Hoće li hotelijer Kerum, ako ikad uspije otvoriti onaj "Hilton", kojeg mu financiraju stanovnici i građani Splita, odbiti grupu pedera, kad se dođu odmoriti u taj licencirani hotel, ili će poslušati savjet svog gradonačelnika, pa im iz obzira prema njegovim biračima ipak uskratiti noćenje?

Ni dva dana nakon sumraka splitskog građanskog života prijepori oko Parade ne prestaju. Fašisti svoju mržnju nastavljaju sijati po Facebooku, forumima i drugim virtualnim prostorima, a građani još uvijek podijeljeno procesuiraju nanesenu im sramotu. S jedne strane nalaze se oni koji žele živjeti građansku kulturi, a s druge stanovnici grada koji je ne priznaju, kako je Splićane podijelio sociolog i svećenik  Ivan Grubišić.

Kako živimo u državi čiji birokratski aparat ne mari previše za obrazovanje, a kolo - kad je o pitanjima ugroženih manjina bilo kojeg tipa riječ - vodi klerikalnofašistički vrh, onda je jasno da zabludjelu mladost po tom pitanju nitko neće izvesti na moralno ispravan put

Kad je o stanovnicima Splita koji pripadaju fašističkoj skupini riječ, tu je stvar jasna. Treba ih preodgojiti, a ako se to ne može, onda barem pohapsiti i primjereno kazniti. No, kako živimo u državi čiji birokratski aparat ne mari previše za obrazovanje, a kolo - kad je o pitanjima ugroženih manjina bilo kojeg tipa riječ - vodi klerikalnofašistički vrh, onda je jasno da zabludjelu mladost po tom pitanju nitko neće izvesti na moralno ispravan put. Što se hapšenja i odgajanja tiče, Pride je vrlo plastično pokazao kako se građani ne štite. I kako im se podmeću naivna opravdanja poput onog da nisu mogli zabraniti vlasnicima privatnih objekata uklanjanje štekata, dok se tjedan dana ranije bez po muke paralizirala cijela metropola zbog dolaska važnog gosta, kojem teško da bi pala dlaka sa glave, ako ćemo suditi prema katoličanstvu, kojim se busa u prsa većina Hrvata. I sad je nevažno je li riječ o nesposobnosti, nemaru ili nečem gorem, jer građanima Splita i onima, koji su došli podržati povorku, ostaje tek osjećaj nesigurnosti u vlastitom gradu gdje i oni sami postaju nezaštićena vrsta. Jer splitski Pride su u najvećem slučaju pohodili tek najhrabriji ili najnaivniji građani neovisno o svojim seksualnim preferencijama. 

Kad je pak o njima riječ, prije i nakon Parade oni su se mogu podijeliti u nekoliko skupina. Jedni su pederi i lezbe koji iz straha, nelagode ili nečeg drugog uglavnom ostaju iza svoja četiri zida. Drugi su indiferentni ili lome koplja oko "uvoženja" borbe za građanska prava. Oni koji podržavaju borbu za ljudska prava svih pa i manjina se ili boje ili su do prije dva dana bili naivni i hrabri, a danas tek u šoku. I pri tom je važno kazati da je prva šetnja pedera i lezbi bila puno više od borbe za prava manjina gdje u drugi plan padaju sve one uobičajene svađe na sceni i pitanja oko legitimiteta podrške aktivista iz drugih gradova. I bez ikakve instrumentalizacije ili manipulacije splitskim pederima i lezbama,  prva parada je - u svakom pogledu i prije svega -  bila civilizacijski test, koji je trebao pokazati je li još uvijek Split grad tek brojem stanovnika, ili kulturom življenja, koja bi svim svojim stanovnicima trebala omogućiti jednaka prava i uvjete življenja.

I Split je na tom testu pao.

Jedan Pride svaki mjesec vrlo brzo bi detektirao sve one zabludjele duše koje viču ubij Srbina, pedera ili tko se već nađe na repertoaru, te ih poslao  u kakav odgojni dom

I upravo zbog toga na sve one dileme treba li Splitu Pride i je li to prerano za ovaj  eufemizmom rečeno konzervativni grad, odgovor može biti samo - treba. Jedna moja draga prijateljica, koja nije mogla to jutro prošetati sramotnu povorku, nakon šoka prouzrokovanog medijskim slikama mržnje i nasilja na ulicama, prokomentirala je kako Splitu ne samo da je trebao Pride, nego bi se šetnje trebale održavati svakih trideset dana. I čini mi se da bi bila potpuno u pravu da kojim slučajem živimo u pravnoj i demokratskoj državi.

Jedan Pride svaki mjesec vrlo brzo bi detektirao sve one zabludjele duše koje viču ubij Srbina, pedera ili tko se već nađe na repertoaru, te ih poslao  u kakav odgojni dom. Detektirao bi i one starije moralne nakaze, koje se ne mogu pravdati mladošću, tako da ih država može kazneno goniti, pa da im slijedeći put malo teže padne na pamet liječiti svoje frustracije bacajući kamenje i druge oštre predmete na mirne prosvjednike. Nadalje, potaknuo bi građane da krenu promišljati grad u kojem žive i probleme s kojim se njihovi susjedi s "nepodobnim" partnerima susreću. I možda bi sve one tihe podržavatelje solidarnosti s ugroženima potaknuo na djelovanje.

No, kako nam policija više brine za financijska prava ugostitelja, a vrli gradonačelnik kaže da treba poštovati volju njegovih stanovnika u većini, nema puno nade za ovaj grad koji to iz svakog dana sve više prestaje biti.

I baš me zanima hoće li hotelijer Kerum, ako ikad uspije otvoriti onaj Hilton, kojeg mu stanovnici i građani Splita financiraju, odbiti grupu pedera, kad se dođu odmoriti u taj licencirani hotel, ili će poslušati savjet svog gradonačelnika, pa im iz obzira prema njegovim biračima ipak uskratiti noćenje.

Splitskim građanima ostaje tek nada da će do tog dana ona klica solidarnosti, koja je u Đardinu posijana u subotu, u toj budućnosti omogućiti svim pederima i lezbama, bilo da žive u gradu ili ga posjećuju, da bez straha sa svojim partnerima žive, šetaju gradom, izlaze vani i zabavljaju se gdje im se svidi pa makar i u nekoj od Kerumovih ugostiteljskih investicija ako to požele.

Ključne riječi: Split, Gay Pride Split
<
Vezane vijesti