Foto: ytb prtscrFoto: ytb prtscrKad se uoči nepotizam medijska je obveza opaliti po zlu iz najtežih novinarskih oružja.

Bilo bi zanimljivo čuti od valjda urođeno napuhanog HDZ-ovog veteranskog ministra Tome Medveda što misli - tko je on? I u odnosu na svakog pojedinca u nabujaloj već populaciji na blizu 510.000 registriranih - što istinskih, što lažnih - hrvatskih branitelja i u odnosu na svakog drugog građanina od kojeg trenutni veteranski ministar Medved nije ni važniji niti zaslužniji za sadašnjost i budućnost države koja je u gospodarskom, društvenom i moralnom slobodnom padu. Koja trpi međunarodne šamare, čak State Departmenta "narančastog baruna", zbog neciviliziranog odnosa vladajućih kasta prema nacionalnim i inim manjinama, kršenja ljudskih prava i sloboda, povampirenog neonacifašizma i agresivne klerikalizacije društva, političkih pritisaka na medije...

U tom mučnom ozračju nije začudno da je uopće moglo pasti na pamet jednom Tomi Medvedu - opsjednutom valjda samoobmanom da je netko i nešto u državi, da može sve što hoće, ako mu se hoće - prijetiti novinaru portala Index.hr Vojislavu Mazzoccu "ulaskom u ring bez žene i Krajnje neugodna telefonijada ministar-novinar eksplodirala je skandalom u političkoj i medijskoj javnosti, a Vojislav Mazzocco je prijetnje prijavio policijidjece", "buđenjem vojničkog duha u sebi", "objavljivanjem podataka" o Mazzoccovom civilnom služenju 2000-ih vojnog roka u veteranskom ministarstvu za ministrovanja Ivice Pančića (SDP) i Jadranke Kosor (HDZ)... Medved je telefonski napao novinara zbog članka o "uhljebljivanju ministrova sina u državnoj zaštitarskoj tvrtki AKD, koja je lani dobila posao zaštite Ministarstva branitelja"... No, Index.hr je iz pera istog novinara ranije objavio i članak o zapošljavanju Medvedovog nećaka na rukovodnom mjestu (navodno, unatoč neiskustvu) u zagrebačkoj policiji te svjedočanstva o njegovom na neki način povlaštenom statusu u državnoj službi.

Krajnje neugodna telefonijada ministar-novinar eksplodirala je skandalom u političkoj i medijskoj javnosti, a Vojislav Mazzocco je prijetnje prijavio policiji. Bude li ih policija  bagatelizirala, najavio je Mazzocco - kojem je rad za 2100 kuna mjesečno u službi za psihosocijalnu pomoć u Ministarstvu hrvatskih branitelja navodno naprasno prestao zbog "srpskog imena i čudnog prezimena" - "razmislit ću o pokretanju postupka protiv policije". Iz Medvedovog ministarstva nevjerodostojno se reagiralo priopćenjem kojim se, a što bi drugo, opovrgavaju bilo kakve prijetnje novinaru. Kakve veze ima državna institucija s možebitnim nedoličnim postupkom svog šefa, da izdaje priopćenje u njegovu bezrezervnu obranu i kakav mora biti čovjek taj šef, ako mu treba skrivati se iza institucionalnog autoriteta/integriteta? Gdje je tu zaspao "vojnički duh", tko budan za neutemeljenog 555-dnevnog šatorašenja ispred te iste državne institucije?Kakve veze ima državna institucija s možebitnim nedoličnim postupkom svog šefa, da izdaje priopćenje u njegovu bezrezervnu obranu i kakav mora biti čovjek taj šef, ako mu treba skrivati se iza institucionalnog autoriteta/integriteta?

Državna institucija, eto, neovlašteno brani privatni interes ili sukob interesa svog službenika, kojem se ne sviđa medijska pozornost zapošljavanju obiteljskih uzdanica. Otkud neki recimo pismeniji činovnik u Ministarstvu, koji je po diktatu - jer kako bi drukčije? - sročio priopćenje zna što je njegov šef želio od novinara, što mu je i kako govorio u slušalicu da bi opisao/napisao cijeli traktat o Medvedovoj intimi, poimanju demokracije i prakticiranju svoje odgovornosti prema medijskoj javnosti?

Neukusno nabacane šuplje fraze ne mogu oprati dojam o političkoj bahatosti ljudi na položajima i vrlo komotnom, da ne kažemo totalitarno-privatnom poimanju odgovornosti državnih službenika za sve što čine o trošku poreznih obveznika. Ali i odgovornosti za medijske slobode, koje prije svega podrazumijevaju novinarske obveze kritičkog propitivanja u ime javnosti te odgovornosti. Svih i svakog na pozicijama političke moći i utjecaja. I kad se uoči nepotizam, klijentelizam, korupcija trgovanje moći i utjecajem, medijska je obveza opaliti po zlu iz najtežih novinarskih oružja. Pogotovo za ministre i ine državne dužnosnike nema i ne smije biti lovostaje. Nigdje i nikad.

Neukusno nabacane šuplje fraze ne mogu oprati dojam o političkoj bahatosti ljudi na položajima i vrlo komotnom, da ne kažemo totalitarno-privatnom poimanju odgovornosti državnih službenika za sve što čine o trošku poreznih obveznikaTko može imati išta protiv toga da sin, jelte, štiti vlastitog oca!? Ali, baš o državnom, o trošku poreznih obveznika?Zašto ne? Jesmo li "preuzeli odgovornost" ili nismo!? ZNA SE, jesmo. Hrvatski narod je tako odlučio (sic), reći će političar kad se nađe u stisci ili, još gore, s prstima duboko u pekmezu. To o narodu koji odlučuje (sic) aktualna je mantra za vola ubit', a toliko (ne)popularna u novije doba da se doslovno zacrvotočila čak u nazivu referendumskog pokreta za ubijanje samog smisla demokracije, ljudskih prava i sloboda. Među njima i medijskih?

Tko u srazu novinara Mazzocca i ministra Medveda ima problem? Ako je RH ipak zemlja ne samo ustavno proklamirane demokracije - čime premijer Andrej Plenković i zaleđena mu stranačka kolegica na Pantovčaku Kolinda Grabar-Kitarović dnevno građanima probijaju uši - novinar ne bi smio posrkati ni kap bljutave jezikove juhe sa stola državnih/političkih tzv. moćnika. Dokaže li mu se zloporaba političkog utjecaja i moći što ih podrazumijeva državna dužnost, veteranski bi ministar Tomo Medved u svakoj pravno i moralno uljuđenoj zemlji morao spakirati privatne stvari u kartonske kutije i napustiti ured na Savskoj 66. Bez obzira na njegove kakve god ratne i 555-dnevne šatoraške "zasluge", Hrvatska nije država u kojoj se smije nekažnjeno prijetiti novinarima. RH nije država u vlasništvu političara, hrvatskih branitelja sa svekolikom svojtom i Katoličke crkve sa svom nervaturom referendumsko-obiteljskih zatiratelja civilizacijskih stečevina pluralne, sekularne i socijalne države, sloboda, ljudskih prava i bogatstva manjinskih različitosti.Kad se uoči nepotizam, klijentelizam, korupcija trgovanje moći i utjecajem, medijska je obveza opaliti po zlu iz najtežih novinarskih oružja

"Slobodno novinarstvo jedna je od vrijednosti za koje su se hrvatski branitelji borili u Domovinskom ratu i ministar Medved bi bio zadnji koji bi to ugrožavao i žao mu je što je njegov razgovor s novinarom portala Index.hr tako doživljen", piše u priopćenju te se ističe kako smatra da se "članove njegove obitelji proziva na temelju insinuacija koje je dan ranije odbacio jer i oni imaju pravo na rad u Hrvatskoj kao i svi građani u skladu sa zakonima". To uopće nije upitno niti je Vojislav Mazzocco doveo u pitanje tu činjenicu. Ali jest u najmanju ruku neobično niz koincidencija, koje dovode poziciju moći i utjecaja ministra Tome Medveda s cijelim VIP lancem u kojem su čvrste karike otac/stric, sin/nećak, radna mjesta na državnim jaslama, bliski prijatelji/logistika podjele unosnih poslova (npr. enormni troškovi pisanja novog Zakona o braniteljima, zaštitarske usluge, itsl.)...

RH nije država u vlasništvu političara, hrvatskih branitelja sa svekolikom svojtom i Katoličke crkve sa svom nervaturom referendumsko-obiteljskih zatiratelja civilizacijskih stečevina pluralne, sekularne i socijalne države, sloboda, ljudskih prava i bogatstva manjinskih različitostiKako će se, ako će se uopće, Tomo Medved izvući iz vrlo neugodne gabule, vrag će znati. No, pretpostaviti je da će se prašina ubrzo slegnuti, a obiteljske uzdanice - ne samo Medvedove - ostat će na radnim mjestima. Jedna će voziti dostavni automobil u AKD-u, a druga šefovati u zagrebačkoj policiji. Djeca tzv. malih ljudi, što su svojedobno poručili s HDZ-ovog državnog vrha, imaju slobodu potražiti kruha izvan Bijedne Naše. Ako baš žele. A sve ih više želi, jer nisu glupi. A propos, Vojislav je Mazzocco u povodu Medvedovih prijetnji objavio i svoja sjećanja na to kako je i s kim svojedobno radio u veteranskom ministarstvu te koji se profil ljudi zapošljava na tim radnim mjestima. Grozota. A nije otkrio Ameriku, političko-rodijačko-podobnički su kriteriji godinama okosnica državne administracije i zato su tu nemoguće reforme.

A nije Medved jedini kojeg mediji razapinju zbog nepotizma. Puna šaka brade da jest. Sam je premijer Andrej Plenković također uhvaćen s prstima duboko u nepotističkom pekmezu i glavni je krivac za instaliranje tzv. rođačke ideologije ili pokretanje tzv. nepotističkog HDZ-stampeda unutar strukture svoje koalicijske vlasti. Lakonsko je premijerovo objašnjenje: "Pa, i rodbina mora disati". Sic. I tako Ivan Maslać, brat njegove supruge, bez natječaja diše kao drugi čovjek Zračne luke Dubrovnik, gdje je Plenkovićeva vlada prvim čovjekom imenovala Franu Luetića, brata HDZ-ove europarlamentarke Dubravke Šuice i otca HDZ-ove saborske zastupnice Sanje Putice. Premijerova sestrična Nera Miličić šefica je HTZ-a u Njemačkoj, ujak Marko Raos član Uprave Parka prirode Biokovo, a kum Igor Pokaz veleposlanik RH u Velikoj Britaniji. "Moraju ljudi disati". Mora i Hrvatska, u Irskoj...     

I Dino Bošnjaković, sin HDZ-ovog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, također "mora disati" - već u dobi od 25 godina na mjestu Taj obrazac tzv. rođačke ideologije ili tzv. nepotistički HDZ-stampedo jednako, negdje i drastičnije, desetljećima već funkcionira i na svim nižim razinama vlasti, sve do mjesnog odbora nekog zaselka bogu iza nogupredsjednika Nadzornog odbora komunalne tvrtke Ivakop u Ivanić Gradu. Što da ne, mladić je i predsjednik Mladeži HDZ-a u Ivanić Gradu i član Predsjedništva Mladeži HDZ-a Zagrebačke županije. Perspektivan kadar, i otac i sin Bošnjaković. Takvima ne treba tražiti kruha u Irskoj kad u "vječnoj nam i jednoj Hrvatskoj" već od pelena imaju - pogaču. Tonko Obuljen, pak, brat HDZ-ove ministrice kulture Nine Obuljen-Koržinek odnedavno je ravnatelj agencije Hakom (plaća 19.100 kuna, pa ti vidi), a Svetimir Marić, brat ministra izmišljenog resora državne imovine Gorana Marića, savjetnik je u Zagrebačkom holdingu, gdje vedri i oblači nesuđeni "gradonačelnik Hrvatske" Milan Bandić.

Taj obrazac tzv. rođačke ideologije ili tzv. nepotistički HDZ-stampedo jednako, negdje i drastičnije, desetljećima već funkcionira i na svim nižim razinama vlasti, sve do mjesnog odbora nekog zaselka bogu iza nogu. I zato je Bijedna Naša kvarna do srži, neuspješna i beznadna država u kojoj politikanti zavađaju ljude na bezveznim temama od kojih se ne mogu platiti režije, nahraniti, školovati i liječiti djecu. Naprotiv. I onda se, jelte, neki tamo novinar "srpskog imena i čudnog prezimena" obrušio na sirotog Medveda što nije uspio zaposliti sina barem kao direktora AKD-a, a nećaka barem kao državnog tajnika Davoru Božinoviću. Ovako, prvi vozač dostavnog vozila, drugi policijski šefić?

Nema veze, SDP i Građansko-liberalni savez (Glas) stjecajem medijskih okolnosti dohvatili se nove politikantske kosti za glodanje: zahtijevaju ili Medvedovu ostavku ili smjenu. Što se, dakako, neće dogoditi. S toliko vlastitog nepotističkog putra na glavi, premijeru Andreju Plenkoviću ne pada na um tako drastično sankcionirati Medveda. Kljakava hrvatska demokracija osuđena je ostati na protezama i infuziji, a da nema te šake još koliko-toliko provokativnih medija i savjesnih novinara, Bijedna bi Naša odavno već bila prisiljena staviti ključu bravu i državnu licenciju vratiti međunarodnoj zajednici. Ako uopće još ima ikakvih izgleda, možda je samo jedna šansa: iznajmiti RH Japancima ili Kinezima, pa osigurati Hrvatima lagodan život od rente na nekom egzotičnom otoku usred ničega. Nema nas puno, svi bismo stali pod tri-četiri palme.

<
Vezane vijesti