Foto: Volim-meso.hrFoto: Volim-meso.hrPosljednjih se godina u Zagrebu uvriježilo slavljenje adventa pijenjem kuhanog vina i jedenjem kobasica na otvorenome. Bavariziranim Zagrepčanima ne predstavlja problem višesatno stajanje na hladnoći te u velikom broju uživaju uz plastičnu čašicu toplog napitka pored "štandova" na Zrinjevcu, Bogovićevoj, Tomićevoj, Jurišićevoj. Ali što kad "stisne" nužda? Gdje olakšati tijelo, a s njime i dušu, kad se pije u "štand-kafićima" bez sanitarnih čvorova?

Posljednjih se godina u Zagrebu uvriježilo slavljenje adventa pijenjem kuhanog vina i jedenjem kobasica na otvorenome. Tako bavariziranim Zagrepčanima ne predstavlja problem višesatno stajanje na hladnoći te u velikom broju uživaju uz plastičnu čašicu toplog napitka pored Dok u ovo adventsko vrijeme u našim strankama i platformama još uvijek ne znaju bi li "piškili" ili "kakili" pa tragaju za alternativnim rješenjima, i mi slično pokušavamo, ali ne zato što ne znamo kako, nego zato što nemamo gdje"štandova" na Zrinjevcu, Bogovićevoj, Tomićevoj, Jurišićevoj i ostalim "ledenim" punktovima. No hladnoća, za koju neki tvrde da je samo stanje uma ili stajanje, koje je zdravije i prirodnije od sjedenja, nisu najveći nedostaci ovih gastronomskih zimskih radosti. Naime, mnogo je ozbiljniji, nezgodniji, a, temperaturom oko nule, i potenciraniji problem – što kad "stisne" nužda? Gdje olakšati tijelo, a s njime i dušu, kad se pije u "štand-kafićima" bez sanitarnih čvorova?

Grad Zagreb s navedenim problemom uhvatio se u koštac tako što je postavio tri mobilna zahoda (popularni TOI TOI) na Tomislavcu i tri na Zrinjevcu. Takva vrsta "osnovnog" modela mobilnog WC-a (navodno postoji i onaj "luksuzniji", no on je zasad viđen samo na službenim stranicama tvrtke koja ih iznajmljuje) zbog nedostatka higijenskih uvjeta, od vode pa sve do "mjesta" za pranje ruku, one "slabijeg želuca" će u startu odbiti i natjerati da "pretrpe" do "sigurnije" lokacije. Ako niste jedan od tih, dobro je znati da su mobilni zahodi na Tomislavcu "ženski", barem ako je suditi po figurici u haljini koja se nalazi na njihovoj kvaki, a oni na Zrinjevcu "muški". Je li riječ o slučajnosti ili nam iz gradske uprave žele poručiti da je klizanje za curice, nije poznato. Oni pak koji "piju" na ostalim punktovima na otvorenome nemaju čak ni to (i). Tako na potezu Jurišićeva-Europski trg prodavači i "pijači" ovise o središnjem gradskom javnom WC-u.

Amruševac (soundset.hr)
Amruševac (soundset.hr)

Zagrebački središnji javni WC- posebna je priča. Onaj bivši, prvi javni WC izgrađen 1908. godine, popularni Amruševac (prema tadašnjem gradonačelniku Milanu Amrušu), na uglu Trga i Praške, zatvoren je 2006. i otad zjapi pod zahrđalim lokotima pun drugačije vrste ljudskog otpada, od plastičnih boca pa nadalje. Njegova prenamjena još se čeka, a navodno će biti pretvoren u – ni više ni manje nego – akvarij. Činjenica da su fekalne vode transcendirale svoju prvotnu neprivlačnu narav i da je "kruženje vode u prirodi" od kanalizacije došlo do akvarija, jedna je od najpoetičnijih sudbina koju ikoji zahod može zamisliti, tako da zaista treba čestitati onome tko se toga domislio.

Nakon zatvaranja Amruševca gradonačelnik Bandić 2006. godine pompozno je otvorio novi javni WC u Cesarčevoj, onaj isti o kojem sada ovise oni koji pijuckaju na otvorenome oko Jurišićeve. Na čak 208 kvadratnih metara prostire se osam ženskih i četiri muška WC-a, plus dvanaest pisoara. Kako se muškarci nikada nisu pobunili da imaju nedovoljno privatnosti u WC-u, niti su se žene požalile da je imaju previše, muškarcima je, kao i inače, na raspolaganju dvostruko više nužnika. "Kad radimo šekret, nećemo valjda raditi polovični, nego najbolji šekret", rekao je Milan Bandić prilikom njegovog otvaranja, a svoju je riječ i održao. 

"Svemirski bord" u Dupcu (Zagreb.hr)
"Svemirski bord" u Dupcu (Zagreb.hr)

Naime, školjka u javnom WC-u nije daleko od svemirskog broda. Nakon obavljanja nužde daska se počinje samoinicijativno rotirati, kao da će uzletjeti. Riječ je o nekakvom sustavu samočišćenja koji je gradonačelniku očito vrlo drag jer je svojevremeno potrošio silne novce (oko 1,5 milijuna kuna, odnosno oko 11 000 eura po kvadratnom metru) na "zlatne" WC-e na okretištu Dubec i Dubrava koji se također sami brinu za vlastitu čistoću. Dakle, oni koji se odluče tamo "olakšati" barem mogu uživati u nesvakidašnjem događaju "buđenja" toaletne samosvijesti.

Na "adventskom vijencu" Gajeva-Bogovićeva "nužnička" je situacija "najteža" jer tamo nije osiguran nikakav zahod, pa je okupljeno mnoštvo osuđeno na milost i nemilost obližnjih ugostiteljskih objekata. E, tu priča postaje zanimljiva. U kafićima WC je zasebna enklava, nešto kao država unutar države. Naime, često se ključ od WC-a, i to obično ženskog, nalazi na šanku. Događaju li se mračni zločini u ženskom WC-u pa ga je potrebno držati pod ključem ili odlaske na nuždu treba držati pod nadzorom kako bi ljudima bilo jasno da ne mogu pišati do mile volje, znaju samo čuvari "prokletih" vrata, dok su smrtnici prepušteni njihovoj dobroj volji. Znači kad vas "stisne", trk do konobara kojeg vidite prvi put u životu, objasniti mu da je hm, evo došlo vrijeme, pa ako bi vam mogao pripomoći i udijeliti ključ. Jednom čovjek nekako i preživi to ponižavajuće "nužničko" žicanje, ali što kada malo nahladite bubrege ili sjednete na pivu i odlasci postaju frekventniji, pa morate svako malo žicati ključ i paralelno informirati konobara, vašeg novog najintimnijeg prijatelja, o stanju vašeg mjehura?

Zrinjevac, samo muški WC-i (Adventzagreb.com)
Zrinjevac, samo muški WC-i (Adventzagreb.com)

Ono što je osobito zanimljivo jest da u novije vrijeme staromodni ključ više nije dovoljno sredstvo "obrane i zaštite" pa su se vlasnici brojnih kafića u centru grada dosjetili neprobojnijeg sustava. Svoje su WC-e, eto, stavili pod šifru. Ukoliko sjednete na kavu u neki od "finijih" kafića na zagrebačkom Cvjetnom trgu, pa vas prilikom njezina ispijanja "uhvati sila", morat ćete zgrabiti svoj račun, pročitati s njega "vašu" tajnu šifru i zaputiti se prema "katakombama". Kada dođete do "sefa" samo trebate "odsvirati prave tonove" i uspjeli ste - pred vama će se otvoriti nezamislivo blago – WC školjka, s WC papirom, a možda i sapunom. Ali da vam slučajno nije palo na pamet otkriti šifru nekom strancu, prolazniku, koji se drznuo pomisliti da bi se i on u teškoj nuždi mogao olakšati – a da nije gost lokala!

Ključanje, a u novije vrijeme i šifriranje toaleta, može se tumačiti kao odgovor na sve veći broj turista koji posjećuju grad. Pripadnici moderne, globalne, nomadske generacije više ne pripadaju jednom mjestu, već svoj smisao traže pod nogama. Oni su često slobodni od okova tradicije, nacije, institucije, a njihovo jedino ropstvo ostaje nužničko. U tom smislu ono što je nekada bila stvar najdublje intime i što je u početku bio nezamislivi luksuz – obavljanje nužde u vlastitom WC-u, na tragu kulturne regresije opet se izmješta u sferu javnoga, pri čemu je zanimljiv slučaj Uoliko sjednete na kavu u neki od "finijih" kafića na zagrebačkom Cvjetnom trgu, pa vas prilikom njezina ispijanja "uhvati sila", morat ćete zgrabiti svoj račun, pročitati s njega "vašu" tajnu šifru i zaputiti se prema "katakombama"onih "generacijski" pogubljenih koji "to" i dalje mogu učiniti samo u svome kućnome zahodu.

Turistička "nužnička invazija" prepoznata je i kao unosno komercijalno tržište pa tokom ljeta u primorskim gradovima niče veliki broj "privatnih" WC-a, dok su brojni lokali stavili ključ u bravu. Poruka je jednostavna: nema za džabe -  prvo naruči piće, pa se onda olakšaj. Isplativost "nužničkog ropstva" na kolodvorima, tranzitnim mjestima gdje se, nakon dugog putovanja, "robija" najčešće mora odslužiti i koja stoga predstavljaju sigurnu zaradu, također je pretvorena u biznis, pa se odlazak na WC naplaćuje od dvije do četiri kune. Kako bi se osigurali od napada "anarhističkih pišača", mnogi su od njih, uključujući i WC na zagrebačkom autobusnom kolodvoru, postavili sigurnosne rampe koje se otvaraju tek kada se unese tražena suma novaca.

Dok su se neki na činjenici da je nužda, pa tako i nužnik, svima nužna obogatili, mnogi su situaciju do krajnje mjere zlouporabili u smislu nezadovoljavanja minimalnih higijenskih standarda unutar svojih kafića. Tako se u jednom od poznatijih zagrebačkih alternativnih okupljališta sapun smatra nepotrebnim luksuzom, a neka od njih, koja su, štoviše, klubovi, pojam nepotrebnog luksuza proširuju i na pipu i WC-papir. Pa tko mora, nek' izvoli. Kako se prava na minimalne uvjete koji su nužni za civilizirano vršenje nužde nesmiljeno krše, pokazuje i nedavna studentska peticija "Studenti protiv čučavaca u Studentskom centru" tokom koje Često se ključ od WC-a, i to obično ženskog, nalazi na šanku. Događaju li se mračni zločini u ženskom WC-u pa ga je potrebno držati pod ključem, ili odlaske na nuždu treba držati pod nadzorom kako bi ljudima bilo jasno da ne mogu pišati do mile volje?su studenti, revoltirani višegodišnjom uporabom zastarjelih i nehigijenskih čučavaca u SC-u, već skupili preko 500 potpisa kako bi potakli odgovorne da se konačno pobrinu za njihovu zamjenu.

Od WC automata u koje se uskače nakon ubacivanja kovanice, a koji se često nalaze unutar inozemnih metroa, metafizičkih WC-a u autobusima, za koje znate da postoje, ali to nikako ne možete dokazati jer vas ne puštaju unutra, nadmudrivanja senzora u high-tech toaletima, opuštanja u onima koji su nužničko ropstvo najbolje iskoristili – shopping centrima – gdje se džabe može do mile volje, osim u Importanneu gdje se narušavaju osnovna prava šopingoholičara na besplatno vršenje nužde, ali i obaveza kafića da imaju sanitarni čvor, fenomenologija nužničkog ropstva predstavlja neiscrpan izvor čudesa, prigodan božićnom duhu u kojem se ona uvijek očekuju, ali rjeđe nalaze.

I dok u ovo adventsko vrijeme u našim strankama i platformama još uvijek ne znaju bi li "piškili" ili "kakili" pa tragaju za alternativnim rješenjima, i mi slično pokušavamo, ali ne zato što ne znamo kako, nego zato što nemamo gdje. U tom je smislu važno napomenuti da, ukoliko odlučite mokriti na otvorenome, kaznit će vas s nekoliko tisuća kuna, a u uličicama primorskih gradova radije ni ne pokušavajte jer su se revoltirani stanari dosjetili na mnogim mjestima zazidati protusustav – kutne kamene "odbijence" čime su poslali važnu poruku hrvatskome narodu: ako kriomice "piškite" gdje ne treba, na kraju ćete biti i onaj koji "piša" i onaj koji je "popišan".

<
Vezane vijesti