičara koji je zaradio 35 godina zatvora za govor protiv vojnog režima.

U Hrvatskoj i ovome dijelu svijeta, postoji povijest nasilnih etničkih sukoba te bi stoga naše čitatelje zanimalo bi li se nešto slično moglo desiti i u Burmi. Vojna diktatura je, naravno, strašna, međutim ako vojska ostavi vlast, ne bi li to možda moglo dovesti do pravih etničkih ili separatističkih ratova koji bi mogli biti još negativniji.

Kad god se autoritet naglo povlači iz centra, uvijek postoji mogućnost da će se država urušiti, međutim ta mogućnost je malena. Jedan od glavnih izgovora vojske o tome zašto su izvršili državni udar 1962. je bio taj isti argument - da je zemlja u opasnosti da se raspadne zbog etničkih manjina.

Trenutno je u Burmi 2200 političkih zatvorenika što uključuje i jednog komičara koji je zaradio 35 godina zatvora za govor protiv vojnog režima

Danas mnogi vođe etničkih manjina pokazuju dobru volju da rade s Aung San Suu Kyi na rješavanju problema. To rade iz dva razloga: kao prvo, ona je oduvijek pozivala na otvoreni dijalog u vezi manjina. Drugo, manjine su svjesne žrtve koje je podnio njezin otac, Aung San kad je 1947. uspio ujediniti sve narode u Burmi te tako skoro ispregovarati nezavisnost od Britanskog imperija. Bio je ubijen nekoliko mjeseci prije konačnog uspjeha. Zbog svega toga postoji puno dobre volje prema Aung San Suu Kyi. Možda najvažnije od svega je da etničke grupe sad zagovaraju autonomiju i federalizam, a ne više nezavisne države. Stoga mislim da postoji značajna razlika kad uspoređujemo Burmu s Hrvatskom.

Što mislite o nedavnom puštanju na slobodu Aung San Suu Kyi? Neki komentatori smatraju da to znači da se vojska više ne boji njenog utjecaja. Postoji li mogućnost da će njena sloboda doprinijeti političkoj promjeni?

Prvenstveni razlog je baš taj koji ste naveli - vojska misli da ju može kontrolirati. Čini mi se da je njeno puštanje bio jedan vrlo proračunat potez. Vojska je veoma dugo bila pod internacionalnim pritiskom da ju pusti, tako da je odluka o njenom puštanju vjerojatno dio šire strategije s ciljem zadobivanja internacionalne legitimnosti za svoju vlast.

Nedavna odluka režima da ugasi devet različitih novina koje su objavljivale novosti o puštanju Aung Sun Suu Kyi pokazuje da su domaći mediji još uvijek pod striktnom kontrolom. Međutim, postoji mogućnost da njeno puštanje ipak pokrene nekakve nepredviđene događaje koji bi mogli promijeniti smjer burmanske politike.

monks_trafalgar_square.jpg monks_trafalgar_square.jpg

Kojim će smjerom demokratski pokret sada krenuti? Hoće li to biti masovne demonstracije kao u Iranu, tiha diplomacija, politička kampanja za sljedeće izbore ili nešto drugo?

Bez sumnje, Aung San Suu Kyi je najvažnija figura u demokratskom pokretu. Ona je pozvala na „mirnu revoluciju" čim je puštena, te nagovijestila da je spremna otpočeti dijalog s generalima. Demokratski pokret će slijediti njeno vodstvo.

S dužnim poštovanjem prema Aung San Suu Kyi, ne mislite li ipak da je stavljanje nade za promjenom u ruke jedne osobe možda kontraproduktivno na duge staze? Zar ne postoje druge mogućnosti i drugi pojedinci koji mogu donijeti promjene?

Kad je prije mjesec dana izašla iz pritvora, desio se globalni medijski događaj bez presedana u kojem je pozornost svjetskih medija bila uperena u nju. Mnogi promatrači su se upitali je li ovo možda stvaranje novog „Mandela pokreta". Moje mišljenje je da to još nije tako, ima se još dosta toga za napraviti. Mandela je bio primoran na značajne ustupke od strane južnoafričkih vlasti prije nego je izašao iz zatvora, a i politički prostor u Južnoafričkoj Republici je tada bio dosta širi. Aung San Suu Kyi ima dosta teže političke zadaće ispred sebe - u Burmi je doista jako sužen prostor političkog djelovanja.

Kina je posljednjih godina pokazala da želi stabilnost u Burmi i vjerojatno potiho vrši pritisak na režim kako bi ovaj dokazao svoju internacionalnu legitimnost. Međutim, Kina ne želi demokraciju nego samo stabilnost

Ona je sama rekla da će slušati što ljudi govore i misle prije povlačenja bilo kakvih poteza. Ali ono što je jasno, a to se vidi i u izjavama svjetskih lidera (uključujući predsjednika Obamu koji ju naziva svojom heroinom), bilo bi naivno tražiti nekog alternativnog vođu burmanskog demokratskog pokreta.

Tko su najveći svjetski igrači koji bi mogli utjecati na vojsku da se makne s vlasti? Što ih sprečava da imaju veću ulogu u unutrašnjoj politici Burme?

Ne mislim da će vojska odstupiti tako lako, imaju prevelike ekonomske interese da bi odustali samo zbog internacionalnog pritiska. Treba biti nekakvog sporazuma s demokratskom opozicijom u kojem im treba ponuditi strategiju izlaza. Ipak, nema sumnje da postoje internacionalne snage koje bi mogle utjecati na Burmu, posebno Kina i Indija, dvije velike političke i ekonomske sile koje imaju ogromne interese u Burmi, a i graniče s njom.

Kina je oduvijek štitila Burmu u Vijeću sigurnosti i nije vjerojatno da se može progurati ikakva rezolucija o njoj bez da Kina ne uloži veto. Međutim, Kina je posljednjih godina pokazala da želi stabilnost u Burmi i vjerojatno potiho vrši pritisak na režim kako bi ovaj dokazao svoju internacionalnu legitimnost. Međutim, Kina ne želi demokraciju nego samo stabilnost budući da graniči s Burmom, a na granici se nalaze područja etničkih manjina obje zemlje. U toj regiji već desetljećima postoje separatističke, tribalističke i komunističke pobune, a to je stanje koje bi Kina htjela da se promijeni. Što je još važnije, Kina ima milijarde dolara investirano u Burmu, tako da joj je mir i stabilnost u interesu. Njezine namjere su ne samo kupiti velike rezerve prirodnog plina za vlastiti ekonomski razvoj, nego ima strateške planove da izgradi velike luke, transportnu infrastrukturu i naftovode preko Burme do Kine. Jedini mogući put stabiliziranja Burme, iz kineske perspektive, je dijalog vojske s demokratskom opozicijom.

Što je s Indijom, kao jednim jakim demokratskim susjedom? Nema li ona nekakvog utjecaja?

  Indija i Burma su povijesno oduvijek imale jake veze. Zajedno su bile dio istog Britanskog imperija te su obje izborile nezavisnost u kasnim četrdesetima. Mnogo godina Indija je otvoreno podržavala burmanski demokratski pokret, međutim shvatila je da gubi na mnogim ustupcima vojnog režima te je stoga promijenila retoriku i sad je jedan od glavnih investitora u Burmu.

Turisti u Burmi danas mogu izbjeći punjenje vojnih džepova ako pažljivo izabiru kako putuju i gdje odsjedaju

S brzim ekonomskim razvojem proteklih godina, Indija želi imati veći utjecaj na internacionalnoj pozornici. Oduvijek je gledala na Kinu kao na rivala te sad želi, kao i ona, imati mjesto u Vijeću sigurnosti. Zauzvrat mislim da se može i mora izvršiti pritisak na Indiju, tu najveću svjetsku demokraciju, da ne bude toliko tiha u vezi kršenja ljudskih prava u Burmi.

Tako je predsjednik Obama je u nedavnoj posjeti tražio od Indije da zauzme čvršći položaj prema vojnom režimu. Ostaje da vidimo hoće li se što promijeniti.

Povezano s prijašnjim pitanjem je pitanje sankcija. Podržavate li ih? Neki ljudi smatraju da one samo štete najslabijima, dok drugi misle da je to način da se natjera vladu da uzmakne. Također, mnogi ljudi i organizacije bojkotiraju turističke posjete Burmi kako bi se smanjio prilijev strane valute vojnoj hunti.

Sankcije su apsolutno potrebne da bi se održao pritisak na vojni režim. One šalju poruku internacionalne zajednice da režim nema moralnu legitimnost. Međutim, sankcije trebaju biti bolje usmjerene. Istina je da trenutno zapadnjačke ekonomske sankcije nisu baš uspješne jer Kina, Indija, Tajland i ostale azijske zemlje rado zauzimaju ispražnjeno mjesto te ulažu i trguju s vojnim režimom. Ipak postoje područja gdje bi dobro usmjerene sankcije nanijele štetu režimu, a ne Burmancima: embargo na oružje, zabrana putovanja za sve visoke dužnosnike i njihove obitelji kao i zabrana studiranja u inozemstvu za njihovu djecu, zabrana poslovanja s bankama, osiguravajućim društvima i drugim financijskim ustanovama...

nyan_1-unutarnja.jpg nyan_1-unutarnja.jpg

Što je s turizmom? Ne donose li turisti ljudima u Burmi toliko važan kontakt s vanjskim svijetom, osim što režimu donose devize?

Zalažem se za odgovoran turizam. Turistički bojkot Burme počeo je 1995. s jasnom logikom. Tad je postalo jasno da je prisilni rad bio upotrebljavan da bi se izgradile ceste, hoteli i druga infrastruktura neophodna za turizam. Vojska je, ugledavši se na susjedni Tajland, htjela na brzinu doći do deviznih rezervi. Međutim, malo je turista posjetilo Burmu od tada, zahvaljujući upravo kampanji za bojkot turizma.

Posljednjih godina vojni je režim počeo omogućavati nezavisna putovanja, dajući turistima slobodu da putuju sami, a ne kroz velike kompanije koje su bile usko povezane s vojskom. Tako turisti danas mogu izbjeći punjenje vojnih džepova ako pažljivo izabiru kako putuju i gdje odsjedaju. Lokalno stanovništvo od toga ima koristi, ne samo financijske, nego kako s pravom kažete, konačno imaju kontakt s vanjskim svijetom.

Ako jednog dana demokratski pokret uspije zamijeniti vojnu vlast, koji se problemi mogu očekivati?

  Postoje ogromni problemi koji zahtijevaju pažnju u Burmi. Zemlja je konstantno padala na ekonomskoj skali siromašnih zemalja, tako da je trenutno jedna od najsiromašnijih na svijetu. Obrazovne i zdravstvene usluge trebaju hitnu pažnju jer je teško doći do lijekova, a obrazovne institucije gotovo da ne funkcioniraju. HIV epidemija je također nešto s čim se treba uhvatiti u koštac što prije. Usprkos svemu ovome, postoji tihi optimizam da se svi ovi problemi ipak mogu riješiti jednom kada smijenimo vojsku s vlasti i nanovo počnemo.

Mislite li da ćete onda otići natrag i pokušati pomoći zemlji iznutra.

Tko zna što donosi budućnost. Zadaća je boriti se za promjenu danas.

Ključne riječi: aung san suu kyi, Burma, Mijanmar