H-Alter
Foto: PixabayFoto: PixabayMinistar Gordan Grlić-Radman piše gorko pismo glavnom ravnatelju njemačke televizije ZDF.

Pišem pismo žuč mi se proli/ daleko je onaj ko me voli/ žuč mi se proli/ daleko je onaj ko me voli... Da nam prosti vrijedna kantautorica Tamara Obrovac na namjernom "tipfeleru", jer prolivena tinta iz njezine dojmljive tugovanke napadno asocira na prolivenu žuč u aktualnoj, nestihovanoj jadikovci - tipa otvorenog pisma na devet stranica (sic transit, devet) i 11 točaka (sic transit, 11) - osebujnog ministra vanjskih i europskih poslova RH Gordana Grlića-Radmana glavnom ravnatelju njemačke televizije ZDF Thomasu Bellutu i glavnom uredniku Peteru Freyu.

Priopćenje i tom ekskluzivnom diplomatskom potezu osebujnog nasljednika na Zrinjevcu samozatajne Marije Pejčinović-Burić upravo je objavljeno na službenim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova, adventski okićenim brojnim fotkama Grlića-Radmana u raznim pozama i formatima.Otvoreno pismo neće baš ništa promijeniti, ali će ostati znak valjda grizodušja ili tako nečega u vrhu vlasti, koja se poziva isključivo na - Tuđmana, branitelje i domovinski rat

Ministru se žuč proli zbog ljetošnjeg (!?) emitiranja trodijelne dokumentarne serije na ZDF-u Balkan u plamenu: Jugoslavija - bačva baruta, čiji zaključci i poruke nikako ne idu pod kapu radikalnom tzv. desnom polit-ideološkom mainstreamu krivotvoritelja novije hrvatske povijesti.

Mora da je HDZ-ov ministar - upitno je li s blagoslovom europučanski neupitno i pronjemački zauzetog si šefa Andreja Plenkovića ili na svoju ruku - kardinalno pobrkao adresu i adresare, jer ZDF u odnosu na njemačku (i vanjsku) politiku nije HRT u ovisnosti o trenutnoj hrvatskoj (sada HDZ-ovoj) politici, a Thomas Bellut i Peter Frey nisu Kazimir Bačić i Renato Kunić, koje trenutna politika postavlja i smjenjuje. 

"Svrha pisma (otvorenog, op. a.) pisma je pridonijeti boljem razumijevanju važnih procesa i uzroka raspada bivše Jugoslavije te kasnijeg osnivanja novih država u srednjoj i jugoistočnoj Europi, kao i opovrgnuti niz tvrdnji iznesenih u dokumentarnom filmu te ukazati na neke nespomenute, a važne činjenice", navodi se u priopćenju što ga potpisuje ministar Grlić-Radman, a otvoreno pismo ZDF-u objavljuje se na njemačkom jeziku te u hrvatskom prijevodu.Mora da je HDZ-ov ministar - upitno je li s blagoslovom europučanski neupitno i pronjemački zauzetog si šefa Andreja Plenkovića ili na svoju ruku - kardinalno pobrkao adresu i adresare, jer ZDF u odnosu na njemačku (i vanjsku) politiku nije HRT u ovisnosti o trenutnoj hrvatskoj (sada HDZ-ovoj) politici

Ministar "iznimno cijeni(m) nastojanja ZDF-a da dokumentarnim filmovima, koji se temelje na opsežnim istraživanjima, objasni kompleksna povijesna pitanja njemačkom i međunarodnom gledateljstvu". Priznaje "da su novinari i producenti koji su bili angažirani na dokumentarnoj seriji Balkan u plamenu: Jugoslavija - bačva baruta uložili velik trud kako bi složeni tijek raspada Jugoslavije, o kojem se često vode kontroverzne rasprave, prikazali u nužno ograničenu vremenskom okviru".

E sad, ministru Grliću-Radmanu uistinu ne preostaje drugo no latiti se pera i strogo paziti da se tinta ne proli kad bude pisao svoj scenarij o raspadu bivše Juge, o "jugotamnici naroda" u kojoj su Srbi, je li, tko bi drugi, držali u dva navrata jadne Hrvate punih 68 godina. Bogu hvala, s makar četiri godine blagodati tisućljetnog državotvornog sna 1941.-1945. (sic transit). Gordan Grlić-Radman znâ istinu, znâ više.

Pa će biti, je li, da ni jedan ZDF nema pojma zašto je tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio dosmrtno prezahvalan kancelaru Kohlu i ministru Genscheru i njemačkim medijima koji su dnevno pratili sve što se zbivalo uoči i tijekom rata na Balkanu, slali izdašnu humanitarnu (ali i "onu", embargom zabranjenu) pomoć, udomili stotine tisuća prognanika i izbjeglica iz RH i drugih krajeva raspadnute Jugoslavije... Ali, sudjelovali su Nijemci i u hlađenju pregrijanih glava u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu radi okončanja rata i rekonstrukcije mira u novim okolnostima.

ZDF je bio jedan od njemačkih tzv. mainstream medija s globalnim ugledom, koji je bio u top-poziciji izvještavanja/komentiranja svih ključnih događaja i svih aktera u to olovno doba na brdovitom Balkanu i teško je pojmiti zašto se ministar Grlić-Radman samopozvao "pridonijeti boljem razumijevanju važnih procesa i uzroka raspada te kasnijeg osnivanja novih država u srednjoj i jugoistočnoj Europi". Bez Njemačke ne bi bilo tih novih država. Usput, sâm je Kohl ne samo arhitekt ujedinjenja podijeljene Njemačke, već i jedan od ključnih aktera za zelenim stolom, gdje se krojio tzv. novi svjetski poredak po rušenju Berlinskog zida (1989.) i raspadu SSSR-a.Precizira, na što se ZDF nije dokumentarno obazirao: "Vječna i jedina nam Hrvatska" (Tuđman), je li, ostvarenje je tisućljetnog hrvatskog sna, a "temelj su joj hrvatski branitelji i Domovinski rat". I točka

ZDF ne bi bio ZDF da nije indormirao/komentirao kako je Tuđman 1997. godine odlikovao Hansa-Dietricha Genschera visokim državnim Redom kneza Trpimira s ogrlicommi Danicom, kako se masovno izvodila pjesma "Danke Deutschland" hrvatskog top-skladatelja Srbina Đorđa Novkovića, podignuto mu je više spomenika (najpoznatiji u Selcu na Braču), dobio je ulice u nekoliko gradova (npr. u Trogiru), Genscherovo je ime ponijelo i više hrvatskih kafića, Mercedes S-klase, neki tramvaji, a karakteristični su se žuti puloveri (Genscher ih je nosio ispod plavog sakoa) prodavali kao halva.

Izabran je za počasnoga građanina Osijeka, a samo su četiri glavna sveučilišta nekim čudom propustila podijeliti mu počasni doktorat, jer je valjda manje zaslužan od nesuđenoga "gradonačelnika Hrvatske" Milana Bandića

A što to Grlić-Radman u nespornom njemačkom dokumentarcu zamjera ZDF-u i želi u 11 točaka "činjenicama opovrgnuti"? Ministar drži netočnim tvrdnju da u raspadu bivše države "suverenitet prva traži Hrvatska", jer je SR Slovenija "godinama, sve do završne faze jugoslavenske krize, bila pokretačka snaga u borbi za veću samostalnost republika i jasan otpor politici dominacije srpskog komunističkog vodstva", odnosno da je "komunistički režim u Hrvatskoj bio mnogo rigidniji u odnosu na onaj u Sloveniji i da je u Savezu komunista Hrvatske utjecaj Srba bio nadproporcionalan".Bez Njemačke ne bi bilo tih novih država. Usput, sâm je Kohl ne samo arhitekt ujedinjenja podijeljene Njemačke, već i jedan od ključnih aktera za zelenim stolom, gdje se krojio tzv. novi svjetski poredak po rušenju Berlinskog zida (1989.) i raspadu SSSR-a

Hrvatsko proljeće (Maspok), ako ništa drugo, već je 1971. godine, čak i liberalizam Latinke Perović i intelektualnog kruga u Srbiji, pa i masovan studentski bunt tri godine ranije (1968.), znatno prije slovernskih komunista dramatično su problematizirali bitna nacionalna i pitanja veće ekonomske samostalnosti republika, tzv. federaliziranje Federacije.

Postupak hrvatskih komunista Ivice Račana - napuštanje sa Slovenijom 14. izvanrednog kongresa SKJ u beogradskom centru Sava (20.-22. siječnja 1990.), simboličan odlazak SRH/SKH iz SFRJ/SKJ pod kontrolom Slobodana Miloševića i JNA, pa mirna predaja vlasti HDZ-u Franje Tuđmana - praktično je bio detonator agresije JNA i velikosrpske paravojske na tada još SR Hrvatsku unutar SFR Jugoslavije.

Precizira, na što se ZDF nije dokumentarno obazirao: "Vječna i jedina nam Hrvatska" (Tuđman), je li, ostvarenje je tisućljetnog hrvatskog sna, a "temelj su joj hrvatski branitelji i Domovinski rat". I točka.

Ministar Grlić-Radman je u pravu kad tvrdi da je nesložna međunarodna zajednica propustila odgovarajuće reagirati u proljeće 1991. protiv vožda Slobodana Miloševića i etnički pročišćenog JNA, jer bi se očuvao mir na Balkanu, ali tada su karte već bile podijeljene, veliki i moćni su si već bili zacrtali interesne sfere, više nije bio realan ni tzv. treći jugoslavenski put, a konfederacija koju je - ako ne s figom u džepu? - zagovarao Tuđman nikomu nije bila prihvatljiva.Milošević je, piše ministar, a žuč mu se proli, odgovoran za rat, Tuđman nije. "Hitlerova marionetska država u kojoj su vladali ustaše", tvrde u filmu, bila je "Tuđmanov uzor za mladu, hrvatsku demokraciju". Grlić-Radman to opovrgava, kao i opaske da "Tuđman preuzima fašističko znakovlje" i čisti Srbe iz policije u Kninu i drugdje

Ministru se, razumljivo, diže kosa na glavi zbog tvrdnje kako su ideološki "potpaljivači" balkanske ratne nesreće dugotrajnih posljedica Milošević i Tuđman, "dvojica bezobzirnih nacionalista koji dovode do prelijevanja čaše". Grlić-Radman će priznati da "ni Franjo Tuđman, ni hrvatska vlada u tim teškim vremenima nisu uvijek činili sve ispravno", ali uspoređivati Tuđmana s Miloševićem drži sablažnjivim.

Milošević je, piše ministar, a žuč mu se proli, odgovoran za rat, Tuđman nije. "Hitlerova marionetska država u kojoj su vladali ustaše", tvrde u filmu, bila je "Tuđmanov uzor za mladu, hrvatsku demokraciju". Grlić-Radman to opovrgava, kao i opaske da "Tuđman preuzima fašističko znakovlje" i čisti Srbe iz policije u Kninu i drugdje, pa spočitava ZDF-u što nije obradio ulogu tadašnjih njemačkih vođa Helmuta Kohla i Hansa-Dietricha Genschera u međunarodnom priznanju RH. O svem tomu pak nema suglasja ni među povjesničarima i političarima u RH, kamoli među izravno uključenim državama te u široj međunarodnoj zajednici.

Još će dugo to biti tema za rasprave i sučeljavanja (protu)argumentima. Ako pak hrvatski ministar drži kako je samo njegova i službena HDZ-ova istina o raspadu bivše Federacije, velikosrpskoj agresiji i Domovinskom ratu jedino prihvatljiva, jer je samo ta prava - a nije - njegov je, ne ZDF-ov problem.

Otvoreno pismo neće baš ništa promijeniti, ali će ostati znak valjda grizodušja ili tako nečega u vrhu vlasti, koja se poziva isključivo na - Tuđmana, branitelje i domovinski rat. Sudeći po stanju zdravlja Bijedne Naše, s figom u džepu. Jer, u društvenoj se i političkoj zbílji te "svetinje" praktično uopće ne poštuju.

I onda su nam krivi Nijemci! Kao da su svih prošlih pola stoljeća ti Germani živjeli na nezaključanom Kepleru-442b. Sic transit. Treba ih poučiti. Pišem pismo žuč mi se proli, daleko je onaj ko me voli...

<
Vezane vijesti