Foto: Siniša Kalundžija, Hina<br>Foto: Siniša Kalundžija, Hina
Bi li sisačkog biskupa Vladu Košića trebalo podvrgnuti egzorcističkom tretmanu jer mu je po svoj prilici politikantski Sotona tako žestoko nagazio pastirsku dušu da jednostavno više nije kadar zauzeto ispovijedati evanđelje? Što je valjda dragovoljno izabrao kao način zarađivanja kruha svagdašnjeg, a ne politikantstvo kakvo nema blage veze sa svećeničkim poslanjem.

Ludbreškom homilijom u nedjelju, iritantno posvećenom neukusnom anatemiziranju SDP-a i njegovih partnera HNS-a, HSS-a i HSU-a u Narodnoj koaliciji, uoči izvanrednih parlamentarnih izbora 11. rujna, biskup Košić je ultradesničarkom mržnjom nadmašio samog sebe iz prethodnih sličnih politikantskih ispada. Nedostojno jednog katoličkog prelata tog ranga i sramotno za Rimokatoličku crkvu.

Osim zadrtih što kronično ne razilikuju euharistiju od političkog mitinga u povijesnom stilu događanja naroda, pa su pljeskali zapjenjenom Ludbreškom homilijom u nedjelju, iritantno posvećenom neukusnom anatemiziranju SDP-a i njegovih partnera HNS-a, HSS-a i HSU-a u Narodnoj koaliciji, uoči izvanrednih parlamentarnih izbora 11. rujna, biskup Košić je ultradesničarkom mržnjom nadmašio samog sebe iz prethodnih sličnih politikantskih ispada svećeniku, biskup Košić je fasovao glasno negodovanje dijela okupljenih vjernika. Dovikivali su mu da je njegova propovijed nedostojna katoličkog prelata, sramotna za Katoličku crkvu i inkvizitorska u odnosu na slobodnu volju i zdrav razum vjernika. Sijao je neviđene količine mržnje s oltara, a vjera mu nalaže kršćansku ljubav.

Pripadnici te dragovoljne udruge vjerujućih građana koji se nadaju Kraljevstvu nebeskom i životu vječnom, na Košićevu žalost, nisu svi ultradesničari, ne glasaju svi za HDZ i Hrast, ne misle svi kao Željka Markić, Ladislav Ilčić, Božo Petrov ili Tihomir Orešković i, logikom zdravog razuma, ne smatraju se svi blejećim stadom koje, eto, politikantski zadrti biskup iz Siska, u sinergiji s crkvenim vrhom, ima uputiti u to za koga u nedjelju 11. rujna ne smiju glasati. Politikantskim Sotonom opsjednuti Košić "zna" (sic) da lijeva političko-ideološko-svjetonazorska opcija Zorana Milanovića "štiti" najgore udbaške zločince (aluzija na tzv. lex Perković; uhićenike Josipa Perkovića i Zdravka Mustača osudio je i prije pravorijeka njemačkog suda), a ne smeta mu verbalno kanonizirati, grliti se i ljubiti s osuđenim (25 godina robije) ratnim zločincem Darijem Kordićem i družiti se s buljukom ZDS-fanova..

Biskup "zna" (sic) da ti političari i stranke za koje vjernici nipošto ne smiju glasati, jer će smrtno uvrijediti i njegovu pastirsku nedodirljivost, i Crkvu i samog Isusa Krista, nisu za život od začeće do smrti, a katolička doktrina jest. "Crveni" se protive, žesti se biskup, i "domoljubnim" stožeraško-šatoraškim dernecima, ali prešućuje činjenicu da su neumjesni performansi te politikantski indoktrinirane/nahuškane veteranske manjine temeljito zgrozili i solidan dio vjerničkog stada (statistički blizu 87 posto), što se HDZ-u, Tomislavu Karamarku, "domoljubnim" partnerima, bogobojaznom Boži Petrovu, metkovićkom Mostu i samoj Katoličkoj crkvi grdno osvetilo. Nakaradnom kvazivlašću životnog vijeka običnog vodencvijeta. Najsramotnijom u črtvrtstoljetnoj, demokratski i razvojno krajnje defektnoj povijesti RH.

I sada, u ludbreškoj homiliji, sisački biskup Vlado Košić ima obraza opet militantno agitirati, naprosto siliti vjernike ("svi u nedjelju motrate izaći na birališta" i valjda glasati isključivo po njegovom naputku) na ponovni izbor nevjerodostojne političke desnice koja je - i debelom krivnjom ka Birači će odlučiti po vlastitoj pameti, a ne po volji klera, kojem je jednako berićetno bili na vlasti desni ili lijevi toličkog klera - maloumno profućkala građanima cijelu 2016. godinu. Srećom, birači će odlučiti po vlastitoj pameti, a ne po volji klera, kojem je jednako berićetno bili na vlasti desni ili lijevi. Nijedni im ne uskraćuju stotine milijuna kuna svih poreznih obveznika godišnje, a ne samo vjernika, niti ikom za državnim kormilom pada na um inicirati neophodnu reviziju četiriju Vatikanskih ugovora. Osobito onog o gospodarskim odnosima RH i Vatikana, kojim je HDZ-ov režim Franje Tuđmana nemilosrdno survao Hrvatsku u vazalski odnos prema rimskoj kuriji, kao da je Republika Hrvatska bila privatna prćija tadašnje "državne politike".

Izvanredni parlamentarni izbori jamačno će rezultirati otprilike istim odnosom snaga i poslijeizbornom političkom komedijom u karikaturalnom nadmetanju za presudnih 76 saborskih ruku, a potom - drž'te gaće, građani.

Može sisački biskup Košić i dalje mrziti i anatemizirati, može homilijati politikantstvo koliko mu glasnice i um dopuste, ali srećom ne može presudno utjecati na biračko tijelo. I to je dobro. Birači koji će se 11. rujna pojaviti na biralištima dat će svoj glas lijevima ili desnima, velikima ili malima, neki i trećima i četvrtima... To je njihovo pravo u koje se nitko priseban ne treba miješati. Građani će imati vlast kakvu su zaslužili, izaberu li odmah lijevu ili desnu opciju ili dopuste naknadnu uhljebničku trgovinu, pa opet dobiju Frankensteina s dvama kućnim brojevima na Markovom trgu.

Nikoga u vjerničkom stadu i izvan njega ne tiče se koga će biskup 
zaokružiti na biračkoj/kandidacijskoj plahturini, pa se ni njega nema 
što ticati koga politički preferiraju vjernici. Nikoga u vjerničkom stadu i izvan njega ne tiče se koga će biskup zaokružiti na biračkoj/kandidacijskoj plahturini, pa se ni njega nema što ticati koga politički preferiraju vjernici.

Tko je biskup Vlado Košić da si uzurpira pravo prekrajati demokratsku volju građana koji nisu bili maloumni ni 2000. niti 2011. godine kad su uvjerljivom većinom katolika, inovjeraca, ateista i agnostika izabrali SDP-ovu koalicijsku vlast, odnosno kad su za predsjednika RH dvaput uzastopno izabrali ateista Stjepana Mesića i potom SDP-ovog agnostika Ivu Josipovića. Katolička crkva, naravno, ima demokratsko pravo izraziti svoje mišljenje o svim društvenim pa i političkim pitanjima, ali i uvažavati činjenicu da je Hrvatska ustavno sekularna država. I sisački biskup Košić ima to građansko pravo, ali način i sadržaj kojim to upražnjava nisu primjereni mitri koju nosi.

Nikoga u vjerničkom stadu i izvan njega ne tiče se koga će biskup zaokružiti na biračkoj/kandidacijskoj plahturini, pa se ni njega nema što ticati koga politički preferiraju vjernici. To nije jednouman glasački stroj kao što jednoumna mora biti vjerska dogma. U vojsci i vjeri nema demokracije, ali ni demokracije u društvu gdje se oktroira jednoumlje. Pa makar i ono s mitrom na glavi, a Sotonom u srcu i duši. Tu su sekularni egzorcisti itekako poželjni, jer opsjednutost valja liječiti.

Pa alal vjera i dobrom papi Franji, koji je baš u tom trenutku ludbreške sramote do neba uzdizao Majku Tereziju na čast svetosti, što ima takav želudac pa može trpjeti sebi podložne vođe tzv. Crkve u Hrvata koji nepriličnim politikantstvom dijele, truju i zavađaju vjernike, uvode državnu himnu i zastavu u vjerske obrede, pljeskanje usred mise i zapovijedaju svjetonazorsko i političko jednoumlje. I onda se neki čudom čude kako je moguće to da između dvaju zadnjih popisa stanovništva jednostavno ishlapi u RH 200 000 katolika?

<
Vezane vijesti