Foto: prtscrFoto: prtscrProvincijalizam kao vladajuća ideologija umjesto humanosti.

Ministar: Šefe, ja bih nešto ako može?

Šef: Reci, samo nemoj dugo, žurim.

Ministar: Pa to za civilnu zaštitu, vatrogasce, cijeli taj sustav...

Šef: Što s tim?

Ministar: Pa, ovaj, mislim, hoćemo li mi to, mislim, kada ćemo?

Šef: Ništa ja tebe ne razumijem. Što ćemo to mi?

Ministar: Pa, malo novih kamiona, ovi su stari još od kada sam ja bio mali.

Šef: Ti sad mene zadržavaš zbog kamiona? Ja sam tebi car dealer, što li?

Ministar: Ma n,e nikako, da me krivo ne shvatite. Nego, stari su, a i nije samo do njih.

Šef: Ne shvaćam ja tebe nikako. Nije do čega? I što to - nije?

Ministar: Pa ne znam kako da vam kažem, ali ako opet budu neki Kornati, mislim požar, nismo spremni.

Šef: Što ti znaš o Kornatima? Zašto nismo spremni? Ti to mene provociraš?

Ministar: Šefe, treba ulagati u prevenciju i zaštitu od požara. Treba nam tehnologija, jasan plan i usvojen od svih, treba nam učinkoviti sustav. Da nam sutra neki novi Kornati ne pojedu Split, da se tako grubo izrazim. Ovisimo o entuzijastima. Moj službeni auto je, jebi ga, skuplji od svih kamiona DVD-a kod kuće, sada Vam kažem, dok nije kasno.

Šef: Aha, vidim. Ti meni opisuješ svoj posao. Pa radi, tko te drži. Što mene drkaš? Ili ti se ne radi pa hoćeš da ja to, ne kužim. Ako ti smeta tvoj Audi brate, ti ga vrati, nemoj mene s tim ... Jasno? A ovo sa Splitom ćemo vidjeti, to što pričaš. Možda sam se u tebi prevario. Nisi ti za taj posao, vidim ja.

Ministar: Požar, bura, sunce, odnijet će nam grad šefe, to Vam kažem. No, nikoga nije briga. To je pitanje nacionalne sigurnosti. Imamo šuma k'o u priči, sam nas je Bog čuvao do sada.

Šef: Ne petljaj mi nacionalnu sigurnost u to i ne pričaj u što se ne razumiješ. Ako tražiš novaca, njih si dobio i više nego lani pa šuti. Ako ne znaš što ćeš, uzmi konzultante, napravi neku IPA-u nađi novce u EU, nemoj mene zajebavati. Mi smo ozbiljna država. Pa neću se ja civilnom zaštitom baviti, čuješ li ti mene? Da mi se rugaju dole moji da se bavim civilnom zaštitom. "Premijer kupuje dronove za prevenciju požara jer nema muda kupiti američke lovce F-16". Već ih čujem.

Ministar: E to je to, znao sam da znate, dronovi, nadgledanje, mobilni timovi, umrežene straže, na to sam mislio. ima već sve razrađeno, imamo domaćeg stručnjaka. Onaj Marušić za promet, znate.

Šef: Sad si bezobrazan znaš. Imam i ja granice. Javi mi se sutra. Ako još budeš ministar.

Ministar: Molim?

Šef: Čuo si me.

 

Nakon Ultre - Armagedon. Od mega partija do kataklizme, u svega par sati. Ono što me posebno boli u ovoj, ne samo splitskoj, katastrofi je a) da nećemo ništa naučiti,  b) da ćemo eventualno naučene lekcije, ismijati, zaboraviti, odbaciti, pljunuti, c) da će tragediju iskoristiti krivi ljudi za krive svrhe , d) da ćemo potapšati prave junake i s njima napraviti selfie i smjesta ih zaboraviti. Nije se dobro družiti se s njima, ipak su oni, samo, vatrogasci. Neću da mi sin bude - vatrogasac. Liječnik, političar, muljator, da, ali - vatrogasac?  

Ono što me boli je uzaludnost, besmisao, osuđenost da nam nedorasli i nekompetentni 'vođe' kroje  prošlost, sadašnjost i budućnost. A mi ih puštamo. Za razliku od mnogih, ne mislim da je državni vrh morao odmah biti u Splitu. Njihov posao je samo manjim dijelom u pružanju osjećaja solidarnosti. Njihov je posao da do ovakvih katastrofa ne dođe, ako dođe da odgovor svih dijelova sustava bude brz i učinkovit, da se građani osjećaju sigurno, zaštićeno, da dišu čisti zrak i mogu se slobodno kretati.

Tko od hrvatskog državnog vrha radi na svemu tome? Tko je ikada radio? Nije problem samo u trenutnoj vlasti, kamioni za vatrogasce nisu negdje kupovani od 1990ih! Država se voli tako da se stvara, gradi, poboljšava. Domoljublje, patriotizam, rodoljublje se pokazuje kroz izgradnju vlastite zajednice kao sigurnog mjesta za sve ljude. Ljudska sigurnost nam treba, ne nacionalna.  Znam da mnogi ne shvaćaju o čemu govorim, a još veći broj ljudi se u startu protivi tome. I to je problem. Pune su nam uši NATO-a, vojne pobjede, sjaja i digniteta Domovinskog rata tako da ne čujemo ono bitno. Ljudi se protiv požara bore isto tako danas kao i 1991 protiv SANU plana Velike Srbije – samoorganizirano, solidarno, zajedno, hrabro, idući preko svojih granica, ne pitajući tko si i što si - bez političara i politikantstva.

Centar za mirovne studije je zahtijevao pred devet mjeseci više ulaganje u sve ono što je jučer Splitu trebalo. Nije stvar u tome da su "mirovnjaci uvijek pametni", nego u tome da je kod nas poslušati tuđe mišljenje krimen. To se ne radi, ne smije. Prihvatiti amandman opozicije? Zašto? Da pokažemo da oni znaju? Nema šanse. Prijedlog udruga? Prije ću se ubiti.

Poslušati nekakav CMS koji ionako vladajućima stalno pije krv svojim primjedbama? Nikad. Pa neka i bude hrvatska varijanta one neka komšiji crkne krava. Neka svi crknemo samo da bude po mom/ našem. Taj provincijalizam kao vladajuća ideologija je moja bol u prsima, više nego izgorene kuće. Lijek na iznenađenje sviju stiže otkud se još jučer nitko nije nadao. U zajedništvu, spontanom, nenametnutom, nepolitičnom, a istinski humanom. Kako dobri ljudi možemo biti, samo kad nismo ovce.

Ključne riječi: požar, Vlada, miramidalije, CMS
<
Vezane vijesti