Foto: "Globus"Foto: "Globus"Lingvistkinja Snježana Kordić odgovara na kritike koja je izazvala njezina nedavno objavljena knjiga "Jezik i nacionalizam": Sredstva za kojima poseže Sanda Ham i njoj slični već je okarakterizirao Dieter Weirich kad je rekao da se nacionalizam na južnoslavenskim prostorima zasniva na „otrovu laži, laži o svijetu, o susjedu, o povijesti, o religiji i kulturi, na kraju o samom sebi". Zajednički jezik realno postoji, htjeli mi to ili ne.

jezik_i_nacionalizam.jpg

Kao što se i moglo očekivati, kroatisti su vašu knjigu dočekali „na nož" - možemo reći da je vaša središnja teza, o srpskohrvatskom (ili hrvatskosrpskom) kao jednom policentričnom jeziku izazvala gotovo histerično neprijateljske reakcije. Oglasila se i vaša profesorica Sanda Ham s klasičnom tezom: srpskohrvatski-jednako-unitarizam-jednako-antihrvatstvo, a uz to se založila za prevođenje srpskih filmova. Možete li ukratko izložiti što je to u vašim tvrdnjama izazvalo tako iracionalnu i bijesnu reakciju većine naših lingvista i ostalih jezičnih policajaca, ali i dobrog dijela stanovništva?

Zanimljivo je da u stvari nisu moje tvrdnje izazvale reakcije. Evo, spomenuli ste Sandu Ham, pa mogu na tom primjeru pokazati kako se proizvode reakcije. Ham, navodno, govori o knjizi i kaže da ja tvrdim da je sva štokavština srpska i da su svi štokavci Srbi, što onda, naravno, izazove uzbuđenu reakciju kod njenih čitatelja. Ali tko pogleda moju knjigu, vidi da u njoj piše suprotno, i u mojim intervjuima piše suprotno, i u svim tekstovima koje sam ikad objavila o toj temi piše suprotno. Znači, kad čitatelji Sande Ham reagiraju histerično i bijesno, nije izvor problema u njima, jer oni samo vjeruju da osoba koja navodno odgovara na teze iz knjige prenosi istinito te teze. Izvor problema je u Sandi Ham jer ona je svjesno lagala, i to možda baš zato da nahuška publiku i potakne na linč.

Sanda Ham, kaže da ja tvrdim da je sva štokavština srpska i da su svi štokavci Srbi, što onda, naravno, izazove uzbuđenu reakciju kod njenih čitatelja. Ali tko pogleda moju knjigu, vidi da u njoj piše suprotno

Još jedan primjer. Tvrdi da se knjigom zaziva jezično jednačenje. A u knjizi piše suprotno. I ne samo u knjizi, nego u svim tekstovima koje sam publicirala o toj temi opisuje se naša jezična situacija kao policentrični standardni jezik. Vi ste uočili da je policentričnost čak središnja teze moje knjige. A Ham policentričnost nijednom ne spominje. Zašto? Zato što joj već i naziv „policentričan" ruši tezu da se knjigom zaziva jezično jednačenje jer taj naziv znači da jezik ima nekoliko centara u kojima se govore različite varijante. Centri pripadaju različitim nacijama i državama, i nije neki centar podređen drugom centru. Poznato je da su brojni jezici, među njima i svi svjetski, policentrični i da razlike između nacionalnih varijanata unutar svakog takvog jezika nitko ne dovodi u pitanje. Uvažavanje varijantske neujednačenosti jezika čini samu bit teorije policentričnosti. Ham, dakle, sasvim svjesno i ciljano sve to prešućuje. Prešućuje i da je policentričnost u svjetskoj sociolingvistici teorija koja se primjenjuje unazad pedeset godina za opis brojnih jezičnih situacija podudarnih našoj. Prešućuje da su pojmovi policentrični ili polinacionalni jezik, citirat ću Ulricha Ammona, „uvedeni i koriste se s ciljem da naglase načelnu ravnopravnost različitih nacionalnih varijanata jednog jezika", štoviše „po svoj prilici je pojam 'policentrični jezik', odnosno publikacije i diskusije koje se odnose na njega, barem donekle pridonio osvještavanju te načelne ravnopravnosti i ojačao samopouzdanje nekih centara" koji su se smatrali slabijima. Znači, policentričnost je sušta suprotnost bilo kakvom jezičnom ujednačavanju različitih nacija.

Sve ovo je toliko poznato u sociolingvistici, pa kad na primjer Josip Silić nedavno u novinama izjavljuje da je u standardnom jeziku policentričnog tipa sve isto te da zato postojanje jezičnih razlika između Srba i Hrvata dokazuje da se ne može raditi o jednom nego o nekoliko standardnih jezika, to je znak elementarne sociolingvističke nepismenosti. Ili kad izjavljuje da je strukturalizam navodno suprotstavljen teoriji policentričnosti, pa da se prema strukturalizmu radi o zasebnim jezicima. Zaboravlja da strukturalizam ne negira postojanje svjetskih jezika, ne negira da je svaki od njih jedan standardni jezik premda je policentričan. To znači da strukturalizam ni u našem slučaju ne negira da se radi o jednom standardnom jeziku raslojenom na četiri varijante.

Izvor problema je u Sandi Ham jer ona je svjesno lagala, i to možda baš zato da nahuška publiku i potakne na linč

A što se tiče pokušaja Sande Ham da dokaže da se Hrvati i Srbi jezično ne razumiju, to su kritički dovoljno prokomentirali Miljenko Jergović i Predrag Lucić. Sve u svemu, sredstva za kojima poseže Sanda Ham i njoj slični već je okarakterizirao Dieter Weirich kad je rekao da se nacionalizam na južnoslavenskim prostorima zasniva na „otrovu laži, laži o svijetu, o susjedu, o povijesti, o religiji i kulturi, na kraju o samom sebi". Može se kroz vrijeme očekivati da će sve više ljudi pročitati knjigu Jezik i nacionalizam pa će teže prolaziti raznorazna izmišljanja i bit će manje iracionalnih reakcija.

Što, po vašem mišljenju, leži u podlozi te neuroze? U knjizi citirate Zvonka Šundova, koji kaže da „paranoična pripadnost nacionalnom identitetu graniči s bolešću", dok je Vladimir Anić pisao da „uzrok dogmatskog jezičkog purizma leži u nacionalnoj i jezičnoj iskompleksiranosti". Sama ideja jezika kao materinski čistog, totemskog simbola, kojeg treba pod svaku cijenu sačuvati naspram „zagađenosti" stranim, a naročito „srpskim" riječima, te svaku upotrebu nadzirati, asocira na psihopatologiju - radi se o masovnoj i traumatskoj, nasilnoj konstrukciji identiteta zajednice koja nije ni sama sigurna u njega te se po svaku cijenu nastoji separirati. Tu je i patološka ideja nadzora „ispravne upotrebe" jezika prema apstraktnoj shemi?

Vi ste u pitanju opisali posljedice, a njih su proizvele osobe koje su imale mogućnost manipulirati masama pomoću medija i pomoću obrazovnog sistema. Iz ovoga odmah vidimo i rješenje, a to je da oni koji bi trebali obrazovati mase konačno i počnu obrazovati kroz škole i medije. To je jedini izlaz iz patološkog stanja. Knjiga o kojoj govorimo je s tom namjerom i napisana. Sama činjenica da je mogla biti objavljena u Hrvatskoj već je pozitivan znak, a veliki prostor koji joj je dodijeljen u medijima kao i brojne izrazito pozitivne reakcije ljudi koji su knjigu i pročitali signalizira da sazrijeva vrijeme za otrežnjenje od nacionalizma. Doduše, u samoj jezikoslovnoj kroatistici stanje izgleda beznadežno. Evo, pokušajmo zamisliti što bi bilo kad bi neki kroatist izjavio da se slaže s onim što je napisano u knjizi. Time bi priznao da je godinama govorio neistinu studentima i da je bio neobrazovan. Previše je sujete tu ugroženo da bi se odlučio na takav korak. A bio bi i izopćen iz svog kroatističkog kruga i napadan, što uopće nije privlačno. Podjednaka situacija je i u nacionalnim filologijama pojedinih susjednih zemalja. Bernhard Gröschel ističe da je u svemu tome najgora stvar što su „ustrajavanjem na svojoj jezičnoideološkoj vjeri, jezikoslovci u službi politike u državama nasljednicama Jugoslavije već više generacija studenata indoktrinirali u duhu jezičnog apartheida, i znanstveni podmladak usmjeren na karijeru naveli na oportunističko preuzimanje svojih pogleda".

Za razliku od ustaljenih mišljenja o nasilnoj unitarizaciji, opsežno ste dokumentirali da je purifikacija jezika zapravo trajala čitavo vrijeme Jugoslavije, dok su današnji borci za različitost hrvatskog u to doba zapravo zastupali - današnjim rječnikom - radikalno unitarističke stavove. Osim toga, Jugoslavija je, barem formalno, jezičnu ravnopravnost provodila do najmanjih detalja - npr. u Skupštini je postojala posebna komisija za „hrvatskosrpski" i posebna za „srpskohrvatski".

Kad na primjer Josip Silić  izjavljuje da je u standardnom jeziku policentričnog tipa sve isto te da zato postojanje jezičnih razlika između Srba i Hrvata dokazuje da se ne može raditi o jednom nego o nekoliko standardnih jezika, to je znak elementarne sociolingvističke nepismenosti

Da, čovjek se pita u čemu je onda bio problem ako su i zakoni i praksa u vezi s jezikom bili maksimalno demokratski i usmjereni na ravnopravnost. Problem je bio u tome što se oko jezika uvijek može lako napraviti nezadovoljstvo i iskoristiti za ostvarivanje političkih ciljeva. To je poznata stvar, Daniel Blum navodi da je jezik „kao malo što drugo pogodan za političko mobiliziranje i može se instrumentalizirati za ili protiv određenih političkih ciljeva". I kad se ne radi o različitim jezicima, tema jezik može poslužiti kao izgovor za isti cilj. Pritom uopće nije bitno koliko su velike ili koliko su male jezične razlike, nego je presudno da li će ih političari i mediji predočavati kao važne i kao nepravedno tretirane. U kojoj mjeri su zakoni o jeziku demokratski i pravedni također je nebitno, jer presudno je u kojoj mjeri će političari i mediji sugerirati da su zakoni takvi.

Na koji način nove nacionalne, ali i lingvističke, elite imaju koristi od umjetnog stvaranja novih jezika?

Ako nacionalni jezikoslovci uspiju uvjeriti društvo da je za opstanak nacije i države neophodan zaseban jezik, onda ih se doživljava kao iznimno važne za društvo jer se predstavljaju kao „čuvari" zasebnosti. Zato dobivaju i razne oblike materijalne potpore od države. Nacionalne političke elite također imaju koristi, jer te elite su nacionalističke, a nacionalizmu je neophodno postojanje neprijatelja da ne bi oslabio. Čišćenje jezika koje sprovode jezikoslovci stalno podsjeća da neprijatelj postoji jer to je onaj od koga dolazi prljanje. Osim toga, ako je neprijatelj automatski svatko tko kaže da Hrvati i Srbi govore istim jezikom, onda je postojanje unutarnjih i vanjskih neprijatelja zagarantirano na duže vrijeme, jer uvijek će se naći netko tko će zdravorazumski uočiti da Hrvati i Srbi tečno komuniciraju jedni s drugima pa da se očito radi o istom jeziku. Političke elite profitiraju i od toga što pomoću teme jezika skreću pažnju s istinski važnih problema u društvu. A širi slojevi stanovništva od svega toga nemaju nikakve koristi.

U knjizi opsežno pišete protiv shvaćanja jezika kao ideološkog poligona, simboličnog polja koje definira jednu zajednicu i sve njene članove, te se zalažete za definiciju samog standarda kao kodifikaciju jezika koji govore „obični" govornici naspram jezičnog inženjeringa purista i ostalih. Da li je moguće jezik svesti isključivo na komunikacijsku funkciju i, uvjetno rečeno, „odstraniti" ove identitetsko-simbolične? Kakva je po tom pitanju situacija u Njemačkoj?

Pokušajmo zamisliti što bi bilo kad bi neki kroatist izjavio da se slaže s onim što je napisano u knjizi. Time bi priznao da je godinama govorio neistinu studentima i da je bio neobrazovan. A bio bi i izopćen iz svog kroatističkog kruga

Poznato je da je, kako Georges Mounin kaže, „komunikacijska funkcija primarna, prvotna i temeljna funkcija jezika, a sve druge su samo aspekti i modaliteti". Jedna od njih je i identitetsko-simbolična. Ona nije odstranjena kod varijanata policentričnog jezika, naprotiv, svaka od standardnih varijanata ima svoje prepoznatljive specifičnosti s kojima se tko god poželi može identificirati. Čak i ako to ne želi, prepoznaju ga drugi kao govornika određene nacionalne varijante. Pitate za Nijemce, oni također odmah prepoznaju ako njihov sugovornik govori austrijsku ili švicarsku varijantu, ali to kod Nijemaca ne izaziva negativne emocije. Spomenuli ste standard i kodifikaciju. Za razliku od tvrdnji kroatista, standard je po definiciji ono što je već najviše prošireno u upotrebi, što je neutralno, obično i što omogućava nadregionalno sporazumijevanje. Kodifikacija nije izmišljanje i nametanje normi, kako kroatisti nastoje uvjeriti obične ljude, nego je „kodificiranje jezičnih normi zapisivanje zbroja onoga što je već prihvaćeno", kako nas podsjeća Markus Hundt.

Nedavno su mediji u Srbiji stvorili histeriju zato što im „djeca odrastaju uz hrvatske crtiće". Ako govorimo o umjetnom udaljavanju hrvatskog od srpskog, koliko su lingvisti u tome uspjeli? Možemo izdvojiti dvije razine - onu realnog međusobnog razumijevanja tih dvaju naroda te, na razini percepcije, gotovo potpuno dominirajuću predodžbu da su to dva različita jezika?

Kao što ste rekli, i dan-danas Hrvati i Srbi realno se međusobno razumiju. To dokazuje da se projekt pravljenja zasebnog jezika nije ostvario u praksi iako se na njemu jako intenzivno radilo zadnjih desetljeća. S druge strane, proširilo se shvaćanje da je riječ o različitim jezicima jer to su ponavljali mediji i, uopće, čitava javna sfera. A znamo da po Goebbelsovoj oprobanoj metodi ako se laž ponovi dovoljno puta postaje istina, to jest ljudi postanu uvjereni da je to istina.

Postoji li šansa da, nekad u budućnosti, svijest da zapravo govore jednim te istim jezikom dopre do širih slojeva tih društava? Drugim riječima, ima li „nade za srpskohrvatski" - iako su mase i u Jugoslaviji jezik zvale samo hrvatskim, ili samo srpskim?

Zajednički jezik realno postoji, neovisno o tome htjeli mi to ili ne. A svijest o tome lako može doprijeti do širih slojeva ako mediji i škole počnu prenositi zdravorazumski pogled. Ovo me podsjetilo na situaciju kada je u Austriji nakon poraza nacizma vladala toliko velika averzija prema svemu njemačkome da se u školama jezik sedam godina nije nazivao „njemački" nego „jezik nastave", a tako je pisalo i u svjedodžbama iz tog vremena. No poslije se situacija smirila i više nije bio problem izustiti ime druge nacije. Nas već petnaest godina dijeli od rata, a kroatistima još uvijek smeta ako u nazivu jezika vide i ime druge nacije, dok Austrijancima odavno ne smeta što u nazivu svog jezika vide samo ime druge nacije. Ta odbojnost kod hrvatskih jezikoslovaca nije ništa drugo nego izraz nacionalizma, iako bi baš oni kao znanstvenici trebali imati neutralan odnos prema nazivu jezika. Za razliku od njih, narod može zvati jezik kako god hoće, tako je i prije bilo.

Koliko jezici i narodi bivše Jugoslavije zapravo gube time što se taj jezik rascijepio na četiri jezika, svaki s još manjim prestižem, okrenut sam sebi, s manjim brojem dostupnih prijevoda s drugih jezika, ugaslom kulturnom razmjenom između novih nacionalnih centara...?

Ako nacionalni jezikoslovci uspiju uvjeriti društvo da je za opstanak nacije i države neophodan zaseban jezik, doživljava ih se kao iznimno važne za društvo jer se predstavljaju kao „čuvari" zasebnosti. Zato dobivaju i razne oblike materijalne potpore od države

Općepoznato je u svijetu da je prednost nekog jezika ako njime govori što više ljudi. A kod nas misle da imaju razloga za veselje ako uvjere strance da je jezik manji nego što jest. Sjetimo se samo kakvo pompozno slavlje je upriličeno kada je 2008. godine na zajedničku inicijativu beogradske i zagrebačke nacionalne knjižnice agencija za ISO-kodove navodno uvela kraticu „hrv" u ISO 639-2. Kažem „navodno uvela" jer na slavlju je prešućeno da je već prije dvadeset godina ta agencija uvela kraticu „hr" u ISO 639-1. Prešućeno je i da se prije deset godina kada je nastao ISO 639-2 u njemu nalazi kratica „hrv" za terminološke svrhe. Samo u jednoj od rubrika to slučajno nije bilo ujednačeno, pa je 2008. ukazano agenciji na to i odmah je ujednačeno. Agencija bi neujednačenost rubrika uklonila i prije deset godina da joj je to javljeno iz Hrvatske, što znači da NSK u Zagrebu nije bila dovoljno revna i da je prespavala jedno desetljeće. Jer u pravilniku agencije piše da se ona ravna prema zahtjevima dotične države. Zato i kritiziraju tu agenciju, na primjer nekoliko godina prije upriličenog slavlja kod nas Helmut Richter kaže: „Mana kod ISO 639-2 je što se jako orijentira prema političkim okolnostima: na primjer srpski, hrvatski i bosanski se vode kao tri različita jezika, dok se najmanje osam potpuno različitih kineskih jezika vode kao samo jedan. Nasuprot tome je SIL-shema jače pokušavala orijentirati se prema lingvističkim kriterijima". A kroatisti, umjesto da se pozivaju na lingvističke kriterije, pozivaju se na spomenutu agenciju.

U drugom (i opsežnijem) dijelu knjige, naslovljenom „Nacija, identitet, kultura, povijest" problematizirate te pojmove, a naročito dokazujete očiglednu činjenicu - pogledamo li situaciju s engleskim, španjolskim, pa i njemačkim jezikom - da postojanje samosvojnog jezika nije preduvjet za postojanje nacije. Zašto je suprotno uvjerenje tako rašireno (Hrvatska nije nikakav izuzetak) - kolektivi su opsjednuti što većom različitošću „prema vani", a homogenošću unutar sebe - te kakav je općenito odnos između jezika, naroda (etnije) i vlastite države?

Na južnoslavenskim prostorima još uvijek je prošireno populističko shvaćanje u kojem dominiraju mitovi da je narod zajednica određena jezikom, porijeklom, kulturom, poviješću. Objektivna istraživanja već duže vrijeme pokazuju da takvo shvaćanje nema osnovu, ali rezultati tih istraživanja nisu dopirali do širih slojeva. Zašto? Zato što i u doba socijalizma na južnoslavenskim prostorima nije bio poželjan objektivan pristup toj temi, nego su, kako Sabine Riedel uočava, „podupirana i do promjene sistema dovedena u vodeću poziciju ona istraživanja koja su nastojala potvrditi teze o zajedničkom porijeklu ili jezičnom kontinuitetu. To je do danas ostavilo duboke tragove u znanosti tranzicijskih država". Naime, „već i prije kraja suprotstavljenosti na istočni i zapadni blok 1989. oslanjale su se politike identiteta socijalističkih sistema jugoistočne Evrope na kulturne činioce poput jezika i religije. Tako su stari šefovi države i partije legitimirali svoju političku vlast sve više pomoću mitova nacionalne povijesti, koji su se prvenstveno služili modelom zajednice povezane porijeklom i jezikom. Istraživanje upotrebljivo za potvrđivanje takve teze bilo je ne samo potpomagano, nego je prije promjene sistema u dotičnim zemljama često imalo toliko dominantno mjesto da sve do danas presudno obilježava znanstvenu djelatnost dotičnih zemalja".

Iznimno je zanimljiva tvrdnja da je u Jugoslaviji između nacija vladala „sadržajno ispražnjena konkurencija", odnosno da se narodi međusobno nisu razlikovali, a sami su bili reproducirani sistemom raspodjele dobara - možete li objasniti tezu?

Proširilo se shvaćanje da je kod Srba i Hrvata riječ o različitim jezicima jer to su ponavljali mediji i, uopće, čitava javna sfera. A znamo da po Goebbelsovoj oprobanoj metodi, ako se laž ponovi dovoljno puta, postaje istina

Istraživači sa Zapada došli su do tog zaključka. Na primjer Norbert Mappes-Niediek pokazuje da je problem bio u tome što je Jugoslavija bila organizirana tako da ju konstituiraju grupe u obliku nacija, koje se nalaze u stalnoj konkurenciji pri raspodjeli dobara unutar zajedničke države. Sistem raspodjele dobara u Jugoslaviji zahtijevao je da se svatko mora odlučiti za pripadnost nekoj grupi-naciji da bi imao pristup resursima jer oni su dijeljeni po nacionalnom ključu. Sama nacionalnost je, kako Mappes-Niediek navodi, bila „kulturno indiferentna, ali važna za raspodjelu službi, radnih mjesta i javnih resursa, na primjer stanova. Sedamdesetih i osamdesetih godina čovjek je bio Srbin ne zato što je išao u pravoslavnu crkvu i sanjao o Kosovu kao 'kolijevci srpstva', nego jednostavno zato što je čovjek morao nekamo pripadati da bi ga država registrirala i uzimala u obzir kod podjele radnih mjesta". Ravnopravnost između nacija je postignuta u Jugoslaviji, ali „ravnopravnost nacija nije ukinula suprotstavljenost među njima. Naprotiv, suprotstavljenost je ostala - u obliku čiste konkurencije, bez ikakvog sadržaja". A koliko god sistem nastojao pri raspodjeli biti pravedan prema svim grupama, konkurencijski odnos između njih izvor je negativnih emocija: „Toliko pravedan sistem nikada nije mogao biti, a da ne daje stalno povoda za nove pritužbe, ljubomore i sumnjičenja".

Na više mjesta argumentirate protiv konsocijacijske države, zato što se time forsiraju razlike između njenih građana, naročito preko formule pariteta. No, kako je drugačije moguće ustrojiti državu koja se sastoji od više različitih, usto vrlo čvrsto formiranih, kolektiva kao što je bila SFRJ ili je današnja BiH? Da li bi, i kako, u praksi, bilo moguće u BiH stvoriti građansku državu (a da to ne bude ponovno vrst nasilja nad kolektivima) s obzirom na gotovo totalnu identifikaciju stanovništva s (tro)nacionalnim kategorijama?

Tom temom su u zadnje vrijeme zaokupljeni istraživači sa Zapada, jer iskustvo SFRJ može pomoći da se bolje konstituira Evropska unija i izbjegne sudbina Jugoslavije. Njihov zaključak je da su se organizacijom države kakva je bila u Jugoslaviji uzgajali nacionalni kolektivi, a ne građani. Problem je dakle, kako Mappes-Niediek ističe, što je nedostajalo građansko društvo: „Misli se na društvo u kojem državni narod obuhvaća sve građane države, na društvo u kojem prava ima svaki pojedinac i nijedan kolektiv, na društvo gdje je 'etnička pripadnost' u najboljem slučaju kategorija drugog ili trećeg reda koja će u sljedećoj generaciji ili u generaciji nakon nje možda sasvim potonuti u zaborav". Za zapadne istraživače povijest Jugoslavije pokazuje da grupe, kada konstituiraju državu, režu prava pojedinaca, a da ne spominjemo veliki potencijal za konflikte koji nudi takva konstrukcija države. Kad bi svaka država mogla birati društvo od kojeg će se sastojati i kad bi smanjivanje konflikata bio njen najviši cilj, sigurno bi se svaka odlučila za skup individua koje poštuju jedna drugu sa svim međusobnim različitostima, gledajući u drugome uvijek pojedinca, a ne predstavnika neke grupe. Ovo je moguće ostvariti putem obrazovanja i medija. Riedel ističe da bi u Bosni i u drugim južnoslavenskim državama „postepena transformacija prema političkom modelu nacije bila pozitivan razvoj, ali on je nezamisliv bez odgovarajuće politike identiteta. To, međutim, traži dosljedno razračunavanje sa stereotipnim slikama povijesti, baziranim na kulturološkom modelu nacije koji proizvodi konflikte".

I na Zapadu su (ponovno) sve češći glasovi koji naciju shvaćaju kao odijeljenu kulturnu zajednicu, a ne zajednicu građana - nedavno je u Njemačkoj nastao skandal zbog stavova Thila Sarrazina o Židovima i muslimanima. Javnost je bila složna u osudi, no neka istraživanja pokazuju zabrinjavajuće veliku potporu među masama njegovim stavovima - smatrate li da i tamo postoji realna opasnost od isključivosti i šovinizma? Ipak, Nijemci nemaju nikakvih problema glede infiltracije njemačkog stranim riječima.

snjeana-kordi.jpg snjeana-kordi.jpg

Kakva je budućnost većine jezika na svijetu s obzirom na prevlast i ogroman razvoj engleskog jezika? Za sve veći broj novih pojmova ne postoje odgovarajuće riječi na drugim, naročito manjim jezicima. Možemo li očekivati situaciju u kojoj će oni odumrijeti ili ostati ograničeni na privatnu, „osnovnu" sferu, dok će se u javnosti govoriti isključivo engleskim? No takvu smo situaciju, u manjim razmjerima, barem na Zapadu, već imali s latinskim, koji je zadržao ogroman prestiž još dugo nakon pada Rimskog carstva. Možemo li usporediti te dvije situacije?

I latinski i današnja situacija s engleskim jezikom izraz su potrebe da se u svijetu premosti problem Babilonske kule. Od ukupnog broja jezika u svijetu dvije trećine otpada na jezike koji imaju između jednog i deset tisuća govornika. Jezicima s tako malo govornika događa se da vrlo brzo nestanu. Ali to se ne odvija po nekakvoj prisili izvana, nego zato što nove generacije govornika tih jezika po vlastitom izboru prelaze na druge, prestižnije jezike. Kako god tekao razvoj u budućnosti, odvijat će se isključivo po volji samih govornika jer svatko slobodno odlučuje kako će govoriti i orijentira se prema uspjehu koji postiže kad koristi određene riječi.

<
Vezane vijesti

Pošaljite komentar

Komentari

  • #1 Balad 29.09.2010. 21:26
    Bravo Snježana, Vi ste najbolji dokaz da možeš lagati svim ljudima jedno vrijeme, nekima možeš lagati cijelo vrijeme, ali ne možeš svima lagati sve vrijeme. Dapače, nekima uopće ne možeš lagati jer ne razmišljaju tuđom, već svojom glavom. A to je temelj znanosti. Kritičko preispitivanje, valoriziranje i tumačenje činjenica, praćeno skepsom.

    Za nadati se da će mase, kao što su tijekom vremena, temeljem neumoljivog pritiska činjenica, napustile Ptolemejev geocentrični sustav svijeta u korist istine, napustiti i svoje zablude glede jezika kojim govore. No, poznavajući ih, možda ni Vi ni ja to ne dočekamo.

    A ime jezika? Pa neka ga zovu kako im drago, to ne mijenja temeljnu činjenicu:
    hrvatski, srpski, bošnjački i crnogorski samo su jedan jezik (svaki sa svojim specifičnostima) sa 4 imena. A narodi li se ijedan Hrvat, Srbin, Bošnjak ili Crnogorac koji bez učenja jezika svojih susjeda ove neće razumijeti, onda možemo priznati da smo u krivu. No na to će trebati dugo pričekati. Otprilike kao i na konstrukciju peprpetuum mobilea.
  • #2 xman 29.09.2010. 21:34
    jedan jezik, samo budale misle drugačije.inače bi trebali prevodioca
  • #3 xman 29.09.2010. 21:34
    jedan jezik, samo budale misle drugačije.inače bi trebali prevodioca
  • #4 glupaca 29.09.2010. 22:22
    poznato je da je sandra ham maloumna, a osobito se istice njena tvrdnja da srpski jezik govori "pasivno".
  • #5 ap 29.09.2010. 22:57
    ''I latinski i današnja situacija s engleskim jezikom izraz su potrebe da se u svijetu premosti problem Babilonske kule. Od ukupnog broja jezika u svijetu dvije trećine otpada na jezike koji imaju između jednog i deset tisuća govornika. Jezicima s tako malo govornika događa se da vrlo brzo nestanu. Ali to se ne odvija po nekakvoj prisili izvana, nego zato što nove generacije govornika tih jezika po vlastitom izboru prelaze na druge, prestižnije jezike. Kako god tekao razvoj u budućnosti, odvijat će se isključivo po volji samih govornika jer svatko slobodno odlučuje kako će govoriti i orijentira se prema uspjehu koji postiže kad koristi određene riječi."

    Po ovome su vodeći vizionari Hitler i Staljin napravili ključnu grešku - nisu rješili jezik.
    Da su se dogovorili oko jezika, npr. engleskog, svi bi prihvatili po vlastitom izboru, po volji samih govornika. Jer svatko slobodno odlučuje kako će govoriti i orjentira se prema uspjehu koji postiže kad koristi određene riječi, a tada bi svakome izbor engleskog bio uspjeh bez konkurencije.

    Uz velike uštede vremena i resusra sve bi bilo puno efikasnije, jednostavnije i bez raznih štetnih pojava.

    Ipak ima jedna sitnica. Ne bi bilo raznih retrogradnih pjesmica
    http://www.youtube.com/watch?v=o6xCxftI_Z0

    P.S. Odakle izviru ovakvi sve prazniji i prazniji estetski surogati ?
  • #6 Ines 29.09.2010. 23:11
    "@Balad'A ime jezika? Pa neka ga zovu kako im drago, to ne mijenja temeljnu činjenicu:
    hrvatski, srpski, bošnjački i crnogorski samo su jedan jezik (svaki sa svojim specifičnostima) sa 4 imena. A narodi li se ijedan Hrvat, Srbin, Bošnjak ili Crnogorac koji bez učenja jezika svojih susjeda ove neće razumijeti, onda možemo priznati da smo u krivu. No na to će trebati dugo pričekati. Otprilike kao i na konstrukciju peprpetuum mobilea." 100% tako
  • #7 Kitchee 29.09.2010. 23:45
    mislim da se svatko čisto zdravorazumski mora složiti sa stavovima dotične...
  • #8 jezičarka 30.09.2010. 01:33
    Otrovne laži o jeziku pojavljuju se kad se politika ide plesti tamo gdje je mjesto isključivo struci. Upravo je groteskno kako moji dragi ljevičari ovdje i drugdje iz svojih političkih pobuda zastupaju "jedan jezik" iako struka - dakle lingvisti, a naročito kroatisti i slavisti - misle drugačije. I onda se još ide pakirati da struka misli da nije jedan jezik, jer je nacionalistička, paranoidna, histerična, šta ja znam.... Ajde molim vas, pustite jezik struci i neka se ovakva pitanja raspravljaju na stručnim forumima. Ne pametujte tu ko da imate nekog pojma o nečemu. Nije vam jezik politika.
  • #9 Ma da, pa da 30.09.2010. 03:25
    Oko zajednickog nam jezika sve je u sustini jednostavno i kristalno jasno, ali 'ajde majci objasni ti to profesionalnom hrvatolgu, Milanu Knezevicu
  • #10 Inter 30.09.2010. 11:00
    Uf, sad će je ponovno Croletteri razapeti... (srpski: kroleteri)
  • #11 ap 30.09.2010. 11:01
    @ jezičarka

    ''Otrovne laži o jeziku pojavljuju se kad se politika ide plesti tamo gdje je mjesto isključivo struci. Upravo je groteskno kako moji dragi ljevičari ovdje i drugdje iz svojih političkih pobuda zastupaju "jedan jezik" iako struka - dakle lingvisti, a naročito kroatisti i slavisti - misle drugačije."

    1. Struka je stalno pretežno mislila da je u osnovi jedan jezik, ali sa više varijanti, standarnih jezika (pri čemu je u Srbiji prevladala beogradska učena varijanta a svuda drugdje štokavsko-ijekavska) itd., te još više dijalektalnih književnik jezika, podvarijanti, pri čemu se govori i piše uvijek drukčije od raznih političko-diktatorskih arbitriranja...

    2. Važnije od toga je da se pod radikalnim istupima non stop, zadnjih 100 godina od prvih genocida u balkanskim ratovima 1912. g., nakon I svj. rata kada je dogovoren jedan jezik sa beogradskom ekavicom i latinicom (a Antun Branko Šimić pisao da za bilo kakvo pitanje oko toga.treba metkom u čelo)... preko JNA, ne pojavljuju u prvom redu stručnjaci, ideologije pa ni ljevičari, političari ... nego čiste genocidne prethodnice ili čistači terena nakon genocida (rulja koja obilazi Vukovar kojeg su jednim komandnim jezikom JNA sravnali razni raznih nacija, i Makedonac koji je na čelu vojske i Slovenac Stane Brovet i Hrvati Jurjević i Šešelj a asistirale iste evropske elite kojima Kordića nudi pornografske usluge, i sere li ga sere sere ...)

    3. Snježana Kordić nije u prvom redu stručnjak, što se vidi naročito po poanti na kraju (ostavila bi slobodna izbor engleskog svima u svijetu, čega se nisu sjetili ni scenaristi velikobritanske imperije ni Hitler ni Staljin ...) te po tome što 99 % svega što ponavlja čini spam i pornografija karaktera melje i čisti sve pred sobom, a što je naročito in i jako masovna aktivnost u vezi Balkana, gdje 100 godina evropske mode preseravanja, uključujući geonocide, biva neophodni i kranje nužni afrodizijak, više nego Viagra za ovakve trgovačke putnike i najširu klijentelu

    4. U većini maosvnih paljenja, spamanja i održavanja, naročito sada kada nakon sustavnih razranja i pljački te čišćenja nedostaje uobičajenih doza i narkoza plijena, ne izražavaju se ideje, povijst, logike, zbilja, ideologije .... nego čisti ovisnička potreba za navedenim preseravanjem.

    Ali, sada je i vrijeme odlučujućih zbivanja, sinteza itd.
    Ako se ne smanjenjem sustavnih agresija i daveži ne pusti i ne omogući minimalno preživljavanje i izražavanje svakome i svima kako su navikli, mogu, znaju i hoće moglo bi se lako vrlo brzo desiti sustavni neočekivani ishodi.

    Npr. moglo bi doći do minimalnih provjera, inventura i sporazuma o svim stvarnim poslovanjima i namjerama, iz čega bi moglo proizići 100 godina posve obratnih zbivanja, vraćanja i plaćanja dugova, posve drukčijih ulaganja i razvitaka ... Jer alternativa je puno puno složenji rat nego što aga itko zamišlja a za to sustavni dužnici nemaju snage, oružja, volje, znanja .. ništa.
  • #12 ahab 30.09.2010. 12:43
    @ap koja je to teorija zavjere ili što je to uopće što stoji iza tvojih tekstova ili, da malo preformuliram, iz čega gradiš svoje komentare iz kojih procesa i događaja

    napominjem da su mi tvoji komentari u najmanju ruku intrigantni
  • #13 Milan Knežević 30.09.2010. 13:44
    Ah, prava poslastica. Ovaj put je H-alterov urednik, iako vjerojatno nehotice, odlično "pogodio" s naslovom članka, koji apsolutno oslikava upravo ono što ta knjiga Snježane Kordić predstavlja - tu ni lingvistike ni uopće bilo kakve znanosti nema ni u tragovima, nego se radi o čistoj politici.

    O kojemu to jeziku Kordić uopće govori? Odgovor bi bio "srpsko-hrvatskom", zar ne? Zbog toga njezine vuk-karadžićevske "teorije", osim što oporo zaudaraju na IX. stoljeće, neizlječivo boluju od gomile problema, od kojih ću ovdje spomenuti samo dva najgora, po njih automatski terminirajuća.

    Kao prvo, čak ni u Titovoj Jugoslaviji, u vrijeme dok je jezik bio razlog za politički progon i gubitak posla, i dok su se u hrvatski jezik službenom silom nametali srbizmi poput "tačka" ili "istovetan", nije postojao nikakav zajednički "standard" - ni "policentrični", ni bilo kakav drugi. To je jednostavna, notorna, lako provjerljiva činjenica. Kako bi onda sada, danas, kada je Jugoslavija odavno propala i pokojna, taj izmaštani "standard" bilo moguće uvesti? Tko bi ga uveo? Nikako i nitko, osim - golom silom. Oho... :-)

    Kao drugo, u izravnoj svezi s prvim, a još prostije i prizemnije: žele li Hrvati jezik kojim govore zvati "srpsko-hrvatskim"? Ne žele. Žele li Bosanci? Ne žele. Žele li Crnogorci? I opet je odgovor ne. Pobogu, pa čak *ni Srbi*, 'aloo, *ne žele* jezik koji koriste, jezik koji je i pravopisno i gramatički i govorno bjelodano različit od svih ovih ostalih, nazivati tako. Pa se jednostavno nameće pitanje - čemu vam uzaludan trud, kordići svirači? :-)

    Na političkom terenu, na kojem ova knjiga gotovo isključivo stoji, zapravo je posve nevažno je li to jedan jezik, ili se radi o njih više - bitno je da svaka država i svaki narod *imaju pravo* odlučiti kako će svoj službeni jezik zvati. Pa ako baš žele reći da je to marsovski, bogami, i *mogu* i *smiju*. Zašto bi to ikom imalo normalnom smetalo? Zašto to kordićima smeta? Oho... :-)

    Nadalje, ako je to odista "jedan jezik", može li mi itko reći koji je, čiji je i kako se zove? E vidite, ne može čak ni to. Ni o tome, naime, *nikad* nije bilo, a očito *nikad neće ni biti* slaganja, ni političkog, ni zanstvenog, ni stručnog, pa ponovo moram upitati istu stvar - čemu? Zbog čega kordići danas, u XXI. stoljeću, još uvijek izvode ovakve mračne kvazijezičarske woodoo rituale, čaraju, bajaju i zavijaju u beznadnom nastojanju da uskrise odavno raspadnutog i istrulog političkog "srpsko-hrvatskog" jezičnog zombija?

    Trla baba lan, da joj prođe dosadni jugounitaristički dan? :-)

    Btw, tko je financirao knjigu? Pa naravno - hrvatska država. Ista ona u čijoj vladi sjedi Sanaderov i HDZ-ov koalicijski partner SDSS, čiji čovjek Čedo Višnjić baca novac poreznih obveznika na ovakve nebuloze. Isti taj SDSS i ista ta država pokrovitelji su i financijeri i "Samostalnog srpskog tjednika Novosti", gdje ista ovakva tragikomična politička stajališta o "jeziku", "nacionalizmu" i inim stvarima, od Domovinskog rata do "antifašizma", zastupa zapravo isti krug ljudi. Jučer "anacionalni", a danas... malo drugačiji :-)

    Ista ta družina - većinom na državnoj sisi, iste ove države koju toliko ne podnose da "nacionalizmom" i "ustaštvom" prozivaju i sam naziv njezinog jezika i sve koji ne misle kao oni - evo sad tvrdi da "od jezičnog purizma do etničkog čišćenja i nije toliko veliki korak". Jebote, kao da su se vratili u sretna Titina vremena svoje partijske mladosti: kakav Hrvat, to ne postoji, ustaša! Zar nam sin počasnog četničkog vojvode Miljenko Jergović koliko jučer nije objasnio da nam je "ustaštvo konstitutivni element nacionalnog identiteta"? Ih, pa kakav bi nam onda mogao biti jezik, nego ustaški? :-)

    Ili pogledajte vi to, bogo dragi, profesor Josip Silić "nepismen"!? :-)

    Radi se autoru pravopisa, rječnika i niza inih radova o hrvatskom jeziku koji su toliko fleksibilni i toliko "široko" postavljeni, da se slobodno (i zlobno) mogu nazvati jugoslavenskim - ali kordićima čak *ni to nije dosta*. Mila majko, koliko čovjek mora biti uobražen i samoživ, koliko mu mora biti napuhnut ego, koliki mora biti politički ekstremist, da izjavi i zastupa tako nešto? :-)
  • #14 Inter 30.09.2010. 14:29
    Želi li Milan da ga se zove budalom? Ne želi. Ali to ne mijenja činjenicu da on to jest...
  • #15 jezičavka 30.09.2010. 14:38
    "Otrovne laži o jeziku pojavljuju se kad se politika ide plesti tamo gdje je mjesto isključivo struci."
    @jezičarka
    Možeš li nam, međutim, navesti neki period u povijesti hrvatskog jezika u kojem se politika nije petljala u pitanja jezika. A kakvo je danas stanje? Nije li se politika devedesetih godina toliko upletala u struku da struka danas nije u stanju proizvesti ni jedinstveni pravopis. Nije li unutar struke toliko prijepora koji nemaju veze sa strukom ali zato imaju s politikom i sa psihološkim profilom pojedinih aktera. Pitanje jezika nije tako nevažno pitanje da bismo ga ostavili isključivo struci i politici.
  • #16 upitnik 30.09.2010. 14:45
    Onda su švedski i norveški isto jedan jezik, ne trebaju prevoditelje da bi se razumjeli? Zašto se ljudi koji pišu o h. i s. ne bave malo i time? Kako to da nikome ne smeta da oni svoje jezike zovu različito i nespojeno? Bi li se znanjem hrvatskog mogao položiti standardni srpski i obrnuto? Čisto sumnjam...
    Ako uzmemo (samo) razumijevanje (komunikacijsku funkciju) kao kriterij za jedan jezik, onda hrpa jezika nestaje (ili se stapa). Čisto lingvistički kriterij ne prolazi jer su gramatike različite.
    Autorica se pita kako to da je prošlo 15 godina od rata i ljudima još uvijek smeta asocijacija sa srpskim. 15 godina je ništa, pogotovo zato što veliki krivci još nisu procesuirani. Ovakvo pitanje može postaviti samo štreber koji ne poznaje širi kontekst. Ljudi još itekako osjete posljedice rata na obje strane.Da su Francuzi imali kakav jezik povezan s njemačkim, pomisao na neki mješani naziv bio bi tabu i dan danas.
    Sve u svemu, dost žalosne se opcije nude - Ham ili ovo - kako god se okrene mi smo ekstremisti;-)
  • #17 ap 30.09.2010. 14:48
    ahab

    Ne zavjera i slično nego najelementarnija fizika i fizički procesi su da je Balkan i ovo područje poligon za sustavna modna preseravanja, koja se pod sustavnim spamanjem činjenično i misaono maksimalno obrazlažu približno ovako - dosta tog preprimitivinog ... (uopće nije važno šta, bilo šta i sve), ili ćete svesrdno i beskrajno prihvatiti ... (uopće nije važno šta, bilo šta i sve) ili ... (uopće nije važno šta, bilo šta i sve).

    I tu ne staje, nije početak i kraj nego je to u okviru sustavnog gibanja krda na sve i svaku točku.

    Npr. poanta ove priče o jeziku je na kraju. Prevlast latinskog a sada engleskog jezika u cijelom svijetu, na temi ''sve je konačno sranje osim jednog južnoslavenskog jezika pod vodstvom i obrazloženjem S. Kordić u polupornografskoj instant pozi '' se obrazlaže kao rješenje kule babilonske u vidu ničim poticane i uvjetovane slobodne volje govornika ''prema uspjehu koji postiže kad koristi određene riječi."

    Uzmimo da je tako.
    U Vukovaru, gdje nitko ni od Srba nije govorio ekavski i koristio beogradske te JNA jezične specifičnosti a gdje je to do 1991. narasalo do 80 %, ni to ni eliminaciju HDZ-a i SDS-a na izborima te zajdnički izbor SDP-SKH ništa nije pomoglo te su ih pod tim JNA-beogradskim jezikom poravnale udružene snage jedinstveno jezika i ostale opće naprednosti. Sada, kda znamo kako je, je sve osim primjene jednog jezika, a kojeg i kako nije važno, je sranje, a odmah potom tj. sada istovremeno kao rješenje i posve slobodan izbor engleski.
    Kako to provesti da bi S. Koren i ostali apstraktni nacisti održali svoju naprednost i nadasve polupornografsku vitalnost i nparednost !! ??

    U Vukovaru bi možda nekako i išlo, obzirom na .....

    Ali kako to isto, a to isto nije samo jezik kao 3 % nego i ostalih 97 % neodvojive priče i sadržaju rješiti npr. po BiH, gdje je to još logičnije (svi ijekavci i štokavci i manje-više stavrno najjednistvenije ili isto).
    Nema druge nego repriza, samo malo sustavnije i bolje. Tj. neke vrste JNA ali bolje + britansko-evropske oružane i ostale vojske, zajedno sa ex sfrj avangradama a koje samo ex sfrj u uđem sastavau (partija 5 mliojuna i intelektualne 5 mlijuna) i evropskih toliko, ukupno bar 10 mlijuna snaga, da to konačno bar minimalno srede i ovaj put uvedu engleski, da to prošire ....

    A sada se postavlja pitanje šta je to tako neizdržlljivo, čega je dosta itd.

    Možda su razlozi banalni i da ih uopće nema. Ne da je neizdržljivo nego se u okviru općenitog traženja poza radi navika traži malo promocije i vrhnja za dalje, pa je 99,9999 % tikova kao ovaj S. korene zapravo samo posljedica posljedice posljedice inercije namještanja poza radi poboljšanja i održanja neodoljive estetske privlačnosti i svega što to sa sobom nosi. Tako su npr. radile matične francuske modne intelektualne struje središnjih 50-60 godina, pomalo tek tako koketirale sa svim i svačim šta je bilo modno i in i uvijek nakon toga nema veze .... A takva modna strujanja su se kao fotokopija tih fotokopija prenosila i prenose po ovim područjima tek tako automatski sa svih strana, što automatskije i što više toga spama to, kao što vidimo, bolje održava snage u modnim strujanjima.

    Međutim, izgleda da je došlo doba da i ti najnapredniji izvrsni ''subjekti'' bar malo postaju objekti.
    Ako je tako i malo ja, vjerojatno nehotice zbog slabosti u izvršavanju i slijeđenju tih vizija i misija turbonaprednih divizija, tražim i kreiram točke i točkice unutar retrogradnog davno prevladanog svijeta rulje, horizontala, mini mrežica i naročito začudnosti u tome (nismo svi istih erotskih i drugih izvrnosti pa samo prinuđeni i voljni i oko raznih ''slabosti'', minimalizma ...).

    P.S. Hrpe toga kao ovo sa S : Koren je samo glupost a razno drugo i kada je jako loše je nešto ne samo zanimljivo, ima i traži pameti i svega nego je i začudno, životno bitno te djelom osnova i mogućnost za bitno bolje. Tj. globalno je puno toga obratno, ne zato što netko forsira izvrnutost, iščačenost itd. nego isključivo iz razloga što dominiraju izvrnute modne pojave, s kojima najraznorsniji ljudi ne mogu ni komunicirati a još manje sve drugo (pa miroljibiva i aktivna koegzistencija sa tim totalnim mondima instant pojavama sve više biva svakakva).

    P.P.S. Ovakvih praznoglavih i ništa ne uvažavamo zavaravajućih forsera kao S. Koren je beskrajno. Niti tko hoće niti može sve to žvakati, rješavati, plaćati, sersvisirati ... nego sve ide ka suprotnom tome. Sve takve treba uputiti u BiH pa neka se slobodno iskažu i realiziraju na za to najreferentnijem terenu za sve to. Ali, nepogrešivo bježe od BiH i bilo čega zahtkevnijeg od samog preseravanja. I tako je jako jako dugo i naširoko.
  • #18 jezičarka 30.09.2010. 15:45
    @jezičavka
    "Možeš li nam, međutim, navesti neki period u povijesti hrvatskog jezika u kojem se politika nije petljala u pitanja jezika."
    Nažalost ne mogu. Nisam kroatist ni slavist, pa nisam dovoljno dobro upoznata s povijesnim razvojem hrvatskog jezika, još manje srpskog. Ti? Pretpostavljam da je vama to sve u malom prstu, kad ste tako sigurni u "svoju" tezu.

    Hoću reć, ljudi koji bi se tu htjeli raspravljati o tome da li su hrvatski i srpski jedan ili dva jezika, da bi o tome bili mjerodavni davati mišljenje, trebali bi zasigurno dobro poznavati povijesni razvoj oba jezika, oba spomenuta jezika i biti lingvisti. Pitam se koliko vas ima lingvista ovdje, a kroatista i slavista ili profesora srpskog jezika još manje.
    Pričate o nečemu na temelju svoje ideologije bez ikakvog stručnog znanja (jer su takve vaše subjektivne impresije, bez znanstvene osnove) i onda drugoj strani prebacujete da to ona čini ili je činila 90tih (dok npr.ignorirate što se s jezikom pokušavalo raditi u jugoslaviji).
    Ponavljam o jeziku treba sud donijeti struka (kakav god da on na kraju bio), a ne kumice s placa ili meteorolozi ili matematičari... koji nemaju potrebna znanja da bi o tome mogli donijeti mjerodavan sud.


    "Pitanje jezika nije tako nevažno pitanje da bismo ga ostavili isključivo struci i politici"

    Pitanje (hrvatskog) jezika je prevažno i stoga ga nikako ne možemo prepustiti laicima i neupućenima, a kamoli demagozima, političarima i politikantima, da prema svojim ideološkim preferencijama o njemu bilo što odlučuju.
  • #19 jezičarka 30.09.2010. 16:25
    Ooo da, zoroklik, munjosprem pazim da koristim svaki dan barem 10 puta i to od 1990-te... ajd, adj...Preseravate se jer nemate argumenata i to je očigledno... Uostalom da znate nešto o jeziku onda biste do sada već spoznali (nadasve na našem primjeru) i da se ne može narodu nametnuti kako će govorit ni s jedne ni s druge strane.

    A ne znam šta fali brzojavu i vratnici? Čak niste u stanju razlučiti ni normalne hrvatske riječi od nakaradnih izmišljotina, a htjeli bi nekoga uvjeriti da je vaš stav o jeziku ispravan i važan.

    Ipak ostajem optimist u čvrstoj nadi da će javnost i struka imati dovoljno zdrave pameti da ne dopusti nove pokušaje osiromašivanja i falsificiranja hrvatskog jezika kakve je isti pretrpio u ne tako dalekoj povijesti. Uostalom čak i da struka kaže da se radi o jednom jeziku, hrvatski će biti njegova zasebna varijanta, pače standardizirana varijanta, i u njoj ćemo i dalje govoriti vratnica i brzojav i dalje će imati zasebnu gramatiku itd itd. i neće se miješati srpska sa hrvatskom varijantom. A što ćete onda vi koji ste tu sami sebe uvjerili da je to sve isto i da će se opet brisati hrvatske riječi u korist srbizama i internacionalizama?:)
  • #20 @jezičarka 30.09.2010. 16:29
    "Pitanje (hrvatskog) jezika je prevažno i stoga ga nikako ne možemo prepustiti laicima i neupućenima, a kamoli demagozima, političarima i politikantima, da prema svojim ideološkim preferencijama o njemu bilo što odlučuju."

    Struka je postala režimski orijentirana preko noći - prije dvadesetak godina. Upravo tim činom je odlučivanje o (hrvatskom) jeziku prepušteno političarima, politikantima i nadasve demagozima. Neupućeni, po ikojem pitanju, se ionako uglavnom ne guraju u rasprave, da ne bi ispali glupi. Inače, riječ laik nije sinonim za idiota. Laik itekako može razlučiti istinu od laži.
  • #21 @jezičarka 30.09.2010. 16:38
    Tko je ovdje "sam sebe uvjerio da je to sve isto i da će se opet brisati hrvatske riječi u korist srbizama i internacionalizama?" Možeš li navesti barem dva-tri komentatora i primjere koji to pokazuju? Ono što većina pametnih ljudi očekuje jest upravo ono što si i napisala. Naime
    "... da struka kaže da se radi o jednom jeziku" i da "hrvatski bude njegova zasebna varijanta". Ništa više i ništa manje.
  • #22 jezičarka 30.09.2010. 17:09
    @@jezičarka
    Brisanje hrvatskih riječi: &gt;&gt; doživjela sam komentar Lorda Flashhearta u kojem se izruguje iz "brzojava" i "vratnice" kao prijetnju da takve riječi treba zamijeniti srpskim ili internacionalnim...

    Ne vjerujem da se lingvisti, kroatisti, slavisti sa filozofskog fakulteta (kako profesori tako i studenti) i šire danas boje reći nešto protiv tog strašnog bivšeg režima... (a struka je postala "režimski" orijentirana valjda jer se promijenio režim, do tada je bila prisjetimo se antirežimski orijentirana pod drugim režimom - bit će iz stručnih razloga, ali kako to objasniti nekome tko svoje sudove o jeziku ne temelji na poznavanju materije i znanstvenim metodama već ih podređuje svojoj ideologiji)

    Ili ah znam što je... jednog dana se probudiš i struka postane režimski orijentirana i gotovo. jedino što možeš je 15 ili 20 godina kasnije struku baciti u smeće (i zamijeniti je s političarima svoje preferencije+ inteligentnim laicima (dakle moraju biti nelingvisti, jer lingvisti "su se režimiski orijentirali"), jer nakon što se jednom režimski orijentira ostane takva skamenjena i nema joj pomoći više nikad. I to baš ko za inat da se dogodi lingvistima, a ne povjesničarima, politolozima, socijolozima ili nekom desetom.

    Ipak kako bilo da bilo, hrvatski će ostati zasebna varijanta čak i ako jest jedan jezik i neće se brisati hrvatske riječi ni mijenjati hrvatska gramatika...

    Kaj se tiče toga što pametni ljudi očekuju - pamet nije dovoljna da bi čovjek mogao teoretizirati o fizici bez ikakvih saznanja o toj materiji i to čak iako fizika svaki dan utječe na naš život. dakle oni koji ozbiljno žele o ovoj temi razgovarati, a nisu stručni, moraju pothitno naučiti puno toga o hrvatskom i srpskom jeziku, lingvistici uopće, a ovdje čini mi se i o povijesti hrvatskog i srpskog jezika, da bi mogli doći do utemeljenih i ispravnih zaključaka.
  • #23 jezičarka 30.09.2010. 17:49
    U wikipediji o Kordić piše: "Snježana je Kordić 15 godina predavala u Njemačkoj i Nijemce učila tezi koja je u skladu je s dugotrajnim razmišljanjima njemačke slavistike još iz 19. stoljeća s romantičarskim pogledom na jezik i naciju, dok suvremeni radovi njemačkih i ostalih inozemnih slavista i kroatista pokazuju da se te teze o istom jeziku Srba i Hrvata ne shvaćaju kao znanstvene. U Hrvatskoj njezine stavove malo tko shvaća ozbiljno, uglavnom služe za dnevnopolitičke unitarstičke i nostalgične potrebe u Hrvatskoj i BiH.[4]"

    Dakle, inozemni i domaći kroatisti i slavisti ne shvaćaju njene teze ozbiljno. Pa zar je moguće da su i inozemni lingvisti režimski orijentirani i da se boje neumrloga ili njegove sjene?
    Između pametnih laika i političara bilo koje orijentacije i struke uvijek biram struku, bar dok sama ne istražim dotičnu materiju ili ne saslušam temeljitu i znanstvenu raspravu s argumentima za i protiv.
  • #24 jezičarka 30.09.2010. 21:48
    Evo me ovaj spam podsjetio. Ja npr. razumijem slovenski. NIkad ga nisam učila. Samo sam gledala slovensku TV od malena i živim na kajkavskom govornom području. Da li to znači da su slovenski i hrvatski isti jezik? Da li to znači da su kajkavski i slovenski jedan jezik? Da li to znači da kajkavski nije hrvatski?

    osim toga htjedoh reć da to što se ljude ispravlja da točno govore hrvatski (bez srpskih riječi i drugih tuđica ) nema veze s nacionalizmom i psihopatologijom, već se to radi u svim jezicima da bi se jezik ispravno naučio. (Uostalom pa neće valjda lingvisti i kroatisti dopuštati da se isrkivljeno govori jezik bez da se upozori na netočnosti. zamislite da učite engleski i da vam profesorica dopušta da umjesto ispravnog engleskog govorite isrkivljeno ili s primjesom npr. njemačkih riječi.)

    Osobno se gotovo uvijek (osim u privatnim situacijama) trudim da koristim hrvatske riječi umjesto internacionalizama i srbizama. Ne zato što sam nacionalist -- nisam nacionalist -- već zato što želim točno govoriti svoj (i svaki drugi jezik koji govorim) jezik, jer mi je to djelomično i struka i jer mislim da je taj jezik toliko lijep i bogat i od neprocijenjive vrijednosti da bi bio zločin dopustiti da ga se ponovo razmrcvari i devastira od strane nekakvih kvazilingvista kojima je očito politika i ideologija toliko zavrtila glavom pa su zaboravili koji su im profesionalni prioriteti.

    onda:kaže kordić: "Nas već petnaest godina dijeli od rata, a kroatistima još uvijek smeta
    ako u nazivu jezika vide i ime druge nacije, dok Austrijancima odavno ne smeta što u nazivu svog jezika vide samo ime druge nacije. "
    dakle, razlika je u tome da Austrijanci govore njemački, a Hrvati hrvatski, a ne srpskohrvatski koji nikada nije ni postojao... (po meni srpsko-hrvatski može biti samo skup 4 različitih jezika/standarda, a nikako ne može postojati 1 srpsko-hrvatski umjetno stvoren standard koji nitko nigdje ne govori i koji zato ne postoji) zanimljivo doduše Austrijancima nikad nije palo na pamet da svoj jezik preimenuju u austrijsko-njemački i da traže od Nijemaca da i oni svoj tako preimenuju, pa da im onda spočitavaju nacizam jer ne žele u imenu svog jezika ime druge nacije.

    što više čitam ove gluposti u tekstu (kao npr. da je rad na ispravnom govorenju hrvatskog i čišćenje hrvatskog od godinama i desetljećima smišljeno, sustavno i na umjetan način naturanih nehrvatskih riječi - "nacionalizam" i "manipulacija") to imam sve lošije i lošije mišljenje o dotičnoj, a jasnije postaje i zašto nitko stručan ne prihvaća njezine "teze".

    neopisivo mi je žao što je h-alter nasjeo na ovu jeftinu ideološku bezvezariju... puno mi je draže ovdje čitat o ljudskim pravima i drugim važnim događajima u društvu.
  • #25 TITOV PIONIR 30.09.2010. 21:54
    BIT CU KRATAK; PAMETNI LJUDI TRAZE STO VISE ZAJEDNICKOG SA VECIM BROJEM LJUDI DA SE LAKSE UKLOPE ITD. FRUSTRIRANI TRAZE SPECIFICNOSTI DA BI SE RAZLIKOVALI KI BILI POSEBNO !
    U JEZIKU JE PROBLEM NAZIVA, IMENA A ASVE OSTALO JE PRIRODNO. ZNAJU SE PREPOZNATLJIVE RAZLIKE U IZGOVORU AUSTRALIJSKOG I AMERICKOG I BRITANSKOG ENGLESKOG !!!!
  • #26 Hrc 30.09.2010. 22:01
    Zajebavate se oko jezika,a nitko ne radi na natalitetu, u narednih 500 godina nece postojati ni Hrvata, a ne naseg jezika..
  • #27 Balad 30.09.2010. 22:35
    @jezičarka

    "Otrovne laži o jeziku pojavljuju se kad se politika ide plesti tamo gdje je mjesto isključivo struci. Upravo je groteskno kako moji dragi ljevičari ovdje i drugdje iz svojih političkih pobuda zastupaju "jedan jezik" iako struka - dakle lingvisti, a naročito kroatisti i slavisti - misle drugačije. I onda se još ide pakirati da struka misli da nije jedan jezik, jer je nacionalistička, paranoidna, histerična, šta ja znam.... Ajde molim vas, pustite jezik struci i neka se ovakva pitanja raspravljaju na stručnim forumima. Ne pametujte tu ko da imate nekog pojma o nečemu. Nije vam jezik politika." (jezičarka)

    "Ipak ostajem optimist u čvrstoj nadi da će javnost i struka imati dovoljno zdrave pameti da ne dopusti nove pokušaje osiromašivanja i falsificiranja hrvatskog jezika kakve je isti pretrpio u ne tako dalekoj povijesti. Uostalom čak i da struka kaže da se radi o jednom jeziku, hrvatski će biti njegova zasebna varijanta, pače standardizirana varijanta, i u njoj ćemo i dalje govoriti vratnica i brzojav i dalje će imati zasebnu gramatiku itd itd. i neće se miješati srpska sa hrvatskom varijantom. A što ćete onda vi koji ste tu sami sebe uvjerili da je to sve isto i da će se opet brisati hrvatske riječi u korist srbizama i internacionalizama? (jezičarka)

    „Ipak kako bilo da bilo, hrvatski će ostati zasebna varijanta čak i ako jest jedan jezik i neće se brisati hrvatske riječi ni mijenjati hrvatska gramatika...” (jezičarka)

    ------------------------
    -pitanje jezika se ne može ostaviti samo struci, jer ne govori samo struka (tim) jezikom. On je zaista prevažna stvar da bi se prepustio samo lingvistima, kao što je atomska energija prevažna a da se prepusti samo fizičarima. Želiš da ti struka propisuje KAKAV mora biti jezik kojim govoriš

    („Nastoji se uvesti pravilo da je ispravno govoriti ne onako kako govori većina govomika, nego kako jezični aktivist kaže da treba govoriti., S.Kordić, “Što je (ne)standardno za kroatiste”)?

    Recimo, Dalibor Brozović koji je u početjku bio pobornik hrvatskosrpskog jezika (naknadni potpisnik tzv. „Novosadskog dogovora o jeziku“ iz 1954. godine – „Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je i književni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim.”) a potom njegov veliki protivnik?

    „Uvaženi Dalibor Brozović, kojeg su ponekad i u vlasti i u opoziciji smatrali mjerodavnim, tvrdio je u svojoj knjizi Standardni jezik, koju je objavila Matica hrvatska 1970. godine, da postoji na svima razinama “standardni jezik hrvatskosrpski” (bez crtice između dvaju sastavnica – takvo se ime jezika ponavlja više od sto i pedeset puta u navedenoj knjizi): “u svim primjerima hrvatskosrpski sudjeluje i kao cjelina naprosto zato što je to ne samo jedan jezik – diasistem, nego i jedan standardni jezik” (str. 73). I u posebnom separatu koji je spomenuti jezikoslovac napisao osamnaest godina kasnije zajedno sa srpskim akademikom Pavlom Ivićem za Leksikografski zavod Miroslav Krleža (1988. god.) jezik se zove “hrvatskosrpski/srpskohrvatski/hrvatski ili srpski”. Zamislite kako se osjeća strani slavist, napose kroatist ili serbist, kad danas pročita posve drukčije mišljenje istoga autora: recimo to da bi u Mostaru, na dva sveučilišta ili univerziteta udaljena jednog od drugoga nekoliko stotina metara, trebalo u svim prilikama govoriti različitim jezicima, unatoč primjerima koje su posijali u hercegovačkome kraju pjesnici kao što su Aleksa Šantić, Antun Branko Šimić ili Mak Dizdar. Što reći stranome studentu koji vas pita koji je od tih stavova znanstven, prvi ili drugi, prethodni ili sadašnji? Ili pak zašto je znanstvenik prije kratkog vremena zauzimao drukčiji stav, suprotan onome koji sad zauzima? I je li tu posrijedi znanost ili nešto drugo ? Onda što?”

    http://www.zarez.hr/151/temabroja4.htm

    Recimo, Bulcsú László sa svojim korijenskim pravopisom ("Lászlóov je oblik pravopisnih propisa veoma težak, te praktički nije provediv na općenacionalnoj razini", Wikipedia)

    http://hr.wikipedia.org/wiki/Bulcs%C3%BA_L%C3%A1szl%C3%B3)

    To sasvim dovoljno govori da i među lingvistima postoje oni vrlo upitne stručnosti i neupitne političke prilagodljivosti. Čak i M.Krleža pokazao je te osobine, naknadno potpisujući „Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”.

    (“U slaboumnoj atmosferi koja se stvorila oko Deklaracije Krleža se toliko uplašio da je rekao Titu da svoj potpis neće povući samo zato da ne ispadne glup – kao da je meritum uopće bio u tome da potpis treba povlačiti! Tom prilikom je rekao da s hrvatskim jezikom doista postoje problemi, da se u javnosti nepotrebno favorizira srpska varijanta i da je Hrvatska osjetljiva na pitanje naziva jezika iako su srpski i hrvatski u osnovi jedan jezik, ali neka ga svatko naziva kako ga je volja, nikom na štetu, a svima na korist.”)

    http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/29003-Strah-sablasti.html

    Daklem - struka u cjelini, kao takva, ne predstavlja nikakav kriterij istinitosti.

    Glede prisile na upotrebu „državotvornog“ pravopisa od „državotvornih“ lingvista (na primjer Brozovića), pogledati, recimo – S.Kordić, „Diktatom protiv argumenata”.

    ------------------------
    -nije istina da hrvatski lingvisti isključivo slijede liniju Hamove. Osim Snježane Kordić tu su i Škiljan (+), Antić (+), Silić, Pranjković, Badurina, Mićanović, Marković i niz drugih (mada nisu svi baš istomišljenici), koji se suprotstavljaju zaključcima Hamove i njene konzervativne kroatističke jezične struje, kojoj pripada. Na takvoj postavci najviše inzistiraju nacionalistički orjentirani stručnjaci i laici, kao - negiranjem posebnosti jezika, negira se i njihova nacionalna pripadnost. Koliko je to neznanstveno stajalište vidi se iz članka Kordićeve.

    „Tipična svojstva jezičnog nacionalizma su veličanje purizma, opsjednutost porijeklom riječi, populizam, poistovjećivanje nacije s jezikom, zastrašivanje pričom o ugroženosti jezika i nacije te pričom o stalnoj zavjeri nekih neimenovanih neprijatelja, krivotvorenje povijesti i opsjednutost vlastitom slikom povijesti, pripisivanje uloge paćenika sebi, svojoj naciji i jeziku, pripisivanje drugima uloge dežurnog krivca, političko diskvalificiranje neistomišljenika.“ (S.Kordić, „Jezični nacionalizam“)

    Preporučam članak Tomislava Čadeža u Jutarnjem listu – „Molim vas, samo jedan pravopis“,

    http://www.jutarnji.hr/molim-vas--samo-jedan-pravopis/179486/

    kao i intervju Kordićeve u „Feral Tribune-u“ od 11.1.2008. – „Kroatisti ne govore kao lingvisti“

    ------------------------
    -Kordićeva, a ni ostali lingvisti njenog kruga pripadnosti NIGDJE ne govore o „brisanju hrvatske riječi u korist srbizama i internacionalizama“ – TO JE TVOJE PODMETANJE!

    ------------------------
    -zanimljivo – najprije kažeš:

    „Ajde molim vas, pustite jezik struci i neka se ovakva pitanja raspravljaju na stručnim forumima.“ (jezičarka)

    a onda:

    "Ipak ostajem optimist u čvrstoj nadi da će javnost i struka imati dovoljno zdrave pameti da ne dopusti nove pokušaje osiromašivanja i falsificiranja hrvatskog jezika kakve je isti pretrpio u ne tako dalekoj povijesti.“ (jezičarka)

    Prvo želiš ISKLUČITI JAVNOST iz rasprava o jeziku, potom ti je ista ta JAVNOST POTREBNA da „ne dopusti…“.

    ------------------------
    -kako ni sama nisi sigurna o statusu hrvatskog jezika (u odnosu na srpski, bošnjački i crnogorski) govori i rečenica:

    „Uostalom čak i da struka kaže da se radi o jednom jeziku, hrvatski će biti njegova zasebna varijanta, pače standardizirana varijanta,…“ (jezičarka)

    Zato – moj ti je savjet – počni malo razmišljati i vlastitom galavom a ne samo „glavom“ struke koja se, podjednako kao i javnost (pa čak i češće) povinuje političkim pritiscima.

    ------------------------
    -identifikacija jezika s narodom koji govori taj jezik je sasvim deplasirana. To Kordićeva detaljno objašnjava.

    „Austrija nije getoizirana i nisu joj nametnute zabrane u vezi jezika. Neuvodenjem oznake 'austrijski jezlk' u EU Austrija nije izgubila na državnosti ili nacionalnom identitetu ništa viče od bile koje druge drü,ave ili nacije koja je učla u EU. Ni Belgija nije bez državnosti ili nacionalnog identiteta iako se nijedan jezik ne naziva 'belgijski”. Kad HAZU lansiranjem izraza "narodi s europske treče galerije" želi prikazati kao nepravdu ako se jezik ne imenuje po naciji, onda ju je potrebno podsjetiti da se sasvim sigurno ni Belgija ni Austrija ne ubrajaju u “europsku treču galeriju". Osim toga, kad nekoliko nacija govori istim jezikom, ne radi se ni o kakvoj nepravdi: zašto bi bila nepravda čto Amerika ne govori nekakav 'američki' nego engleski jezik? Pa i Americi i Velikoj Britaniji i Australiji i Kanadi i Južnoafričkoj Republici je samo od koristi čto na svom vlastitom jeziku mogu medusobno komunicirati. A budući da svi oni govore istim, engleskim jezikom, taj jezik je dobio na prestižnosti pa ga masovno uče i pripadnici brojnih drugih 225 nacija.” (S.Kordić, “Kako HAZU pravi jezičnu paniku”)

    ------------------------
    Završimo ovo osvrtom na međusobno razumijevanje “hrvatskog” odnosno “srpskog” jezika:

    “Argumenti lingvista u inozemstvu polaze od striktno lingvističkih procjena zasnovanih na promatranju strukturalnih obilježja jezika. Na osnovi toga Pohl (1996, 219) obrazlaže zašto politički motivirana nova imenovanja jezika na području bivše Jugoslavije nisu za lingvistiku prihvatljiva:

    "Kad, bi se počelo govoriti o odvojenom srpskom i odvojenon hrvatskom jeziku (u užem smislu te riječi ili čak kao langue) ili i o bosanskom to bi značilo udvarati se nacionalizmu Srba i Hrvata jer jezik sam jest i ostaje lingvistički zasnovano samo jedan sa svoje dvije (ili tri) normativne varijante. Poteškoća u sporazumijevanju između govornika i pisaca tih varijanti nije bilo ni prije ni sada (razlike između sjevernonjemačkog i južnonjemačkog su po mom mšiljenju veće a, čak ni tu nije bilo niti ima - ako je čovjek dobre volje - potečkoća u sporazumijevanju). Daleko više od. 90% tipično 'srpskih' riječi razumije preko 90% Hrvata, i obrnuto. To ne mogu izmijeniti ni ciljani zahvati u jezik od strane hrvatske i srpske nacionalne fiIologije." (S.Kordić, “Naziv jezika iz znanosti gledan”)

    Evo što kaže književnik Mile Stojić u jednom intervjuu

    http://www.caportal.info/index.php?option=com_content&amp;view=article&amp;id=1012%3Arazgovor-sa-knjievnikom-milom-stojiem&amp;Itemid=21

    Koliko danas pisci vode računa o jeziku?

    “Cijeli ovaj rat je na neki način izišao iz nekog jezičnog problema koji ja nikad nisam osjećao toliko bitnim. Južnoslavenska skupina, novoštokavski govori imaju svi jedan jedinstveni korijen, mi se razumijemo. To što se on distribuira različito, u ovom slučaju nacionalnim atributima, to je prije svega po mom mišljenju politički. Ja sam u Beču kao profesor na sveučilištu uvijek imao to pitanje: 'Razumiju li se oni dolje?'. Onda sam odgovorio: MORAJU SE PUNO POTRUDITI DA SE NE RAZUMIJU'. Jer dok god ovdje ne treba prevoditelj, to je suveren jezik. A mi ovdje svi govorimo tako da se možemo razumjeti, odnosno ako se ne želimo razumjeti onda to više nije stvar jezika, nego negacije jezika. Ja mislim da je jedina definicija ono što je pokojni Miroslav Krleža napisao: GOVORIMO JEDNIM JEZIKOM, KOJEGA JEDNI ZOVU HRVATSKIM, DRUGI SRPSKIM, TREĆI BOŠNJAČKIM. Ja u tom ne vidim ništa loše. Ako netko želi da jezik kojim govori nosi ime njegove nacije, to nema ništa loše, s tim da moramo priznati i drugima da i oni imaju to isto pravo.”

    Kao nebrojeno puta, pokojni Fritz i ovaj puta bio je u pravu.
  • #28 Babić 30.09.2010. 22:40
    @jezičarka

    Članak o Kordički iz Wikipedie je izrazito pristrano pisan. Radije prouči njene radove i njihov odjek u inostranim lingvističkim krugovima, kao i radove suvremenih lingvista o jeziku, zaključke kojih samo treba znanstveno primjeniti na hrvatski jezik.
  • #29 Balad 30.09.2010. 23:06
    @Babić

    Slažem se! Na Wikipediji obično postoje napomene - na argumentirano inzistiranje pojedinih čitatelja - da je članak pristran, te se traži njegova revizija. Kod članka koji je linkala jezičarka, te napomene doduše -zasad - nema, što ne znači da je neće ni biti. U svakom slučaju, člancima na Wikipediji - s obzirom da su im autori često nestručnjaci, treba pristupiti kritički i krajnje oprezno.
  • #30 zemunica 30.09.2010. 23:08
    1. Jezik nije oduvijek, znaci moze nastat.
    2. Jezik se vremenom mijenja, raste. Danas vise nego ikada.
    3. Jezik moze umrijet. Danas, jezici umiru brze nego ikada.

    Zbog svega gore navedenog, iluzorno je ocekivati da ce ikoji jezik biti zauvijek.

    4. Jeziku je primarna svrha sporazumijevanje.

    Globalizacija neminovno dovodi do toga da jezici malih naroda izumiru brze od ostalih. Hrvati, Srbi, Crnogorci, ... mali su narodi u globalnom kontekstu, htjeli oni to sebi priznati ili ne. Zele li pokusat zadrzati svoj identitet sto duze, trebali bi prihvatiti da oni (jezici, povijest, kultura, ...) imaju mnogo vise zajednickog, nego razlika. A da one razlike, koje i postoje mogu oplemeniti Jezik - dozvoliti mu da naraste, evoluira i (jos) ne ode u zaborav.

  • #31 zemunica 30.09.2010. 23:12
    Preporucam:

    http://www.ted.com/talks/wade_davis_on_endangered_cultures.html

    i

    http://www.ted.com/talks/erin_mckean_redefines_the_dictionary.html
  • #32 Balad 30.09.2010. 23:47
    @zemunica

    Vrlo dobro!
  • #33 Balad 30.09.2010. 23:52
    Glede izumiranja jezika, preporučam:

    UNESCO Interactive Atlas of the World’s Languages in Danger:

    http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?pg=00206

    odnosno:

    UNESCO Atlas of the World’s Languages in Danger:

    http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?lg=EN&amp;pg=00139
  • #34 Milan Knežević 01.10.2010. 00:16
    Balad: "...Ja mislim da je jedina definicija ono što je pokojni Miroslav Krleža napisao: GOVORIMO JEDNIM JEZIKOM, KOJEGA JEDNI ZOVU HRVATSKIM, DRUGI SRPSKIM, TREĆI BOŠNJAČKIM. Ja u tom ne vidim ništa loše. Ako netko želi da jezik kojim govori nosi ime njegove nacije, to nema ništa loše, s tim da moramo priznati i drugima da i oni imaju to isto pravo.” Kao nebrojeno puta, pokojni Fritz i ovaj puta bio je u pravu."

    Pa zašto onda braniš Kordićku!? Ona ovo ne prihvaća, ona reži na različite standarde i nazive i htjela bi svima nametnuti "srpsko-hrvatski".
  • #35 ap 01.10.2010. 01:33
    Ravno je 100 godina od kada su Supilo, Janko Polić Kamov i razna strujanja pokrenuli velika gibanja mladih srednjoškolaca, studenata i ostalih oko nacionalnih, socijalnih, privrednih i pitanja moderniteta te sudbine naroda po ovi područjima.

    Tim povodom, ako ništa drugo radi malo promjene u dugim zamornim modnim iscrpljivanjima, možda bi imalo smisla malo žanje i forsanja posvetiti opet tim davno zaboravljenim temama i dilemama.

    Možda bi i to donijelo malo toliko traženih podražaja i poticaja za nastavak uobičajenih poslovanja. Pa se takvim malim rizikom nema šta izgubiti a možda se malo profitira.

    Nemojte cijeli život provesti u gađenju, patetici, forsanju i brizi oko svoje poze i slike kao Krleža, Denis Kuljiš i samo upravljači. Ako ništa drugo zbog toga što je to dosadno i isključuje razne žive sitnice. i veze.

    P.S.
    S. Koren sipa ižvakane žvakalice, kao i 99,9235 % svega što se spina, spama, pozira, iskače kao baneri, žvače. Tako se je sustavno poslovalo i ne može se samo od sebe promjeniti nikakvom politikom, chatom, tržištem, vizijama i misijama, plasiranjem 100.000 EU stranica, papagajskim ponavljanjem teza ... pa čak ni apstinencijom, nego u prvom redu preorjentacijom poslovanja, tema i koncentracija na kreacije i izvedbe kreacija. Minimalno novom modom.

    Oko jezika - zašto ne bi uveli još nekoliko jezika, npr paralelni jezik za izražavanje slabosti, koji bi uz beskrajni pobjednički turbonadmoćni opći jezika otvorio cijeli paraleni svijet i razne mogućnosti, pa i poslovanja. Npr. u tom jeziku bi pad BDP-a bila velika prednost i oslobođenje od raznih slabosti i smetnji, a što bi oslobodilo razne druge kreativne slabosti i tržišne potencijale koje nose.
  • #36 ivek 01.10.2010. 04:10
    Danci i Norvezani isto govore istim jezikom, pa ga jedni zovu Danski, a drugi Norveski, a Austrijanci zovu svoj jezik Njemackim - jos bolje je sto Amerikanci zovu svoj jezik Engleskim iako su nastali kroz revoluciju protiv Engleza - sto ti je pragmatizam, zrelost i sigurnost u sebe...
  • #37 . 01.10.2010. 07:46
    Meni je zanimljivo vidjeti kako se doticna prvo trudi uvjeriti kako nigdje nije tvrdila da su hrvatski i srpski jedan jezik, a onda podmece pojam koji u svojoj definiciji sadrzi rijec "jedinstven." Meni je ocito da niti doticna niti autor pojma "policentricnog standardnog" nemaju blage veze sa pamecu i logikom kada se sluze takvom konstrukcijom koja je sama po sebi kontradiktorna (neki bi rekli - oksimoron).
  • #38 CrniP 01.10.2010. 08:37
    Ja nisam lingvističar, ali svakako smatram da na prostoru bivše Jugoslavije ima prostora za zajednički kulturni jezični izričaj Srba i Hrvata.
    Cajke i turbofolk, naprimjer:-)
  • #39 Collar 01.10.2010. 09:37
    Preporucam pogledati argumente jednog drugog "nestrucnjaka". Intervju s Dubravkom Skiljanom pod naslovom "Nemoguce je dokazati da su hrvatski i srpski dva razlicita jezika" je naveden tu gore medju vezanim vijestima ovoga intervjua sa prof. Kordic.
  • #40 Mihailo 01.10.2010. 10:13
    Sve sam procitao sto gore pise! U glavi mi je pometnja, sta da o svemu mislim?
    Procitao sam jedam komentar u njemackom tisku, lijepo kazu da je u ovoj raspravi o 4 naroda koji isto govore, a navodno - ne razumiju se! Sam generalni sekretat Ujedinjenioh nacija je u jednom privatnom razgovori rekao da posmatra sa govornice kako se ponasaju pretstavnici nasa 4 naroda! Kada jedan od njih cetvoro govori, troje skidaju slusalice! Tako svakog dana. I zakljiúcio je - da svi govore jezikom koji je njihov. I tako jeste!
    Da je postojalo dobre volje, da nisu usijane staracke glave odlucivale kako MORAMO govoriti, danas bi svi jednim jezikom i zvanicno govorili! Kordiceva je u pravu, na nasu sramotu!
  • #41 anteS 01.10.2010. 10:19
    S lingvističkog stajališta gđa Kordić vjerojatno ima pravo. Pri tome ne treba zaboraviti, da to nije jedino mjerodavno u ovom slučaju. Treba uzeti u obzir i ostale okolnosti u odnosima hrvatskog i srpskog naroda, koje utječu na njihov odnos prema vlastitom jeziku.
    Pri tome mislim na međusobnu netrpeljivost, koja postoji još od osnivanja države SHS poslije prvog svjetskog rata, a dovela je do tragičnih događaja 1941. i 1991 godine.
    Ako netko danas gleda samo na lingvističke elemente u hrvatskom i srpskom jeziku može doći do sličnih zaključaka kao gđa. Kordić, ali to nije dovoljno za realnu sliku.
    Naš način života, kulturne i ostale tradicije utječu i na naš jezik, a to se u slučaju hrvatskog i srpskog naroda razlikuje. Ne mislim, da je to kod jednog bolje nego kod rugoga. Mislim, da je različito.
  • #42 zemunica 01.10.2010. 10:30
    @anteS

    "Naš način života, kulturne i ostale tradicije utječu i na naš jezik, a to se u slučaju hrvatskog i srpskog naroda razlikuje. Ne mislim, da je to kod jednog bolje nego kod rugoga. Mislim, da je različito."

    Na ovo mogu samo ponoviti sto sam rekao i prije:

    "Zele li pokusat zadrzati svoj identitet sto duze, trebali bi prihvatiti da oni (jezici, povijest, kultura, ...) imaju mnogo vise zajednickog, nego razlika. A da one razlike, koje i postoje mogu oplemeniti Jezik - dozvoliti mu da naraste, evoluira i (jos) ne ode u zaborav."
  • #43 Istina? 01.10.2010. 10:41
    U osnovi hrvatski standardni jezik i srpski standardni jezik su poprilično slični ako ne i isti prije svega jer je osnova standardizacije novoštokavski jezik. S druge strane hrvatski jezik se sastoji od tri narječja i po tome je dijametralno drugačiji od srpskog i tu usporedbe nema. Da je osnova standardizacije hrvatskoj jezika prije 170 godina bila na čakavskom ili kajkavskom narječju danas ne bi govorili o sličnosti između hrvatskog i srpskog. Nažalost politika je tada odlučila da postoji opasnost od posrbljivanja dijela katoličkih štokavaca u Hrvatskoj te je za osnovu standardizacije izabrana kako neki kažu "granična azbuka"
  • #44 viper 01.10.2010. 10:49
    Postoje znatno veće razlike između štokavskog, čakavskog i kajkavskog narječja u okviru hrvatskoga jezika, nego što su razlike između standardnog hrvatskoga i srpskoga jezika. Bez obzira kako koji narod nazivao svoj jezik, Hrvatski, Srpski, Bosanski, Bošnjački, Crnogorski, on je u usnovi isti jezik koji ima svoje regionalne značajke. Svako drugo razmišljanje uvjetovano je političkim, nacionalnim, pa i lingvističkim predubjeđejima. Prema tome, svatko bi trebao taj isti jezik nazivati kako želi. Ako je netko nepismen, svejedno je kojim jezikom govori, a takva je nažalost većina ljudi koji se svakodnevno služe ovim jezikom.
  • #45 ap 01.10.2010. 11:07
    Više od 100 godina intenzivnog gužvanja na tu i povezane teme:

    A Ljudi se jezično razumiju i nema nekih naročitih problema oko uporabe jezika, pa ni oko najzahtjevnijih djelova (književnosti, filozofije, religije, tehnike, ideologija, ideja, koumikacije s drugim jezicima i ljudima ...)

    B Non stop se pod navodnima višim vrijednostima i izmima to stavlja na dnevni red kao dramatični problem

    C Jedini izbor smjera jedinstvenog standardnog jezika, pa i sada, je štokavsko-ijekavska varijanta + latinica (većina) + razna ujednačavanja i adaptacije a la Bartol Kašić, kako bi se u to mogli uključiti Slovenci, Makedonci, Bugari + ugradnjom projektiranih djelova na daljnje približavanje pa i širenje u sveopći slavenski jezik.

    Međutim, svašta je na tu temu napravljeno (hrvataska osnovna standardizacija Broz -Boranić po Vuku Karadžiću) i probano novo i ipak takav jezik nije saživio ni postojao.

    Oko 1919. dogovorenu varijante ekavica + latinica su prvi napustili lideri toga za godinu dvije.
    Jedini stvarni jedinstveni jezika je bio vojno-represivni, ali taj na vrhuncu tako da nema jedinstvenog rječnika, pravila ... tako da svaki govornik i zagovornika lomi mozak sebi i drugima.

    Nitko od zagovornika jedinstvenog standardnog jezika, pa i S. Kordić pa i Škiljan pa i ovdje, ništa o tome ne navode kakav i koji, strogo izbjegavaju i ideju takvog jezika, pa sve oko jedinstvenog stanradnog južnoslavenskog jezika ili jugoslavenskog jest stvarno dugo šikaniranje ljudi i naroda, pod izlikom i opravdanjem nacionalnih i unutar nacionalnih političkih pa i stručnih zastranjenja, svinjarija.

    To je samo dio puno šire terije i prakse sustavnog i dugog teroriziranja i davljenja brojnaih naroda i bezbrojnih ljudi pod automatiziranim objašnjenjem i gađenjem ''primitivci pa mi, i ako smo praznoglavi manekeni i manekenke raznih totalitarnih izvrsnosti to peglamo i na tome zarađujemo''.

    Osim što u biti nema i sve manje je problema te je jezično stanje i razvijanje OK svima, za promjenu duge daveži oko toga bi bilo dobro smanjivanaje spina, spama i drugih zagađenja na tu temu. A čak i smanjenje nasilja.

    Zanimljiv je aspekt i pustiti svima s povjerenjem da govore, pišu i komuniciraju kako znaju, umiju, hoće, uspiju, naravno uz omogućena učenja, dostupnosti drugog ... i uvažavanje slabosti.

    P.S. I za ovo i razno je ključna afirmacija si participacija slabosti. Radi se o tome da se je previše i predugo pod navodno najvišim idejama i vrijednostima beprijekorno jako i nedvojbeno tumačilo, mijenjalo, discipliniralo, davilo, prekrajalo ... svijet i ljude, pa je došlo doba da iskaže malo slabosti oko svega toga i općenito.

    P.P.S. Živjela jezična i druga sloboda ! Smrt fašizmu, sloboda narodu !

    Živjela slabost ! Dolje, ah, ti beskrajno dosadni prazni pornografski falsificirani i retuširani izvrsnici prenatovareni svim i svačim ! Živio život, pa i kada pada u BDP i ostalom smislu preseravanja, forsanja ...! Živio Danil Haarms i razna druga rulja !
    Živjeli !
  • #46 jezičarka 01.10.2010. 12:34
    balad,
    pitanje jezika je pitanje struke. to što svi govorite tim jezikom, ne znači da imate dovoljno znanja da bi mogli donositi ozbiljne i vrijedne zaključke o njegovom statusu, obilježjima itd... ili određivati što jest a što nije dio hrvatskog jezika. svatko ionako govori onako kako želi, no struka je ta koja jezik standardizira i koja je mjerodavna govoriti da li su hrvatski i srpski standardne varijante istog jezika ili 2 odvojena jezika. struka također može reći da li je to što govorite ispravan hrvatski ili govorite krivo (je da native speaker mogu govoriti iskrivljeno i pisati iskrivljeno, o tome barem ima dokaza koliko hoćeš... i što sad da uvedemo i greške u pravopis i gramatiku, jer neki nisu naučili svoj jezik?)

    bojim se da je ovim guranjem struke pod tepih još više samo dolazi do izražaja činjenica da je nametanje nepostojećeg "hrvatsko-srpskog" jezika, od kojeg se odustalo još u jugoslaviji, isključivo politički motivirano. i to je moje jedino razočaranje ovdje. ja sam sretna što struka zna čuvati naš jezik i što većina javnosti neće podržati ove nebuloze.

    točno je da je svrha komunikacije međusobno razumijevanje. ali jezik nije samo razumijevanje. kad mi je muž bio u slovačkoj, nije imao problema s razumijevanjem sa slovacima. ipak slovački i hrvatski nikako nisu isti jezik.

    ne čuvamo mi jezik (od elemenata koji mu ne pripadaju) zato što smo "nacionalisti" ili "konzervativci" nego zato što je to neprocjenjivo blago koje ne može nitko normalan i dobronamjeran dopustiti da se upropasti. žalosno je da su neki njegovi govornici slijepi za njegovu ljepotu, pa im je svejedno kojim će i kakvim materinjim jezikom govoriti. žalosno također da ne prepoznajete ono što se zapravo krije iza izmišljenog i nepostojećeg hrvatsko-srpskog jezika. ili možda prepoznajete, pa se baš za to zalažete svjesno i zbog toga ste toliko zagrizli svađati se sa lingvistima da su nacionalisti jer ne daju da se upropasti jedan jezik (osobno bi me smetalo da se to radi s bilo kojim jezikom, a ne samo našim materinjim)?

    što se tiče "podmetanja" da bi se brisale hrvatske i mijenjale srpskim ili internacionalnim riječima -- objasnila sam već na što sam odgovarala prethodno. al, ajd sad pogledaj neki tekst na "srpsko-hrvatskom" koji se pojavljuju na internetu, pa vidi kako se do "srpsko-hrvatskog" dolazi. uzmeš srpski tekst i umijesto ekavice staviš ijekavicu, ili uzmeš hrvatski tekst i zamijeniš hrvatske riječi internacionalizmima i srbizmima. eto, tako se "pišu" tekstovi na nepostojećem srpsko-hrvatskom jeziku kojim nitko ne govori. i onda se natura da je to kao neko zajedništvo, bratstvo i jedinstvo što li već, a zapravo se radi o devastaciji hrvatskog, ali i srpskog jezika. i to isključivo iz političkih motiva bez ikakve veze sa strukom i istinom.

    što se tiče javnosti i struke, ja sam kritizirala komentatore ovog teksta koji su spremno dočekali tekst i bez razmišljanja i dovoljno znanja počeli odobravati ovoj očito kontroverznoj i u Hrvatskoj, a i šire u znanstvenim krugovima,j neprihvaćenoj lingvistikinji. a kad sam spomenula javnost mislila sam da je potrebno da se provede stručna i javna rasprava o ovom pitanju, da ljudi ne bi ovaku lupetali ko u ovim komentarima, nego da im se objasni i da znaju onda zašto hrvatski i srpski nisu jedan umjetni "srpsko-hrvatski" koji ne postoji. osim toga ne mislim da većina hrvatske javnosti već sada (dakle prije bilo kakve javne rasprave) dijeli mišljenje komentatora koji ovdje povlađuju kordićki.

    uopće se ne identificiramo s narodom, nego su jezici različiti i trebamo očuvati svoje posebnosti. osobno nisam nacionalist, kad bi se stavljala u ladice bila bih anarhist, ali ne volim se stavljat u ladice, ja sam samo ja. ali sam svjesna ljepote i vrijednosti hrvatskog jezika i mislim čak da nema apsolutno nikakve potrebe izmišljat jedan jezik da bi se natrag spojili ili koegzistirali ili se sporazumijevali s drugim narodima na ovom prostoru. nema to nikakve veze s nacijom, ratom ili predrasudama. radi se o tome da je hrvatski jezik previše važan i dragocijen da bi se dopustilo da se iskrivi jer neko u glavi sanja nakakvo izvitopereno bratstvo ili jedinstvo (gdje će se ljudima nametati umjetni jezik koji nije njihov da bi tobože bili bolje jedinstveni ili bolja braća - vidjeli smo nas je dovelo takvo gušenje identiteta i kršenje ljudskih i političkih prava u 90-tima) ili koje god da su već motivi koji se kriju iza povlađivanja onih koji ovdje govore iz svojih subjektivnih impresija i napadaju znanstvenike da su oni subjektivni i politički motivirani. ajd vi razmislite malo svojom glavom, pa vidite jel to logično? i to u 2010. oni znanstvenike optužuju da su prorežimski orijentirani. reagirate iracionalno i emotivno, a ne znanstveno i činjenično.

    da pa naravno da se u SAD govori engleski kad znamo kako je engleski tamo došao. zato treba poznavati kako se odvijala povijest hrvatskog i srpskog jezika. tko zna, možda zapravo srbi govore srpsku varijantu hrvatskog, ali ga ne žele zvati hrvatski? ja sam pak poprilično sigurna da hrvati govore hrvatski, a ne hrvatsku varijantu srpskog. ali ja nisam stručnjak za hrvatski; trebalo bi istražiti povijesni razvoj tih jezika.

    a vidim neki krive jezik i za rat? dakle nije bila velikosrpska hegemonija i milošević i etničko čišćenje iz ekonomskih i teritorijalnih razloga, nego nismo hteli da se razumemo pa smo se otcepili da bi govorili odvojenim jezicima. dakle stvarno svašta.
  • #47 Andronicus 01.10.2010. 12:42
    Drzim da su hrvatski i srpski jedan jezik kojeg Hrvati zovu hrvatskim a Srbi srpskim. Buduci da svaki narod ima pravo na samoodredjenje i pravo da svoj jezik nazove kako zeli, onda prihvacam da su bosnjacki i crnogorski zasebni jezici Za mene su svi ti "jezici" jedan BCHS jezik :)

    Sto se tice hrvatskih lingvista, Snjezana je preblaga. Ponasaju se kao da je hrvatski jezik njihovo osobno vlasnistvo u kojem imaju apsolutni monopol i mogu odlucivati sto i kako treba govoriti i pisati. Naravno, u slucaju da ne slijedis njihove odredbe, istovremeno postajes izdajnik, srbocetnik, komunjara, jugonostalgicar tj. netko kome treba zatrti sjeme i pleme. Ukoliko je hrvatski jezik, potpuno razlicit i drugaciji od ostalih i ukoliko je to istna zasnovana na nepobitnim znanstveno dokazivim cinjenicama, onda svakako, to jedna Snjezana Kordic nemoze promjeniti. Gospoda hrvatski lingvisti trebali bi samo odmahnuti rukom, a ne histernicno reagirati i ceprkati po privatnom zivotu Kordicke da bi oborili njene tvrdnje.
  • #48 helou šelou 01.10.2010. 13:10
    Sreli se Hrvat i Srbin:

    Hrvat: Dobar dan
    Srbin: Dobar dan
    H: Baš dobro što se razumijemo.
    S: Razume se da se razumemo.
    H: Mislim, s obzirom da se radi o dva različita jezika
    S: Razume se da se radi o dva različita jezika
    H: Pa kako se onda razumijemo?
    S (tiho): To je misterij.
    H (u nevjerici): Kakav misterij?
    S: Čini se da prevoditeljski lobi to nameće - učetvereostručili su potrebu za svojim uslugama u institucijama EU i UN.
    H: Svaka im čast, pametni ljudi.
    S: I ja to kažem.
  • #49 marlow 01.10.2010. 13:14
    hm... kad malo bolje promislim jedini problem, zapravo dva, imam sa značenjem izraza: ovaploćenje i prenebregnuće
    pa ako bi netko mogao objasniti...
  • #50 inače 01.10.2010. 13:16
    Nije mi jasno ovo sa standardizacijom jezika od strane naših jezičara.

    Vi ste obični notari! Bilježite zakone jezika, koji već postoje, nemate vi šta određivati. To je kao da fizičari određuju svemiru svoje zakone - ne - oni samo pokušavaju otkriti kakvi zakoni već vladaju.

    Ti mediokritetski diletanti koji i dan-danas ne znaju gdje prestaje semantika, a počinje sintaksa, koji se usuđuju otvoreno govoriti o tome kako Krleža nije pisao "ispravnim jezikom" - to su upravo oni koji su nametnuli, kao sluge svojih režima, ideju o dva jezika.

    Nemate vi šta određivati, da ste kreativni ne bi bili to što jeste, nego pokušajte otkrivati postojeće zakonitosti jezika i to vam je to.