Foto: T.O.Foto: T.O.Povodom izjave premijera Milanovića kako je Hrvatska četvrta zemlja u Europi u zaštiti prava lezbijski i gejeva, lezbijska grupa Kontra i udruga Rišpet, uputile su mu otvoreno pismo u kojem ga informiraju o pravom stanju prava LGBT osoba u Hrvatskoj. Pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani premijeru,

Na investicijskoj konferenciji koju je pripremila Vlada izjavili ste da je Hrvatska četvrta zemlja u Europi u zaštiti prava lezbijki i gejeva.

Zabrinuti smo jer kao organizacije čija je osnovna djelatnost zaštita prava LGBT osoba smatramo da ovakva izjava pokazuje temeljno nepoznavanje stanja ljudskih prava 10 posto populacije u Hrvatskoj od strane njihovog premijera. Budući da ste i sami izjavili da je važno zaštiti prava LGBT osoba u Hrvatskoj, želimo vam ukazati na stvarno stanje ljudskih prava ove marginalizirane skupine, kako biste mogli napraviti konkretne korake u tom smjeru.

Prije svega, pretpostavljamo da ste govoreći o zaštiti prava LGBT osoba mislili na Duginu kartu Europe koju svake godine izdaje Nasilje iz mržnje nije adekvatno sankcionirano u Hrvatskoj zbog homofobije u policiji, državnim odvjetništvima i sudstvu. U većini slučajeva počinitelji nikada ne budu pronađeni od strane policije.međunarodna mreža organizacija ILGA Europe. Međutim, ukoliko je to točno, napravili ste jednu očitu grešku.

Naime, Hrvatska je po toj karti četvrta u Europi, ali ne u pogledu poštivanja i zaštite ljudskih prava LGBT osoba, niti po tome da li su određena prava garantirana u nekoj zemlji ili ne, već po broju zakona u kojima se eksplicitno navodi spolna orijentacija i rodni identitet odnosno eksplicitno uređuje neko pravo koje se tiče LGBT osoba.

Opseg prava garantiranih zakonima u Hrvatskoj manji je od velikog broja zemalja koje se na navedenoj karti nalaze ispod Hrvatske, osobito u pogledu zaštite obiteljskog života i reproduktivnih prava. Zbog referenduma koji su hrvatske državne institucije otvorile o našim ljudskim pravima, sada postoji Ustavna odredba kojom se sprečava zakonsko uređenje ravnopravnog pristupa pravu na brak za istospolne parove. Zakonom o medicinskoj oplodnji propisana je de facto zabrana medicinski pomognute oplodnje za žene koje žive u istospolnim zajednicama što predstavlja diskriminaciju. Zakon o životnom partnerstvu ne pruža istospolnim parovima s djecom jednaku pravnu zaštitu, kao što to čini Obiteljski zakon za  heteroseksualne parove s djecom.

Situacija u praksi, odnosno stvarno stanje ljudskih prava LGBT osoba u Hrvatskoj upravo je suprotno onome što ste naveli. Hrvatska, kao i velik broj drugih zemalja koje imaju velik broj eksplicitnih odredbi u zakonima imaju velike probleme u primjeni tih zakona. Takve odredbe su uvedene između ostaloga upravo kao posljedica problema u primjeni.

Hrvatska je po toj karti četvrta u Europi, ali  po broju zakona u kojima se eksplicitno navodi spolna orijentacija i rodni identitet odnosno eksplicitno uređuje neko pravo koje se tiče LGBT osobaTako od pet udružnih tužbi koje su podnesene po Zakonu  o suzbijanju diskriminacije pred Općinskim sudom u Zagrebu, u svih pet predmeta donesena je negativna presuda. Tri navedene presude je preinačio Vrhovni sud. Međutim, u slučaju koji je prvi podnesen po Zakonu o suzbijanju diskriminacije još 2009. godine (slučaj protiv osnovne škole Bartol Kašić zbog diskriminacije) Vrhovni sud još uvijek nije donio presudu. To znači da se slučaj nalazi u hitnom postupku zbog diskriminacije već gotovo šest godina te da Sud namjerno ne donosi odluku zbog političke osjetljivosti slučaja u kojem je tužena vjeroučiteljica i osnovna škola.

Jedina osoba koja se usudila prijaviti diskriminaciju u Hrvatskoj, Dario Krešić, na kraju postupka odselio je iz Hrvatske jer ga je poslodavac, jedan od fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, nastavio diskriminirati i nakon dobivene tužbe.

Nasilje iz mržnje nije adekvatno sankcionirano u Hrvatskoj zbog homofobije u policiji, državnim odvjetništvima i sudstvu. U većini slučajeva počinitelji nikada ne budu pronađeni od strane policije. Također, česta je praksa podizanja prekršajnih prijava za nasilje iz mržnje, kao da se radi o nepropisnom parkiranju, iako je očigledno da postoji eskalacija nasilja koje predstavlja veliku društvenu opasnost. Od svih individualnih slučajeva nasilja prijavljenih u gradu Splitu u protekle 4 godine, ni u jednom slučaju počinitelji do danas nisu kažnjeni.

LGBT osobe u Hrvatskoj žive u stalnom strahu i izolaciji te trpe svakodnevno diskriminaciju i nasilje. Školski udžbenici u Hrvatskoj još uvijek sadrže diskriminativne navode vezano za LGBT populaciju. LGBT organizacije predlažu još od 2007. godine usvajanje nacionalne strategije zaštite ljudskih prava LGBT osoba, što je bila i preporuka Europskog Parlamenta u posljednjem izvješću o napretku RH.

Ovim putem molimo da nam javno odgovorite na koji način ćete reagirati kao premijer kako biste adresirali navedene probleme i poboljšali stanje ljudskih prava LGBT osoba u Hrvatskoj.

<
Vezane vijesti