Irena Borić, kustosica izložbe "Politika iznutra": Izložba dotiče ideološke konstrukte umjetničkih djela postavljajući pitanja o uzrocima, posljedicama i porijeklu reprezentacije, sadržaju, namjernim i skrivenim značenjima, i specifičnom korištenju vizualnog jezika i poruke.

Od 17. travnja do 8. lipnja u Galeriji suvremene umjetnosti i Likovnog salona u Celju održava se izložba "Politika iznutra". Riječ je o izložbi zagrebačke kustosice i povjesničarke umjetnosti Irene Borić koja se bavi aspektima političkog i reprezentacije unutar polja umjetnosti te razmatra kontekst umjetničkih praksi koji je određen ekonomskim, društvenim i političkim čimbenicima, kao i onaj kontekst uvjetovan unutar polja umjetnosti. O izložbi, koja je otvorena u suradnji s Centrom suvremenih umjetnosti, "H-Alter" je razgovarao s autoricom Irenom Borić.

Kako je došlo do suradnje između vas i Centra suvremenih umjetnosti u Celju?  

S radom Centra bolje sam se upoznala u okviru kustoskog rezidencijalnog programa 2012. godine. Svrha rezidencije bila je  podrobnije upoznavanje umjetničke scene unutar slovenskog konteksta, a ova izložba je rezultat te rezidencije.

Koja su koncepcijska polazišta izložbe?

Izložba dotiče ideološke konstrukte umjetničkih djela postavljajući pitanja o uzrocima i posljedicama reprezentacije, njezinom porijeklu, sadržaju, namjernim i skrivenim značenjima, i specifičnom korištenju vizualnog jezika i poruke

Razmatrajući značenje političkog unutar polja umjetnosti kao i političkog koje određuje polje umjetnosti izvana, izložba Politike iznutra koncepcijski polazi od dobro znane BBC-eve serije Ways of Seeing (Načini gledanja). Autor serije, John Berger, još je davne 1972, pozivajući se na teorijske doprinose Waltera Benjamina, strukturalizma, feminizma i marksističke interpretacije umjetnosti kroz popularan medij televizije istaknuo problematiku skrivenih ideoloških značenja umjetničkih djela, reprezentacije, institucionalne mizoginije, tržišne vrijednosti i vizualnog jezika reklamnih oglasa.

Pritom bih posebno istaknula Bergerovo prepoznavanje političkog kao već upisanog unutar polja umjetnosti, kao i nepovjerenje prema mediju televizije zbog manipulacije slikama. Pozivajući se na Bergera, izložba razmatra kontekst umjetničkih praksi koji je određen ekonomskim, društvenim i političkim čimbenicima,  kao i onaj kontekst uvjetovan unutar polja umjetnosti. Nadalje, izložba se posredno dotiče strategije izlaganja i medijacije proizvedenih značenja. Unatoč ambivalentnosti koja dopušta pregovaranje između različitih čitanja, konstrukcija i proizvodnja značenja uvjetovana je specifičnom, često ideološkom pozadinom. Iz tog razloga, izložba dotiče ideološke konstrukte umjetničkih djela postavljajući pitanja o uzrocima i posljedicama reprezentacije, njezinom porijeklu, sadržaju, namjernim i skrivenim značenjima, i specifičnom korištenju vizualnog jezika i poruke.

4.fokus_grupa_p.h.s.h.n.2014..jpg

Fokus Grupa ("p.h.s.h.n.")

Koji su autori i radovi zastupljeni?

Izložba kroz radove Fokus Grupe, IC-98, IRWIN-a, Boruta Peterlina, Nives Sertić, Jonasa Staala i Hito Steyerl predstavlja različite umjetničke pozicije zauzete u odnosu prema ideologijama slike, njenoj reprezentacijskoj ulozi i strategijama njene dekonstrukcije ili  subverzije.  Primjerice u radovima Boruta Peterlina i Jonasa Staala stvarni političari doprinose konstrukciji značenja.

"Politike iznutra" nije istraživačka izložba, ona se ne temelji na dugotrajnom studijskom istraživanju i kao takva ne nudi fakte već promišljanja

Borut Peterlin u foto seriji Flower Power podriva značenje slike iznutra i iznova ga stvara. Naime, kao fotoreporter časopisa Mladina često je odlazio na press konferencije i događanja na kojima su sudjelovali lokalni ali i međunarodni političari. No, Peterlin u centar kompozicije smješta cvjetni aranžman, ignorirajući možebitnu važnost političkog događaja koji se odvija u pozadini. Prijenos moći na cvjetne aranžmane očituje se i u naslovima fotografija poput Buket Irisa i Dracaena marginate za vrijeme sastanka premijera Slovenije Boruta Pahora i predsjednika Egipta Muhammad Hosni Sayyi Mubaraka. Hotel Union, Ljubljana,16 October 2009.

Zatim, Jonasa Staala zanima shvaćanje umjetnosti od strane političara i njihova međusobna povezanost. U radu Umjetnost, vlasništvo politike umjetnik kurira izložbu radova čiji su vlasnici stranke koje su se kandidirale na izborima za Gradsko vijeće Rotterdama 2010. Iako  su ta djela unutar stranačkih ureda djelovala kao umjetnost, izmještena u galerijski prostor ona reprezentiraju ideologije pojedine stranke .

5._jonas_staal_art_property_of_politics_i_2010..jpg 5._jonas_staal_art_property_of_politics_i_2010..jpg

S druge strane, IRWIN se bavi politikama slike, odnosno ideološkim konstruktima u pozadini umjetničkih djela. U radu Kapital 1986-2013 koriste vizuale prisvojene iz soc-realističnog, nacističkog, povijesno umjetničkog i folk konteksta, pa čak i ranijih Irwinovih radova na vrlo precizan, ponavljajući i programatski način. Prisvojeni vizuali sastavljeni su kao ikone čime uokviruju poznati repozitorij stvarajući istovremeno novi kontekst svoje reprezentacije. Novostvoreni teritorij ikona naglašen je lovačkim trofejima koji im daju legitimitet neupitne svete prisutnosti. No, trofeji kao svojevrsni ready made i suprotstavljeni su ikonama kao objekti simbolične i statusne vrijednosti koja se lako može pretvoriti u ekonomsku.

U studiji slučaja hrvatskog nacionalizma devedesetih Fokus Grupa u radu P.H.S.H.N.  Oltar domovine Kuzme Kovačića pretvara u kubuse u mjerilu 1:1. Prenamjenom i prisvajanjem spomenika  dekonstruirano je njegovo originalno značenje i ovdje je oblik spomenika postao namještaj koji otvara vizualni arhiv hrvatskog nacionalizma.

Dok se Fokus Grupa koristi dokumentarnim materijalom poput video spotova, knjiga, press materijala ili pak kovanica, IC-98 polazi od mita gradeći fiktivni narativ. U animaciji Abendland: The Place That Was Promised suprotstavljena je mitološka prošlost i fiktivna budućnost vrta kao mogućeg mjesta izobilja. U ideji budućnosti, IC-98 opisuje vrlo staro, nakrivljeno drvo koje iscrpljuje svoju okolinu, prepušteno samo sebi zbog nepodrezanih grana što upućuje na odsutnost čovjeka. Ako se drvo shvati kao ekonomski čimbenik, sporo pomicanje grana i mračna atmosfera priziva razmišljanje o ekonomskoj ali i kulturnoj krizi.

3._borut_peterlin_flower_power_2008-2013.jpg 3._borut_peterlin_flower_power_2008-2013.jpg

Hito Steyerl u videu HOW NOT TO BE SEEN A Fucking Didactic Educational .Mov File. pokazuje kako biti nevidljiv/a kada se slike nalaze posvuda. Iako se prvenstveno bavi digitalnom slikom i njezinom rezolucijom kao indikatorom veće ili manje vidljivosti, u svojem radu postavlja pitanje o onima koji, neovisno o preciznosti slike, ostaju nevidljivi, odnosno o diskrepanciji između izuzetno moćnih i onih politički izuzetih.

Site-specifičnim performansom Sve što vidim se kreće Nives Sertić pristupa pitanju gledanja kreiranjem svojevrsne koreografije. Načini gledanja ovdje postaju oprostoreni i pretvoreni u fizičku gestu i to u prostoru u kojem se, osim bijelih zidova, nema što za vidjeti. Umjetnica snima upute za predloženu koreografiju i  poziva posjetitelje/ice da ponove performans i  kreiraju vlastitu koreografiju zamišljenih staza, formi i geometrijskih oblika.

Biste li koji rad izdvojili? 

Vrlo je teško izdvojiti samo jedan rad jer svaki od njih pretpostavlja drugačiji smjer razmišljanja, s time da je zamišljeno da se radovi čitaju u odnosu jedan prema drugom i na taj način se stvaraju nova značenja. Isto tako, Politike iznutra nije istraživačka izložba, ona se ne temelji na dugotrajnom studijskom istraživanju i kao takva ne nudi fakte već promišljanja.

Koja je odgovornost gledatelja?

Jedna od stvari koje ova izložba posredno adresira je i političnost gledanja danas. Ako pogledate Bergerove Ways of Seeing, uočit ćete da ideološki konstrukti nisu uvjetovani jedino vanjskim čimbenicima unutar kojih djelo nastaje, odnosno kontekstom, već se njihovo značenje dodatno kreira njihovom interpretacijom i medijacijom. Odgovornost gledatelja/ice na koju uostalom upozorava Berger leži u kritičkom, odnosno skeptičnom pristupu umjetničkim djelima, odnosno popularnim medijima koji prenose slike. Jer ako vi želite vidjeti umjetničko djelo kao estetsku činjenicu, ta odluka je zapravo politična, jednako tako kao što je politična odluka da kritički pristupite gledanju.

<
Vezane vijesti